Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kzd-6/2021-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Katarine Žuk, predsjednice vijeća, sutkinje za mladež Martine Budinski Modronja, članice vijeća te sudaca porotnika Nade Panov, Petra Sustolčića i Slavice Bamburač, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marka Mezeja, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠČ zbog kaznenog djela iz članka 192. stavku 2. u svezi članka 188. stavka 1. i članka 61. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, dalje u tekstu KZ/97), a kažnjivo po članku 192. stavku 2. u svezi članka 61. KZ/97, nakon održane nejavne rasprave 2. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku FČ, optuženika ŠČ osobno, branitelja optuženika NČ, odvjetnika u [adresa] i opunomoćenice žrtve ŽČ, odvjetnice u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi ŠČ, sin NČ i Š, rođen **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], autolimar, oženjen, otac djeteta starog tri godine, pismen, sa završenom srednjom školom, neosuđivan, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

I. što je:

u razdoblju od 23. travnja 2007. do početka travnja 2012., u obiteljskim kućama u [adresa] i [adresa], kao bratić djeteta SČ (sada MČ, rođene **.**.1997.), znajući za njezinu dob, u više navrata istu primao rukama i sprječavao ju da se odmakne od njega, te iako se ona otimala nije ju puštao, već ju je vukao i koristeći svoju fizičku snagu dirao ju po grudima i spolovilu, te pokušavao ugurati svoju ruku u njezine gaćice kako bi ju dirao po spolovilu te je ujedno:

a) u razdoblju od 23. travnja 2008. do 22. travnja 2009. u [adresa], u hodniku obiteljske kuće, dijete SČ uhvatio rukama i vukao, pa iako se ona otimala, nije joj dozvoljavao da se odmakne, već je koristeći svoju fizičku snagu istu srušio na pod nakon čega je svojim spolovilom prodirao u njezino

b) u razdoblju od 23. travnja 2009. do 22. travnja 2011., u [adresa], u obiteljskoj kući, dijete SČ odvukao u svoju sobu, srušio ju na krevet, pa iako se ona nekoliko puta ustajala, više puta ju je srušio na krevet, nakon čega ju je uhvatio za kosu i uporabom fizičke snage vukao njezinu glavu prema svom spolnom organu i s istim prodirao u njezina usta

c) u razdoblju od 23. travnja 2010. do početka travnja 2012. u [adresa], u obiteljskoj kući, dijete SČ koja je spavala u sobi svojih roditelja, probudio, te ju tjerao da ga ljubi, pa iako se ona otimala i govorila mu da ju pusti na miru i da je bolestan, isti ju nije htio pustiti već ju je dirao po grudima i spolnom organu, čvrsto je držao svojom rukom njezinu i tjerao ju da ga dira po spolnom organu, svojim prstima prodirao u njezino spolovilo i uporabom fizičke snage svoj spolni organ gurao u njezina usta

dakle, izvršio nasilni spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa - spolnim odnošajem s djetetom, opisano u članku 192. stavku 2. u svezi članka 188. stavka 1. i članka 61. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, dalje u tekstu KZ/97), a kažnjivo po članku 192. stavku 2. u svezi članka 61. KZ/97.

II. Na temelju članka 192. stavak 2. KZ/97 u svezi članka 61. KZ/97 optuženik se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA OD 6 (ŠEST) GODINA

III. Na temelju članka 63. stavak 1. KZ/97 optuženiku se u kaznu zatvora uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja 22. srpnja 2021. do 6. kolovoza 2021.

III. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08, 76/09, 80/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP) optuženiku se nalaže podmirenje troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP u ukupnom iznosu od 3.430,86 eura (tritisućečetristotrideseteuraiosamdesetišestcenti), od čega je iznos paušala 500,00 eura (petstoeura), sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku pod poslovnim broj KOz-DO-4/21 od 30. rujna 2021. podiglo je optužnicu protiv optuženog ŠČ kojem ga se tereti za počinjenje kaznenog djela opisanog u članku 192. stavak 2. u vezi članka 188. stavak 1. i članka 61. KZ/97, a kažnjivo po članku 192. stavku 2. u vezi članka 61. KZ/97.

2. U odnosu na optužbu, optuženik se izjasnio da se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka prvo je izvršena reprodukcija snimke ispitivanja žrtve MČ s dokaznog ročišta od 6. kolovoza 2021. te je pročitan zapisnik s istoga (stranica 106-110 spisa), pročitani su zapisnici o iskazima svjedoka: JČ od 4. listopada 2022. (stranica 192 do 194 spisa) i od 6. rujna 2021. (stranica 119-122 spisa), LČ od 4. listopada 2022. (stranica 194 i 195 spisa) i 6. rujna 2021. (stranica 123-125 spisa), GČ od 4. listopada 2022. (stranica 195 i 196 spisa) i 6. rujna 2021. (stranica 126-129 spisa), EČ od 3. listopada 2023. (stranica 216 i 217 spisa) i 21. rujna 2021. (stranica 137-140 spisa), ZČ od 3. listopada 2023. (stranica 217 i 219 spisa), DČ od 5. prosinac 2023. (stranica 230 i 231 spisa) i od 21. rujna 2021. (stranica 141-143 spisa), HČ od 5. prosinca 2023. (stranica 232 spisa) i 21. rujna 2021. (stranica 145-147 spisa), i iskaz od svjedoka OČ **.**.2023. (stranica 219 i 220 spisa), zapisnik od 27. siječnja 2026.s iskazima svjedoka PČ (stranice 353b- 354 spisa), ĐČ (stranice 356-358 spisa), RČ (stranice 355-356 spisa), iskaz svjedoka AČ sa zapisnika Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 21. rujna 2021.

3.1. Pročitana je i pregledana medicinska dokumentacija odnosno karton pacijenta MČ (stranica 241-280 spisa). Pročitani su suglasni dokazni prijedlozi optužbe i obrane: zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 01256540 (stranica 38-40 spisa), vlastoručno pisani dnevnik žrtve te su razgledane priložene fotografije u spisu (stranice 168-169 spisa i 186-188 spisa), pročitane su i razgledane preslike poruka (stranica 189 spisa), razgledane su fotografije (stranice 221 i 222 spisa). Tijekom dokaznog postupka neposredno pred sudom su ispitani vještaci psihijatar dr.sc. Josip Podobnik i psihologinja dr.sc. KČ, te je i pročitan pisani nalaz i mišljenje provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja po Psihološkom centru ''Izbornik d.o.o.'' i to po sudsku vještaku psihijatru dr.sc. Josipu Podobniku i sudskom vještaku za psihologiju dr.sc. KČ koji se nalazi na stranici 287-311 spisa. Provedeno je i grafološko vještačenje rukopisa dnevnika žrtve po vještakinji dr. sc. Andrei Ledić, mag. chem. Iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", te je vještakinja i neposredno ispitana pred sudom 20. svibnja 2026. (stranica 397 -398 spisa) i pročitan je pisani nalaz i mišljenje vještakinje od stranice 384-391 spisa). Tijekom postupka dva puta je pred sudom ispitan i vještak ginekolog prof. dr. Dubravko Habek i to 27. siječnja 2026. (stranica 358-359 spisa) i 27. veljače 2026. (stranica 370- 379 spisa).

3.2. Prije završetka dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, optuženik je ispitan, a i pročitan je njegov iskaz sa zapisnika od 11. siječnja 2024., a ovo sukladno članku 435. stavak 2. ZKP.

4. Sud je na raspravi 27. veljače 2026. odbio dokazni prijedlog obrane za pozivanjem i ispitivanjem svjedoka AČ jer je isti tijekom postupka više puta zvan, pozivima suda nije se odazivao odnosno dostava poziva za istog je bila neuredna. Iz spisa je razvidno da se isti nalazi u inozemstvu a adresu promjene boravišta u inozemstvu nije javio policiji što proizlazi iz uvida u JRO MUP RH tako da je ovaj dokazni prijedlog odbijen kao neprikladan sukladno članku 421. stavak 1. točka 3. ZKP.

4.1. Sud je odbio, na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP dokazni prijedlog obrane da se pozovu i ispitaju svjedoci RČ i JČ, a na okolnost zadobivenih ozljeda glave žrtve, budući se radi o činjenici koja nije važna za odlučivanje, ne radi se o odlučnoj činjenici i stoga je ovaj dokazni prijedlog odbijen kao nevažan.

