Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-222/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ABC, a ovaj po privremenim zastupnicima Branku Čutura i Jeleni Mandarić odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. sa sjedištem u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-19/2024-26 od 12. veljače 2026., dana 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-19/2024-26 od 12. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-19/2024-26 od 12. veljače 2026. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 12. srpnja 2010. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2010. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 5. kolovoza 2010. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 05. kolovoza 2010. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 06. rujna 2010. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 06. rujna 2010. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 80,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke u kojem je usvojen tužbeni zahtjev te u odnosu na točku IV. izreke u kojem je odlučeno o troškovima postupka, žali se tužena Republika Hrvatska zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP).Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje . Traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužene nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete radi neutemeljenog uhićenja i neosnovanog boravka tužitelja u istražnom zatvoru, a kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. i to za dane 11. srpnja 2010., 4. kolovoza 2010. i 5. rujna 2010.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku nije sporno:

- da je tužitelj u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K -13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona/97 ,

- da je tužitelj bio u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u periodu od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu, broj K-13/18 od 16. listopada 2018., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020.,

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete

Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske,

- da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 EUR radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru,

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos, već je podnio tužbe i to u predmetu poslovni broj Pn-19/2024 dana 7. siječnja 2024., u predmetu poslovni broj Pn-43/2024 dana 8. siječnja 2024. i u predmetu poslovni broj Pn-75/2024 dana 9. siječnja 2024.,

- da su rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-19/2024-7 od 22. srpnja 2025. spojeni postupci poslovni broj Pn-43/2024 i Pn-75/2024 radi zajedničkog raspravljanja.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi, prijeporna je osnovanost prigovora zastare kojeg ističe tužena.

9. Prema odredbi članka 477. stavak 1. ZKP-a pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020. Ovu činjenicu iznesenu po tuženoj tužitelj nije osporio, već navodi da je to bilo 9. siječnja 2020.

11. U situaciji kada je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske primio u siječnju 2020., to je sukladno odredbi članka 478. stavak 1. ZKP -a tada i počeo teći zastarni rok. Zastarni rok je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zaht jev za mirno rješenje spora, kako je to propisano odredbom iz članka 478. stavak 2. ZKP- a, kada je i nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno koji je trajao do 10. srpnja 2020.

12. Naime, prema odredbi iz članka 478. stavak 1. ZKP-a ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova, pa je u konkretnoj pravnoj situaciji zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020. istekao s danom 10. srpnja 2023.

13. Iz stanja spisa proizlazi da su tužbe podnesene 7. siječnja 2024., 8. siječnja 2024. i 9. siječnja 2024., kada je zastara već nastupila.

14. Međutim, iz stanja spisa proizlazi (među strankama nije sporno) da je tužena dopisom od 2. veljače 2023. utvrdila da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, te mu je ponudila platež iznosa od 46.078,40 EUR s osnova naknade štete, znači da je Republika Hrvatska priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR po danu.

15. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda za taj iznos, sukladno odredbi iz članka 240. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.

– dalje: ZOO) nastupio je prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja odnosno je počela teći od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO -a), a tužbe su podnesene 7. siječnja 2024., 8. siječnja 2024. i 9. siječnja 2024., pa za taj iznos tražbine tužitelja nisu u zastari.

16. Slijedom navedenog, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelju pripada s osnova naknade štete iznos od po 37,16 EUR za svaki utuženi dan (tužitelj potražuje naknadu štete samo za 11. srpnja 2010., 4. kolovoza 2010. i 5. rujna 2010.).

17. Valja istaknuti da je na sastanku predstavnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova održanom 23. travnja 2026. usvojeno pravno stajalište koje glasi: "Ponuda za sklapanje nagodbe u sporovima radi naknade neimovinske štete u kojima je tužitelj, kao oštećenik (okrivljenik u kaznenom postupku u kojem je pravomoćnom sudskom odlukom oslobođen optužbe) odbio ponuđeni iznos od strane Ministarstva pravosuđa, u postupku po zahtjevu radi postignuća nagodbe o postojanju te štete, vrsti i visini naknade ima učinak priznanja duga u točno određenom dijelu u kojem je ponuda dana.".

18. Slijedom svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o prigovoru zastare i dosudio tužitelju naknadu štete u iznosima od po 37,16 EUR za svaki od tri utužena dana koja je tužitelj neosnovano proveo u istražnom zatvoru.

18.1. Pravilna je i odluka o tijeku zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose od po 37,16 EUR na način da ista teče od 10. travnja 2020. do isplate, jer u smislu odredbe iz članka 1103. ZOO-a kamata na pravičan iznos naknade štete teče od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora i teče do isplate, obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da su po tuženoj isplaćeni novčani iznosi od po 37,16 EUR za utužene dane.

19. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno donio primjenom članka 154. stavak 2. i članka 155., te članka 151. stavak 3. ZPP-a. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj s osnovom tužbe uspio u cijelosti, dok je u pogledu visine uspio 10,76%, pa je njegov uspjeh 55,38%, dok je uspjeh tužene 44,62%. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je tužitelj uspio u omjeru od 10,76% te mu razmjerno uspjehu pripada pravo na trošak primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a. Pritom je tužitelju pravilno priznat i trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno Tbr. 32. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., 107/2025. – dalje: Tarifa) jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje ovog postupka i koju je tužitelj i poduzeo.

20. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP -a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ustanovljeno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

21. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 8. srpnja 2026.

Sudac

Josip Štrucelj