REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-327/2022-42.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EŽ, Trema, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, OIB: 22822699415, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika FŽ, odvjetničkog vježbenika, na ročištu 8. srpnja 2026. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu br. 2402006 1031262160 / 51400607- 5102316252 solemniziranog kod Javnog bilježnika, sklopljenog između tužiteljice EŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kao kreditora, u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici EŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 1.474,65 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1.10.2015.godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je EKS primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici EŽ, Trema, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose anuiteta s osnove valutne klauzule i tečajnih razlika CHF u ukupnom iznosu od 461,15 EUR (četiristo-šezdeset-jedan euro i petnaest centi), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od dana 1. siječnja do 31. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da ne postoji novčana tražbina tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, prema tužiteljici EŽ, Trema, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 122,74 EUR (sto-dvadeset-dva eura i sedamdeset-četiri centa) odnosno 924,80 Kn, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose razlika anuiteta, po osnovi potplaćenih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.696,80 EUR (tisuću-šesto-devedeset-šest eura i osamdeset centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 8. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EŽ podnijela je 4. travnja 2022. tužbu protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, utvrđenja ništetnosti i radi isplate. U tužbi navodi u bitnome da su tužiteljica i tuženik dana 31. ožujka 2005. godine sklopili govor o kreditu broj 2402006 1031262160 / 51400607- 5102316252 koji je solemniziran kod javnog bilježnika, da je tim ugovorom tuženik odobrio, stavio na raspolaganje i isplatio tužiteljici kredit od 15.584,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, s kamatnom stopom od 5,30% godišnje, a koja je promjenjiva jednostrano od strane kreditora u skladu s njegovom odlukom, da je kredit tužiteljica je otplaćivala u mjesečnim anuitetima, da je sklopljen i Aneksu o kreditu glede konverzije kredita uz valutnu klauzulu EUR, da unatoč sklopljenom aneksu i izvršenoj konverziji tužiteljica ima opravdan pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, da smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena prava tužiteljice kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštenu i nepoštenu ugovornu odredbu kojom je otplata vezana uz valutu švicarski franak, da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu, da su povrede pojedinih ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesenima u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula “Udruga Potrošač” protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika da se tim odlukama utvrđuje da je, između ostalih i ovdje tuženik, u razdoblju do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a, da se imajući navedenu odluku u vidu sada postavlja pitanje kako se nešto što je utvrđeno ništetnim može konvertirati, da se na sporni pravni posao primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača 2003. koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, konkretno, odredbe čl.81. do 87. koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, da su odredbe čl.2. i 7. ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe jer je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi, da je prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla banka sporni "kreditni proizvod" sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji te je tužiteljica, postupajući s povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatila tako prezentirane činjenice kao točne, da tuženik nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama, da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, svakako nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle, protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena te o kojoj mogućnosti tužiteljica nije bila unaprijed upozorena, a što joj direktno uzrokuje štetu, da je nedopuštenom i nepoštenom primjenom valutne klauzule izražene u CHF tužiteljica preplatila iznos od 11.061,17 kuna, da je ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardiziranom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, pa tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će: 1/ utvrditi da su ništetne odredbe čl. 2. i 7. ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, 2/ naložiti tuženiku da joj isplati preplaćeni iznos s osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 11.061,17 Kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, 3/ naložiti tuženiku da joj naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 6. svibnja 2022. tuženik je prvenstveno prigovorio mjesnoj nenadležnosti ovog suda budući da je odredbom čl.14. ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Također u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, i to s više osnova, ističe prigovor zastare utužene tražbine, ukazuje da je kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015) i slobodnim očitovanjem volje tužiteljice ugovorni odnos s tuženikom uređen je tako da se ima smatrati EUR korisnikom kredita od početka, osporio je da bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile nepoštene i ništetne, da je tužiteljica bila dovoljno informirana o ekonomskim posljedicama njihovog ugovaranja o rizicima tečajnih promjena, da su jasne, lako uočljive i razumljive, da tužiteljici nije nastala šteta, te je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 924,80 Kn (122,74 EUR po fiksnom tečaju konverzije: 7,53450), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedinačne mjesečne iznose

3. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbijen je rješenjem posl. br. P-327/2022-11 od 13. rujna 2022., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-998/2024-2. od 10. ožujka 2025.

4.1. Nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužiteljica je u podnesku od 19. veljače 2026. precizirala tužbeni zahtjev za isplatu tako da glasi:

"Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju EŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 1.474,65 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1.10.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Za slučaj da sud ocijeni neosnovanim ovaj tužbeni zahtjev i ocijeni da tužiteljica nema pravo na potpuno obeštećenje i restituciju zbog provedene konverzije u valutu EUR, već da ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na preplaćene anuitete s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF do dana konverzije, tužiteljica je sukladno odredbi čl.188. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) postavila sljedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev: "Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju EŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose anuiteta s osnove valutne klauzule i tečajnih razlika CHF u ukupnom iznosu od 461,15 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1.10.2015.g. do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO -a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

4.2. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, a rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu 2. lipnja 2026. sud je temeljem odredbe čl.190. st.3. ZPP dopustio preinaku jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Izvedeni dokazi:

- isprave: ugovor o kreditu br. 2402006 1031262160 / 51400607- 5102316252 od 31. ožujka 2005. (str. 10-13), pregled prometa po partiji kredita 5102316252 za razdoblje od 4. travnja 2005. do 29. rujna 2015. (str. 14-30), otplatni plan po kreditu br. 5102316252 (str. 31-35), obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu i o promjeni kamatne stope (str. 36-40), obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (str. 64-65), obavijest o izračunu konverzije kredita (str. 66- 69), izračun konverzije kredita br. 5102316252 s nacrtom aneksa ugovora o kreditu (str. 70-86), Aneks br. 1 ugovora o kreditu br. 5102316252 od 4. veljače 2016. (str. 89-93), pregled prometa po partiji kredita 5114134963 za razdoblje od 1. rujna 2015. do 20 veljače 2018. (str. 98-103),

- knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb (pisani nalaz i mišljenje - str. 509-517),

- saslušana je tužiteljica (str. 499-500).

6.1. Tužbeni zahtjev (uređen u podnesku od 19. veljače 2026.) za isplatu preplaćenog s osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 1.474,65 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, nije osnovan, a osnovan je eventualno objektivno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose anuiteta s osnove valutne klauzule i tečajnih razlika CHF od ukupno 461,15 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate.

6.2. Tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan.

7. Nesporne činjenice:

- tužiteljica i tuženik sklopili su 31. ožujka 2005. ugovor o kreditu br. 2402006 1031262160 / 51400607- 5102316252, na iznos od 15.584,00 CHF u protuvrijednosti u kunama s rokom otplate od 192 mjeseci, koji kredit je tužiteljica bila dužna vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, s tim da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s odlukama banke, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,30% godišnje,

- namjena kredita bila je kupnja kuće, dakle, radilo se o potrošačkom kreditu,

- 4. veljače 2016. sklopljen je Aneks br. 1 ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu u EUR.

8. U ovoj pravnoj stvari primarno nisu bile sporne činjenice, već je temeljni prijepor vezan za pravna pitanja o kojima su stranke imala različita stajališta: ima li tužiteljica pravo na daljnju isplatu i nakon provedene konverzije ugovora o kreditu, je li konverzijom uspostavljena pravična ravnoteža interesa stranaka, mogu li utvrđenja iz kolektivnog spora biti primijenjena na konkretan predmet i je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine. Kao sekundarno pitanje bila je sporna činjenica visine tražbine tužitelja (visina razlika između plaćenih anuiteta kredita i anuiteta obračunatih bez ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te visina zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose anuiteta s osnove valutne klauzule i tečajnih razlika CHF).

9. Sadržaj izvedenih dokaza:

9.1. Isprave:

Sadržaj isprava vezanih za sklapanje ugovora o kreditu i aneksa tog ugovora te njegovu otplatu nije bio sporan i bio je predmet stručne analize od strane sudskog vještaka te se posebno ne izlaže.

9.2. Iskaz tužiteljice:

"Sjećam se da sam 2005. podigla kredit kod Erste Banke. Kredit sam ugovorila u poslovnici te banke u [adresa]. Ne sjećam se imena bankarskih službenika s kojima sam komunicirala vezano za taj kredit ali sjećam se da se radilo o jednoj ženskoj i o dvije muške osobe. Kredit je glasio na iznos od 15.500,00 CHF što je bila otprilike protuvrijednost od 10.000,00 EUR. Rok otplate je bio 120 mjeseci. Početna rata iznosila je 480,00 ili 580,00 EUR, nisam sigurna, a s vremenom je počela rasti i narasla je u svom maksimumu za 90 do 100%. Kredit mi je bio potreban za financiranje kupnje stambene nekretnine. Kupila sam obiteljsku kuću u [adresa]. U toj kući sam stanovala dugi niz godina zajedno sa suprugom i dvoje djece i u njoj djeca još uvijek stanuju, a suprug i ja smo se odselili u mjesto [adresa]. Ta kuća nikada nije bila korištena ni u koju drugu svrhu osim za stanovanje. Nismo ju iznajmljivali niti smo u njoj obavljali poslovnu djelatnost. Kredit sam otplaćivala cijelo vrijeme ustegama s moje plaće koju sam primala u školi gdje sam bila zaposlena sve do umirovljenja sa 65 godina. Prije podizanja kredita u Erste banci informirala sam se i kod drugih banaka ali jedino u Erste banci sam ga mogla dobiti. U toj su mi banci kao jedinu mogućnost nudili kredit u CHF. Nije mi se to svidjelo i bila mi je nepoznata ta vrsta kredita, pa su mi u banci rekli neka razmislim dan ili dva. Nisu mi posebno objašnjavali što to znači za mene kao kreditnog dužnika ugovaranje kredita u švicarskim francima. Rekli su da je to običan kredit kao i svi drugi, a također su rekli i da je, jednako kao što su sigurne švicarske banke, tako siguran i taj kredit. Nisu mi objašnjavali što bi to za mene značilo ako bi došlo do promjene tečaja CHF prema kuni i postoje li kakvi rizici. Tijekom otplate kredita banka mi je pisanim putem ponudila mogućnost sklapanja Aneksa ugovora o konverziji u EUR. Bilo je uzmi ili ostavi i ja sam to prihvatila. Ne sjećam se koje je godine to bilo. Nakon konverzije rata kredita mi se nije smanjila. Kredit je otplaćen nešto prije roka otplate koji je bio ugovoren, ali ne sjećam se točno kada. 2005. godine prilikom ugovaranja kredita nosila sam ugovor na ovjeru kod javnog bilježnika. Riječ je bila o jednom od dva javna bilježnika u [adresa], ali ne sjećam se više o kojem. Prilikom ovjere javni bilježnik mi nije posebno tumačio odredbe ugovora. Platila sam tu ovjeru. Također sam banci platila naknadu za obradu kredita. Ne sjećam se više koliko su iznosili ti troškovi ali mislim da su ovjera i naknada za obradu kredita ukupno iznosili više od 1.000,00 EUR. Nakon što sam primijetila povećanje rate kredita išla sam pitati u banku, međutim, rekli su mi da je tako ugovoreno i da treba nastaviti s otplatom sukladno ugovoru. U to sam se vrijeme također i pisanim putem obraćala banci vezano za rast rata, ali nikada nisam dobila odgovor. Od banke nisam dobila objašnjenje zašto rastu rate kredita ali budući da je više ljudi bilo u sličnoj situaciji u kuloarima sam čula priču da rate rastu zbog inflacije. Čula sam iz novinskih napisa da si je zbog sličnih problema s porastom rata kredita jedna žena oduzela život. Ispravljam se u dijelu gdje sam navela da je početna rata iznosila 480,00 EUR mjesečno, a radilo se o tom iznosu u kunama. U banci mi nisu govorili ni o kakvim rizicima ni opasnostima podizanja kredita u švicarskim francima,

s tim da sam pročitali ugovor i u banci mu mi govorili da je riječ o jednako sigurnom ugovoru kao što su sigurne švicarske banke. U banci su govorili kako je riječ o odličnom kreditu i kako se ne treba bojati. Pročitala sam ugovor o kreditu, a također i naknadno Aneks tog ugovora. Vezano za sklapanje ugovora o kreditu koliko se sjećam nisam posebno razgovarala s EŽV, već me je ona samo uputila dalje svojim muškim kolegama u banci, s tim da se ovaj tren ne mogu sjetiti njihovih imena ali mogu to provjeriti."

9.3. Vještačenje:

U svom pisanom nalazu i mišljenju od 30. siječnja 2026. stalni sudski vještak Ručević vještačenja d.o.o. naveo je u bitnome da, promatrajući samo pozitivne iznosi razlika plaćenih anuiteta predmetnog kredita i anuiteta obračunatih po početnom tečaju CHF, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.) koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.459,69 EUR, da zatezne kamate na mjesečne iznose razlika anuiteta po osnovi tečajnih razlika, obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., iznose ukupno 461,15 EUR, da nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenoj osnovi za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 1.474,65 EUR (1.459,69 EUR glavnice i 14,96 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata), da razlika između glavnice prema obračunu u kunama s fiksnim tečajem na dan 30. rujna 2015. i glavnice preostale nakon konverzije iznosi 476,25 EUR, koji iznos nije bio obuhvaćen otpisom glavnice kod konverzije, te da su sve uplate tužiteljice do zaključno 30. rujna 2015., pa tako i oni dijelovi uplata koji su predmet ovog sudskog postupka, iskorištene su za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu.

10. Ocjena dokaza:

10.1. Vjerodostojnost isprava i točnost njihovog sadržaja nisu bili sporni.

10.2. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice jer je bio uvjerljiv i logičan.

10.3. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještačenje provedeno stručno i objektivno. Stranke nisu imale računskih primjedbi i nisu predlagale usmeno saslušanje vještaka na glavnoj raspravi.

11. Utvrđene činjenice i primjena materijalnog prava:

11.1. Pored činjenica koje nisu bile sporne vezano za sadržaj odredbi predmetnog ugovora o kreditu i vezano za izvršenu konverziju kredita (izloženih pod 7.) iz izvedenih dokaza utvrđeno je da:

- je tužiteljica od strane banke bila općenito informirana o glavnim odredbama ugovora o kreditu i nije se pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama, pa ni o odredbi o valutnoj klauzuli te je tužiteljica prihvatila od strane banke ponuđeni ugovor,

- razlika plaćenih anuiteta predmetnog kredita i anuiteta obračunatih po početnom tečaju CHF u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.) iznosi ukupno 1.459,69 EUR,

- zatezne kamate na mjesečne iznose razlika anuiteta po osnovi tečajnih razlika, obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana plaćanja pa do konverzije 30. rujna 2015., iznose ukupno 461,15 EUR.

11.2. Na pravni odnos stranaka vezano za predmetni ugovor o kreditu primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), odnosno utvrđenje ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima nepoštenima i ništetnima, te se temeljem odredaba čl.502.c ZPP i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15 - dalje: ZOZP) tužiteljica u ovoj pravnoj stvari legitimno poziva na to pravno utvrđenje i ovaj sud je za njega vezan.

11.3. Predmetni ugovor o kreditu djelomično je ništetan (u dijelu koji se odnosi na odredbu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima; čl.2. i 7. ugovora) i s obzirom na to na pravni odnos stranaka ima se primijeniti kunska protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF kroz cijelo vrijeme otplate kredita.

11.4. Vezano za pitanje prava tužiteljice kao kreditnog dužnika slijedom ništetnosti ugovorne odredbe valutnoj klauzuli u švicarskim francima i slijedom činjenice da je 4. veljače 2016. s tuženikom sklopila Aneks br. 1 ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu u EUR, ovaj prvostupanjski sud dijeli načelno pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u revizijskoj odluci br. Rev- 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. prema kojemu potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/15 - dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.), i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.

11.5. Dakle, tužiteljica nema pravo na povrat preplaćenog iznosa s osnove tečajnih razlika zbog ništetne valutne klauzule CHF od 1.474,65 EUR, koja tražbina je predmet njezinog primarno postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu,

međutim, temeljem odredbe čl.1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje: ZOO) osnovano potražuje (eventualno objektivno kumuliranim tužbenim zahtjevom) isplatu zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose anuiteta s osnove valutne klauzule i tečajnih razlika CHF u ukupnom iznosu od 461,15 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate (čl.1115. i čl.29. ZOO).

11.6. Tuženikov prigovor zastare tužiteljičine novčane tražbine nije osnovan. S obzirom na dan pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) kojom je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, te s obzirom na dan podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku individualne pravne zaštite (4. travnja 2012.), čime je zastara prekinuta sukladno odredbi čl.241. ZOO, zaključeno je da je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina i da zastara nije nastupila.

11.7. Zbog iznesenih razloga presuđeno je kao u točki I. do III. izreke.

11.8. Prigovor radi prebijanja svoje novčane tražbine po osnovi potplaćenih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (negativne razlike u iznosu od ukupno 122,74 EUR / 924,80 Kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose razlika anuiteta ) tuženik je izjavio u odgovoru na tužbu i predložio je da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj njegove tražbine s tražbinom tužiteljice. Taj je prigovor ocijenjen neosnovanim i utvrđeno je da ne postoji navedena novčana tražbina tuženika prema tužiteljici (točka IV. izreke). Iako je u pojedinim razdobljima otplate kredita tužitelj plaćao anuitete koji su zbog promjena tečaja CHF/Kn bili manji od anuiteta obračunatih primjenom početnog tečaja CHF, sud je imao u vidu da je u čl.323.st.2. ZOO propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora (op. u konkretnom slučaju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli) odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju on trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Dakle, tuženik, na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora (što je utvrđeno u parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača), ne može ostvariti pravo na isplatu od tužiteljice primjenom te zakonske odredbe.

12. Parnični troškovi:

12.1. Tužiteljica je u parnici uspjela djelomično. Budući da je uspjela u cijelosti u pogledu tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništenosti (100%) i djelomično u pogledu visine zahtjeva za isplatu (31,3%; primarno je zatražena isplata iznosa od 1.474,65 EUR, a u konačnici je dosuđen iznos od 461,15 EUR), kao i da tuženik nije uspio sa svojim s prigovorom radi prebijanja, ocijenjeno je da ukupni uspjeh tužiteljice u parnici iznosi približno 80%, a uspjeh tuženika 20%.

12.2. Temeljem odredbe čl.154. st.2. ZPP tužiteljica, kao parnična stranka koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, ima pravo na naknadu 60% (80% umanjeno za 20%) svojih potrebnih parničnih troškova.

12.3. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tužiteljice zatraženi troškovi u visini koja, s obzirom na vrijednost predmeta spora, proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa) i iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi

(Narodne novine, br. 37/2023), i to:

- odvjetničke nagrade: za sastav tužbe i obrazloženih podnesaka od 29. lipnja 2022., 6. srpnja 2022., 6. rujna 2022. i 20. veljače 2026. (5×200,00 EUR), za sastav 5. obrazloženog podneska - od 1. lipnja 2026. (1×100,00 EUR), za sastav ostalih podnesaka - od 16. travnja 2025. i 19. ožujka 2026. (2×50,00 EUR), za zastupanje na ročištima 14. svibnja 2025., 29. listopada 2025. i 2. lipnja 2026. (3×200,00 EUR) i za zastupanje na ročištu 14. rujna 2022. (100,00 EUR), ukupno 1.900,00 EUR, uvećano za PDV 25% (475,00 EUR),

- troškovi vještačenja: 400,00 EUR,

- sudska pristojba na tužbu: 53,00 EUR,

sveukupno 2.828,00 EUR.

12.4. Tužiteljici pripada 60% njezinih potrebnih parničnih troškova od 2.828,00 EUR, odnosno 1.696,80 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude do isplate (čl.151. st.3. ZPP), pa je presuđeno kao u točki V. izreke.

12.5. Nisu priznati zatraženi troškovi s naslova odvjetničkih nagrada:

- za sastav svih tužiteljevih obrazloženih podnesaka već, temeljem odredbe tbr.8. st.1. Tarife, samo za četiri takva podneska, dok za sastav petog odvjetnička nagrada iznosi 100,00 EUR (50%; tbr.8. t.3. Tarife),

- za sastav podnesaka od 16. travnja 2025. i 19. ožujka 2026. (kojima je dostavljena adresa elektroničke pošte punomoćnika tužiteljice u svrhu slanja poveznice za ročište na daljinu) u punim zatraženim iznosima od po 200,00 EUR, već u iznosima od po 50,00 EUR jer se ne radi o obrazloženim već o „ostalim" podnescima u smislu tbr.8. t.4. Tarife,

- za zastupanje na ročištu na ročištu 14. rujna 2022. u punom zatraženom iznosu od 200,00 EUR, već u iznosu od 100,00 EUR jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnom pitanju - mjesnoj nadležnosti suda (tbr.9. t.2. Tarife,

- za zastupanje na ročištu za objavu presude jer punomoćnik tužiteljice na njega nije pristupio.

U Pakracu, 8. srpnja 2026.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje odluke.