- 1 -              Rev 1135/2020-3

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1135/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M. iz J., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu K. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-676/18-3 od 19. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ogulinu br. Pn-22/16-141 od 30. ožujka 2018., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Ogulinu br. Pn-22/16-142 od 3. travnja 2018. i rješenjem Općinskog suda u Ogulinu br. Pn-22/16-146 od 25. svibnja 2018., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja u dijelu koji se odnosi na glavni tužbeni zahtjev.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja, ispravljenom rješenjima suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 864.647,05 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. 1.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 278.757,52 kuna (toč. 2.). Ujedno je odbačen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku da radi uspostave prijašnjeg stanja i uklanjanja izvora opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta, bez odgađanja izvijesti Državnu upravu za zaštitu i spašavanje o opasnosti od onečišćenja, odnosno o onečišćenju vode potoka M. u dijelu koji je u projektnoj dokumentaciji autoceste ... proglašen zonom sa strožim režimom zaštite, a koji se proteže trasom autoceste ... na dijelu od km+920 (vijadukt ...) do km 5+790 (vijadukt „...“), te da snosi sve troškove nastale onečišćavanjem voda i vodnog okoliša, kao i sve troškove poduzetih mjera otklanjanja posljedica izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda i nižim planovima mjera donesenim na osnovi tog plana, poduzetih radi uspostave prijašnjeg stanja u potoku M. i ribnjaku tužitelja i uklanjanja izvora opasnosti od kojeg im prijeti znatnija šteta te kojim se nalaže tuženiku da bez odgađanja prestane sa zimskim čišćenjem dionice autoceste ... na dijelu od km 4+920 (vijadukt „...“) do km 5+790 (vijadukt „...“) na način da onečišćeni snijeg prebacuje frezama preko ograde autoceste, već da onečišćeni snijeg odvozi na drugu primjerenu lokaciju koja se nalazi izvan navedene dionice autoceste (toč. 3.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom 3. izreke (toč. 1.), te je djelomičnim odbijanjem kao neosnovane žalbe tuženika potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke kojom je tuženik obvezan na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 8.348,79 kuna zajedno sa pripadajućom kamatom, dok je u ostalom dijelu prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena odluka u dijelu pod točkom 1. izreke na način da je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 856.298,26 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. 2.). Ujedno je preinačena odluka o troškovima na način da je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.714,00 kuna (toč. 3.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Pri tome je revizija tužitelja razmotrena kao revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, dakle prema vrijednosnom kriteriju.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu, podredno istu odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da je tužitelj sa tvrtkom „B. I.“ inc. zaključio izvansudsku nagodbu kojom je tužitelju isplaćen ukupni iznos od 160.260,75 kuna i to 150.000,00 kuna s osnove naknade za počinjenu materijalnu štetu, a 10.260,75 kuna s osnove svih pripadajućih troškova,

 

- da je Državna uprava za vode, kao davatelj koncesije i Mesarsko trgovački obrt uzgoj ribe „M.“ vlasništvo I. M., kao korisnik koncesije zaključili Ugovor o koncesiji za korištenje vode u svrhu uzgoja riba u zatvorenim vodama, te da temeljem navedenog ugovora korisnik koncesije stječe pravo korištenja vode potoka M., zahvaćanjem vode na desnoj obali potoka M. u km 6+680, u količini najviše 1.971.000 m3 godišnje, a u sušnom periodu najviše 2.700 m3/dan,

 

- da je Dodatkom 1. Ugovora od 11. lipnja 2003. tužitelj sa Državnom upravom za vode zaključio Ugovor o koncesiji za korištenje voda u svrhu uzgoja riba u zatvorenim vodama te da je konstatirano da je raniji korisnik koncesije I. M. dao na korištenje G. M., vlasniku obrta za uzgoj ribe „M.“ pastrvski ribnjak u C. br. ...,

 

- da je rješenjem Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Uprave za veterinarstvo od 18. listopada 1996. utvrđeno da objekt za uzgoj pastrva na adresi C. ... udovoljava propisanim uvjetima,

 

- da je tužitelj podnio zahtjev za odjavu obrta u Obrtnom registru s danom 31. prosinca 2009.,

 

- da je 9. listopada 2003. obavljen inspekcijski nadzor Državne uprave za vode, odjel za inspekcijski nadzor te da je utvrđeno da voda ribnjaka ne zadovoljava kriterije I. vrste voda zbog povećanog organskog opterećenja, na osnovi rezultata pojedinih parametara trenutnih uzoraka vode ribnjaka i analitičkog izvješća Zavoda za javno zdravstvo Karlovačke županije,

 

- da iz analitičkog izvješća o ispitivanju kvalitete vode ribnjaka u J., Zavoda za javno zdravstvo od 15. ožujka 2005. proizlazi da je utvrđeno da voda ribnjaka ne zadovoljava u potpunosti kriterije prve vrste voda zbog povećanih vrijednosti elektrovodljivosti i nitrata,

 

- da su od strane Hrvatskog veterinarskog instituta, odjel za bolesti riba i akvakulturu pretragom ribe utvrđena oštećenja po leđima i repnim perajama te da postoji opravdana sumnja o abiotskim uginućima riba uslijed nepovoljnih uvjeta životne sredine,

 

- da se tužitelj 23. rujna 2004. obratio Hrvatskim vodama sa zahtjevom za izvršenje očevida na vodotoku M., a koji je izvršen 21. listopada 2004.,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geološke i građevinske struke proizlazi da je na temelju podataka utvrđenih na licu mjesta kao i raspoložive dokumentacije šteta na ribnjaku u uzročno-posljedičnoj vezi s izgradnjom i eksploatacijom autoceste te da je povećana zamućenost vode vodotoka M. uzrok nastanka štete na ribnjaku,

 

- da zbog neuređenih pokosa i ne stabiliziranja pokosa nasipa i deponija ostalih nakon izgradnje autoceste te održavanja ceste (čišćenja snijega i sl.) dolazi do erozije materijala u slivno područje potoka M. te da se ribnjak tužitelja nalazi nizvodno od oko 6.680 m od područja gdje se nalaze vijadukti, a nizvodno od vijadukta tokom potoka M. do ribogojilišta se nalazi nekoliko potoka i izvora koji napajaju potok M. i mogu imati utjecaj na kvalitetu vode istog,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka veterinarske struke proizlazi da je promjenom kvalitete vode u potoku M. došlo do ugibanja ribe u ribnjaku jer je voda potoka koja je kategorizirana kao voda I. vrste postala muljav otpadni kanal čija voda je V. vrste, a u takvoj vodi ne mogu opstati pastrve,

 

- da je nalaz i mišljenje vještaka financijske struke izrađen na temelju dokumentacije tužitelja i to dokumentacije o nabavi riblje mlađi, o prodaji konzumne ribe, podacima o otpisu ribe uzrokovanom uginućem, podacima iz zapisnika J. vet., proizvodnim standardima u akvakulturi te ostaloj operativnoj i knjigovodstvenoj dokumentaciji tužitelja te da ne postoje podaci ovjereni od strane bilo koje nadležne institucije iz koje bi se moglo iščitati točna količina uginule ribe, niti u komadima, niti u kilogramima,

 

- da je ukupna šteta tužitelja u razdoblju od 2003.-2009. godine 864.647,05 kuna.

 

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da postoji uzročno posljedična veza između zagađenja potoka i postupanja tuženika te pomora ribe u ribnjaku tužitelja obzirom je u spornom području, u kojem je vršen zahvat u prirodi, došlo do značajnih promjena režima infiltracije oborina u podzemlje, kao i režima površinskog otjecanja vode, a sječa drveća i raslinja doveli su do pojačane erozije i ispiranje materijala koja uzrokuje pojačanu zamućenost vode na potoku M. Nadalje prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke obzirom je isti sačinjen na temelju raspoložive dokumentacije dostavljene od strane tužitelja, a sukladno pravilima struke te prihvaća tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu štete na temelju čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

 

Prvostupanjski sud odbacio je sukladno čl. 187. ZPP tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži poduzimanje niza radnji koje je dužan poduzeti tuženik radi uspostave prijašnjeg stanja i izvora opasnosti zaključujući da tužitelj nema pravni interes za podnošenje istog, obzirom je 2010. otkazao Ugovor o koncesiji te se više ne bavi uzgojem pastrve.

 

9. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP u dijelu tužbenog zahtjeva na ime naknade štete koju je tužitelj trpio zbog gubitka zarade. Naime, drugostupanjski sud nije prihvatio metodologiju izrade nalaza i mišljenja vještaka financijske struke na temelju dostavljene dokumentacije ocjenjujući da vještačenje provedeno na temelju podataka iz skladišnih kartica, koje sadrže podatke o nabavljenim količinama mlađi, o prodajnim količinama ribe i otpisu, koje kartice vodi sam tužitelj, iz kojih nije vidljivo koja je količina ribe ugibala, ni koja je količina ribe prodana, nije vidljivo ni koja je količina ribe nasađena, ne može predstavljati osnovu za utvrđenje štete odnosno izgubljenu dobit koju je tužitelj pretrpio. Nadalje drugostupanjski sud zaključuje da je jedini objektivan valoriziran podatak o uginuloj ribi u ribnjaku tužitelja zapisnik tvrtke J. vet. kada je inspekcijskim nadzorom u ribogojilištu utvrđeno da je u razdoblju od 21. svibnja 2003. do 3. lipnja 2003. uginulo ukupno 291 kg ribe, a u kojem je razdoblju prosječna cijena pastrve iznosila 28,69 kn/kg, radi čega je prihvaćen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 8.348,79 kuna.

 

Drugostupanjski sud ocijenio je osnovanim i prigovor zastare u odnosu na tražbine tužitelja za 2005. i 2006., obzirom je tužbeni zahtjev za razdoblje od 2005. do 2009. proširen podneskom od 18. ožujka 2010., a radi se o šteti koja zastarijeva u trogodišnjem zastarnom roku, dok je potvrdio odluku prvostupanjskog suda u dijelu kojim tužitelj traži poduzimanje radnji radi uspostave prijašnjeg stanja.

 

10. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

 

11. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

12. U odnosu na navode revidenta vezane za dokumentaciju tužitelja iz koje se može vjerodostojno utvrditi visina predmetne štete valja ukazati da je odredbom čl. 219. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

13. Obzirom tužitelj tijekom postupka, osim dostavljenog zapisnika tvrtke J. vet., kada je inspekcijskim nadzorom u ribogojilištu utvrđeno da je u razdoblju od 21. svibnja 2003. do 3. lipnja 2003. uginulo ukupno 291 kg ribe, nije dostavio relevantnu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi pojedino uginuće ribe odnosno utvrditi visina štete koju je tužitelj pretrpio, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao visinu pretrpljene štete.

 

14. Nije osnovan niti revizijski navod tužitelja da bi tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 250. ZPP, jer je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da priložena dokumentacija nema objektivne pokazatelje o visini štete, te ne može niti poslužiti za vjerodostojan izračun nastale štete.

 

15. Prema odredbi čl. 250. ZPP sud će izvesti dokaz vještačenjem kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, no valja napomenuti da je sud ovlašten ocijeniti je li dokumentacija na temelju koje je vršeno vještačenje relevantna za izradu nalaza i mišljenja vještaka.

 

16. Dakle, svrha vještačenja je da se stručnim znanjem vještaka pomogne sudu u utvrđivanju ili razjašnjenju za spor odlučnih činjenica, no kako u konkretnom slučaju i prema shvaćanju revizijskog suda vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao na raspolaganju relevantnu dokumentaciju koja je objektivan pokazatelj nastale štete, provedeno vještačenje pravilnom ocjenom drugostupanjskog suda nije niti uzeto u obzir prilikom utvrđivanja odlučne činjenice.

 

17. Tužitelj u reviziji navodi da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti istaknute žalbene razloge čime da je počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka. Ispitujući drugostupanjsku presudu u odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. i 5. ZPP ocjena je da drugostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka ,jer je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

 

18. Revident u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

 

19. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke, nego što to čini revident. Nižestupanjski sud je pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te je o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

20. Revizijski sud nadalje prihvaća kao pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nema pravni interes za tužbeni zahtjev kojim traži poduzimanje niza radnji koje je dužan poduzetu tuženik radi uspostave prijašnjeg stanja i izvora opasnosti.

 

21. Obzirom se tužitelj više ne bavi uzgojem pastrve nema niti pravni interes za podizanje tužbe kojoj je svrha da se dobije presuda kojom se tužitelj ubuduće osigurava od povrede svojih prava ili pravnih interesa. Osim toga takva tužba u ovim okolnostima nije niti predviđena posebnim propisom.

 

22. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju, kako to čini revident u ovom predmetu.

 

23. Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

24. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužitelja u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju čl. 393. ZPP.

 

25. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

26. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

27. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

28. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 23. siječanj 2024.