1              Poslovni broj: 8- Kž-600/2023-5

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 8 Kž-600/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. R. zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvredom iz članka 147. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog D. R., podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj 95 K-455/2020-27 od 12. travnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2024. u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika D. R.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Prihvaća se žalba optuženog D. R., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženog D. R. zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvredom iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude pa je na temelju članka 147. stavak 2. KZ/11. optuženik osuđen na novčanu kaznu u iznosu od osamdeset dnevnih iznosa, a visina optuženikovog dnevnog iznosa je 18,05 eura /136,00 kuna, što ukupno iznosi 1.444,00 eura /10.880,00 kuna.[1] Ujedno je na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženom D. R. izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena novčana kazna neće izvršiti ako optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik je obvezan isplatiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja D. M., odvjetnika iz O., o čijoj će visini sud odlučiti posebnim rješenjem.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi D. R. je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupa te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

4. Protiv presude žalbu je podnio optuženi D. R. putem branitelja D. R., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da „nadležni županijski sud uvaži žalbu optuženika i ukine pobijanu presudu i istu preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili predmet vrati na ponovno suđenje, ali drugom predsjedniku vijeća“.

 

5. Odgovor na žalbu je podnio opunomoćenik privatnih tužitelja D. M., odvjetnik iz O., s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženog D. R. kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

6. Na prijedlog optuženog D. R., sadržan u njegovoj žalbi, ovaj drugostupanjski sud je u smislu odredbe članka 475. stavak 1. ZKP/08. izvijestio optuženog D. R., njegovog branitelja, odvjetnika D. R. i opunomoćenika privatnih tužitelja D. M. o vremenu održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, na sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je branitelj optuženika, odvjetnik D. R., dok uredno obaviješteni opunomoćenik privatnih tužitelja i optuženik nisu pristupili pa je sud odlučio provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.

 

7. Žalba optuženika je osnovana.

 

8. Optuženi D. R. pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka tvrdeći da presuda nema uopće razloga, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, međutim, nastavno, obrazlažući bitne povrede odredaba kaznenog postupka polemizira sa zaključcima suda da se inkriminirani navodi, objavljeni na F. profilu optuženog D. R., odnose na privatne tužitelje D. H. i A. H., tako da, sadržajno, pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanje pa će kroz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja biti razmatrani njegovi žalbeni navodi.

 

9. U pravu je optuženik kada tvrdi da je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da se inkriminirana objava optuženog D. R. odnosi upravo na privatne tužitelje D. H. i A. H..

 

10. U ovom postupku nije sporno da je optuženi D. R. na svom F. profilu objavio inkriminirani post, u kojem se eksplicite ne navodi identitet osoba na koje se odnosi.

 

11. Kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11. koje privatni tužitelji stavljaju na teret optuženiku se može počiniti prema poimenično neodređenoj osobi, međutim, iz svih okolnosti slučaja mora se razabrati na koga se uvredljivi postupak, odnosno izričaj odnosi.

 

12. U konkretnom slučaju, bilo je, dakle, potrebno nesumnjivo utvrditi da se inkriminirani izričaj odnosi isključivo i jedino na privatne tužitelj, što je prvostupanjski sud propustio na nedvojben način utvrditi, na što potpuno osnovano ukazuje optuženik. Naime, iz sadržaja spornog posta nekoliko identifikacijskih oznaka ukazuju na adresata, a to su naznaka da se radi o „dva birtijaša“, koja su bila u „N. S. i dobili koronu“ i „zarazili svoga konobara a konobar svima danima dijelio cugu i zarazio pun kurac ljudi…“

 

13. Prvostupanjski sud na temelju iskaza privatnih tužitelja, svjedoka J. P., Z. T., B. L., M. Ž., A. B., D. F. i V. T. te medicinske dokumentacije privatnih tužitelja zaključuje da je naznačena objava usmjerena upravo na privatne tužitelje, u potpunosti zanemarivši iskaze svjedoka V. H., M. S., K. Z., M. J., K. K., D. T. kao i kronologiju događaja koji dokazi u potpunosti opovrgavaju prethodni zaključak suda.

 

14. Prije svega, treba ukazati na izraz „dva birtijaša“, koji izraz prvostupanjski sud olako pripisuje privatnim tužiteljima, ne obrazlažući što taj izraz znači, je li to obavljanje ugostiteljske djelatnosti i koje, kao i imaju li obojica privatnih tužitelja to svojstvo, posebno kada se ima u vidu da je privatni tužitelj A. H., prema tvrdnji optuženika, umirovljenik od 2014. i nije u vlasničkoj strukturi obrta privatnog tužitelja D. H., koji obavlja ugostiteljsku djelatnost, dok svjedok J. P. u iskazu navodi da su mu kao konobaru oba privatna tužitelja nadređena, ali ne pojašnjava u kojem svojstvu.

 

15. Nije sporno da su privatni tužitelji u inkriminirano vrijeme imali koronu, da su prethodno bili u S., no ne obojica u N. S., kako se to navodi u objavi na F. profilu optuženika. Međutim, sporan je redoslijed kako se tko zarazio koronom i odgovara li isti redoslijedu naznačenom u postu optuženika. Svjedok J. P., konobar u kafiću privatnog tužitelja D. H., je u iskazu naveo da ga je privatni tužitelj D. H. 20. lipnja 2020. obavijestio da mu je potvrđena zaraza korona virusom, nakon toga nisu otvarali kafić, od toga dana nije radio, testirao se, sam je obolio, tako da nije mogao radeći u kafiću nikoga zaraziti, stoga navodi iz objave na F. profilu optuženog D. R. niti u odnosu na mjesto zaraze, niti u odnosu na način širenja zaraze - od privatnih tužitelja ka konobaru pa na goste lokala, ne odgovaraju stvarnom mjestu i načinu zaraze privatnih tužitelja i konobara J. P., što sigurno ukazuje na neprihvatljivost zaključka prvostupanjskog suda da su adresati spornog posta upravo privatni tužitelji.

 

16. Nadalje, na neprihvatljivost ovog zaključka ukazuje i činjenica da je s J. P. radilo u lokalu više konobara, a ne jedan kako se navodi u postu, kao i da su oba privatna tužitelja za vrijeme oboljenja od Covid-19 bili hospitalizirani, što je znakovita činjenica koja nije naznačena u objavi na F., a koja je sigurno vrlo značajna identifikacijska oznaka.

 

17. Prvostupanjski sud olako odbacuje obranu optuženog D. R. koji ukazuje da su adresati njegova posta bili K. Z. i M. J., osobe koje poznaje i koje su suprotne političke provincijencije, a koje je imao i motiva uvrijediti. Obranu optuženika potvrđuju svjedoci K. Z., M. J., osobe koje kao vlasnici ugostiteljskog objekta I. imaju svojstvo „birtijaša“, u inkriminirano vrijeme sumnjalo se da su oboljeli od bolesti Covid-19, bili su prethodno u S., što sve u svojim iskazima spominju svjedoci V. H., M. S., T. S., K. K. i D. T., posljednja dvojica su i vidjela kako optuženik piše objavu na F.. Paušalna tvrdnja, bez uporišta u provedenim dokazima i detaljne analize svih detalja objave, iskaza svih svjedoka te kronologije događaja, da su naznačeni svjedoci svojim iskazima nastojali ekskulpirati optuženika, je, i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, neprihvatljiva.

 

18. I konačno, treba napomenuti da je bitna sastavnica kaznenog djela uvrede namjera omalovažavanja druge osobe, odnosno vrijeđanje njezine časti i ugleda, a kada se ima u vidu da se privatni tužitelji i optuženik osobno ne poznaju, upitan je motiv postupanja optuženika, odnosno je li objavljivanjem spornog posta postupao s ciljem omalovažavanja njemu nepoznatih osoba – privatnih tužitelja, ili čitajući i analizirajući cjelokupni post, optuženik postupa s ciljem izražavanja nezadovoljstva trenutnom situacijom, činjenicom širenja korone uslijed neodgovornog ponašanja pojedinaca koji se ne suzdržavaju socijalnih kontakta, dok se većina građana pridržava i poštuje stroge epidemiološke mjere, a o čemu se ne govori javno i na što optuženik apelira.

 

19. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku imajući u vidu razloge ovog rješenja, ponovno provesti sve već provedene dokaze, izvesti i druge potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, vodeći računa da utvrdi i razjasni i one činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud, potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

 

20. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 23. siječnja 2024.