5. Optuženik ŠČ u obrani u potpunosti negira počinjenje predmetnog kaznenog djela i postupanje na način kako ga se tereti i tvrdi da ništa od toga što piše u optužnici nije istina. U iskazu s rasprave od 11. siječnja 2024. navodi kako je MČ, njegova sestrična koja je mlađa od njega 7 godina i živjela je u [adresa] kod svojih roditelja, udaljena dvije ulice od njegove kuće. Njihove obitelji su se međusobno slagale i posjećivale. Tvrdi kako ne zna kojim povodom i zbog čega ga MČ tereti, tvrdi da joj se ništa nije zamjerio već da joj je pomagao u životu, a kada je napunila 18 godina, došla je kod njega u Švicarsku da zaradi i našao joj je posao u jednom restoranu gdje je radila oko dva tjedna. Iskazao je i kako ga je jedan dan zvala i rekla mu da joj je vlasnik restorana pokušao silovati i da se želi vratiti natrag kući. Kako je imala svoj stan iznad restorana, taj dan je otišao po nju i bila je dva dana kod njega pa je otputovala. Kasnije je razgovarao sa vlasnikom restorana koji mu je rekao da ga je MČ pokrala te tvrdi i da je nadoknadio štetu tom čovjeku u iznosu od 3.500,00 CHF. Kada ga je žrtva prijavila zna samo da ga je zvala njena majka a njegova tetka JČ, i rekla mu da postoji neki dnevnik u koji je MČ pisala što se događalo. Poriče da bi imao spolne odnose s oštećenom dok je bila dijete niti ju je nedolično dirao. Razmišljao je zbog čega bi ga MČ neosnovano prijavila i ne vidi drugi razlog osim radi osvete njezinoj majci JČ te je pojasnio da je bio omiljeno dijete tetki (majci MČ), da je tetka i svog sina Marka više preferirala nego kćerku, ovdje oštećenu. Tada odgovarajući na pitanje iskazao je kako je sa suprugom žrtve, GČ prije ovog događaja imao odličan odnos, čak mu je našao i novi posao, da mu GČ ništa nije prigovarao kada je pročitao prvi dnevnik koji je spaljen, da njihove obitelji nakon prijave nemaju više nikakvih odnosa ni kontakata. Za žrtvu je iskazao kako ju dobro poznaje te smatra da je sklona krađi, manipulaciji i lažima te je dodao da kada je bila ta dva dana prije odlaska iz Švicarske kod njega u stanu, nije imala nikakav strah od njega iako je živio u garsonijeri s jednim krevetom, a te dvije večeri je spavao na podu te je dodao da je žrtva u Švicarskoj bila u ljeto 2015. Nadalje je odgovorio i da su on i MČ redovno kontaktirali putem mobitela, poruka te tu i tamo pozivima. Odgovarajući na pitanje zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku odgovorio je da u vrijeme Marijinog dolaska u Švicarsku je tamo živjela i baka u drugom stanu, a poznato mu je da je i ranije MČ s roditeljima dolazila baki u posjetu. Iskazujući na raspravi 2. srpnja 2026. optuženik je napomenuo kako je ovaj kazneni postupak ostavio duboke posljedice na njemu i njegovoj obitelji te ga je ostavila supruga tako da je sada samohrani otac, a činjenica da je protiv njega u tijeku kazneni postupak zbog ovakvog teškog kaznenog djela, utječe i na njegove roditelje i na njegove prijatelje i nije se lako u životu nositi s teretom ovog kaznenog postupka. Istaknuo je kako mu je žao ako je MČ tijekom života doživjela neke teške trenutke ali joj te trenutke svojim postupcima on nije priuštio. Zamolio je sud da se odluka donese na temelju stanja spisa i dokaza te smatra da bi sud trebao uzeti u obzir i da se odazivao pozivima, primjereno se ponašao.

