Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-123/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice , te Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-289/2025-20 od 23. travnja 2026. u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-289/2025-20 od 23. travnja 2026. potvrđuje u točkama I i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 15.694,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2026. do isplate (točka I izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 15.694,00 eura teku od 12. veljače 2025. do 22. travnja 2026. (točka II izreke), kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 6.300,00 eura s tijekom od 13. prosinca 2024. do 14. siječnja 2025. (točka III izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.862,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2026. do isplate (točka IV izreke).

2. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujučem dijelu (točke I i IV izreke) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade troška parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 15.694,00 eura s kamatama iz štetnog događaja od 8. kolovoza 2023., kada je zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Slatina.

6. U provedenom je postupku utvrđeno da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika, da je štetni događaj tužitelju priznat kao ozljeda na radu, da je tužitelj 13. prosinca 2024. podnio odštetni zahtjev te da je tuženik 14. siječnja 2025. tužitelju isplatio iznos od 6.300,00 eura.

7. U odnosu na među strankama spornu visinu potraživanja tužitelja, osobito zbog povrede prava osobnosti, sud prvog stupnja iskazom tužitelja utvrđuje da je nakon ozljeđivanja bio onemogućen u svakodnevnim životnim aktivnostima te su mu supruga i majka pružale pomoć i njegu, budući da žive u istom kućanstvu, da zbog operacije četiri mjeseca nije mogao stati na nogu, nije mogao samostalno održavati osobnu higijenu, voziti automobil, održavati okućnicu, šepa i hoda sa štakom, ima ortozu i uložak u cipeli, koje naruženje je vidljivo te ga smeta, jer pored ožiljka i šepavosti, svi ga odmah pitaju što se dogodilo, a nekada o tome ne želi razgovarati.

8. Provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu, prim.dr.med., ortopedu, sud utvrđuje da je tužitelju uslijed štetnog događaja postavljena dijagnoza dislokacija, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata u području nožnog zgloba (gležnja) i stopala, da su navedene ozljede posljedica predmetnog štetnog događaja te da se tužitelj držao uputa liječnika. Utvrđuje da je prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka kod tužitelja zaostalo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti, koja na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 30%. Tužitelj da je pretrpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta tijekom 15 dana i manjeg intenziteta još 60 dana, pretrpio je fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 15 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i manjeg intenziteta daljnjih 120 dana. Trebao je tuđu pomoć i njegu u periodu od 9. kolovoza do 19. rujna 2023. u opsegu od 2 sata dnevno, od 19. rujna 2023. pa naredna 4 tjedna u opsegu od 2 puta po 2 sata tjedno, od 7. ožujka do 21. ožujka 2024. u opsegu od 2 sata dnevno, od 21. ožujka do 21. lipnja 2024. u opsegu od 2 puta po 2 sata tjedno, od 21. lipnja do 17. listopada 2024. u opsegu od 1 sat dnevno, od 19. listopada 2024. do 13. ožujka 2025. u opsegu od 2 sata dnevno i od 13. ožujka 2025. do daljnjeg u opsegu od 2 puta po 3 sata tjedno, za obavljanje težih aktivnosti. Utvrđuje da je kod tužitelja zaostalo i naruženje u srednjem stupnju.

9. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu ocjene trajnog smanjenja opće životne i radne sposobnosti, jer da liječenje tužitelja još nije završeno, sud utvrđuje da je medicinski vještak u dopunskom nalazu i mišljenju ustrajao kod prethodno iznesenog nalaza i mišljenja jer je ocjena dana u odnosu na zatečeno stanje prilikom pregleda, te da daljnje liječenje ovisi o indikaciji, ali i o spremnosti tužitelja da preporučeno liječenje prihvati. Istaknuo je ako tužitelj nastavi s liječenjem, isto će najvjerojatnije ići u smjeru kirurškog ukočenja gležnja što će kod tužitelja najvjerojatnije dovesti do povećanja stupnja trajnih posljedica.

10. S obzirom da je tuženik nakon navedenog očitovanja vještaka ustrajao kod prigovora da nema uvjeta za određivanje trajnih posljedica ,jer liječenje još uvijek traje, te da je tuženik predložio provođenje novog medicinskog vještačenja po drugoj osobi vještaka, sud je navedeni prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja odbio utvrđenjem da je angažirani medicinski vještak odgovorio na prigovore tuženika i jasno naveo da je postojeća ocjena trajnih posljedica takva da po eventualnom daljnjem liječenju trajne posljedice kod tužitelja mogu biti samo veće. Stoga utvrđuje da se nedvojbeno radi o trajnom stanju koje za tužitelja neće biti povoljnije niti u nastavku liječenja. Zbog toga je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u cijelosti ocijenio vjerodostojnim, stručnim i objektivnim.

11. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelju uslijed štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta sukladno odredbi čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO). Utvrđuje da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a, pa imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, uzimajući u obzir trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđuje da tužitelju pripada pravična novčana naknada za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 19.050,00 eura, od čega 5.350,00 eura za pretrpljene bolove, 2.250,00 eura za pretrpljeni strah, 8.600,00 eura na ime trajnog smanjenja opće životne i radne sposobnosti od 30%, te 2.850,00 eura na ime naruženja.

12. Na temelju odredbi čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelju za zatraženih 736 sati nestručne tuđe pomoći i njege dosuđuje zatraženi iznos od 2.944,00 eura, s time da je o cijeni sata tuđe pomoći u iznosu od 4,00 eura odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a.

13. S obzirom na navedeno, nalazeći da tužitelju s osnove neimovinske štete pripada iznos od 19.050,00 eura i na ime imovinske štete iznos od 2.944,00 eura, a da je tuženik tužitelju nesporno isplatio iznos od 6.300,00 eura, tužitelju u konačnici dosuđuje daljnji iznos od 15.694,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude 23. travnja 2026., pozivom na odredbe iz čl. 29. st. 1., čl. 1103. i čl. 1086. ZOO-a.

14. Odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. st 1. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, 107/25).

15. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP -a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

16. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane sud prvog stupnja postupio na temelju savjesne i brižljive procjene svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. st. 1. ZPP-a, budući da se angažirani medicinski vještak u pisanom dopunskom nalazu i mišljenju očitovao na prigovore tuženika, pa utoliko nije bilo osnove imenovanog vještaka saslušavati i usmeno na ročištu.

18. Isto tako, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

19. Naime, sud prvog stupnja je pravilno, u primjeni odredbi čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. te čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio visinu neimovinske štete pripadajuće tužitelju, uzimajući u obzir karakter i težinu zadobivene ozljede (kompleksna ozljeda desnog gležnja), trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, sve neugodnosti kojima je liječenje bilo popraćeno (liječnički pregledi, više operacijskih zahvata, opća anestezija, RTG, MR snimanje, previjanje, imobilizacija, fizikalna terapija, hod sa štakama i drugo), trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, utvrđeni stupanj trajnog smanjenja životne i radne sposobnosti tužitelja od 30%, koji je stradao u dobi od 34 godine, te koje posljedice će trpjeti u svom daljnjem predvidivom životnom i radnom vijeku, koje se očituju nestabilnošću desnog gležnja u srednjem stupnju a nakon ozljede prednjeg talofibularnog ligamenta, s ograničenjem opsega pokreta u teškom stupnju a nakon osteohondralne lezije gležanjske kosti ili tausa te početnim deformitetom desnog stopala, sve praćeno kroničnim bolnim sindromom, kao i utvrđeni srednji stupaj naruženosti. Pravilno je pozivom na odredbe iz čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a utvrđena i naknada imovinske štete s osnove pružene nestručne tuđe pomoći i njege u zatraženom iznosu od 2.944,00 eura, a prema satnici od 4,00 eura.

20. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi o suprotnom te da bi se radilo o prekomjernom vrednovanju štete u odnosu na važeće standarde sudske prakse.

21. Neosnovano tuženik žalbenim navodima ističe i da bi tužba tužitelja bila preuranjena, jer da šteta kod tužitelja još uvijek nije dospjela, budući da je medicinskim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da je prilikom pregleda tužitelja i izrade nalaza i mišljenja vještaka kod tužitelja trajno zaostalo smanjenje životne i radne sposobnosti od 30%, a koje u daljnjem tijeku liječenja može biti samo veće, što će biti u situaciji ukoliko tužitelj prihvati preporučeno liječenje koje če najvjerojatnije ići u smjeru kirurškog ukočenja gležnja, te što će najvjerojatnije dovesti do povećanja stupnja trajnih posljedica.

22. Stoga, kako je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, pobijana presuda je na zakonu osnovana.

23. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

24. Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

25. U preostalom dijelu (točke II i III izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Duško Abramović