REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1045/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, Split, Prilaz braće Kaliterna 10, OIB 27478788865, kojeg zastupa punomoćnica Željana Škare, odvjetnica u Splitu, protiv tuženog ZH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Radonić, odvjetnik u Pločama, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povrv-204/2021-34 od 10. travnja 2026., 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povrv-204/2021-34 od 10. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U osnovnom ističe da je odluka suda nepravilna i nezakonita, jer sud pogrešno uzima u obzir datum nastanka isprave na kojoj tužitelj temelji svoj prijedlog i to dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 22. rujna 2025., a sve to stoga što se ne radi o ispravi koja predstavlja dokaz o stvarnom činjeničnom stanju iz vremena trajanja postupka, koja je mogla utjecati i biti na korist tuženika. Ističe da činjenica na koju se poziva jest nezakonitost i pravna nemogućnost da ugovor o naplati lučkih pristojbi i usluga pri provođenju reda u lukama vrši treća osoba, u konkretnom slučaju temeljem Ugovora broj 4120/2014 od 1. siječnja 2014. Ukazuje da su spornom vremenskom periodu nije postojala mogućnost naplate lučkih pristojbi i usluga ispomoći pri provođenju reda u luci otvorenoj za javni promet od strane trećih osoba, jer ta mogućnost nije bila predviđena tada važećim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, pa da je stoga nezakonit Ugovor o provođenju reda i naplate lučkih pristojbi u luci Gradec od 1. siječnja 2014. sklopljen između Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije i Općine Gradec, kao i Zapisnik o povredi reda u luci koju je vršila općina Gradec u ime i za račun Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije. Smatra da sud pogrešno tumači sadržaj isprave na kojoj temelji svoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, što ima za posljedicu pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Tvrdi da je pravomoćna presuda donesena na temelju ništetnog Ugovora bro j 4120/2014 te da su sve radnje koje su poduzete na temelju takvog ugovora nezakonite pa tako i Zapisnik o povredi pravilnika o redu u luci i račun sačinjen temeljem istoga zapisnika. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi:

- da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-204/2021 od 25. veljače 2022., platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Šuška, iz Splita poslovni broj Ovrv-1318/2018 od 4. rujna 2018. održan u cijelosti na snazi te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da tuženik tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.662,50 kn, sve to u roku od 15 dana;

- da je ta presuda po žalbi tuženika u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-535/2022-2 od 9. svibnja 2022.;

- da je tuženik protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 535/2022-2 od 9. svibnja 2022. podnio prijedlog za dopuštanje revizije, koji je odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3579/2022-2;

- da je tuženik 30. listopada 2025. sudu prvoga stupnja podnio prijedlog za ponavljanjem pravomoćno okončanog postupka poslovni broj Povrv-204/2021 od 25. veljače 2022., pozivom na odredbu članka 421. stavka 1. točke 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP), tvrdeći da je saznao za nove činjenice i dokaze koji da su upotrijebljeni u pravomoćno okončanom postupku za njega bi bila donijeta povoljnija odluka;

- da novi dokaz na kom tuženik temelji svoj prijedlog predstavlja „akt“ Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava pomorstva od 22. rujna 2025. upućen Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije, po predstavci ovdje tuženika podnijetoj nadležnom ministarstvu, iz koga u osnovnom proizlazi da je podnositelj predstavke ovdje tuženik, Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture dostavio tri primjerka Ugovora o naplati lučkih pristojbi i to u luci Gradec, luci Zaostrog i u luci Drvenik, koji su sklopljeni između Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije i trgovačkog društva Komunalno Gradec d.o.o., predmet kojih ugovora je obavljanje poslova – pružanje usluga ispomoći pri provođenju reda u naplati lučkih pristojbi u tim lukama koje će isti obavljati za naručitelja, pa kako Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 83/2023. - dalje: ZPDML/23) ne dopušta naplatu lučkih tarifa povjeriti trećim osobama sve to sukladno članku 125. stavak 2. istoga Zakona, Ministarstvo je pozvalo Lučku upravu Splitsko-dalmatinske županije da bez odgode raskine sklopljene ugovore te o tome dostavi dokaz Ministarstvu, dok su nove činjenice koje proizlaze iz tog dokaza ništetnost Ugovora o provođenju reda i naplate lučkih pristojbi u luci Grade broj 4120/2014 sklopljen dana 1. siječnja 2014. između Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije i trgovačkog društva Komunalno Gradec d.o.o. i Zapisnika o provedbi pravilnika o redu u luci koji je sačinjen temeljem tog Ugovora od strane treće neovlaštene osobe, obzirom se radi o pravnim poslovima i radnjama koja su nastale protivno odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji je u to vrijeme bio na snazi.

4.1. Polazeći od gornjih činjenica te sadržaja odredbe članka 421. stavka 1. točke 10. u vezi s člankom 423. stavkom 1. točkom 6. ZPP, sud prvoga stupnja zaključio je da je tuženik predmetni prijedlog podnio pravovremeno, jer ga je podnio u roku od 30 dana od kada je zaprimio dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, ali je isti neosnovan, obzirom taj novi dokaz nije bio donesen do dana pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka tj. do 9. svibnja 2022., već je taj novi dokaz i činjenice koje iz njega proizlaze nastao nakon okončanja postupka, pa se stoga tuženik na njega ne može s uspjehom pozivati odnosno na njemu temeljiti svoj prijedlog.

5. Takva odluka suda prvoga stupnja u onom bitnom, u odluci o neosnovanosti prijedloga tuženika za ponavljanjem pravomoćno okončanog postupka u ovom predmetu, pravilna je i zakonita. Činjenično stanje pravilno i potpuno je utvrđeno i na njega je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Odredbom članka 421. stavka 1. točke 10. ZPP propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti, ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

7. U konkretnom slučaju, tuženik kao predlagatelj predlaže ponavljanje pravomoćno okončanog postupka jer da je saznao za nove činjenice i da je stekao mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, a te nove činjenice i novi dokaz predstavlja dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva od 22. rujna 2025. koji je upućen Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije od koje se traži raskidanje ugovora o naplati lučkih pristojbi koje je sklopila s Komunalno Gradec d.o.o. u pravcu obavljanja poslova - pružanje usluga ispomoći pri provođenju reda u naplati lučkih pristojbi u lukama Gradec, Zaostrog i Drvenik, obzirom se radi o ugovorima koji su sklopljeni suprotno odredbi članka 125. stavka 2. ZPDML/23 koji stupio na snagu 29. srpnja 2023.

7.1. Iz citirane odredbe proizlazi da je za ocjenu osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka odlučno ocijeniti da li postoje činjenice koje su postojale za vrijeme trajanja prijašnjeg postupka, ali tuženik za njih nije znao do trenutka kad je prestalo njegovo pravo na iznošenje novih činjenica u tom postupku i da li postoji mogućnost da bi za njega bila donesena povoljnija odluka da ih je mogao već tada iznijeti. Dakle, prijedlog za ponavljanje postupka može se tražiti na temelju činjenica ili dokaza koji su egzistirali u vrijeme vođenja postupka čije se ponavljanje traži, a stranka za njih nije znala ili ih nije mogla iznijeti. U protivnom, ako je stranka koja traži ponavljanje postupka bila kriva što se za određene činjenice u prijašnjem postupku nije znalo ili ih se u tom postupku nije moglo iznijeti odnosno upotrijebiti određene dokaze, takve nove činjenice i dokazi ne mogu biti razlogom za ponavljanje postupka, jer se u tom slučaju ima smatrati da je ta stranka za te činjenice znala odnosno da je mogla iznijeti te dokaze.

8. Dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva od 22. rujna 2025. na kom tuženik temelji svoj prijedlog, suprotno žalbenim navodima tuženika i po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja ne predstavlja nove činjenice niti novi dokaz u smislu odredbe članka 241. stavka 1. točke 10. ZPP, jer se radi o dopisu koji je nastao nakon zaključenja raspravljanja u predmetnom parničnom postupku, a činjenice koje iz njega proizlaze ne predstavljaju činjenice koje su postojale za vrijeme trajanja prijašnjeg postupka, jer iz dokumentacije koju je tuženik dostavio uz svoj prijedlog a konačno i sadržaja samoga dopisa, jasno proizlazi da raskid ugovora o naplati lučkih pristojbi koje je Lučka uprava sklopila s Komunalno Gradec d.o.o. u pravcu obavljanja poslova - pružanje usluga ispomoći pri provođenju reda u naplati lučkih pristojbi u lukama Gradec, Zaostrog i Drvenik, odnosi se na ugovore koji su sklopljeni nakon stupanja na snagu ZPDML/23 odnosno one sklopljene 7. srpnja 2025., a ne na Ugovor o provođenju reda i naplate lučkih pristojbi u luci Gradec broj 4120/2014 sklopljen 1. siječnja 2014. između Lučke uprave Splitsko -dalmatinske županije i trgovačkog društva Komunalno Gradec d.o.o. za koji tuženik sada tvrdi da je ništetan jer je sklopljen suprotno odredbama tada važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/2003. - dalje: ZPDML/03) obzirom taj Zakon nije omogućavao županijskim lučkim upravama povjeriti naplatu lučkih pristojba i usluga ispomoći pri provođenja reda u luci trećim osobama - konkretno Komunalac Gradec d.o.o., pa posljedično da su ništeni i zapisnici kao i sve ostale isprave koje su treće osobe sastavile kao tijela koje su postupale sukladno tom ugovoru.

9. Ovdje dodatno valja istaknuti, neovisno od prethodno iznijetoga, da činjenice koje sada tuženik „izvlači“ iz dopisa nadležnog Ministarstva pozivajući se na ništetnost Ugovor o provođenju reda i naplate lučkih pristojbi u luci Gradec broj 4120/2014 sklopljen 1. siječnja 2014. i dokumenata sastavljenih temeljem tog ugovora – Zapisnika od 1. travnja 2015. i računa, ne predstavljaju nove činjenice, jer tuženik ukoliko je smatrao da su ti pravni poslovi i isprave sačinjene temelju tih pravnih poslova ništetni, obzirom su protivni odredbama relevantnog ZPDML, imao je mogućnost te tvrdnje iznijeti tijekom postupka. Iz stanja predmeta ne proizlazi da su tuženika priječili neki objektivni razlozi da istakne te tvrdnje tijekom trajanja postupka ukoliko je smatrao da isti egzistiraju, pa se ima smatrati da su tuženiku bile poznate činjenice eventualne ništetnosti pravnih poslova i akata koji su na temelju njih sastavljeni i na njegovoj strani „leži“ krivnja što se za te činjenice u prijašnjem postupku nije znalo odnosno što se u postupku nisu iznijele. Ono što je tijekom postupka između stranaka bilo sporno, i u odnosu na koje činjenice je tuženik osporavao tužbeni zahtjev tužitelja, jest njegova tvrdnja da tužitelj ne može s uspjehom potraživati utuženi novčani iznos jer se radi o iznosu koji je utvrđen sukladno relevantnim odredbama tužiteljeva Pravilnika o visini lučkih pristojbi u lukama otvorenim za javni promet županijskog i lokalnog značaja koji je donijet u ožujku mjesecu 2014., koje odredbe nisu u skladu s relevantnim odredbama Pravilnika Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka i njegovim dopunama kao pravilnikom višega ranga, jer se prama pravilniku nadležnog ministarstva lučka pristojba u komunalnom dijelu luke otvorene za javni promet plaća po metru a ne po danu, kako je spornu lučku pristojbu obračunao tužitelj u predmetnom slučaju, polazeći od odredbi pravilnika koji je donio.

10. Obzirom na navedeno, kako žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja, te kako je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio i zaključio da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za ponavljanjem pravomoćno okončanog postupka, oni predviđeni člankom 241. stavkom 1. točkom 10. ZPP, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu, te temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Puli-Pola 8. srpnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić