Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-147/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Mišković Aguilar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Markač-Greif & partneri j.t.d. protiv tužene RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Eleonora Katić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasničke zajednice te u pravnoj stvari protutužiteljice RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Eleonora Katić, odvjetnica u Zagrebu protiv protutuženika MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Mišković Aguilar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Markač-Greif & partneri j.t.d., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-13/2021-53 od 3. veljače 2023., dana 7. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob- 13/2021-53 od 3. veljače 2023. u stavku I. izreke toč. 3. i 4. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka tužitelja-protutuženika nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je vozilo marke Nissan, tip Micra, model 1.2 Visia Plus, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2007., plave boje, reg. oznaka: ZG4089-FG, bračna stečevina stranaka na kojem su tužitelj i tužena suvlasnici svaki za ½ dijela.
2. Razvrgava se suvlasnička zajednica vozila iz točke 1. civilnom diobom - prodajom na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa među strankama razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima tj. ½ tužitelju i ½ tuženoj.
3. Utvrđuje se da iznos od 4.042,55 eura na dan 30. studeni 2018. na deviznom računu tužene/protutužiteljice u banci PBZ d.d. IBAN [broj bankovnog računa] uplaćen za trajanja bračne zajednice predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakog od njih u jednoj polovici dijela te se nalaže tuženoj/protutužiteljici da tužitelju/protutuženiku isplati iznos od 2.021,28 eura na ime njegovog suvlasničkog dijela.
4. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana."
II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka predstavlja:
- dionice koje se pri Sredičnjem klirinškom depozitanom društvu vode na ime tužitelja - protutuženika i to svakoga u ½ dijela
- osobno vozilo Citroen Xara koje se vodi ili se vodilo kao vlasništvo tužitelja - protuženog pri MUP Zagreb, Odjel za registraciju vozila."
III. Odbija se zahtjev tužene/protutužiteljice za naknadom parničnih troškova, u cijelosti.“
2. Protiv dijela presude, u stavku I izreke toč. 3. i 4. izreke žali se tužitelji-protutuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora u pobijanom dijelu je zahtjev tužitelja-protutuženika da novčani iznos 4.042,55 eura na dan 30. studeni 2018. na deviznom računu tužene - protutužiteljice u banci PBZ d.d. je uplaćen za trajanja bračne zajednice i predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakog od njih u jednoj polovici dijela te zahtjev za isplatom iznos od 2.021,28 eura na ime suvlasničkog dijela, a koji zahtjev temelji na činjenici trajanja braka od 11. listopada 2002. do 19. ožujka 2019. time da se radi o novčanom iznosu stranaka koji je zajednička štednja.
6. U žalbenom postupku, sporno je da li su novčana sredstva na predmetnom računu tužene-protutužiteljice zajednička štednja stranaka i predstavljaju li bračnu stečevinu stranaka.
7. Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude u pobijanom dijelu dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju upire tužitelj.
9. Međutim, žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava su osnovani.
10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
- da je sporno je li novčani iznos od 4.042,55 EUR koji se nalazi na računu tužene u Privrednoj banci Zagreb d.d. bračna stečevina stranaka u smislu odredaba čl. 252. i čl. 257. st. 1. te čl. 248. i čl. 253. st. 2. u vrijeme braka važećih Obiteljskih zakona („ Narodne novine“ broj; 162/98 te NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 05/15 – dalje u tekstu: ObZ);
- da je tužitelj-protutuženik iskazao da je ovaj novčani iznos zajednička štednja stranaka uplaćena iz plaća stranaka na račun tužene-protutužiteljice, a za troškove njihove djece i druge potrebe kao i da je uplaćivan u stranoj valuti prema dogovoru stranaka;
- da je svjedok SŽ iskazala da su djeci stranaka ona i njen suprug poklanjali novac, za pričest, rođendane i da zna da je tužena-protutužiteljica od Grada
Zagreba dobivala novac za njihovu djec;
- da je iskaz svjedoka i iskaz tužitelja -protutuženika (izuzev iskaza da je upravo utužen iznos štednja stranaka) jasan i logičan;
- da prema podacima Privredne banke Zagreb d.d. o uplatama na ovaj račun uplaćivan i na ime plaće tužene-protutužiteljice, na ime dara za djecu, na ime "priljeva s osnove doznake" (Croatia osiguranje d.d., Vitapur d.o.o.), na ime "uplate na račun" (KŽ, HŽ, DŽ), na ime "povrata participacije za naočale" (Hrvatski strukovni sindikat) pa se na predmetnom računu nalazi novac koji nije zajednička štednja stranaka;
- da nije sa sigurnošću moguće bilo utvrditi koliki je iznos novca uplaćen na ovaj račun tužene kao prethodno navedena štednja stranaka pa tako niti je li iznos novca od 4.042,55 EUR koji se na tom računu nalazi štednja stranaka;
11. Pošavši od navedenih utvrđenja, time da je na tužitelju-protutuženiku bio teret dokazati istinitost tvrdnje da je upravo utužen iznos novca na računu tužene- protutužiteljice zajednička štednja odnosno bračna stečevina , prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, utvrdio da navedeni iznos novca nije bračna stečevina stranaka te odlučio na navedeni način.
12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada nije pravilan, te tužitelj- protutuženik osnovano osporava pravilnost i zakonitost navedenog zaključka.
13. Iz činjeničnih navoda tužbe kojima je sud vezan u smislu čl. 7. ZPP-a proizlazi da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice štedjele na način da je tužena - protutužiteljica uplaćivala novčana sredstva na devizni račun otvoren na ime tužene - protutužiteljice kod Privredne banke d.d. Zagreb i da tužitelj ne zna da li je tužena- protutužiteljica nakon prestanka bračne zajednice povukla novčana sredstva sa predmetnog računa ili nije, te ističe da tužena-protutužiteljica za vrijeme trajanja braka bračne zajednice nije ništa naslijedila niti primila ikakva novčana sredstva.
14. U odnosu na žalbene navode ukazuje se da iz iskaza tužitelja-protutuženika ( list 182 spisa) proizlazi da zajednička štednja čiju polovicu traži su uplate na račun tužene- protutužiteljice koje je on vršio za troškove djece i za druge potrebe te da se iz podataka računa vidi da je tužena-protutužiteljica od tog novca kupovala devize i da ih je isti dan stavljala na račun od djece i da su tako odlučili štedjeti.
15. Također, navodi da devize koje su kupovane nisu kupljene samo od novca koji je on uplaćivao već i od novca koji je ona dobila svojom plaćom pa tako navodi da je ona bila u minusu i da je imao veću plaću i snosio sam sve troškove života kao i da je nastojao smanjiti minus.
16. Nadalje, iz iskaza svjedoka SŽ ( list 147 spisa), majke tužene- protutužiteljice proizlazi da su ona i suprug djeci poklanjali novac za pričest i rođendane i da ne zna da li je zet davao novac za djecu te da je tužena-protutžiteljica od Grada Zagreba dobila novac u kunama za djecu.
17. Jednako tako, iz stanja spisa i dostavljenih podataka od Privredne banke Zagreb (list 157 spisa) proizlazi da je tužena-protužiteljica imala 3 računa odnosno redovni tekući račun, devizni u eurima i devizni u canadskim dolarima time da je predmet tužbenog zahtjeva devizni račun u eurima.
18. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da je na predmetni račun, dakle devizni, uplaćivan i novac na ime plaće tužene-protutužiteljice, novac na ime dara za djecu, na ime "priljeva s osnove doznake" (Croatia osiguranje d.d., Vitapur d.o.o.), na ime "uplate na račun" (KŽ, HŽ, DŽ), na ime "povrata participacije za naočale" (Hrvatski strukovni sindikat) i da se obzirom na navedene uplate na istom nalazi novac koji nije zajednička štednja stranaka.
19. U naprijed iznesenom činjeničnom kontekstu, prema, čl. 251. ObZ/99 propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, dok je prema čl. 252. ObZ/99 bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a čl. 253. st. 1. ObZ/99 propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.
20. Također, čl. 257. ObZ/99 imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a st. 2. vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 252. ovog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).
21. Jednako tako, obzirom na trajanje bračne zajednice i stjecanje novčanih sredstava ukazuje se da odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011 i 25/2013 - dalje u tekstu : ObZ/03) koji je u primjeni od 22. srpnja 2003. reguliraju na identičan način bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.
22. Dakle, u iznesenom pravnom kontekstu na stjecanje prava vlasništva sa osnova bračne stečevine primjenjuje se Zakon koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja.
23. Kako je to navedeno, predmet raspravljanja je devizni tekući račun tužene - protutužiteljice kod Privredne banke Zagreb, a za koji tužitelj-protutuženik navodi da je bračna stečevina na jednake dijelove i da se radi o zajedničkim novčanim sredstvima koja predstavljaju štednju stranaka.
24. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da utuženi iznos na deviznom računu nije štednja stranaka obzirom da račun sadrži uplate osim plaće tužene-protutužiteljice i uplate dara za djecu, Croatia osiguranja, povrata participacija i dr.
25. Jednako tako, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je bračna zajednica prestala 1. rujna 2019.
26. Međutim, na ročištu 29. prosinca 2022. tužitelj-protutuženik ( list 182 spisa) navodi da ne spori da je bračna zajednica prestala početkom 2018. godine dok se prema tužbenom zahtjevu radi se o novčanim sredstvima na dan 30. studeni 2018.
27. U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio kada je faktična bračna zajednica prestala, a niti je u dovoljnom mjeri razmotrio i raspravio odlučnu činjenicu odnosno stanje deviznog računa tužene- protutužiteljice na dan prestanka bračne zajednice, kao i na nedvojben način obzirom da se radi o deviznom računu utvrdio koje su uplate i od strane koga vršene te sa kojeg osnova, to su osnovani žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te posljedično navedenom pogrešne primjene materijalnog prava.
28. Stoga, iz navedenih razloga valjalo je pobijanu odluku ukinuti te na temelju čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
29. Obzirom na navedeno, te da je neizvjestan uspjeh stranaka u postupku valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.
30. Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka temeljena je na odredbi čl. 166. st. 3.ZPP-a pa je odlučeno kao stavku II. ove drugostupanjske odluke.
31. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti sukladno izloženom pravnom shvaćanju i utvrditi kada je prestala bračna zajednica stranaka i stanje na predmetnom deviznom računu tužene-protutužiteljice na dan prestanka bračne zajednice te raspraviti i utvrditi te sa kojeg osnova su vršene uplate na isti i da li se radi o novčanim sredstvima koja predstavljaju bračnu tečevinu stranaka ili posebnu imovinu i raspraviti prigovore i žalbene navode tužitelja-protutuženika te će nakon toga donije zakonitu i pravednu odluku.
U Zagrebu, 7. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Gabriela Topić Kordej
