Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-540/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužitelja ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi obnove postupka, 7. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/24- 01/251, ur.broj: 513-04-26-4 od 20. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/24-01/251, ur.broj: 513-04- 26-4 od 20. siječnja 2026. odbačen je tužiteljev prijedlog za obnovu postupka.
2. U tužbi kojom pobija zakonitost tuženikova rješenja, tužitelj navodi kako nije tražio obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 10. srpnja 2020. jer je to rješenje poništeno presudom ovog Suda, poslovni broj UsIsav-195/20-6 od 11. svibnja 2021. Navodi kako je poreznim rješenjem za 2010. godinu nezakonito stavljen u sustav poreza na dodanu vrijednost po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti. Zbog toga je vodio više postupaka nakon kojih je ostalo na snazi rješenje od 8. kolovoza 2005. po kojem je obveznik poreza na dohodak od iznajmljivanja u paušalnom iznosu. Budući da ne postoji mogućnost da u istom razdoblju bude obveznik poreza u paušalnom iznosu i po reza na dohodak od samostalne djelatnosti, smatra da ne stoji teza da razlog za obnovu postupka nije učinjen vjerojatnim. Predlaže Sudu da se osporavano rješenje poništi i naloži provedba obnove poreznog postupka u pogledu 2012. godine.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 25. lipnja 2026. uz nazočnost tužitelja.
6. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Sukladno članku 126. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., 110/21.), kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
10. Iz sadržaja osporavanog rješenja tuženika proizlazi da je njime u konkretnom slučaju odbačen prijedlog za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/16-01/1347, ur.broj: 513-04-20-2 od 10. srpnja 2020., a kojim je odbijena kao neosnovana tužiteljeva žalba protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Zadar, klasa: UP/I-410-23/2016-02/33596, ur.broj: 513-07- 29-11/16-01 od 14. rujna 2016. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dohodak za 2012. godinu.
11. Pregledom spisa predmeta Sud je utvrdio, uvidom u sadržaj tužiteljeva prijedloga od 5. travnja 2024., da je tužitelj prijedlog za obnovu postupka podnio u odnosu na godišnja rešenja o porezu na dohodak za 2010., 2011. i 2012. godinu.
12. Tužitelj je pritom u prijedlogu za obnovu upravnog postupka izričito naveo da ga podnosi i u odnosu na porezno rješenje klasa: UP/I-410-23/2016-02/33596, ur.broj: 513- 07-29-11/16-01 od 14. rujna 2016.
13. Navedenim je poreznim rješenjem od 14. rujna 2016. tužitelju utvrđen za 2012. godinu porez na dohodak, između ostalog, i od samostalne djelatnosti, dok je rješenjem tuženika od 10. srpnja 2020. odbijena kao neosnovana tužiteljeva žalba izjavljena protiv tog rješenja. Točno je da je ovaj Sud svojom presudom u predmetu poslovni broj UsIsav- 195/20 poništio navedena rješenja od 10. srpnja 2020. i 14. rujna 2016. Međutim, pravomoćnom drugostupanjskom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3693/2022-3 od 11. listopada 2023., koja je donesena po žalbi tuženika, poništena je spomenuta presuda ovog Suda te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje tuženikova rješenja od 10. srpnja 2020. Time je na snazi ostalo rješenje prvostupanjskog poreznog tijela od 14. rujna 2016. , iz čega proizlazi da je postupak utvrđivanja poreza na dohodak za 2012. godinu pravomoćno okončan.
14. Prijedlog za obnovu upravnog postupka tužitelj je u konkretnom slučaju utemeljio na činjenici da porezno rješenje, klasa: UP/I-410-23/2005-22/00364, ur.broj: 513-07-13- 05/2025-01 od 8. kolovoza 2005., a kojim je tužitelj bio utvrđen obveznikom plaćanja godišnjeg paušalnog poreza na dohodak i prireza, s osnove pružanja usluge građana u domaćinstvu, nije ukinuto, već je i dalje na snazi, zbog čega ne postoji mogućnost da za istu godinu, ovdje 2012., po osnovi iznajmljivanja soba bude istovremeno obveznik poreza na dohodak u paušalnom iznosu i poreza na dohodak od samostalne djelatnosti.
15. Međutim, rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-14/24-01/81, ur.broj: 513-04-25-2 od 12. prosinca 2025. bila je uvažena tužiteljeva žalba te je utvrđen nastup zastare prava na utvrđivanje obveze godišnjeg paušalnog poreza na dohodak i prireza na dohodak temeljem citiranog rješenja od 8. kolovoza 2005. te je postupak obustavljen.
16. S obzirom na navedeno, ne stoji tvrdnja tužitelja da je u pogledu 2012. godine, po osnovi pružanja usluge građana u domaćinstvu, odnosno iznajmljivanja soba, istovremeno utvrđen obveznikom plaćanja poreza na dohodak u paušalnom iznosu i poreza na dohodak od samostalne djelatnosti. Stoga je tuženik pravilno ocijenio da okolnost na kojoj se temelji prijedlog za obnovu upravnog postupka nije u činjena vjerojatnom, zbog čega je prijedlog, sukladno članku 126. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, pravilno odbacio rješenjem.
17. Prema navedenom, Sud nalaza da se osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu.
18. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu 7. srpnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove je presude dopuštena žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju
- tuženiku
- u spis.
