Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-615/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Britvec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Širiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cerovcu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radojica Vučković, Sreten Baljak i Marko Cerovac iz Osijeka, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2/2020-20 od 16. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2/2020-20 od 16. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 2/2020-20 od 16. svibnja 2023., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1. Utvrđuje se kako je Ugovor o najmu poljoprivrednog zemljišta, zaključen između tužitelja EH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao najmoprimca, te JH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao najmodavca, dana 5. ožujka 2007. godine, na kojem je ovjeren potpis tuženika, kao najmodavca, kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, broj Ov-3239/07 od 5. ožujka 2007. godine, zaključen kao Ugovor na određeno vrijeme na tri godine, poproteku ovog roka zaključen kao Ugovor na neodređeno.

2. Također, se utvrđuje kako je Ugovor iz prethodne točke na pravnoj snazi, što su parnične stranke dužne poštivati i trpjeti, a do zakonitog, urednog i valjanog otkaza ili raskida istog.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak, a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od presuđenja pa do konačne isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadni prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.119,38 EUR-a1/8.433,97 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, tj. 16. svibnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. “

2. Protiv te presude pravovremeno podnesenom žalbom žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pobija i odluku o troškovima, predlaže da se usvoji žalba žalitelja te da se ukine pobijana presuda i vrati na ponovno suđenje, podredno da se preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Tuženi nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upućuje tužitelj u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Neosnovano tužitelj ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

8. Prvostupanjski je sud u smislu odredbe članka 8. ZPP provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se Ugovor o najmu poljoprivrednog zemljišta od 5. ožujka 2007. (dalje: sporni Ugovor), sklopljen na rok od 3 godine, utvrdi da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

10. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je sporni Ugovor od 5. ožujka 2007. sklopljen na određeno vrijeme, na rok od 3 godine, između tuženika kao najmodavca i tužitelja kao najmoprimca, kojim su ugovorili da najamnina iznosi 0,00 kn godišnje (članak 2.) i da će se isti po dogovoru stranaka produživati (članak 2.),

- da su tuženik kao najmodavac i treća osoba ĆH, kao najmoprimac sklopili Ugovor o najmu poljoprivrednog zemljišta 27. rujna 2019., na rok od 5 godina, a u svezi istog poljoprivrednog zemljišta, temeljem kojeg je utvrđena najamnina u iznosu od 1.000,00 kn,

- da iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine i po isteku spornog Ugovora, sve dok između njega i tuženika, nije došlo do određenih nesuglasica kada se tuženik, kao vlasnik poljoprivrednog zemljišta, odlučuje sklopiti novi Ugovor sa TH.

- da je tužitelj znao da više istu zemlju ne može posjedovati i obrađivati najkasnije u rujnu 2019., tj. u jesen 2019., kada je tužitelj istu zemlju izorao i kada je sklopljen ugovor sa TH,

- da je i tužitelj u svom iskazu potvrdio da je molio tuženika da nastavi obrađivati spornu zemlju, kako bi mogao ostvarivati prihode EU fondova, radi čega mu je i poslao primjerak Aneksa Ugovora na što se tuženik oglušio.

11. Slijedom navedenih utvrđenja, provostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da bi s tuženikom po proteku trogodišnjeg roka iz spornog Ugovora bio zaključen ugovor na neodređeno vrijeme, bez obzira što je isti rok protekao 6. ožujka 2010. i što mu je tuženik i dalje dopustio da predmetno zemljište drži u posjedu i obrađuje, a sve iz razloga što je tuženik sklopio novi ugovor sa zakupoprimcem TH u rujnu 2019., kao i zbog činjenice da je tužitelj znao da istu zemlju više ne može obrađivati i ostvarivati poticaje iz EU fondova.

12. S naprijed navedenim utvrđenjem prvostupanjskog suda slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

13. Točno je da spornim Ugovorom od 5. ožujka 2007., odnosno člankom 2. istog nije ugovoren iznos zakupnine u novčanom iznosu. Međutim, sama ta činjenica ne čini ugovor ništetnim smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO). Iz provedenih dokaza (iskaza stranaka) proizlazi da je među strankama postignut sporazum da se protučinidba iz predmetnog ugovora daje u naturi i to njihovoj majci te da je ugovor izvršavan na taj način. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja da je riječ o ništetnom pravnom poslu, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, budući da je postojala naplatna činidba čiji su sadržaj i način ispunjenja utvrđeni iz ponašanja ugovornih strana.

