Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-227/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića kao predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐH, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024., 136/2025 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu od 8. travnja 2026., broj K-232/2026, u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Prihvaća se žalba Općinskog državno odvjetništva u Splitu, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni tako da se okrivljeni ĐH, za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju odredbe članka 54. KZ/11, uračunava vrijeme kroz koje mu je oduzeta sloboda od 15. prosinca 2025. u 20,20 sati nadalje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni ĐH je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a temeljem odredbe članka 57. KZ/11 prema okrivljenom je izrečena djelomično uvjetna osuda na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, dok uvjetovana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće biti izvršena ako okrivljeni u roku provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. prosinca 2025. pa na dalje. Na temelju članka 79. KZ/11 od okrivljenika su trajno oduzeti predmeti koji su namijenjeni za počinjenje kaznenog djela, i to vozilo marke Opel“ tip Astra registracijske oznake i broja: [registarska oznaka] ([adresa]) te pripadajući ključ i prometna dozvola broj: [broj prometne dozvole], u vlasništvu MH iz [adresa], u kojem su prevoženi migranti, te se navedeni predmeti imaju vratiti vlasniku vozila JH, sve od okrivljenika privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko dalmatinske, Postaje granične policije Trilj, serijski broj: [serijski broj] od 16. prosinca 2025. (list 21 spisa). Na temelju članka 161. stavka 3. ZKP/08 okrivljeniku se vraća privremeno oduzeti predmet i to mobitel marke ''Samsung Galaxy' A 55 G" pozivnog broja: [broj telefona] od okrivljenika privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko dalmatinske, Postaje granične policije Trilj, serijski broj: [serijski broj] od 16. prosinca 2025. (list 20 spisa). K - 232/2026. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u iznosu od 300,00 eura za paušalnu svotu.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu (dalje ODO) zbog odluke o kaznenoj sankciji (članak 467. točka 4. u svezi s člankom 471. stavkom 1. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i okrivljenika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. U odgovoru na žalbu okrivljeni pobija navode žalbe i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

3. Spis je, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, koje je spis vratilo 18. lipnja 2026.

4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu je osnovana.

5. U žalbi se navodi, u bitnom, da je sud prvog stupnja propustio cijeniti kao otegotnu okolnost iskazanu upornost okrivljenika koja se ogleda u tome to je isti kao stranac došao u Republiku Hrvatsku isključivo radi počinjenja predmetnog kaznenog djela, motiviran koristoljubljem, koristeći tešku životnu situaciju stranih državljana koji iz egzistencijalnih razloga nastoje ući u zemlje Europske unije. Nadalje, riječ je o kaznenom djelu koje je u ekstremnom porastu zbog čega je Republika Hrvatska primoran angažirati veliki broj policijskih službenika za nadzor i zaštitu državne granice, što zahtijeva iznimno velika novčana sredstva. Stoga je beskompropisno kažnjavanje jedini način zaštite pravnog poretka Republike Hrvatske i njene granice, kao i granice Europske unije i Šengenskog područja. Također, sud nije cijenio kao otegotne okolnosti počinjenja kaznenog djela, odnosno činjenicu da je okrivljenik bježao policajcima kada su ga pokušali zaustaviti svjetlosnim i zvučnim signalima, već je brzom i opasnom vožnjom nastavio bježati, uključivši se pri tome na autocestu te na izlazu s autoceste vozilom probio metalnu rampu te se zaustavio zbog nemogućnosti daljnje vožnje, nakon čega je pobjegao iz vozila. Smatra da se relativno blagim kaznama potencijalni počinitelji ovog kaznenog djela neće odvratiti od činjenja djela, što je vidljivo da se bez obzir na veliki broj uhićenih počinitelja bez ikakvi problema svakodnevno nalaze novi vozači koji pristaju počiniti ovo kazneno djelo. Stoga je sud prvog stupnja izloženim otegotnim okolnostima trebao dati primjereni značaj i okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u duljem trajanju i bez primjene uvjetne osude.

6. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud prvog stupnja olakotnim na strani okrivljenika cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela te obiteljske i materijalne prilike, dok je otegotnim cijenio okolnost da je konkretno kazneno djelo u izrazitom porastu i da ono predstavlja protupravnu aktivnost velike društvene opasnosti.

7. Ispitujući odluku o kazni ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi sve okolnosti koje su, sukladno odredbi članka 47. KZ/11, odlučne za individualizaciju kazne te da je utvrđene okolnosti neuravnoteženo vrednovao.

7.1. U odnosu na prvopostavljeni prijedlog u žalbi – o neprimjerenosti djelomične uvjetne osude – i prema mišljenju ovog suda priznanje počinjenja djela, izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenja djela, u situaciji kada se uslijed dokaza na kojima se temelji optužnica može očekivati samo osuđujuća presuda, nema takvu težinu koja bi opravdala primjena djelomične uvjetne osude, kao kaznene sankcije povoljnije po okrivljenika, već ima značaj samo utoliko da okrivljenom, obzirom na okolnosti počinjenja djela, bude izrečena kazna zatvora bliže donje mjere zakonom propisane kazne za konkretno kazneno djelo. Obiteljske i materijalne prilike okrivljenika također imaju ograničen doseg u odnosu na to da okrivljenom bude izrečena blaža mjera kazne, obzirom da je okrivljeni zaposlen u matičnoj državi, s određenim prihodima, da je oženjen i bez djece, očigledno radno sposoban, tako da on nije tako lošeg imovnog stanja (a loše imovno stanje u svakom slučaju poticajno djeluje na odluku o činjenju kaznenih djela), da je morao prihvatiti konkretan "posao". Stoga ni i ova okolnost značajnije ne utječe kako na blažu mjeru kazne, tako i na primjenu djelomične uvjetne osude.

7.2. Dalje, sud prvog stupnja je pravilno otegotnim po okrivljenika cijenio činjenicu da je konkretno kazneno djelu u izrazitom porastu i da ono predstavlja protupravnu aktivnost velike društvene opasnosti, ali je očigledno podcijenio značaj ove okolnosti kada se uzme u obzir, kako to pravilno ističe u žalbi Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, da je okrivljeni došao u Republiku Hrvatsku, s kojom nema nikakve povezanosti, samo radi počinjenja konkretnog kaznenog djela, motiviran koristoljubljem, svjestan da do novca dolazi iskorištavanjem teške životne situacije osoba koje pokušavaju ilegalno ući na područje Europske unije u potrazi za boljim životom. Potom je sud prvog stupnja propustio cijeniti i postupanje okrivljenika nakon što je zatečen u počinjenju kaznenog djela, kada se oglušio na naredbe policijskih službenika koji su ga pokušali zaustaviti, već je nastavio bijeg brzom i opasnom vožnjom uključivanjem na autocestu, a pri izlasku s autoceste je probio rampu, nakon čega više nije bio u stanju upravljati vozilom u kojem je prevozio ilegalne migrante pa je izašao iz vozila i nastavio bježati policijskim službenicima pješice, što upućuje na upornost okrivljenika u pokušaju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti.

8. Stoga ovaj sud smatra da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu u pravu kada tvrdi da se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, uz primjenu djelomične uvjetne osude, ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11. Naime, djelomična uvjetna osuda se primjenjuje, u smislu odredbe članka 57. stavak 1. KZ/11, ako sud ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne okrivljeni ubuduće neće činiti kaznena djela. U konkretnom slučaju, međutim, upornost okrivljenika u činjenju kaznenog djela, radi počinjenja kojeg je prešao pola kontinenta te njegovo postupanje nakon što je otkriven u počinjenju djela i povezanost okrivljenika s organizatorima protuzakonitog prevođenja ljudi preko državnih granica ne daju dovoljno garancije da on ubuduće neće činiti kaznena djela. Iz tih raznoga nije svrsishodno, imajući u vidu naprijed spomenutu svrhu kažnjavanja, u konkretnom slučaju primijeniti djelomično uvjetnu osudu. Što se tiče mjere kazne i ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja može ostvariti izricanjem kazne blizu donje mjere zakonom propisane kazne zatvora, imajući u vidu istaknute olakotne okolnosti na strani okrivljenika, ali u nešto višoj mjeri od mjere kazne utvrđene od strane suda prvog stupnja. Stoga, imajući u vidu odnos naprijed iznesenih olakotnih i otegotnih okolnosti ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može ostvariti kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci i da će upravo kazna u toj mjeri odvratiti okrivljenika od činjenja novih kaznenih djela, osobito istovrsnog, ali da će djelovati odvraćajuće i na treće osobe, potencijalne počinitelje ovog djela.

9. Iz tih je razloga utvrđeno da je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu osnovana, zbog čega je valjalo, na temelju odredbe članka 486. stavka 1.

ZKP/08, presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić