Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-238/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Lubina, Branku Čutura i Jeleni Mandarić odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. sa sjedištem u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn -909/2024- 9 od 7. siječnja 2026., dana 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-909/2024-9 od 7. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-909/2024-9 od 7. siječnja 2026. odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31.prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos glavnice od 308,13 € sa pripadajućim kamatama, te za više zatražene kamate za razdoblje od 26. kolovoza 2012. do 10. travnja 2020. tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 71,67 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 07. siječnja 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik Republika Hrvatska u dosuđujućem dijelu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Navodi da stajalište suda kako je dopisom Ministarstva pravosuđa, klasa: UP/I-702-03/20-01/50 od 2. veljače 2023. nastupio prekid zastare u odnosu na dosuđeni iznos nije osnovano budući da navedeni dopis Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske predstavlja tek ponudu za zaključenje nagodbe, koja kao takva nije, niti može biti priznanje duga kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, a koja ponuda i nije prihvaćena od strane tužitelja. Ističe da je zastara počela teći u trenutku zaprimanja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2020., odnosno prvog sljedećeg dana tj. od 4. siječnja 2020., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. ožujka 2024., pa da je s obzirom na propisani trogodišnji zastarni rok i tromjesečni zastoj zastare za predmetnu tražbinu nastupila zastara, sve sukladno članku 495. (članak 477.) i članku 496. (članak 478.) ZKP/97 u svezi odredbe članka 215. stavak 1. i članka 238. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.

– dalje: ZOO). Predlaže uvažiti žalbu, te pobijanu presudu preinačiti na način da drugostupanjski sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete radi neutemeljenog uhićenja i neosnovanog boravka tužitelja u istražnom zatvoru, a kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. i to za dan 25. kolovoza 2012.

6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti s izrekom i može se ispitati.

7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

8. U predmetnom postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da je tužitelj u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K -13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona/97 ,

- da je tužitelj bio u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u periodu od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu, broj K-13/18 od 16. listopada 2018., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020.,

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete

Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske,

- da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 EUR radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru,

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos, već je podnio ovu tužbu.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi, prijeporna je osnovanost prigovora zastare kojeg ističe tužena.

10. Prema odredbi članka 477. stavak 1. ZKP-a pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020. Ovu činjenicu iznesenu po tuženoj u odgovoru na tužbu tužitelj nije osporio.

12. U situaciji kada je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske primio u siječnju 2020., to je sukladno odredbi članka 478. stavak 1. ZKP -a tada i počeo teći zastarni rok. Zastarni rok je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to propisano odredbom iz članka 478. stavak 2. ZKP- a, kada je i nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno koji je trajao do 10. srpnja 2020.

13. Naime, prema odredbi iz članka 478. stavak 1. ZKP-a ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova, pa je u konkretnoj pravnoj situaciji zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020. istekao s danom 10. srpnja 2023.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 21. ožujka 2024., kada je zastara već nastupila.

15. Međutim, iz stanja spisa proizlazi (među strankama nije sporno) da je tužena dopisom od 2. veljače 2023. utvrdila da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, te mu je ponudila platež iznosa od 46.078,40 EUR s osnova naknade štete, znači da je tužena priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR po danu.

16. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda za taj iznos, sukladno odredbi iz članka 240. stavak 1. ZOO-a nastupio je prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja odnosno počela je teći od 2. veljače 2023. (članak 245. stavak 2. ZOO- a), a tužba je podnesena 21. ožujka 2024., pa za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

17. Slijedom navedenog, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelju pripada s osnova naknade štete iznos od 37,16 EUR (tužitelj potražuje naknadu štete samo za 25. kolovoza 2012.).

18. Valja istaknuti da je na sastanku predstavnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova održanom 23. travnja 2026. usvojeno pravno stajalište koje glasi: "Ponuda za sklapanje nagodbe u sporovima radi naknade neimovinske štete u kojima je tužitelj, kao oštećenik (okrivljenik u kaznenom postupku u kojem je pravomoćnom sudskom odlukom oslobođen optužbe) odbio ponuđeni iznos od strane Ministarstva pravosuđa, u postupku po zahtjevu radi postignuća nagodbe o postojanju te štete, vrsti i visini naknade ima učinak priznanja duga u točno određenom dijelu u kojem je ponuda dana.".

19. Slijedom svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o prigovoru zastare i dosudio tužitelju naknadu štete u iznosu od 37,16 EUR za utuženi dan koji je tužitelj neosnovano proveo u istražnom zatvoru.

19.1. Pravilna je i odluka o tijeku zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 37,16 EUR na način da ista teče od 10. travnja 2020. do isplate, jer u smislu odredbe iz članka 1103. ZOO-a kamata na pravičan iznos naknade štete teče od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora i teče do isplate, obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je po tuženoj isplaćen novčani iznos od 37,16 EUR za utužen i dan.

20. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno donio primjenom članka 154. stavak 2. i članka 155., te članka 151. stavak 3. ZPP-a. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u ovom postupku uspio u cijelosti u osnovu, te djelomično u visini (11%), pa je pravilno sud tužiteljev uspjeh u ovoj parnici cijenio s 55,5%. Tuženik je uspio u sporu u omjeru od 44,5%, pa tužitelju pripada trošak u omjeru od 11% (55,5%-44,5%=11%), kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud.

21. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP -a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ustanovljeno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 8. srpnja 2026.

Sudac

Josip Štrucelj