Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-56/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp predsjednice, Vesne Britvec suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice, u pravnoj stvari tužiteljice KJL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Atili Šilješu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog sud u Osijeku od 25. studenoga 2024. broj P-656/2022-37, na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se presuda Općinskog sud u Osijeku od 25. studenoga 2024. broj P-656/2022-37, potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se rješenje sadržano u presudi Općinskog sud u Osijeku od 25. studenoga 2024. broj P-656/2022-37 u pobijanom dijelu pod točkama II i IV potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog sud u Osijeku od 25. studenoga 2024. broj P-656/2022- 37, točkom I., izreke utvrđuje se ništetnost odredbe iz točke 4., 6. i 11.9. Ugovora o kreditu broj 9011011252, sklopljenog između tužiteljice KJL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 10. veljače 2006., ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku, 13. veljače 2006., pod brojem OU-277/06, a sve u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF. Točkom II., izreke pobijane presude nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužiteljici KJL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.199,50 EUR na ime više plaćene rate zbog promjene tečaja CHF-a, sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, a kako to i proizlazi iz navedene točke II izreke prvostupanjske presude.

2. Rješenjem sadržanim u presudi Općinskog sud u Osijeku od 25. studenoga 2024. broj P-656/2022-37, točkom I. utvrđuje se da je tužba povučena za iznos 198,26 eura, točkom II. izreke nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, naknaditi tužiteljici KJL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 1.510,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenoga 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. Točkom III. izreke rješenja odbija se zahtjev tužiteljice na ime parničnog troška povrh dosuđenog u točci II. izreke rješenja. Točkom IV., izreke odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška parničnog postupka od 18. rujna 2024.

3. Protiv navedene presude i rješenja pod točkama II. i IV., žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te osporava odluku o troškovima postupka. Tuženik u bitnome smatra da automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja, počinjenja je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Dalje navodi da je i prihvaćenjem financijskog izračuna stalnog sudskog vještaka Tonke Vulić prvostupanjski sud pogrešno odlučio o osnovanosti visine tražbine tužitelja, a ocjenom da restitucijski zahtjev tužitelja nije zastario te ocjenom da tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja, počinjena je povreda pogrešne primjene materijalnog prava i to odredba Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Tuženik navodi da je prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva bilo potrebno uzeti u obzir i razdoblja utvrđenih „negativnih“ vrijednosti odnosno vrijednosti manjih od početne utvrđene tečaja. Takva razdoblja kada je tužitelj plaćao manje nego što bi platio u odnosu na početno ugovoreni tečaj, trebalo je uzeti u obzir prilikom izračuna neovisno o tome je li tuženik navedene iznose istaknuo, bilo protutužbenim zahtjevom, bilo prigovorom radi prebijanja. Tuženik osporava ocjenu prvostupanjskog suda u svezi s istaknutog prigovora zastare, te navodi da je pogrešno primijenio materijalno pravo jer je propustio cijeniti da ništetnost ima učinak ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora, pa da stoga obveza vraćanja danog na temelju ništetne odredbe dospijeva u trenutku postojanja ništetnosti. Tuženik u žalbi navodi da je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno u odnosu na početak tijeka zateznih kamata iz razloga što je sud u presudi, tužitelju s osnove navodne djelomične ništetnosti odredaba ugovora, zatezne kamate dosudio od svakog pojedinog dana dospijeća. Navodi dalje u žalbi da je sud propustio ocijeniti (ne)poštenje stjecanja tuženika u pogledu primjene odredbe članka 1115. ZOO na činjenice konkretnog slučaja. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka, te predlaže pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, kao i troška žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP -a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a. Nije osnovan žalbeni razlog apsolutno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni . Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Prvostupanjski sud je pored pozivanja na kolektivne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 pravomoćne 13. lipnja 2014. ( Pž-6632/17, Pž-7129/13), i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2015. broj Revt-221/18 i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., u skladu sa odredbom 502.c ZPP-a, iznesao jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi , te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovorene odredbe Ugovora o kreditu broj 9011011252 kojim je tužena stavila tužiteljici na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.601,42 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF, te isplate preplaćenih mjesečnih rata obzirom na promjenu tečaja CHF zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni utuženi iznos od dana dospijeća do isplate, a za koji iznos tužitelj tvrdi da je kredit preplatio uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

9. Iz pobijane presude proizlazi:

- da su **.**.2006. tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim je tužena stavila tužiteljici na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.601,42 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren za kupnju vozila,

- da je ugovoren rok otplate kredita 72 mjeseca time da će se kredit u iznosu 20.601,42 CHF i kamata otplaćivati u 72 jednaka mjesečna anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora,

- da se tečaj valute CHF mijenjao u odnosu na tečaj kune,

- da je da je tužiteljica ispunila svoju ugovornu obvezu iz kredita, odnosno, otplatila je kredit u cijelosti,

- da tužiteljica ima svojstvo potrošača,

- da se u postupku odobravanja predmetnog kredita nije pregovaralo o uvjetima vezanim kako za kamatnu stopu tako i za valutu u kojoj se odobrava kredit.

10. Činjenica što je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen, ne utječe na činjenicu da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesena po kolektivnoj tužbi, utvrđena ništetnost odredbi koje se odnose na vezanost za valutnu klauzulu kredita u CHF plativo u kunama. U smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, a prema odredbama članka 327. i 328. ZOO, pravo na isticanje ništetnosti je neograničeno. Prema odredbama članka 326. ZOO, ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (stavak 1.), ali ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati (stavak 2.).

11. Prema stavu sudske prakse, presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđena je ništetnost, nije zabrana manjeg značaja koju ima u vidu odredba članka 326. stavak 2. ZOO. Polazeći od karaktera interesa kolektiviteta koji se štite kolektivnom tužbom (etički, potrošački, antidiskriminacijski, ekološki i dr.), presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđena ništetnost određenih odredbi tipskih potrošačkih ugovora tuženika u određenom razdoblju nije i ne može imati karakter protupravnosti manjeg značaja uslijed koje ispunjenjem ugovora, prestaje pravo na isticanje ništavosti, pa tuženik neosnovano ističe kao žalbeni razlog da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit.

12. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa, a i sada u žalbenoj fazi sporno je jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka odnosno ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te je s tim u vezi sporna i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja kao i početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđene mjesečne iznose.

13. Nesporna je činjenica da je pravomoćnim presudama donesenim u postupku kolektivne zaštite Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Nesporno je da je predmetni ugovor bio standardni ugovor o potrošačkom kreditu kakav je tužena banka sklapala u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi. Dakle, predmetni ugovor predstavlja tipski ugovor, a iz sadržaja tužbe, kao i iz iskaza tužitelja nesporni proizlazi da tužiteljica nije u dovoljnoj mjeri informirana o tome što i kako utječe na promjenu vrijednosti valute CHF, kao i značenje o promjeni stope zatezne kamate prema jednostranoj odluci banke o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno žalbenim razlozima tuženika takvim ugovaranjem nastala neravnoteža među strankama na teret potrošača.

15. Nadalje, što se tiče prigovora zastare, tražbina tužiteljice nije zastarjela jer je podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na postupak pokrenut po tužbi tužiteljice u ovom predmetu, prema članku 241. ZOO-a, prekinuta je zastara i rokovi počinju ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, i to u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018., a kako to pravilno obrazlaže i sud prvog stupnja u pobijanoj presudi.

16. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica preplatila ukupno po osnovi ugovorene valute - švicarski franak, iznos od 1.199,50 EUR, te je u skladu s nalazom vještaka određeno i postavila tužbeni zahtjev.

17. Ne može se tužiteljici dosuditi ništa više od onoga što je stvarno i preplatila, a to su po ocjeni ovog suda upravo oni iznosi koje je utvrdio i vještak. Manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, a plaćanjem anuiteta po nižem tečaju valute CHF, tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužen ika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

18. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužiteljici restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobila niti primila, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Prema stajalištu Suda Europske unije u predmetu C-140/22 (SM, KM protiv mBank, presuda od 7. prosinca 2023.) Direktivi 93/13 se protivi to da se naknada koju potrošač traži temeljem povrata iznosa koje je platio u okviru izvršenja predmetnog ugovora umanji za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je taj ugovor na snazi.

19. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, ne radi se o tome da bi tuženik bio dužan vratiti više nego što je eventualno neosnovano stekao, niti je vještačenjem pogrešno utvrđen iznos preplate.

20. Tužiteljica je svoj kondemnatoran tužbeni zahtjev postavila na isplatu s osnova stjecanja bez osnove, pa kako je preplaćene iznose tuženik stekao bez ikakve pravne osnove (članak 1111. ZOO.), tuženik je kao nepošten stjecatelj dužan isplatiti tužiteljici tako stečeni iznos i kamate na svaki preplaćeni iznos od dospjelosti pa do isplate, u skladu sa odredbom iz članka 1115. Zakona o obveznim odnosima .

21. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju parnične troškove pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, te u skladu s odredbama članka 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika te priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

22. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude kako i rješenja sadržanog u presudi, pa je na temelju članka 368. ZPP-a i članka 380. ZPP-a, žalba odbijena.

23. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem članka 166. ZPP-a, odbijen je zahtjev za naknadu troškova žalbe.

24. Obzirom na navedeno presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu, 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp