REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-1059/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski poslovni centar - stambeno poslovno gospodarstvo d.o.o. iz Zagreba, Srebrnjak 55, OIB: 45026196523, zastupanog po punomoćniku Zrinki Prlić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Juriću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1813/2024-36 od 30. rujna 2024., dana 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužene US iz [adresa] djelomično se odbija se kao neosnovana, a djelomice prihvaća kao osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1813/2024-36 od 30. rujna 2024.

- potvrđuje u točkama I, II i III

- preinačava u točki IV tako da ista sada glasi:

"Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u visini 1.510,25 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 30. rujna 2024.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana , dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija kao neosnovan."

II Zahtjevi tužitelja i tužene za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.

III Nalaže se tužitelju da plati tuženoj troškove prethodnog žalbenog postupka u iznosu od 300,74 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv -54/2020 od 8.4.2020. g. Javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos u dijelu u kojem se nalaže tuženoj US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju Hrvatski poslovni centar - stambeno poslovno gospodarstvo d.o.o. iz Zagreba, Srebrnjak 55, OIB: 45026196523 iznos od 1.229,96 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

− 1.039,06 EUR od 01.05.2019. pa do isplate

− 0,027 EUR od 26.06.2019. pa do isplate

− 47,72 EUR od 26.08.2019. pa do isplate

− 47,72 EUR od 26.10.2019. pa do isplate

− 47,72 EUR od 26.11.2019. pa do isplate

− 47,72 EUR od 26.12.2019. pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II/ Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 2,47 EUR na ime zakonskih zateznih kamata tekuće od sljedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice pa do pojedine uplate kako slijedi:

- 1,36 EUR na iznos od 47,72 EUR od 26.01.2020. do 14.07.2020.

- 1,11 EUR na iznos od 47,72 EUR od 26.02.2020. do 14.07.2020.

III/ Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u visini 243,02 EUR sa zakonskim zateznim kamata tekućim od 8.4.2020.g. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u visini 8.187,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 30. rujna 2024.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

2. Tužena izjavljuje žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.točka 1. do 3. ZPP-a te zbog odluke o troškovima postupka. Ukazuje i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. i 2. točka 11. ZPP -a. Navodi da sud nije postupio po uputi drugostupanjskog suda, da izvod iz poslovnih knjiga od 25.3.2020. ne predstavlja ovršnu ispravu, a da je razvidno iz Izvoda Maha doo da je sam iznos nadopisan rukom za 2018. godinu, smatra da se radi o privatnoj jednostranačkoj ispravi i da tužena uplatama nije priznala dug. Ističe kako sud pogrešno utvrđuje kako se radi o spornom dugu od 30.4.2019. pa do 25.2.2020. s obzirom da iz navoda tužitelja proizlazi da su utužena razdoblja za 2017. i 2018. Navodi da prvostupanjski sud nije primijenio mjerodavne odredbe Ovršnog zakona. Osporava troškove postupka i dosuđene bodove, te navodi da sud nije nikad odlučio o troškovima žalbe tužene. Traži troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tužene . Navodi da je postupak pokrenut 27.3.2020. te da je iz Izvoda poslovnih knjiga razvidno da se račun za dug odnosi na razdoblje od 30.travnja 2019. do 25.veljače 2020. Tuženik je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu uplatio iznos od 719,04 kuna, te tom uplatom podmirio dugovanje za siječanj i veljaču 2020. Tužitelj je podneskom od 18.siječnja 2021. u spis dostavio dopis bivšeg upravitelja Maha doo kojim bivši upravitelj dostavlja utvrđeno dugovanje tuženika, a upravo radi prijenosa upravljanja predmetnom zgradom ovdje tužitelju. Predlaže odbiti žalbu i traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužene djelomice je neosnovana, a djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane u članku 365. stavku 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; dalje: ZPP),u vezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, te utvrdio da nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka, kao niti povreda iz čl. 354.st.2. točka 11.ZPP-a, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5.1. Žalbeni navodi u dijelu sadržajnog osporavanja prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ("pogrešno utvrđuje kako se radi o spornom dugu od 30.4.2019. pa do 25.2.2020. ) i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu razmatrani iz razloga što se u sporovima male vrijednosti kakav je i predmetni (članak 460. ZPP-a) presuda ili rješenje kojima se završava spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja kao upravitelja stambene zgrade za trošak zajedničke pričuve zgrade na adresi [adresa] obračunata kao suvlasniku zgrade, odnosno kao vlasniku stana na 3. katu koji se sastoji od 3,5 sobe i ostalih prostorija u površini 85.60 čm, a što tužena ne spori i to primjenom čl. 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZVDSP), sukladno kojem doprinose zajedničke pričuve radi pokrića troškova i održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drugačije određeno.

7. Nesporno je utvrđeno da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužene sada upisana u zemljišnim knjigama kao 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) stan na III (trećem) katu koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 85.60 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a koji se stan nalazi na kč. br. [katastarska čestica] ULICA GRGE TUŠKANA ukupne površine 565 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, sukladno odredbama sklopljenog Međuvlasničkog ugovora od 1.5.2019.g., te Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 1.5.2019.g., u koji je sud izvršio uvid.

8. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je Međuvlasnički ugovor sklopljen u skladu sa zakonskim propisima, odnosno da su istoga sklopili suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine većinu suvlasničkih dijelova predmetne zgrade stoga je isti valjan i proizvodi pravne učinke te kao takav obvezuje sve suvlasnika, pa tako i tuženu.

9. Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je dana 14.7.2020.g. nakon pokretanja ovog postupka koji je pokrenut 27.3.2020.g. tužitelju uplatila iznos od 719,04 kn, a kojom uplatom je tužena podmirila dugovanje na ime zajedničke pričuve za siječanj i veljaču 2020.g. Radi navedenog tužitelj ne potražuje zajedničku pričuvu za siječanj i veljaču 2020.g. obzirom na izvršenu uplatu. Tužbeni zahtjev je umanjen i temeljem potvrda o uplatama koje je tužena dostavila uz podnesak od 2. studenog 2021.

10. Glede prigovora zastare prvostupanjski sud navodi da je ovršni postupak pokrenut podnošenjem Prijedloga za ovrhu dana 27.3.2020.g., a iz Izvoda poslovnih knjiga razvidno je da se račun za navedeni dug odnosi na razdoblje od 30.4.2019. - 25.2.2020.g., te je dug koji je postojao kada je tužitelj preuzeo upravljanje predmetnom zgradom na zahtjev suvlasnika, a na temelju kartice bivšeg upravitelja zgrade, tužen u visini duga koji nije zastario. Tužena nije dokazala da se radi o zastarjelom potraživanju budući da tužitelj ima pravo utužiti sva potraživanja poslije 27.3.2017. što je i učinio.

11. Tijekom postupka tužitelj je iz dostavljene dokumentacije za dugovanje tužene, priložio novu karticu prilikom preuzimanja upravljanja stambene zgrade te u konačnici potražuje iznos u visini 9.267,10 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog neisplaćenog iznosa do isplate, s time da potražuje i zakonsku zateznu kamatu na dospjele a neisplaćene iznose odnosno iznose plaćanja sa zakašnjenjem. Sve navedeno proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga, kartice kupca i izračuna zakonskih zateznih kamata priloženih spisu. Slijedom svega obrazloženog nesporno je da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku, da tužena nije izvršavala svoje obveze sukladno Međuvlasničkom ugovoru i Ugovoru o upravljanju stambenom zgradom glede plaćanja zajedničke pričuve, a tijekom postupka nije dostavila niti jedan valjani argument temeljem kojeg istu obvezu nije podmirila, već je podmirivala obveze tijekom vremena sa zakašnjenjem, o čemu je tužitelj priložio dokumentaciju koja prileži spisu, stoga je sud utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, i u postavljenoj visini kako to proizlazi iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, te je odlučeno kao u točci I. izreke presude.

12. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a tužena nije dokazala da je podmirila utuženo potraživanje, duže razdoblje nije podmirivala troškove zajedničke pričuve, a čime nanosi znatnu štetu ostalim suvlasnicima koji uredno ispunjavanju svoju zakonsku i ugovornu obvezu, tužitelj je kao upravitelj bio primoran, ali i dužan pokrenuti predmetni postupak, a ista obveza proizlazi iz odredbe čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZOV).

13. Zbog navedenog, sud je odbio žalbu tuženice te odlučio sukladno odredbi članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku i potvrdo točku I,II i III izreke osporene presude (točka I izreke).

14. Troškovi postupka nisu pravilno izračunati. Sukladno odredbi čl.154.st.2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici potrebno je izračunati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Prilikom odmjeravanja troškova postupka sud je imao u vidu da je tužitelj u pogledu uspjeha u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, dok se visina tužbenog zahtjeva smanjivala radi uplate od strane tužene i dostave dokumentacije. Troškovi ovršnog postupka dosuđeni su u točki III izreke.

14.1. Trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 1.229,96 EUR, i u trošak ulazi: trošak parničnog postupka u koji ulazi trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta dana 13.10.2021. (Tbr.9.st.5.OT) u iznosu od 37,50 eura, 8.11.2021. (Tbr.9.st.5.OT) u iznosu od 37,50 eura, 16.2.2022. (Tbr.9.st.5.OT) u iznosu od 37,50 eura, 10.10.2022. (Tbr.9.st.1.OT) u iznosu od 150,00 eura, 11.9.2024. (Tbr.9.st.1.OT) u iznosu od 150,00 eura.

14.2. Tužitelju su u skladu sa Tbr.8.st.1.OT priznati troškovi za sastav četiri obrazložena podneska 18.1.2021., 26.10.2021. 27.1.2022. i 28.2.2022. svaki podnesak (Tbr.8.st.1.OT) u iznosu od 150,00 eura. Tužitelju su dalje priznati troškovi za sastav žalbe 8.11.2021. (Tbr.5.OT) u iznosu od 100,00 eura, pristojbe na presudu 53,09 eura i pristojbe na žalbu 66,53 eura, što zajedno sa pdv -om od 278,13 eura iznosi 1.510,25 eura zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona. Ostale troškove tužitelja ovaj sud ocjenjuje nepotrebnim za vođenje ovog parničnog postupka, dokumentaciju koju dostavlja trebao je dostaviti uz samu tužbu, a o navodima tužene se mogao očitovati i na raspravi.

14.3. Zbog navedenog, sud je djelomice prihvatio žalbu tužene te je preinačio odluku o troškovima postupka u skladu sa odredbom čl. 380.st.1. točka 3. ZPP-a (točka I izreke).

15. Kako je tužena uspjela samo u neznatnom dijelu žalbe u pogledu troškova postupka, sud joj nije priznao troškove žalbenog postupka u skladu sa odredbom čl. 154.st.5. ZPP-a u svezi čl. 166. st.1. i 2. ZPP-a, a troškovi sastava odgovora na žalbu nisu bili potrebni za vođenje ove parnice zbog čega sud tužitelju nije priznao iste sukladno čl. 155. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke.

16. Kako je tužena uspjela sa žalbom protiv presude od 28.listopada 2022. godine sud joj je dosudio zatražene troškove za sastav žalbe (Tbr.10.st.1. OT) u iznosu od 187,5 eura, trošak pdv-a u iznosu od 46,88 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 66,36 eura, sveukupno 300,74 eura, zbog čega je odlučeno kao u točki III izreke.

U Požegi, 7. srpnja 2026.

Sutkinja

Renata Marić