Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-377/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Ivane Mašić, kao članice vijeće, u pravnoj stvari tužitelja [obrt] sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kotlar & Vidov, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Brziću, odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-2282/2024-12 od 11. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-2282/2024-12 od 11. ožujka 2026. pod točkama I i III izreke.

II Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P- 2282/2024-12 od 11. ožujka 2026. u točki II izreke i sudi:

Naleže se tuženiku ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju [obrt] sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 909,26 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2026. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dospijeća pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 250,00 EUR kao neosnovanim tužitelj odbija.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P- 2282/2024-12 od 11. ožujka 2026. odlučeno je:

" I.Nalaže se tuženiku ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju [obrt] sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.602,02 EUR (tisućušestodvaeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05. lipnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju [obrt] sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 1.159,26 EUR (tisućustopedesetdeveteura i dvadesetšestcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2026. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatu troška postupka u iznosu od 450,00 EUR (četristopedeseteura) uvećan za sudske pristojbe i zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja.".

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), kao i zbog odluke o trošku. Smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno obrazložio zašto odbija prigovore tuženika pa da se zbog toga prvostupanjska presuda ne može ispitati, odnosno ukazuje da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Pobija odluku o trošku u odnosu na podneske tužitelja od 15. veljače 2026. i 16. veljače 2026. navodeći da su isti bili suvišni i nepotrebni. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali samo u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članak 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Nije počinjena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a izreka presude je razumljiva i u skladu s razlozima presude.

7. Predmet spora je odlučivanje o zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati iznos od 1.602,02 EUR koji je prema tvrdnji tužitelja stekao bez osnove, odnosno na temelju osnove koja je kasnije otpala.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je temeljem presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 520/2017-2 od 29. listopada 2019. naloženo tužitelju da zajedno s Lovačkim društvom Š isplati tuženiku naknadu štete u ukupnom iznosu od 9.029,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate kao i troškove postupka u visini od 11.050,00 kn,

- da je tužitelj [obrt] izvršila plaćanje svog dijela duga u visini od 12.070,42 kn (sada 1.602,02 EUR) što uključuje polovicu glavnice, polovicu troškova i kamata na glavnicu i parnični trošak od donošenja prvostupanjske presude,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 940/2020-2 od 4. srpnja 2023. prihvaćena revizija ovdje tužitelja te je preinačena presuda i rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-520/2017-2 od 29. listopada 2019. te da je odbijena kao neosnovana žalba ŠB (kao tužitelja u tom postupku) te da je u odnosu na [obrt] potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Pn-167/2015-22 od 17. ožujka 2017. kojom je ranije bio odbijen tužbeni zahtjev ŠB, čime je otpala i osnova za uplatu izvršenu po presudi Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-

520/2017-2 od 29. listopada 2019.,

- da je tuženik primio revizijsku odluku 23. svibnja 2024.,

- da je tužitelj zateznu kamatu potraživao od 5. lipnja 2024.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje ZOO) kojem je u stavku 1. propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, da je stjecatelj dužan vratiti ga , odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. U stavku 3. propisano je da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

10. Pravilno je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je u konkretnom slučaju odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je preinačena drugostupanjska odluka te potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na ovdje tužitelja da bi bio odgovoran za štetu te istu morao naknaditi ovdje tuženom, otpala osnova temeljem koje je tuženiku od strane ovdje tužitelja isplaćen iznos 1.602,02 EUR. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da iz navedenog proizlazi da je upravo tuženik pasivno legitimiran te da je primjenom naprijed citirane odredbe članak 1111. ZOO-a valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužitelju navedeni iznos isplati.

11. Stoga neosnovano u žalbi tvrdi tuženik da se nije povećala imovina tuženika jer je primio iznos dosuđen drugostupanjskom presudom, nego da se povećala imovine tužene [obrt] te da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga smatra da se imovina tuženika povećala. Naime, prvostupanjski sud je jasno utvrdio i obrazložio (proizlazi i iz dokaza o plaćanju na listu 12 spisa) da je tužitelj [obrt] platio tuženiku po punomoćniku dana 9. prosinca 2019. utuženi iznos od 1.602,02 EUR (sada 12.070,42 kn), pa je prema tome tuženik, a ne [obrt], stekao taj iznos, na temelju osnove koja je kasnije otpala donošenjem presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-940/2020-2 od 4. srpnja 2023.

12. U odnosu na dio žalbe koji se odnosi na troškove postupka, djelomično je u pravu tuženik da nije bilo potrebno da se tužitelj obrati sudu s dva podneska od 15. veljače 2026. i 16. veljače 2026. jer se na odgovor na tužbu i iznesene dokaze mogao očitovati jednim podneskom. Stoga je zaista tužitelju nepotrebno priznati trošak sastava obrazloženog podneska od 16. veljače 2026. u iznosu od 100 bodova ili 200,00 EUR, uvećan za PDV po stopi od 25% što ukupno iznosi 250,00 EUR. Stoga je dosuđeni trošak od 1.159,26 EUR valjalo umanjiti za iznos od 250,00 EUR i dosuditi tužitelju trošak u iznosu od ukupno 909,26 EUR.

13. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari u točki I i temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u odnosu na točku III izreke i potvrditi odluku pod točkama I i III izreke pa je odlučeno kao u točki I ove drugostupanjske odluke.

14. Budući da je tuženik djelomično uspio sa žalbom u odnosu na odluku o trošku (za jednu radnju – sastav podneska od 16. veljače 2026.), valjalo je temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu u odnosu na točku II izreke i odlučiti kao u točki II izreke ove drugostupanjske odluke.

15. Temeljem članka 166. ZPP-a u svezi članka 154. stavak 5. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupak jer je tuženik uspio sa žalbom samo u neznatnom dijelu i to samo u odnosu na odluku o trošku.

U Karlovcu 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić