Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-36/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću odvjetniku u Zadru, protiv tuženika KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Juri Strgačiću odvjetniku u Zadru, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob- 127/2024-25 od 13. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob- 127/2024-25 od 13. travnja 2026., te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-127/2024-25 od 13. travnja 2026. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja tužiteljice ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati mjesečno novčani iznos, i to za period od 18. srpnja 2024. ( dan podnošenja tužbe) pa do 31. srpnja 2024. iznos od 135,52 eura, a od 1. kolovoza 2024. pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 300,00 eura i to najkasnije do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN:

[broj bankovnog računa], sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom preko dosuđenog do zatraženog (500,00 eura) zahtjev za uzdržavanjem za iznos od 200,00 eura mjesečno, odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za ožujak 2024. godine iznos od 500,00 eura za travanj 2024. godine iznos od 500,00 eura za svibanj 2024. godine iznos od 500,00 eura za lipanj 2024. godine iznos od 500,00 eura, te za period od 1. srpnja 2024. do 17. srpnja 2024. za iznos od 364,48 eura odnosno kao i zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana 01. kolovoza 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“.

Ujedno je rješenjem odlučeno:

"I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem iznosa uzdržavanja na 500,00 eura mjesečno za cijelo utuženo razdoblje.

II. Nalaže se tuženiku KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove u iznosu od 839,81 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos parničnih troškova teku od dana donošenja presude (13. travnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog ( 2.900,00 eura) i to za iznos od 2.060,19 eura, zahtjev za naknadom troška postupka, odbija kao neosnovan.".

2. Protiv te presude i rješenja o troškovima postupka žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači presudu i usvoji tužbeni zahtjev te tuženiku naloži da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 400,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 100,00 EUR i pristojbe na žalbu.

3. Protiv te presude i rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, istoj naloži da tuženiku naknadi troškove postupka, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 225,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 56,25 EUR i pristojbe u iznosu 53,08 EUR.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu i pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 371. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su pobijana presuda i pobijano rješenje nejasni, ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su proturječni dokazima u spisu predmeta.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za plaćanjem uzdržavanja od strane tuženog kao bivšeg bračnog druga.

7. Odredbom članka 295. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023 - dalje: ObZ) propisano da je bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

8. Iz mišljenja i zaključka vještaka dr. Željke Ercegović, spec. medicine rada od 10. listopada 2025. utvrđeno je da tužiteljica nije sposobna obavljati poslove koji zahtijevaju urednu pokretljivost oba ramena, urednu snagu obje ruke, te za poslove koji zahtijevaju fizička opterećenja – dizanje, nošenje, guranje bilo kakvog tereta, a što je s obzirom na razinu obrazovanja do sada obavljala. Međutim, nejasno je kako je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljica nije sposobna za rad ili da se ne može zaposliti, a što je odlučno za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu. U odlomku 18.1. obrazloženja sud paušalno navodi kako imajući u vidu životnu dob tužiteljice od 59 godina, razinu obrazovanja (završena osnovna škola) i dosadašnje radno iskustvo (bez evidentiranog radnog staža, radila kao ispomoć u pekari supruga) su njoj mogućnosti zapošljavanja bitno ograničene.

9. Sud je dužan visinu uzdržavanja utvrditi u skladu sa stvarnim potrebama uzdržavane osobe i stvarnim mogućnostima obveznika uzdržavanja, a što je u konkretnom slučaju izostalo. S tim u vezi, prilikom donošenja pobijane presude sud nije ocijenio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, zbog čega je pobijana presuda nejasna i ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama.

10. Iz iskaza stranaka proizlazi da tuženi nakon razvoda braka plaća najamninu za stan u kojem tužiteljica živi, kao i režijske troškove za taj stan, a prethodno je na njezin račun uplatio 20.000,00 EUR za operaciju. Te činjenice je sud zanemario prilikom donošenja presude i nije se izjasnio da li plaćenih 20.000,00 EUR ulazi u troškove uzdržavanja tužiteljice.

10.1. Prema tvrdnjama tuženog najamnina za stan tužiteljice iznosi 300,00 EUR mjesečno, trošak struje oko 160,00 EUR mjesečno i vode od 70,00 do 80,00 EUR mjesečno, Max Tv i Internet nekih 45,00 EUR, pa je nejasno kako je sud u odlomku 19. obrazloženja utvrdio da ukupne mjesečne potrebe tužiteljice koje obuhvaćaju troškove stanovanja, najma stana, prehrane, režija i ostalih životnih potreba iznose približno 500,00 EUR, te pogrešno uzeo u obzir potencijalne prihode tuženog koje isti može ostvariti radom u pekari.

11. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja dopustio je preinaku tužbe pozivom na odredbu članka 191. stavak 1. ZPP-a navodeći da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, no nije dao nikakve razloge zbog čega bi takva preinaka bila svrsishodna.

12. Slijedom iznijetoga, valjalo je uvažiti žalbe stranaka i temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu, a temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbe stranaka i ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u izrijeci.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja uklonit će navedene nepravilnosti i nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, dopunski saslušati stranke na sporne okolnosti i po potrebi provesti dokaze koje budu predložile, te nakon toga donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku.

14. Temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a o žalbenim troškovima odlučit će se u konačnoj odluci.

U Karlovcu 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj