Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-868/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnika Privredne banke Zagreb d. d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ostović i Rakušić d. o. o. iz Osijeka izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Sp-96/2026-6 od 06. svibnja 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 08. srpnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika Privredne banke Zagreb d. d. iz Zagreba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Sp-96/2026- 6 od 06. svibnja 2026. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u nastavku teksta: potrošač).
2. U točki II. izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača.
3. U točki III. izreke oslobođen je isti potrošač od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike i osnove za plaćanje pobliže naznačene u izreci.
4. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi vjerovnik Privredna banka Zagreb d. d. iz Zagreba (u nastavku teksta: vjerovnik), iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 23. Zakona o stečaju potrošača (“Narodne novine” br. 100/15, 67/18 i 36/22, u nastavku teksta: ZSP), te odredbom članka 10. Stečajnog zakona (“Narodne novine” br. 75/15, 104/17 i 36/22, u nastavku teksta: SZ), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je u ovom predmetu Financijska agencija (u nastavku teksta: Fina) podnijela dana 19. ožujka 2026. godine prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, koji se po pozivu Fine nije u zakonskom roku očitovao da li je suglasan s provedbom ovog postupka, pa da se u skladu s odredbom članka 79.c stavak 2. ZSP-a smatra da je dao takvu suglasnost.
7. Uvidom u podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje kojeg je dostavila Financijska agencija (u nastavku teksta: Očevidnik) utvrđuje da je potrošač na dan 06. svibnja 2026. godine bio u neprekidnoj blokadi u trajanju od 1258 dana, te da ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine u ukupnom iznosu od 1.434,33 eura s osnove glavnice, naznačene u točki III. izreke pobijanog rješenja, dakle u iznosu manjem od 2.654,46 eura.
8. Nadalje utvrđuje kako potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti u ovom postupku i iz koje bi se mogli namirivati njegovi vjerovnici, te da isti nije raspolaganjem imovinom u protekle tri godine prije otvaranja predmetnog postupka onemogućio namirenje vjerovnika, niti su se isti očitovali na poziv suda iz Oglasa objavljenog dana 20. ožujka 2026. godine na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova da u roku od 45 dana od objave tog oglasa obavijeste sud o imovini potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u slučaju da jednostavni postupak stečaja potrošača bude otvoren, te da dostave dokaze na kojima temelje svoje tvrdnje.
9. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbe članaka 79.a stavak 2., 79.f stavak 2. i 79.g stavak 1. i 4. ZSP-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
10. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 23. ZSP-a, te odredbom članka 10. SZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, niti vjerovnik makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.
11. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da potrošač na dan donošenja pobijanog rješenja ima u Očevidniku evidentirane neizvršene osnove za plaćanje naznačene u točki III. izreke pobijanog rješenja, u ukupnom iznosu glavnice manjem od 2.654,46 eura, pri čemu vjerovnik ne osporava da je razdoblje u kojem je potrošač imao evidentiranu barem jednu neizvršenu osnovu za plaćanje (osim osnove broj Ovrv-3758/2022-01 izdavatelja Općinskog suda u Đakovu) neprekinuto trajalo duže od tri godine.
12. Osim toga, nesporno je i utvrđenje suda kako potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti u ovom postupku i iz koje bi se mogli namirivati njegovi vjerovnici, te da isti nije raspolaganjem imovinom u protekle tri godine prije otvaranja predmetnog postupka onemogućio namirenje vjerovnika, pa je s obzirom na navedeno pravilno odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja.
13. Naime, pogrešno vjerovnik smatra da za donošenje pobijanog rješenja ne bi bile ispunjene kumulativno propisane pretpostavke iz odredbe članka 79.a stavak 2. ZSP- a, jer da jedna od osnova za plaćanje u pogledu koje je pobijanim rješenjem potrošač oslobođen od preostalih obveza (osnova broj Ovrv-3758/2022-01 izdavatelja Općinskog suda u Đakovu) nije neprekinuto upisana u Očevidnik duže od tri godine.
14. Naime, u vezi toga valja navesti da je u smislu potonje odredbe ZSP-a za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača dovoljno da je kroz neprekinuto razdoblje duže od tri godine postojala barem jedna evidentirana neizvršena osnova za plaćanje, pri čemu se trajanje tog razdoblja utvrđuje na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik, a ne samo s obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja potrošača. Takvo stajalište zauzeto je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-995/2021-2 od 14. rujna 2021. godine kojim je odbijena revizija vjerovnika Republike Hrvatske izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1637/2020-2 od 14. svibnja 2020. godine.
15. Stoga na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ne utječe okolnost da naznačena osnova za plaćanje u pogledu koje je potrošač u točki III. izreke pobijanog rješenja oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnika (žalitelja) nije bila evidentirana u Očevidniku kroz razdoblje duže od tri godine, a to stoga jer nije sporno da su u tom razdoblju bile evidentirane neke druge neizvršene osnove za plaćanje .
16. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja u skladu s odredbama članaka 79.a stavak 2. i 79.g stavak 1. i 4. ZSP-a odlučio na gore opisani način.
17. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi vjerovnika.
18. Stoga je žalbu vjerovnika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Rijeci, 08. srpnja 2026. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar
