Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5615/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja MV, Badgasse 2/8, Frohenleiten, Republika Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Božidar Klepač, odvjetnik u Varaždinu, Jalkovečka 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja statusa porezne rezidentnosti, 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20-01/613, URBROJ: 513-04-23-2 od 13. rujna 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-18/20-01/613, URBROJ: 513-04-23- 2 od 13. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Varaždin, KLASA: UP/I-910-01/20-07/02, URBROJ: 513-07-05-01/20-01 od 15. srpnja 2020. kojim je tužitelju odbijen zahtjev za promjenu statusa rezidentnosti iz rezidenta Republike Hrvatske u nerezidenta Republike Hrvatske.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom navodi da već više godina ima prijavljenu adresu u Republici Austriji, od 2011. godine na adresi [adresa], a od 2016. godine na adresi [adresa]. Potonja adresa je adresa njegovog prebivališta i njegove supruge EV. Tužitelj je više godina u radnom odnosu s poslodavcem Kompetch, Frohenleiten, osiguran je kod Osterreicheische Sozialversicherung od 1993. godine, te zbog toga nema namjeru povratka u Republiku Hrvatsku.

2.1. Napominje kako je njegova supruga preselila u Republiku Austriju 2014. godine, žive u iznajmljenom stanu koji namjerava otkupiti, ima otvoreni bankovni račun, telefonski broj Republike Austrije i planira kupnju automobila. Stoga Republika Austrija predstavlja državu njegovog prebivališta, radnog odnosa i središte njegovih životnih interesa, odnosno središte njegovih poslovnih i osobnih veza.

2.2. Nadalje navodi kako on i njegova supruga imaju dvoje punoljetne djece koji sa svojim obiteljima žive u nekretninama u vlasništvu tužitelja te ih tužitelj i njegova supruga samo povremeno posjećuju i stoga borave u [adresa] maksimalno 50 dana unutar dvije godine što je manje od 183 dana tijekom jedne ili dvije kalendarske godine. Prema tome, ističe kako javnopravna tijela n isu pribavila sve podatke koje su bili dužni pribaviti, a iz kojih proizlazi da tužitelj nije rezident Republike Hrvatske, već Republike Austrije, te da jer na teritorij Republike Hrvatske dolazio povremeno i rijetko.

2.3. Ujedno, tužitelj nema dohodak u Republici Hrvatskoj već je obveznik plaćanja poreza na dohodak od nesamostalnog rada u Republici Austriji sukladno članku 15. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu.

2.4. Od veza s Republikom Hrvatskom tužitelj će zadržati hrvatsku putovnicu i povremeno posjećivati djecu. Napominje kako je njegova supruga preselila u Republiku Austriju 2014. godine.

2.5. Zaključuje kako iz navedenog nedvojbeno proizlazi da nije obuhvaćen zakonskom definicijom rezidenta Republike Hrvatske te sudu predlaže poništiti rješenje tuženika i naložiti tuženiku da riješi o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog suda u roku od 30 dana od dana dostave presude, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da riješi spor bez rasprave te odbije tužbeni zahtjev.

4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu. Sud je odgovor na tužbu tuženika dostavio tužitelju te je održao raspravu 10. lipnja 2026. na koju je pristupio tužitelj po opunomoćeniku, a uredno pozvan tuženik nije opravdao svoj nedolazak (članak 91. stavak 3. u vezi s člankom 89. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), kojim radnjama je strankama, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je rješenjem od 15. srpnja 2020. odbilo zahtjev tužitelja od 18. veljače 2020. za promjenu statusa rezidentnosti iz rezidenta Republike Hrvatske u nerezidenta Republike Hrvatske. U rješenju je navedeno kako je tužitelj u TI obrascu naveo da je njegova adresa u Republici Austriji, [adresa], na kojoj adresi želi primati poštu, te da je na istoj adresi prijavljena i njegova supruga EV, da radi u Komptech, [adresa], gdje ima unajmljeni stan od 2011. godine, da je osiguran za vrijeme boravka u Republici Austriji, da će zadržati hrvatsko državljanstvo te će mjesečno posjećivati djecu koji žive s obiteljima u Republici Hrvatskoj. Nadalje je u prvostupanjskom rješenju navedeno da je popunio obrazac o statusu rezidentnosti u kojem je Porezna uprava Republike [adresa] samo ovjerila izjavu poreznog obveznika radi čega se ne radi o uvjerenju Porezne uprave Republike [adresa] o prebivalištu odnosno utvrđenju statusa rezidentnosti. Navedeno je nadalje da se tužitelj pismeno očitovao po pozivu Porezne uprave od 3. travnja 2019. i poslao pošiljku iz dostavne pošte Maruševec, a kojoj pripada naselje Gornje Ladanje. Prvostupanjsko javnopravno tijelo u postupku je utvrdilo kako supruga tužitelja ima prijavljeno boravište u [adresa] prema potvrdi od 30. siječnja 2020., a od 19. lipnja 2020. obvezno zdravstveno osigurana kao nezaposlena osoba tj. kao osoba s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa što je evidentirano u HZZO od 14. siječnja 2008. do danas neprekidno. Ujedno, supruga tužitelja, EV je vlasnica nekretnine u Biograd na moru, koju je stekla darovanjem od strane tužitelja 27. siječnja 2020., kao i nekretnine, oranice, u Donjem Ladanju površine 4665 m2, da je vlasnica priključnog vozila, osobnog vozila, mopeda i traktora, dok je tužitelj vlasnik kuće i dvorišta u [adresa], livada, oranica, pašnjaka te šuma i vinograda u nekoliko različitih katastarskih općina (k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] Ves, k. o. [katastarska općina]). Ujedno je utvrđeno da je tužitelj bio porezni obveznik u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 7. siječnja 2016. jer je ostvarivao dohodak u paušalnom iznosu od domaće radinosti i slobodnog zanimanja – popravak ostalih predmeta. Radi navedenih činjenica, imajući na umu relevantne zakonske odredbe, kao i odredbe Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 3/01.), prvostupanjsko javnopravno tijelo je zaključilo da je središte životnih interesa tužitelja isključivo Republika Hrvatska radi čega je odbilo zahtjeva za promjenu statusa rezidentnosti tužitelja.

7. Tuženik je rješenje prvostupanjskog tijela od 15. srpnja 2020. potvrdio ovdje osporavanim rješenjem jer je iz utvrđenih činjenica nedvojbeno da tužitelj ima u vlasništvu stan radi čega je prebivalište tužitelja u [adresa], a time i rezidentnost. Na navedeno ne utječe okolnost da se tužitelj smatra rezidentom Republike Austrije, osobito kraj činjenice što tužitelj rez identnost Republike Austrije nije dokazao odgovarajućom ispravom nadležnog tijela Republike Austrije, a potvrda od 3. veljače 2020. koju je tužitelj dostavio u spis je potvrda Porezne uprave Austrije o evidentiranom prebivalištu u [adresa], a ne dokaz rezidentnosti.

8. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20.) rezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište.

9. Člankom 43. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20.) propisano je da se u smislu ovoga Zakona smatra da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan.

9.1. Prema stavku 2. istog članka Zakona ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.

9.2. Prema stavku 3. istog članka Zakona ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i u inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u državi u kojoj je prebivalište obitelji, a za poreznog obveznika samca ili ako se prebivalište obitelji ne može utvrditi, smatra se da ima prebivalište u državi iz koje pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti ili u kojoj se pretežno zadržava.

9.3. Prema stavku 4. istog članka Zakona ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka druga država ne smatra poreznog obveznika svojim poreznim rezidentom, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu.

9.4. Prema stavku 5. istog članka Zakona uobičajeno boravište u smislu ovoga Zakona ima porezni obveznik u onome mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.

10. U članku 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike [adresa] o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu, stavku 1., navedeno je da u ovome Ugovoru izraz "rezident države ugovornice" označava svaku osobu, koja prema zakonima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave, sjedišta ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja, i također uključuje tu državu, njezine pokrajine ili njezina tijela lokalne uprave i samouprave. Ovaj izraz, međutim, ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo s dohotkom iz izvora u toj državi ili imovinom koja se nalazi u toj državi.

10.1. U stavku 2. istog članka ugovora navedeno je da ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:

a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se da je rezident samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa),

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se da je rezident samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište,

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se da je rezident samo one države čiji je državljanin, d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica nastojat će riješiti pitanje dogovorno.

11. Prvenstveno treba reći da dokazi koje je tužitelj dostavio uz tužbu, i to osobito obrazac TI od 28. veljače 2022., potvrda o prebivalištu tužitelja Porezne uprave [adresa] od 1. veljače 2022. i uvjerenje o prebivalištu za EV Ureda gradske uprave Frohnleiten od 12. studenoga 2020., prevedenu od strane sudskog tumača za njemački jezik 28. veljače 2022. i ugovor o najmu stana, preveden od strane sudskog tumača za njemački jezik 19. svibnja 2023. nisu bili dostavljeni u upravni postupak te ih javnopravna tijela nisu ocjenjivala, a datiraju ili nakon prvostupanjskog ili nakon drugostupanjskog rješenja.

11.1. Pored navedenoga treba reći da je u potvrdi o prebivalištu za tužitelja Porezne uprave [adresa] od 1. veljače 2022., koju je uz tužbu dostavio tužitelj, navedeno kako je tužitelj sam označio da nema uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa) u Austriji, što je suprotno tužbenim tvrdnjama.

11.2. Nadalje, sud nalazi kako ugovor o najmu stana, preveden 19. svibnja 2023., uopće ne sadrži odredbu iz koje bi se moglo utvrditi razdoblje najma, odnosno od kada je tužitelj iznajmio stan u stambenoj zgradi [adresa]. Pritom treba napomenuti kako je u ugovoru o najmu stana kao najmoprimac naveden tužitelj i BV, a ne supruga tužitelja. Ujedno, tužitelj tijekom upravnog postupka, pokrenutog 2020. godine, tvrdi da je njegova adresa u [adresa], da bi u tužbi naveo kako od 2016. godine živi na adresi u [adresa] što sve ukazuje na nevjerodostojnost navoda tužitelja.

12. Treba reći i da tužitelj niti u spis upravnog postupka niti uz tužbu ili kasnije tijekom upravnog spora nije dostavio niti radnopravnu niti poreznopravnu dokumentaciju iz Republike Austrije.

13. Dakle, pored svih naprijed navedenih činjenica utvrđenih u upravnom postupku, koje tužitelj nije niti osporio, kao i dokaza na koje se poziva u ovom upravnom sporu, sud nalazi kako su navedena utvrđenja javnopravnih tijela pravilna, a zaključci zakoniti, te je s istima suglasan u cijelosti.

14. Prema članku 4. stavcima 1. i 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu, rezidentnost se određuje sukladno unutarnjim propisima države ugovornice, imajući pritom na umu činjenicu da tužitelj niti u spis upravnog postupka niti u ovom upravnom sporu nije dostavio dokaz da je rezident Republike Austrije, niti to proizlazi iz drugih dokaza koji se nalaze u spisu. Naime, tužitelj je u spis upravnog postupka dostavio potvrdu o prebivalištu od 3. veljače 2020. na osnovi Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Austrije i Hrvatske, međutim takva potvrda nema značaj da tužitelj nije ili da ne može biti rezident Republike Hrvatske.

15. Kako je u ovom upravnom sporu i upravnom postupku koji je prethodio kao nesporno utvrđena činjenica da tužitelj ima u vlasništvu kuću na adresi [adresa] (na kojoj uostalom u vrijeme donošenja osporavanog akta ima i prijavljeno prebivalište te s koje adrese komunicira s poreznim tijelima), pored činjenice da supruga tužitelja, gđa EV, ima prijavljeno obvezno zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba odnosno kao osoba s prebivalištem u [adresa] koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po nekoj drugoj osnovi, da je vlasnica u postupku utvrđenih nekretnina i pokretnina, kao i činjenicu da po izjavi tužitelja isti živi u [adresa] živi još od 1993. godine, to je nedvojbeno da su javnopravna tijela zakonito utvrdila kako je tužitelj porezni rezident Republike Hrvatske, imajući pritom na umu osobito naprijed citirani članak 3. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak u vezi s člankom 43. stavcima 1. do 3. Općeg poreznog zakona.

16. Tvrdnje tužitelja kako ne boravi duže od 183 dana u Republici Hrvatskoj su stoga neodlučne za rješenje ove upravne stvari radi čega je sud odbio provedbu dokaznog prijedloga tužitelja da se službenim putem pribave podaci od Postaje granične policije MUP-a o učestalosti prelaska granice tužitelja. Utvrđenje učestalosti bi bilo relevantno kada bi se u ovom sporu raspravljalo o posjedu nekretnine odnosno boravku tužitelja u smislu članka 43. Općeg poreznog zakona, kao i u postupku oporezivanja u smislu članka 15. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike [adresa] o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu.

17. Sud je odbio i dokaz saslušanjem tužitelja, predloženo na okolnost boravka u Republici Austriji, našavši kako bi provedba istog bila nesvrsishodna i neekonomična budući da je navedena okolnost utvrđena na temelju pisanih dokaza koji se nalaze u spisu, a koji su provedeni tijekom upravnog postupka i ovog spora. Ujedno, saslušanje tužitelja je predloženo i na okolnost sadržaja obrasca TI od 28. veljače 2022. pa je sud iz istih razloga odlučio kao naprijed jer sadržaj navedenog obrasca tuženik nije osporio.

18. Napominje se i da popunjavanje obrasca TI od 28. veljače 2022. od strane tužitelja ukazuje na to da je tužitelj podnio novi zahtjev za promjenu statusa rezident Republike Hrvatske u nerezident Republike Hrvatske, o kojem se može, na temelju činjenica utvrđenih iz dokaza pribavljenih od strane tužitelja i po službenoj dužnosti, i drukčije odlučiti neovisno o ishodu ovog upravnog spora.

19. Slijedom izloženog, sud nalazi osporavano rješenje zakonitim radi čega je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora odbijen je točkom II izreke ove presude pozivom na članak 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Zagrebu 8. srpnja 2026.

Sutkinja

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis