REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1040/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Đakovu, protiv tuženog TK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Rešetar&Partneri d.o.o., Osijek, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-804/2024-20 od 8. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-804/2024-20 od 8. svibnja 2026., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„l. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju, ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 3.500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od 6. rujna 2023. godine, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“

ll. Nalaže se tužitelju ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tuženiku TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.562,50 EUR (slovima: tisućupetstošezdesetdvaeuraipedesetcenti), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 8. svibnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.365,00 EUR (slovima: tisućutristošezdesetpeteuranulacenti), kao neosnovan.

IV. Odbija se tužitelj ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.478,23 EUR (slovima: tisućučetiristosedamdesetosameuraidvadesettricenta), kao neosnovan.“

2. Pravovremenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj pobija točku III., IV., V. i VI. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Ističe da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku iz razloga što je izreka presude nerazumljiva, proturječna sebi i razlozima presude, a postoji i niz proturječnosti između sadržaja spisa i zapisnika u odnosu na samu presudu. Osim toga, sud je počinio i bitnu povredu postupka iz članka 8. Zakona o parničnom postupku iz razloga jer presuda ne sadrži činjenice na temelju kojih je sud po svom uvjerenju temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog dokaznog postupka mogao donijeti zakonitu i meritornu odluku. Iz provedenih dokaza ne može se prihvatiti zaključak suda da tužitelj nije dokazao postojanje svojeg potraživanja prema tuženiku, jer je isto dokazano kako materijalnom dokumentacijom tako i personalnim dokazima. Također je potpuno neprihvatljiv dio obrazloženja presude u točki 17. u kojoj sud navodi da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da je kćerka tužitelja DK u navedenom periodu bila još u braku s tuženikom. Tužitelj predmetnu pozajmicu nije izvršio svojoj kćerki nego isključivo tuženiku, a to je vidljivo iz toga što je predmetni novac uplaćivan na račune poslovnih banaka, sve kako bi tužitelj imao pisani trag o tome. Da je tužitelj imao namjeru dati novac svojoj kćeri, tada joj sigurno ne bi novac uplaćivao na račun nego bi joj dao neposredno na ruke. Ukoliko je sud i smatrao da se radi o zajedničkoj obvezi tuženika i njegove tadašnje supruge DK, tada je mogao eventualno tužitelju priznati pravo na polovicu pozajmljenog novca s napomenom da supružnici solidarno odgovaraju za dugove nastale u bračnoj zajednici pa je tužitelj aktivno legitimiran tražiti povrat zajma samo od tuženika. Nadalje, sud je zanemario i činjenicu da se predmetno vozilo, Mazda X5, za čiji popravak je i izvršena pozajmica, vodi isključivo na tuženiku i nalazi se i danas u njegovom posjedu i nije obuhvaćen terminom bračne stečevine niti je supruga tuženika ostvarila ikakvo pravo na predmetnom vozilu. S obzirom da sud nije u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje niti materijalno pravo nije bilo moguće pravilno primijeniti. Pobijana presuda ne sadrži niti jednu odredbu materijalnog prava tako da presudu nije moguće ispitati niti u tome dijelu, a što predstavlja daljnju bitnu povredu postupka. Sud je bio dužan primijeniti odredbe članka 1111. stavka 1. i 3. te članka 1115. Zakona o obveznim odnosima međutim navedene odredbe, a niti bilo koje druge, nisu primijenjene, što je također dovelo do nezakonitosti presude. Odluka o parničnom trošku također nije valjano obrazložena i nije je moguće ispitati pa predlaže preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu troškova parničnog postupka, uključujući i trošak žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. Tuženik žalbom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke presude navodeći da mu pripada pravo na naknadu troška putovanja u iznosu od 192,00 eura, te troška izbivanja iz pisarnice u iznosu od 750,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV, odnosno ukupno 1.177,50 eura. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se tuženiku prizna cjelokupan zatraženi trošak uvećan za trošak sastava žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika za sada bespredmetna.

5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika zatražio povrat pozajmljenih 3.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2023. do isplate, s obrazloženjem, u bitnom, da je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju jer je tuženik u vrijeme pozajmice bio u braku s tužiteljevom kćerkom DK, pa tuženik ne bi mogao biti jedina pasivno legitimirana stranka.

6. Takva odluka prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti jer je ista rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, a djelomično ni činjenično stanje nije potpuno, a time niti pravilno utvrđeno.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena ni bitna povreda na koju žalitelj ukazuje, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Također nije ostvarena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer presuda sadrži činjenice na temelju kojih je sud po svom uvjerenju donio odluku.

8. Na temelju dokaza provedenih u prvostupanjskom postupku proizlazi:

- da je tužitelj 6. rujna 2023. putem bankovnih transakcija uplatio na račun brata tuženika, RK, iznos od 2.200,00 eura te na račun svoje kćerke, a tadašnje supruge tuženika DK, iznos od 1.300,00 eura,

- da je iz iskaza svjedoka RK utvrđeno da je isti po nalogu tužitelja taj novac predao tuženiku jer je taj iznos tužitelj pozajmio tuženiku za popravak automobila sa kojim je imao prometnu nesreću,

- da je iz iskaza svjedokinje DK utvrđeno da je njen otac, tužitelj, pozajmio tuženiku i njoj za popravak automobila iznos od 3.300,00 eura, s time da je iznos od 2.200,00 eura uplatio na račun svjedoka RK, brata njezinog supruga, a iznos od 1.300,00 eura njoj na tekući račun, za potrebe povratka u Njemačku i najma vozila kojim su se ona i tuženik s djecom vratili u Njemačku. Pozajmljeni iznos ni ona niti njezin bivši suprug nisu vratili tužitelju,

- da je tuženik saslušan kao stranka iskazao da je njegov brat novac koji mu je tužitelj uplatio dao njegovoj bivšoj supruzi DK, jer su si i ranije ona i otac pozajmljivali novac, ali da predmetna pozajmica nije iskorištena za popravak automobila jer je isti tada već bio popravljen.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj pozajmio tuženiku i svojoj kćerci iznos od 3.300,00 eura jer navedeno proizlazi iz materijalne dokumentacije, prometa s računa tužitelja, te suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka RK i DK, a pozajmicu ne spori ni tuženik, ali da je ista učinjena njegovoj tadašnjoj supruzi, a ne njemu. Pritom nije relevantno da li je i koliko tuženik doista potrošio na popravak automobila, već da je iznos pozajmice predan tuženiku i njegovoj supruzi i da isti nije vraćen.

10. Po članku 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Po članku 504. ZOO-a, ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

11. Po članku 43. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ ) za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug. Člankom 44. stavkom 1. ObZ-a propisano je da je za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Prema tome, s obzirom na navedene odredbe Obiteljskog zakona o odgovornosti bračnih drugova za obveze trećima odgovoran je ili samo tuženik po članku 43. ObZ-a ili tuženik i njegova tadašnja supruga DK solidarno, po članku 44. stavku 1. ObZ-a. Dakle, neosnovan je pravni stav prvostupanjskog suda da je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju jer kod solidarne odgovornosti po članku 43. stavku 1. ZOO-a, svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

12. Dakle, s obzirom na navedeno, tuženik je dužan vratiti pozajmljeni iznos tužitelju, kao solidarni dužnik, zajedno sa kćerkom tužitelja jer je tužitelj dokazao da je predmetni iznos pozajmio, a tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da je pozajmicu vratio, bilo on, bilo njegova bivša supruga.

13. Međutim, tužitelj je uz glavnicu zatražio i zakonske zatezne kama te od 6. rujna 2023. do isplate. Pozajmica je izvršena 6. rujna 2023. pa dospijeće vraćanja ne može biti istog dana, niti je utvrđeno koji je rok vraćanja, da li stranke ugovorile taj rok i ako nisu da se isti utvrdi sukladno članku 504. ZOO-a.

14. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud pogrešno prim ijenio materijalno pravo u vezi sa solidarnom odgovornošću za dugove trećima te nije utvrdio činjenično stanje u vezi s dospijećem povrata pozajmice, to je uvažavanjem žalbe tužitelja prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak po članku 370. ZPP-a. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluku o troškovima postupka, sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a, pa je žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka za sada bespredmetna.

U Puli-Pola 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić