Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-623/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, Medulićeva 31 protiv tuženika ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-160/2025-7 od 11. ožujka 2026., 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ŽP i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-160/2025-7 od 11. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Ovrv-2375/2025 donesenom po javnom bilježniku Emini Vukelić te se nalaže da NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao tuženi, tužitelju HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, OIB: 68419124305, sa pozivom na broj odobrenja 5547926059-202503-7 namiri novčanu tražbinu u iznosu od 63,72 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku na pojedine iznose kako slijedi;

- na iznos od 10,62 EUR-a od 01.08.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR-a od 01.09.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR-a od 01.10.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR-a od 01.11.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR-a od 01.12.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR-a od 01.01.2025. po kamatnoj stopi koja se do 30.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), a od 31.12.2023 do namirenja stopa zateznih kamata određena je za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve uvećano za trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 138,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana. “

2. Protiv navedene presude, tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je došlo i do povrede prava na raspravu budući da sud prvog stupnja nije održao ročište. Ne stavlja prijedlog odluke koju bi po žalbi trebao donijeti ovaj drugostupanjski sud.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 63,72 EUR, a koji iznos se odnosi na neplaćenu RTV pristojbu za razdoblje od srpnja do prosinca 2024.

6. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP) radi se o sporu male vrijednosti.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega drugostupanjski sud ne razmatra žalbene razloge koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP ovaj sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, koju tuženik sadržajno ističe u žalbi, navodeći da mu je povrijeđeno pravo na raspravu budući je presuda donesena bez održavanja rasprave te da je sud prvog stupnja trebao provesti usmenu raspravu radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Naime, odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a st. 4. toga članka, da će sud ročište održati ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Kako ni tuženik ni tužitelj takav prijedlog nisu podnijeli, već su predložili isključivo izvođenje dokaza uvidom u isprave priložene spisu, sud prvog stupnja je odlučio provesti pisani postupak jer je ocijenio da je za utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu. Slijedom navedenog nije počinjena navedena bitna povreda i tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom.

10. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da je tuženik u evidenciji tužitelja evidentiran kao obveznik plaćanja RTV pristojbe pod šifrom 4052849 za svoje kućanstvo (koje nije predmet ovog postupka), kao i pod šifrom 47926059, koja glasi na apartmane koje tuženik iznajmljuje, da tuženik nije platio RTV pristojbu od srpnja do prosinca 2024. u mjesečnom iznosu od po 10,62 EUR, odnosno ukupno 63,72 EUR, a što proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, a koje tuženik nije osporio, da tuženik nije dokazao da je odjavio prijamnik niti da je platio pristojbu za predmetno razbolje, a koja pristojba se odnosi na prijamnik u apartmanu i koja nije uključena u onu koja se plaća za kućanstvo.

11. Imajući u vidu predmet spora, u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe čl. 34. st. 1. i st. 8., čl. 35. st. 1. i 2. i čl. 36. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (''Narodne novine'', broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18, dalje ZHRT), kako je to pravilno učinio i sud prvog stupnja te je stoga neosnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11.1. Odredbom čl. 34. st. 1. ZHRT propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. istog Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

11.2. Odredbom čl. 34. st. 8. ZHRT propisano je da iznimno od odredbe st. 4. ovoga članka pravne i fizičke osobe (a tuženik je fizička osoba) koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost sukladno posebnom zakonu, plaćanjem mjesečne pristojbe utvrđene čl. 35. st. 2. ovog Zakona za jedan prijamnik u ugostiteljskom objektu, stječu pravo na korištenje triju dodatnih prijamnika u istom ugostiteljskom objektu bez plaćanja mjesečne pristojbe.

12. Isto proizlazi i iz zaključka broj 5. Su-IV-155/16 od 12. travnja 2016. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova:

„5.1.Kućanstvo prema Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji (dalje: ZHRT) čini zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba, te tu zajednicu „tereti“ obveza plaćanja mjesečne pristojbe za jedan prijamnik bez obzira na broj prijamnika u njihovom vlasništvu ili posjedu.

5.2.Građani koji se bave ugostiteljskim uslugama smještaja u domaćinstvu (iznajmljivači) obavljaju samostalnu djelatnost u smislu odredbe čl. 34. st. 4. ZHRT i na iste se ne primjenjuje izuzeće od plaćanja pristojbe koje se primjenjuje na članove kućanstva.

5.3.Svaki apartman u objektu iznajmljivača predstavlja poseban (ugostiteljski) objekt, te za svaki objekt postoji obveza plaćanja posebne pristojbe, a onda u tom objektu se mogu koristiti još do tri dodatna prijamnika, bez obveze plaćanja dodatne mjesečne pristojbe.

5.4. Do stupanja na snagu ZHRT nije postojala obveza iznajmljivača da pored pristojbe za prijamnik u kućanstvu plaćaju pristojbe i za prijamnike u apartmanima koji pripadaju tom kućanstvu.“

13. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravnu osnovanost zahtjeva tužitelja navodeći da je sukladno odredbi čl. 34. st. 2. ZHRT za kućanstvo dovoljno plaćati jednu RTV pristojbu bez obzira na broj prijamnika unutar istog kućanstva te da iznajmljivanje u domaćinstvu nije isto što i obavljanje registrirane ugostiteljske djelatnosti u poslovnom objektu.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 36. st. 1. ZHRT osoba iz čl. 34. st. 1. toga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi.

15. S obzirom da je tuženik prijamnik prijavio, a nije ga u utuženom razdoblju odjavio, obvezan je platiti pristojbu, sve u skladu s naprijed navedenim odredbama ZHRT.

16. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova, a s obzirom na to da u tom dijelu tuženik nije istaknuo nikakve žalbene razloge, dok drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

17. Slijedom navedenog, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu .

U Velikoj Gorici 8. srpnja 2026.

Sudac

Adela Turkalj