Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj 11 Pn-14/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras u pravnoj stvari tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, Područna služba u Karlovcu protiv tuženika Triglav osiguranja d.d. A. Heinza 4, Zagreb zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui odvjetniku iz Zagreba, Zelinska 4, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 11. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi, dana 07. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Tuženik TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku JL za period od 01.02.2023. g. do 31.12.2025.g. iznos od 14.765,25 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama računajući od dana 29.01.2026. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Karlovcu broj: KLASA:UP/I-141-02/13-01 /03355907745, URBROJ: 341-07-05/3-12-011558, broj spisa 58900 od 13.08.2013. g. osiguraniku JL iz [adresa], priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Uzrok nastale invalidnosti je ozljeda na radu kao posljedica prometne nezgode u kojoj je imenovani osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede.

2. Isplata invalidske mirovine kao i isplata naknade za tjelesno oštećenja JL je u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom koja se dogodila dana 31.05.2008. godine koju je skrivio osiguranik tuženika LL upravljajući teretnim vozilom reg. [registarska oznaka] broj police: [broj police].

3. Tužitelj je od tuženika već potraživao iznos naknade štete za prethodna razdoblja i to za period od 02.07.2013. do 29.02.2016., zatim od 01.03.2016. do 30.09.2018. i od 01.10.2018. do 29.02.2020. koji je tuženi platio po odštetnim zahtjevima u mirnom postupku, dok je razdoblje od 01.03.2020 do 31.01.2023. djelomično podmireno dug za naknadu za tjelesno oštećenje, a za isplaćenu mirovinu u tijeku je sudski postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-22/2023.

4. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje trpio je i dalje trpi štetu koja nastaje isplatama invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja , a obračun isplaćene mirovine za period od 01.02.2023.g. do 31.12.2025.g. iznosi 14.765,25 eura naknada za tjelesno oštećenje za period od 01.02.2023.g. do 31.12.2025.g. iznosi 3.676,60 eura.

5. Tužitelj je tuženiku poslao odštetni zahtjev radi naplate naknade štete za naprijed navedeno razdoblje koji i zahtjev je isti zaprimio ali po odštetnom zahtjevu nije u cijelosti postupio već je isti djelomično priznao i isplatio tužitelju naknadu za tjelesno oštećenje u iznosu od 3.676,60 eura. Tuženik je dužan platiti tužitelju još i naknadu štete za isplatu obiteljske mirovine koja za navedeno razdoblje iznosi 14.765,25 eura.

6. Tužitelj naprijed naznačeno potraživanje temelji na odredbama članaka 156. do 165. Zakona o mirovinskom osiguranju - dalje ZOMO (Narodne novine br. 96/2025) te ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Temeljem čl. 156., st. 5. i čl. 159., st. 1. ZOMO -a Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a temeljem odredbe čl. 160. st. 3. ZOMO-a na svotu potraživanja naknade štete tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15. dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi za naknadu štete.

7. Slijedom naprijed navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

8. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika. No, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, jer je obveza 1-tuženika propisana odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu čl. 27. u kojoj stoji ; (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Da se predmetna odredba primjenjuje potvrđuje Rješenje VSRH REV 2140/2018 od 13/07/2022 ( u prilogu) kojim je ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom i obrazloženjem da je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama poslovni broj Rev 1060/12 -2, Rev 454/08-2, Rev 1061/03-2, Rev 1067/12-2, Rev-x 388/2018-2, Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020. i drugima. Prema pravnom shvaćanju VSRH, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

10. Nastavno na navedeno ukazuje se da i VTS u svojoj odluci Pž-3459/2020 od 27/12/2021 (u prilogu) preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev HZMO-a s obrazloženjem da je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na tužitelju je teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan.

11. U citiranoj presudi jasno stoji da u slučaju kada se radi o ozljedi izvan rada, tužitelj (HZMO) nema pravo na naknadu štete.

12. Kada se radi o ozljedi na radi (kao u ovom slučaju), tada je tužitelj dužan dokazati razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

13. Stoga navedeno jasno ukazuje kako je tužbeni zahtjev u svakom slučaju neosnovan. U svakom slučaju, teret dokazivanja visine štete je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP-a i ZOOP-a), jer se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27 ZOOP-a, a ukoliko naslovni sud zastupa drugačije pravno shvaćanje predlaže se da sukladno načelu otvorenog pravo suđenja o istome obavijesti stranke, kako bi pravovremeno istakle svoje dokazne prijedloge.

14. S druge strane iznos mirovine koji je tužitelj isplaćivao se temelji na rješenju kojim je tužitelj već priznao da se priznaje pravo na mirovinu uzrokovanu ozljedom na radu pa nema razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tužitelj nije dostavio dokaze o izvršenim isplatama. Slijedom iznijetog predlaže se tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku s zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja, pa do isplate.

15. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje HZMO-o Područni ured Karlovac od 13. kolovoza 2013. godine, u nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, u ovos. presudu K-458/09 od 08. siječnja 2010. godine, u prepiske stranaka te ostalu priležeću dokumentaciju.

16. Između stranaka sporna je osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

17. U svrhu dokazivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uz tužbu dostavio dokumentaciju iz upravnog postupka i to rješenje kojim se njegovom osiguraniku JL priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada zbog čega je kod istog nastala opća nesposobnost za rad počevši od 23. listopada 2012. godine pa nadalje, nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti prema kojoj je uzrok invalidnosti isključivo ozljeda na radu uz pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-458/2009 od 08. siječnja 2010. godine.

18. Tuženik je tijekom postupka u odgovoru na tužbu osporavao osnov i visinu utuženog potraživanja te se pozivao na odredbe članka 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu NN 151/05 i dr. kojima je propisano (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

19. Premda je u utuženom razdoblju od 01.02.2023. g. do 31.12.2025.g. na snazi je bio ZOOP u dijelu razdoblja je na snazi bio i Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZMO/13), ali i Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 96/25), pa je ZMO/13 u čl. 161., između ostaloga, bilo propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu dok su odredbe čl. 156 st. 5 do 165 ZMO/25 regulirale istu materiju u osnovi na isti način.

20. Dana 1. siječnja 2019. stupio je na snagu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 115/18), kojim je izmijenjen članak 161. stavak 1. ZMO-a, tako da isti glasi: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

21. Odredbom članka 162. stavak 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZMO) propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

22. Prema članku 164. stavak 1. ZMO-a, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

23. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZMO-a, na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Prema stavku 5., za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne su odredbe toga Zakona.

24. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema članku 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom članka 953. propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju (st. 1).

25. Premda je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo pravno stajalište da se na konkretno potraživanje tužitelja prema osiguratelju štetnika ima primijeniti propis koje je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kada je izdatak učinjen, ovaj sud je stava da se u konkretnom slučaju pitanje naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje, ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju.

26. Naime, kako se radi o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno osiguratelj, to stvarnu štetu, prema ocjeni ovoga suda, predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju te je stoga tu štetu dužan naknaditi tužite lju i to u skladu s odredbama zakona koji uređuje mirovinsko osiguranje, na temelju kojih propisa su ti izdaci i nastali.

27. Osim toga, pritom treba imati u vidu i odredbe članka 56. stavak 2. i članka 87. stavak 1. točka 9. ZMO-a, prema kojima, u slučaju kada kod osiguranika tužitelja dođe do potpunog gubitka radne sposobnosti zbog ozljede izvan rada (100%), kao što je to ovdje slučaj, uopće ne postoje pretpostavke za primjenu članka 27. ZOOP -a, jer ne postoji niti može postojati razmjerni iznos mirovine propisan odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP-a.

28. Ovo stoga što prema odredbi članka 87. stavak 1. točka 9. ZMO-a, mirovinski faktor uopće nije vezan uz uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnost , pa posljedično tome ne može postojati niti razlika između invalidske mirovine koja se osiguraniku isplaćuje zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada s jedne strane i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s druge strane, kako to propisuju odredbe ZOOP-a.

29. Osiguranik tužitelja je osoba rođena 1976. godine te niti po jednom propisu zakona nije ostvario uvjete za odlazak u mirovinu, a prema mišljenju vještaka uzrok njegove 100% invalidnosti je upravo ozljeda na radu koju je zadobio kritične zgode, a za što odgovara tuženik.

30. To konkretno znači da je odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP-a faktično otklonjena odgovornost osiguratelja za štetu zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja u svim onim slučajevima kada je kod osiguranika tužitelja došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti, neovisno o tome što je isti posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje i koju je po ugovoru o osiguranju, oštećenicima obvezan nadoknaditi osiguratelj štetnika.

31. Pritom treba reći da je i odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a također propisana obveza društava za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

32. S obzirom na navedeno, tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi svaku stvarnu štetu koju trpi, ako se radi o obvezi iz mirovinskog osiguranja i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), što tuženik u ovom slučaju i ne osporava. Naprotiv, šteta propisana odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP -a nije niti može biti stvarna šteta, jer propisi tužitelja ne čine razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (zbog bolesti ili ozljede izvan rada) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu .

33. Stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja, jer su sporni izdaci uzročno-posljedično vezani za isplate koje tužitelj isplaćuje svom osiguraniku na temelju propisa o mirovinskom osiguranju zbog posljedica štete koju je prouzročio osiguranik tuženika te predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi tužitelju jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda i stoga ti izdaci predstavljaju stvarnu štetu koju trpi tužitelj.

34. Kako je tuženik namirio iznos naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 01. veljače 2023. godine do 31. prosinca 2025. godine u visini od 3.676,60 EUR to je ovaj sud utvrdio da se utuženi iznos od 14.765,25 EUR za isto utuženo razdoblje odnosi na obračun isplaćene mirovine. Ujedno sud je iz priležećeg ispisa iz banke utvrdio da je osiguraniku tužitelja isplaćena mirovina za utuženo razdoblje od 01. veljače 2023. godine do 31. prosinca 2025. godine.

35. Premda tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva ovaj sud je iz priležeće potvrde tuženika od 08. siječnja 2026. godine (list 17 spisa) utvrdio da je navedeni iznos obračunat temeljem čl. 156 do 165 Zakona o mirovinskom osiguranju te da navedena potvrda ima snagu javne isprave.

36. Dakle, sud je sukladno citiranim odredbama čl.156 st. 5 i čl. 159 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju NN 96/2025 usvojio tužbu i tužbeni zahtjev time da je na dosuđeni iznos od 14.765,25 EUR sud temeljem čl. 160 st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 Zakona o obveznim odnosima NN35/05 i dr. počam od 29. siječnja 2026. godine odnosno od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dostave poziva odgovornoj osobi za naknadu štete, a što je učinjeno 14. siječnja 2026. godine.

U Karlovcu, 07. srpnja 2026. godine

S u d a c : Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Karlovcu, Kralja Tomislava 8

2. Hrvoju Lui odvjetniku iz Zagreba, Zelinska 4