Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-296/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Britvec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jadranki Duvnjak odvjetnici u Kaštel Starom, protiv tuženika ZAGORA PROMET d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 27828072282, zastupanog po punomoćnici Merici Miše odvjetnici u Trogiru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-5961/2019-20 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-5961/2019-20 od 27. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-5961/2019-20 od 27. siječnja 2023., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. broj Ovr-3244/11 od 16. Lipnja 2011.g., proglašava se nedopuštenom te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. broj Ovr-3244/11 od 16. Lipnja 2011.g.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju nadoknadi parnični trošak na koji teku zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate." II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplati tuženiku iznos od 933,21 eura/7.031,25 kuna.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pobija i odluku o troškovima te predlaže da se usvoji žalba žalitelja i preinači pobijana presuda, odnosno ukine i vrati na ponovno odlučivanje uz nalog tuženiku da naknadi troškove postupka tužitelju.

3. Tuženi nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Neosnovano tužitelj ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

8. Prvostupanjski je sud u smislu odredbe članka 8. ZPP provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3244/11 od 16. lipnja 2011., proglasi nedopuštenom te da se ukine rješenje o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-3244/11 od 16. lipnja 2011.

10. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi :

- da je u spisu Općinskog suda u Splitu broj Ovr-3244/11 utvrđeno da je navedeni postupak ranije vođen pod brojem Ovr-3381/10 u kojem je doneseno rješenje o ovrsi 9. srpnja 2010. radi naplate novčane tražbine na nekretninama ovršenika ŠK, koji prijedlog je ovrhovoditelj povukao na ročištu 16. svibnja 2011.

- da je nakon toga ovrhovoditelj podnio prijedog za promjenu sredstva i predmeta ovrhe na pokretninama ovršenika, te je sud rješenjem poslovni broj Ovr- 3244/11 od 16. lipnja 2011. odredio predloženu ovrhu, koje rješenje je potvrđeno od strane Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-1100/2012,

- da je Općinski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Ovr-3244/2011 od 12. lipnja 2019. uputio u parnicu ovršenika radi proglašenja da je ovrha određena rješenjem poslovni broj Ovr-3244/11 od 16. lipnja 2011., nedopuštena, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž Ovr-512/2019-2 od 28. listopada 2019., te da je ovršenik podnio predmetnu tužbu 27. studenog 2019.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2628/2020 od 24. studenog 2020., odbačen prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 14. veljače 2020., koji je zaprimljen pod poslovnim brojem Ovr-2628/2020 te je obustavio ovršni postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-3244/11.

11. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom da je ovršni postupak Općinskog suda u Splitu Ovr-3244/11 obustavljen, odnosno da je ovrha dovršena rješenjem od 24. studenog 2020. za koju tužitelj traži da se proglasi nedopuštenom, a koja je određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3244/11 od 16. lipnja 2011., prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj više nije ovlašten tužbom zahtijevati proglašenje ovrhe nedopuštenom nakon što je ovrha dovršena, kao i da je prigovor zastare neosnovan jer nije protekao zastarni rok od 5 godina, koji se primjenjuje u ovom postupku, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

12. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj drugostupanjsi sud.

13. Žalbeni navodi žalitelja da tuženik nema ispravu kojom je mogao tražiti ovrhu na pokretninama, a čime u biti žalitelj ukazuje na žalbeni razlog iz članka 46. stavak 1. točka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., 67/2008., 139/2010., 154/2011. – dalje: OZ) nisu od utjecaja na pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-3244/11 od 12. lipnja 2019. o upućivanju u parnicu, a niti može biti razmatrano po predmetnoj tužbi, jer iz toga razloga tužitelj nije upućen na pokretanje predmetne parnice.

13.1. Osim toga o svojstvu zadužnice kao ovršne isprave u smislu pretpostavki za dopuštenost ovrhe, pravomoćno je odlučeno rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-3244/11 od 16. lipnja 2011., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-1100/2012 od 12. rujna 2013., a tužitelj u predmetnom postupku ne navodi nove činjenice i dokaze vezano za svojstvo iste isprave, a niti ih sud nalazi po službenoj dužnosti.

14. Točno je da je stav prvostupansjkog suda pod točkom 8. obrazloženja pobijane odluke neodrživ, a prema kojem tužitelj nije ovlašten tužbom zaht ijevati proglašenje ovrhe nedopuštenom nakon što je ovrha dovršena i da bi zbog toga tužbeni zahtjev bio neosnovan.

14. 1. Međutim, isti stav sam za sebe je bez utjecaja na zakonitost odluke iz točke 1. izreke pobijane presude, s obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan iz razloga što nije nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a za što je prvostupanjski sud pod točkom 9. obrazloženja dao jasne razloge koje tužitelj predmetnom žalbom niti ne dovodi u dvojbu.

15. Prema tome, stav prvostupanjskog suda iz točke 8. obrazloženja s kojim nije suglasan ovaj sud, sam za sebe nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, kako to pogrešno ukazuje žalitelj, a niti je od utjecaja na meritornu odluku iz stavka I. izreke pobijane presude, budući da su pod točkom 9. obrazloženja pobijane odluke navedeni jasni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je prigovor iz članka 46. stavak 1. točka 11. OZ nije osnovan, a koje tužitelj žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022.) tako da su i ti žalbeni navodi po ocjeni ovog suda u cijelosti neosnovani.

17. Slijedom navedenog, valjalo je pobijanu presudu potvrditi temeljem članka 368. stavak 2. ZPP, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp