Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Delnicama
Tina Ujevića 1,
51 300 Delnice
Poslovni broj Ovr-1119/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E I Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, po sucu Renati Rački, na temelju prijedloga sudske savjetnice Antonije Babić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:17863542417, zastupano po punomoćnicima iz OD Nadramija i parneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenice PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici PBE iz [adresa], radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 7. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Mariji Grozdanić- Dekleva pod brojem Ov-14303/2002 od dana 23. prosinca 2002. kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenica u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovoga zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024; dalje OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenica je 23. lipnja 2026. podnijela prijedlog za odgodu postupka izravne naplate i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji postupak se vodi pred Financijskom agencijom (dalje FINA) temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Mariji Grozdanić- Dekleva pod brojem Ov-14303/2002 od dana 23. prosinca 2002. temeljem prijedloga ovrhovoditelja za naplatu iznosa od 10.000,00 EUR. Iako navodi da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnosi iz razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točkom 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10. i 11. OZ-a, sadržajno prijedlog je podnesen iz razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točkom 7. i 11. OZ-a. Smatra da je ovrhovoditelj bez ikakvog pravna uporišta pustio u opticaj zadužnicu iako nema uvjeta za nju budući se Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima primjenjuje na ovršne odluke koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. Posebno ističe da je tražbina kao i sama zadužnica u zastari. Naime, da je predmetna zadužnica od dana 23. prosinca 2002. godine, dok da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen tek 28. svibnja 2026., dakle nakon proteka više od dvadeset i tri godine, a da u tom razdoblju ovrhovoditelj nije dokazao da je poduzimao bilo kakve radnje pred nadležnim sudom ili drugim tijelom koje bi bile podobne prekinuti tijek zastare, te da teret dokazivanja postojanja potonjih okolnosti leži na ovrhovoditelju. Nadalje ističe kako je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji Zagreb dana 28. svibnja 2026. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju Izjave o zapljeni računa po pristanku (zadužnice) koja da ne sadrži sve bitne i potrebne podatke na temelju kojih bi se moglo nedvojbeno utvrditi postojanje i opseg tražbine radi čijeg je osiguranja izdana, odnosno da nije razvidan temeljem kojeg konkretnog ugovora proizlazi tražbina vjerovnika, niti da su navedeni bitni podaci o tom pravnom poslu, posebice nije naznačen datum sklapanja ugovora kao niti datum sastavljanja same izjave. Slijedom navedenog, ista osporava podobnost predmetne zadužnice za provedbu izravne naplate te smatra da ovrhovoditelj nije dokazao postojanje valjane i određene tražbine koja bi mogla biti predmet prisilnog ostvarenja. Dodatno osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, ističući kako iz predmetne zadužnice OV-14303/2002 proizlazi da je kao vjerovnik označena Dubrovačka banka d.d. Dubrovnik, Put Republike 9, dok da zahtjev za izravnu naplatu podnosi Svea Ekonomi d.o.o., a da ovrhovoditelj nije dokazao svojstvo pravnog slijednika niti zakonitog stjecatelja predmetne tražbine. Zaključno ističe da je zadužnica izgubila svoju djelotvornost, da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, da ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju predmetne ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenice te osobito da je nastupila apsolutna zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava do okončanja postupka kojim će se pljednidba i prijenos proglasiti nedopuštenim uz naknadu troška.
1.1. Uz prijedlog dostavlja povijesni izvadak iz sudskog registra za Dubrovačku banku d.d. (list 11-35), izjavu o zapljeni računa po pristanku (zadužnicu) (list 36-37) i Zahtjev za izravnu naplatu (list 38-39).
2. Ovrhovoditelj u odgovoru na prijedloge ovršenice navodi kako iste cijeni neosnovanima. U odnosu na istaknutu zastaru, ovrhovoditelj navodi kako zastara ne teče od izdavanja ovršne isprave već od dospjelosti tražbine, a što mora dokazati strana koja tvrdi činjenicu dospijeća, te da se ista prekida podnošenjem bilo koje ovršne isprave na naplatu odnosno bilo kojim prekidom zastare. Tijek zastare da je prekinut presudom koju prilaže uz podnesak, a koja je donesena 2013. godine, a pravomoćna 17. lipnja 2016. godine što da je unutar 10 godina od podnošenja zadužnice na naplatu. U odnosu na navode ovršenice kako zadužnica ne sadrži sve bitne i potrebne podatke na temelju kojih bi se moglo nedojbeno utvrdi postojanje i opseg tražbine radi čijeg je osiguranja izdana, ovrhovoditelj ističe da je ovršna isprava ovjerena i kao takva da je valjana.
2.1. U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe ističe da ovršenica uopće nije niti pokušala dokazati nenadoknadivu štetu.
2.2. Uz odgovor na prijedlog dostavlja obavijest dužniku od 1. veljače 2022. (list 49), izvadak iz poslovnih knjiga SVEA EKONOMI d.o.o. od 24. lipnja 2026. (list 50-51), pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3024/06 od 30. travnja 2013. (list 52-56) i sudsku praksu (list 58-62).
3. Temeljem odredbe čl. 210. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje stavkom 2. istog članaka određeno je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz članka 50. i 53. OZ-a. Ovdje je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa.
4. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika regulirana je odredbom članka 65. OZ-a, pri čemu ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi to bilo potrebno radi sprječavanja nasilja, a sve uz pretpostavke koje su navedene u stavku 1. točki 1. do 10. tog članka.
4.1. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi mu provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi, ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće.
5. Obzirom je ovršenica podnijela prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točkom 7. i 11. OZ-a., u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a, koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisanim člankom 65. stavkom 1. točkom 1. i 5. OZ-a, sud utvrđuje da je time ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe.
6. Kod prijedloga za odgodu ovrhe teret dokaza leži upravo na strani ovršenika da dokaže razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja mu eventualno prijeti ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
7. Ocjenjujući navode ovršenice i razloge koje je navela, primjenom odredbe članka 65. stavka 1. i 2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da su razlozi ovršenice za odgodu neosnovani i da nije dokazala razloge "nenadoknadive ili teško nadoknadive štete", na koju upućuje pravna norma. Ističe se da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je ovršenik bio dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Naime konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena sa redovitim posljedicama ovrhe, a ovršenica za navedeno nije dala jasne i konkretne razloge.
8. Slijedom navedenog pozivom na članak 65. OZ-a odlučeno je kao u toč. I. izreke rješenja.
9. S obzirom da ovršenica nije ostvarila uspjeh u ovom postupku, istoj ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška, dakle nisu ostvarene pretpostavke iz članka 14. stavka 5. OZ-a stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
10. Također, obzirom da neosnovanost predmetnog prijedloga proizlazi iz samog sadržaja tog podneska, sud cijeni da trošak sastava očitovanja na prijedloge ovršenice nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer i bez sastava istog u konačnici bi odluka bila istovjetna donesenoj. Stoga je pozivom na članak 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/99, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 14/22, 155/23 i 146/25 u nastavku teksta: ZPP) koji se primjenjuje pozivom na članak 21. stavak 1. OZ-a odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.
11. Ovršenica je istodobno uz prijedlog za odgodu ovrhe podnijela i prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na koji se prijedlog na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 50. i 53. OZ-a.
12. Međutim, budući ovršenica ističe žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. OZ-a, a postojanje spornih činjenica nije dokazala javnom ili javnoovjerovljenom ispravom niti su one općepoznate niti se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je odlučiti kao u zaključku temeljem odredbe članka 55. stavka 1. OZ-a te predlagateljicu uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Delnice, 7. srpnja 2026.
SUTKINJA:
Renata Rački
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se podnosi pismenim putem u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog Suda u roku od osam (8) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a ).
