REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-2298/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr.sc. Antunu Žagaru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, Pazin, Prolaz Frane Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja rješenja, 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/553, URBROJ: 443-02-01-09-25-13 od 3. listopada 2025. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/553, URBROJ: 443-02-01-09-25-13 od 3. listopada 2025., u točki 1. izreke, utvrđeni su troškovi izvršenja rješenja KLASA: UP/I-362-02/24- 02/553, URBROJ: 443-02-05-12-24-6 od 14. studenog 2024., koje je izvršeno putem treće osobe na temelju rješenja o izvršenju KLASA: UP/I-362-02/24-02/553, URBROJ: 443-02-05-12-25-9 od 30. siječnja 2025., odnosno troškovi uklanjanja građevine metalne konstrukcije, stambene namjene, tlocrtnih dimenzija 8,00 x 2,95 m, visine prizemlja, s dvostrešnim krovištem, drvene nadstrešnice, tlocrtnih dimenzija 6,05 x 4,05 m, visine prizemlja, zajedno s betonskom pločom istog tlocrta, s dvostrešnim krovištem, drvene građevine, tlocrtnih dimenzija 2,90 x 3,70 m, visine prizemlja, s jednostrešnim krovištem, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja grada Umaga, na poljoprivrednog zemljištu, u iznosu od 7. 316,13 eura, uz prateće upute i upozorenja u točkama 2. i 3. izreke rješenja.

2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da je tuženik plaćanje cjelokupnog iznosa troškova za uklanjanje tri građevine (građevine metalne konstrukcije-mobilne kućice, drvene nadstrešnice i drvene građevine) neosnovano i protupravno naložio na njezin teret. Naime, navodi da je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja naveo da je tužiteljica 20. ožujka 2025. identificirana osobnom iskaznicom te da je priznanjem preuzela na mobilnu kućicu deponiranu na skladištu u Tinjanu, a iz čega tužiteljica smatra da nesporno proizlazi da je ona vlasnica samo jedne građevine-mobilne kućice, no ističe da ona nije ni vlasnica niti posjednica niti je na bilo koji način odgovorna za preostale dvije uklonjene građevine (drvenu nadstrešnicu i drvenu građevinu). Nadalje navodi da obveza plaćanja troškova izvršenja može teretiti isključivo izvršenika odnosno vlasnika uklonjenog objekta, a da je tuženik time što je njoj naložio plaćanje cjelokupnog troška uklanjanja, iako je vlasnica samo jednog od njih, pogrešno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Osim toga, smatra da su troškovi za uklanjanje svakog objekta zasebno utvrdivi, što proizlazi iz računa izvođača radova te građevinske knjige koji su priloženi spisu. Stoga smatra da je odgovorna snositi isključivo onaj dio troškova koji se odnose na uklanjanje njezinog vlasništva (mobilne kućice), a ne cjelokupnog iznosa koji je naložen osporenim rješenjem. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 3. listopada 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju te je dodatno naveo da je 20. ožujka 2025. prilikom preuzimanja mobilne kućice tužiteljica potpisala da je ona izvršenik rješenja od 14. studenog 2024., a kojim je naređeno uklanjanje tri građevine, i to: građevine metalne konstrukcije, drvene nastrešnice (spojena s metalnom građevinom) i drvene građevine. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. U tijeku spora održana je rasprava 23. lipnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je tužiteljica, dok tuženik iako uredno pozvan, nije pristupio te je rasprava na temelju odredbe članka 89. stavka 4. ZUS-a u svezi s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

5. Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud druge dokaze nije izvodio iz razloga što je za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dostatno izvršiti uvid u spis upravnog postupka i ovog spora.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica uklonjene mobilne kućice, no sporno je, je li zakonito tužiteljici naloženo plaćanje troška uklanjanja svih uklonjenih građevina putem treće osobe, a imajući u vidu da je zemljište na kojem su izgrađene predmetne građevine u vlasništvu treće osobe te da je rješenjem o uklanjanju od 14. studenog 2024. naređeno nepoznatoj osobi uklanjanje ovdje predmetnih građevina.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I- 362-02/24-02/553, URBROJ: 443-02-05-12-24-6 od 14. studenog 2024., naloženo nepoznatom vlasniku uklanjanje prethodno navedenih građevina na predmetnoj nekretnini, u određenom roku. Nadalje, proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/553, URBROJ: 443-02-05-12-25-9 od 30. siječnja 2025. utvrđeno da je rješenje o uklanjanju od 14. studenog 2024. postalo izvršno 2. prosinca 2024., da nepoznata osoba nije postupila po tom rješenju i uklonila navedene građevine te da je određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača tuženika.

9. Iz Zapisnika o izvršenju rješenja KLASA: UP/I-362-02/24-02/553, URBROJ: 443-02-01-12-25-11 od 18. ožujka 2025., razvidno je da je tog dana na predmetnoj nekretnini započeto izvršenje rješenja o uklanjanju, koje se provodi putem treće osobe TGT Adriatik d.o.o., te da je pregledom stanja na terenu utvrđeno da izvršenik nije postupio u smislu naloga u rješenju koje je postalo izvršeno 2. prosinca 2024. zbog čega se pristupa prisilnom izvršenju. Nadalje, razvidno je da se tijekom izvršenja došlo do saznanja o vlasnici građevina, odnosno da se radi o ovdje tužiteljici. Izvršenje je dovršeno 19. ožujka 2025.

10. Iz zapisnika o preuzimanju stvari KLASA: UP/I-362-02/24-02/553, URBROJ: 443-02-02-17-25-12 od 20. ožujka 2025., razvidno je da je tužiteljica, označena kao izvršenik, preuzela od tuženika mobilnu kućicu 20. ožujka 2025. koja je bila deponirana u skladištu.

11. Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) propisano je da troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik. Stavkom 2. istog članka propisano je da se troškovi izvršenja rješenja namiruju iz državnog proračuna do naplate od izvršenika. Stavkom 5. istog članka propisano je da se iznos troškova izvršenja rješenja i obveza njihova plaćanja od strane izvršenika utvrđuju rješenjem koje se donosi nakon izvršenja rješenja putem treće osobe.

12. Prema ocjeni Suda zakonito je tuženik plaćanje predmetnih troškova naložio u cijelosti tužiteljici iz razloga što, pored nesporne činjenice da je ona vlasnica uklonjene mobilne kućice, nije razvidno iz spisa upravnog postupka i spora niti je to tužiteljica dokazala u sporu, da ona nije vlasnica i uklonjene drvene nadstrešnice i uklonjene drvene građevine, zbog čega se takvi tužbeni navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani. Naime, uklonjena nadstrešnica bila je postavljena uz mobilnu kućicu (natkrivajući ulaz u kućicu), zbog čega je jasno da je služila za potrebe te mobilne kućice, a jednako kao i drvena kućica podignuta uz predmetnu mobilnu kućicu i nadstrešnicu i koja je prema priloženim fotografijama služila kao spremište za stvari. Stoga je jasno da su te građevine bile u funkciji korištenja mobilne kućice. Dodatno se ističe da nadstrešnica i drvena građevina-spremište same po sebi nisu mogle omogućiti funkciju njihova korištenja i boravka osobama-vlasnicima koji imaju prijavljena prebivališta u [adresa] (vlasnik zemljišta i vlasnica mobilne kućice), a bez korištenja i predmetne mobilne kućice uz koju su fizički podignute. Stoga je i životno logično da u funkcionalnom smislu tvore zajednicu i zajednički se koriste s mobilnom kućicom. Imajući u vidu navedeno te da tužiteljica u sporu nije priložila niti predložila dokaze izvođenjem kojih bi se moglo suprotno utvrditi, Sud je ocijenio da je tuženik tijekom izvršenja rješenja o uklanjanju pravilno utvrdio da je tužiteljica, pored mobilne kućice, vlasnica i uklonjene nadstrešnice i drvene građevine. Dakle, Sud je odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari utvrdio na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost.

13. Budući da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju od 14. studenog 2024. i uklonila građevine za koje je to naloženo tim rješenjem, a zbog čega su one uklonjene putem treće osobe, odnosno od strane ugovornog izvođača tuženika, ocjena je Suda da je tuženik zakonito, a nakon što je utvrdio da je ona vlasnica nekretnina čije je uklanjanje naloženo, u skladu s citiranim odredbama članka 122. ZDI-ja obvezao tužiteljicu na plaćanje troškova predmetnog uklanjanja.

14. S obzirom da spisu predmeta prileži račun br. 215/01/1 od 8. rujna 2025., izdan od treće osobe za izvršene radove uklanjanja, kojemu prileži specifikacija izvršenih radnji i količina, a koji podaci su u skladu s podacima navedenim u građevinskoj knjizi te da su svi podaci ovjereni potpisom ovlaštene osobe nadzora- građevinskog inspektora te da su obračunate cijene svake radnje u skladu s ugovorenim cijenama, ocjena je Suda da su količine i vrijednosti izvršenih radnji uklanjanja predmetne građevine pravilno utvrđene te da su predmetni troškovi pravilno i zakonito utvrđeni.

15. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 7. srpnja 2026.

Sudac

dr.sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- tužiteljici VL, [adresa],

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Pazin,

Prolaz Frane Matejčića 8