14. U pravu je žalitelj u tvrdnji da je predmetni ugovor o najmu poljoprivrednog zemljišta u konkretnom slučaju formalni pravni pravni posao koji djeluje i prema trećima, konkretno Republici Hrvatskoj i kojem je između ostalog bila svrha omogućiti zakupoprimcu ostvarivanje prava na poljoprivredne potpore iz Europskih fondova. Međutim, žalitelj zanemaruje činjenicu da je najmodavac, ovdje tuženik nakon isteka spornog Ugovora (**.**.2010.), sklopio novi Ugovor **.**.2019., sa TH i tako na nedvojben način očitovao svoju volju da više ne želi nastaviti ugovorni odnos sa tužiteljem.

14.1. Upravo zbog navedenog ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 287. ZOO, kako to pogrešno smatra žalitelj, jer se primjena istog članka odnosi na situaciju kada je usmeni ugovor između stranaka već sklopljen, pa jedna strana traži njegovu pisanu potvrdu. Dostavljanje nacrta Aneksa ugovora od **.**.2019. tuženiku po ocjeni ovog suda ne predstavlja zahtjev za pisanom potvrdom postojećeg usmenog ugovora, kako to pogrešno smatra žalitelj, nego prijedlog tužitelja za izmjenu ili sklapanje novog ugovora, a na što nedvojbeno i upućuje i sadržaj samog Aneksa ugovora iz kojeg ne proizlazi da su stranke uopće sklopile usmeni ugovor. U prilog navedenoj tvrdnji ide i činjenica da je žalitelj navedeni prijedlog Aneksa ugovora **.**.2019., dostavio ili pokušao dostaviti tuženiku nakon što je i sam saznao da je tuženik za isto poljoprivredno zemljište sklopio ugovor s trećom osobom (rujan 2019.). Isto tako žalitelj zanemaruje činjenicu da su stranke člankom 2. spornog Ugovora izričito ugovorile da će se sporni Ugovor po dogovoru stranaka produživati i da je i sam tužitelj u svom iskazu potvrdio da je molio tuženika da nastavi obrađivati spornu zemlju na što tuženik nije pristao. Upravo takvo ponašanje tuženika kao vlasnika predmetnog zemljišta po ocjeni ovog suda je objektivno nespojivo s postojanjem prešutno obnovljenog ugovora između stranka, već izričito protivljenje zakupodavca, ovdje tužitelja.

15. Stoga slijed radnji tuženika, počevši od zaprimanja nacrta Aneksa ugovora koji mu je tužitelj dostavio na potpis, izostanak prihvata toga prijedloga te konačno sklapanje Ugovora o zakupu s trećom osobom, po ocjeni ovog suda predstavlja jasan i logičan niz okolnosti iz kojeg proizlazi da nije postojala volja za prešutnom obnovom zakupnog odnosa od strane tuženika. Takvo postupanje jasno pokazuje da zakupodavac nije smatrao da je postojeći ugovor prešutno obnovljen, već da je za nastavak zakupa potrebno sklopiti novi ugovor ili postojeći urediti sporazumno. Da je žalitelj smatrao kako je zakupni odnos već obnovljen činjenicom što je po isteku spornog Ugovora nastavio obrađivati predmetno zemljište, ocjena je ovog suda da bi slanje prijedloga Aneksa ugovora tuženiku na potpis bilo suvišno.

16. Kako je nedvojbeno utvrđeno da kod tuženika nije bilo volje za sklapanjem Aneksa ugovora o najmu poljoprivrednog zemljišta od 12. prosinca 2019., niti je utvrđeno da je sporni Ugovor prešutno obnovljen, to je ocjena ovog suda da u konkretnom slučaju nema niti mjesta primjeni članka 249. ZOO, kako to pogrešno smatra žalitelj.

16.1. S ozbirom na gore navedeno ostali žalbeni navodi vezani za prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta za objavu presude i rokova za žalbu u konačnosti predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, koja je bez utjecaja na priznata i ostvarena prava tužitelja u žalbenom postupku i to u procesnom i materijalnom smislu.

17. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno članku 154. stavak 1. ZPP i članka 155. ZPP pravilno odlučio o troškovima postupka, iako se kod odmjeravanja istih nije izričito pozvao na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023.), ali je kod odmjeravanja istih troškova pravilno primijenio navedenu Tarifu.

18. Slijedom navedenog, valjalo je pobijanu presudu potvrditi temeljem članka 368. stavak 2. ZPP, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp