Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-404/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene JU, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: 12 K-1145/2021-29 od 14. travnja 2025., podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP), oslobodio je optužbe optuženu JU da bi počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu podnijela je optužena JU po branitelju Tomislavu Keseru, odvjetniku iz Zagreba, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu.
2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
4. U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći, u bitnome, da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao i ocijenio provedene dokaze te je, barem za sada, izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da bi optuženica počinila inkriminirano joj kazneno djelo. Naime, u bitnome, prvostupanjski sud ocjenjuje iskaz oštećenice nevjerodostojnim iz razloga jer se naknadno, protokom vremena, nekih dijelova događaja, odnosno upućenih psovki bolje sjeća što sud smatra nelogičnim i neživotnim, zatim sud ističe da iskaz oštećenice nije u skladu s iskazom svjedokinje ĐU vezano uz telefonski poziv službenika policije te sud smatra nelogičnim postupanje oštećenice koja u stanju šoka razmišlja trezveno i šalje e-mail ministrici o inkriminiranom događaju. Također sud ističe da niti jedan od ispitanih svjedoka, a svjedokinja ĐU je bila u blizini mjesta događaja, nema neposrednih saznanja o samom događaju, odnosno upućenim prijetnjama i da oštećenici nakon liječničkog pregleda nisu utvrđene ozlijede. Kada se ima na umu da su poslovni odnosi između oštećenice i optuženice poremećeni, uz sve, u bitnome, naprijed navedeno, sud smatra da nije dokazano da bi optuženica oštećenici uputila inkriminirane prijetnje. Takav zaključak prvostupanjskog suda je, barem za sada, pogrešan. Prije svega treba istaknuti da se prvostupanjski sud preopširno, kroz iskaze svjedoka i optuženice, bavi pitanjem pravilnosti/zakonitosti rada oštećenice, što nije predmet ovog postupka , jer se time ne utvrđuje niti jedna odlučna činjenica inkriminiranog kaznenog djela. Nadalje, sud osim što proizvoljno izvodi zaključak kako općenito osoba reagira u stanju verbalnog ili fizičkog napada, sud okolnost slanja e-maila od strane oštećenice ministrici pogrešno, imajući na umu druge provedene dokaze, i tumači. Iz dinamike događaja kako ga je opisala optuženica, proizlazi da je ona, barem verbalno, napala oštećenicu vezano uz njezin rad. Ističe da je izašla iz sobe optuženice da se smiri i kada se pribrala vratila se i rekla je optuženici da mogu nastaviti razgovarati, na što joj je optuženica rekla da je pozvala policiju. Treba imati na umu da ako se radilo samo neugodnoj, glasnoj, verbalno agresivnoj komunikaciji, oštećenica nije imala razloga zvati policiju. Uz navedeno treba navesti da je oštećenica odmah nakon događaja ĐU rekla da ju je optuženica „davila za vrat“, a navedena svjedokinja je potvrdila da je vidjela crvenilo ispod vrata i na prsima oštećenice te je navela da kada su oštećenica i optuženica izašle iz sobe oštećenica se držala za vrat, rekla je da ju je optuženica napala i da zove policiju. Također je istaknula da je oštećenica i za vrijeme dok su čekali službenike policije rekla da ju je optuženica pokušala daviti. Uz navedeno svjedokinja ĐU je istaknula da je iza zatvorenih vrata čula povišene tonove i udarce kao da netko udara u namještaj. I svjedokinja DU navodi da je po ulasku optuženice u sobu ošećenice čula glasni šum, ali niti jedna od navedenih svjedokinja nije čula tko je i što rekao. Navedena svjedokinja je navela da je vidjela da je ošećenica na području nadlaktice imala nešto što izgleda kao osip i da je nakon događaja ošećenica rekla da ju je optuženica “primila i zdrmala“. Obje svjedokinje su tvrdile da je oštećenica nakon događaja bila u stanju šoka. Iz e-maila kojeg je ošećenica poslala ministrici odmah nakon događaja proizlazi da je navela da je optuženica fizički na nju nasrnula i da je zvala službenike policije. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženica prvo verbalno napala oštećenicu, što proizlazi i iz iskaza optuženice u dijelu kada tvrdi da je vikala da je morala izaći iz sobe kakao bi se smirila, a nakon toga ju je i fizički napala jer to osim što proizlazi iz iskaza oštećenice proizlazi i iz kontrolnih dokaza i to iskaza naprijed navedenih svjedokinja koje su čule povišene tonove i buku iz sobe oštećenice te iz njihovih neposrednih opažanja jer su vidjele crvenilo na vratu i rukama oštećenice koja je i navela da ju je oštećenica primila za vrat, a potom za podlaktice, a činjenica da po pregledu liječnika nisu utvrđene ozlijede upućuje na zaključak da sila hvatanja i stiskanja koju je upotrijebila optuženica nije bila takvog intenziteta da je oštećenicu i ozlijedila. Taj fizički napad oštećenica je odmah prijavila i službenicima policije i ministrici. Iz svega navedenog, barem za sada, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno kao nevjerodostojan ocijenio iskaz oštećenice jer iz ovako ukupno analiziranih dokaza proizlazi drugačiji zaključak, a okolnost naknadnog prisjećanja oštećenice ili razlike u iskazu nisu takve da bi dovele u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza. Sud treba imati na umu da DU i ĐU nisu navele da optuženica nije oštećenici prijetila inkriminiranim joj riječima već su istaknule da uopće nisu čule što je rečeno, s time što je DU bila prisutna samo na početku događaja. Također je pogrešan zaključak suda da je događaj trajao prekratko da bi se taj događaj mogao odviti na način kako je to opisala oštećenica. Navedeno iz razloga jer iz provedenih dokaza, barem za sada, očito proizlazi drugačije, odnosno da je oštećenica fizički napadnuta od strane optuženice , a za to vrijeme, mogla joj je uputiti i inkriminirane prijetnje jer su i navedene svjedokinje navele da su čule povišene tonove, s time što i optuženica navodi da je vikala i da je oštećenici predbacivala način njenog obavljanja posla, pa iz svega navedenog proizlazi da je optuženica imala dostatno vremena da oštećenici uputi inkriminirane prijetnje. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud, barem za sada, pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem
5. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje će ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano, te će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavak 5. ZKP vodeći pri tome računa o navodima iz ove odluke, s time što će s više pažnje i kritičnosti analizirati i ocijeniti provedene dokaze.
6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 483. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 7. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
