Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-927/2026-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, OIB:68419124305, zastupanog punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Matković, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj Povrv-263/2023-10 od 28. svibnja 2026., dana 8. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj Povrv-263/2023-10 od 28. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja od 21. svibnja 2026. i u cijelosti potvrđeno rješenje o pristojbi poslovni broj: Povrv-263/2023- 7 od 12. svibnja 2026.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud isto ukine i oslobodi tužitelja od obveze plaćanja pristojbe, odnosno podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Nije sporno da je rješenjem od 12. svibnja 2026. naloženo tužitelju da plati sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR-a.
5. Odlučujući o prigovoru tužitelja na navedeno rješenje, a pozivom na odredbu čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP) uz primjenu odredbe čl. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, i 18/24 - dalje Zakon o HRT) sud navodi da tužitelj ispravno tvrdi da je isto tijelo javne vlasti, a li da se postupak u ovoj pravnoj stvari ne vodi u pogledu javnih ovlasti koje bi tužitelj obavljao, već da se radi o naplati potraživanja koje isti ima prema tuženiku, pa da to nije dovoljno za oslobođenje sudskih pristojbi u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP -a, već je potrebno da se radi o postupku proizašlom iz obavljanja tih ovlasti.
6. Citirajući odredbe čl. 1. i čl. 2. st. 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21), a navodeći da se ovaj parnični postupak vodio radi naplate potraživanja kojeg tužitelj ima prema tuženiku, sud smatra da tu tužitelj ne nastupa kao tijelo u obavljanju javne ovlasti, već kao subjekt privatnog prava, slijedom čega je prigovor odbijen kao neosnovan primjenom odredbe čl. 29.a st. 2. ZSP-a.
7. U žalbi tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a, pozivajući se pri tom na odredbu čl. 1. Zakon o HRT-u. Smatra da osim javnih usluga, prema Zakonu o HRT-u obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti koji se sukladno Zakonu o sustavu državne uprave mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama, a da se navedeni poslovi odnose na poslove u vezi naplate pristojbe i to određivanje njegove visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja pristojbe te kontrola naplate pristojbe. Ukazuje i na primjenu odredbe čl. 33. Zakona o HRT-u prema kojem su sredstva mjesečne pristojbe sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge te se poziva i na primjenu čl. 34. istog Zakona koji definira obveznika plaćanja pristojbe i zaključuje da efikasna naplata pristojbe predstavlja opći javni interes, a ne samo njezin interes. Osim toga poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I- 662/2011 od 10. srpnja 2018. u kojoj taj sud ističe da se u slučaju iz čl. 35. st. 2. Zakona o HRT-u radi o prijenosu javne ovlasti kojom je zakonodavac na Nadzorni odbor HRT- a prenio ovlast donošenja odluke o visini mjesečne pristojbe i da budući je HRT javna ustanova u kojoj glavnog ravnatelja i Nadzorni odbor imenuje Hrvatski Sabor, Ustavni sud davanje takve ovlasti ne nalazi nesuglasnom s Ustavom. Također navodi i presudu Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. USOZ-322/13-5 od 30. lipnja 2015. u kojoj je sud zaključio da je Odluka o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe po pravnoj naravi opći akt tj. općenormativni i pravno obvezujući akt kojeg donose tijela s javnim ovlastima radi uređenja pojedinih pitanja, izvršenja ili provedbe zakona, odnosno provedbe drugog propisa više pravne snage, koji uređuje odnose na općenit način te djeluje prema svima koji se nađu u pravnoj situaciji da se taj akt na njima ima primijeniti.
8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19– dalje: ZPP), obzirom da tužitelj ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedne bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nadalje iznesenim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnu odluku prvostupanjskog suda o obvezi tužitelja na plaćanje sporne sudske pristojbe.
10. Naime, valja istači da je tužitelj prema čl. 1. Zakona o HRT-u pravna osoba koja ima status javne ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a koja obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno tom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. Definicija sadržaja i funkcije javnih ovlasti Hrvatske radiotelevizije određeni su odredbama čl. 9. – 15. Zakona o HRT-u, no valja istači da ni jednom odredbom navedenog Zakona tužitelju nije povjereno obavljanje javnih ovlasti, dok činjenica što prema čl. 35. tog Zakona visinu mjesečne pristojbe utvrđuje Nadzorni odbor te istom odlukom može utvrditi i povlastice za određene kategorije obveznika plaćanja, ne znači da u naplati mjesečnih pristojbi obavlja javne ovlasti, a niti pri tome provodi upravni postupak, odnosno ne rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe.
11. Iz navedenih razloga odbivši prigovor tužitelja na rješenje o pristojbi kojim je pozvan na plaćanje pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR-a primjenom čl. 28. st. 9. ZSP-a prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, kao i odredbu čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP ocijenivši da tužitelj u naplati RTV pristojbe ne postupa kao pravna osoba s javnim ovlastima i da primjenom te zakonske odredbe nije oslobođen od plaćanja iste.
12. Kako žalba tužitelja nije osnovana, to ju je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP.
U Varaždinu 8. srpnja 2026.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