6. U ovom postupku nije sporno da je optuženik bratić SČ, sada MČ, rođene **.**.1997.

7. Međutim, u ovom postupku je sporno da li je optuženik postupao na način kako ga se optužnicom tereti.

8. Iz iskaza žrtve MČ proizlazi kako je sve krenulo kada je imala 5 ili 6 godina i prije nego što će otići s obitelji u Njemačkoj, a vratili su se kada je ona već u Njemačkoj bila krenula u 2. razred osnovne škole. Spominje događaj seksualnog maltretiranja optuženika s prve proslave njezinog rođendana nakon povratka iz Njemačke, slavila je tada 8 ili 9 rođendan. Žrtva je potom napomenula kako su se kasnije i nakon tog rođendana, nastavila maltretiranja od strane optuženika koji kada god je uhvatio priliku da je sama kod kuće ili kada bi otišla kod njih (misleći na optuženika i njegove roditelje) a to kada bi je otac poslao po nešto ili kada bi otišla kod bake koja bi tu bila ljeti ili zimi, pa kada bi se zatekla sama s optuženikom, u slučaju da nema nikoga kod kuće, optuženik je uvijek koristio prilike da je dira. Tako je žrtva MČ više puta ponovila kako ju je optuženik više puta maltretirao, kako ona to kaže – kada god bi stigao i kada god bi za to imao priliku. Iskazala je da kada bi rekla optuženiku da će reći roditeljima, optuženik joj je govorio da ako to kaže svome tati da će ju tata ubiti, a ako se njemu što dogodi zbog toga što je ona to rekla, da će ona za to biti kriva.

8.1. Iz iskaza žrtve, dok opisuje što joj je optuženik radio, proizlazi da ju je optuženik primao rukama a ona se pokušavala oteti u čemu ju je sprječavao i unatoč što se otimala nije ju puštao, vukao bi je te koristeći svoju fizičku snagu dirao ju po grudima i spolovilu, pokušavao joj ugurati svoju ruku u njezine gaćice kako bi je dirao po spolovilu. Tako žrtva navodi kako je optuženik jedno dva ili tri puta, dok bi se igrala sa sestričnom, došao te je vukao, stiskao za ruke, pa iako se pokušavala otimati to joj svaki put nije uspjelo te bi se optuženik zaključao s njom u toalet i dirao ju po grudima i po njezinoj intimi; opisuje i događaj kada ju je optuženik koji je bio sam kod kuće, je vukao i gurao te su završili u sobi njegovih roditelja a ona se otimala i nije mu dozvoljavala da stavi svoju ruku u njezine hlače ili gaće i da je otkopča.

9. Opisujući događaj pod točkom a) optužnice žrtva navodi kako je bila negdje 6. ili 7. razred, odnosno imala je 11 godina, u obiteljskoj kući njezinih roditelja, otimala se optuženiku koji ju je vukao, uporno se htjela oteti od njegovih šaka, a sve se dešavalo u hodniku, na podu dok nije netko naletio i zvao njezinog tatu zbog čega se optuženik brzo obukao i izišao, a ona je uhvatila priliku te pobjegla i zaključala se u toalet. Tom prilikom joj je optuženik gurnuo ruku, otimala se i htjela je tu njegovu ruku maknuti da prekine to raditi jer joj "to" odvratno. Pri iskazivanju žrtva je navela i kako je njoj "to" i sad odvratno pričati. Opisujući taj događaj žrtva je i pojasnila kako je optuženika pokušavala nekako s nogama odgurnuti, optuženik ju je ipak uspio oboriti na pod a kada ju je oborio na pod, više nije mogla nigdje pobjeći, nije se mogla ni naguravati s njim te žrtva navodi "stavio je on to meni i sve" ali nije tada uspio do kraja da svrši, da uživa onako u onome kao kad se desilo kod mame i tate u sobi, kad je uživao dok je to radio. Napomenula je i kako se optuženik uvijek skidao samo koliko mu je dovoljno da izvadi svoj spolni organ. U odnosu na ovaj događaj još je iskazala kako je netko bio naišao i zvao njezinog tatu, optuženik se brzo obukao, izašao a ona je uhvatila priliku te je pobjegla i zaključala se u wc i nije izlazila, bojala se a optuženik joj je dugo lupao na vrata govoreći joj da izađe i da šta glumi, da će netko nešto posumnjati a ona mu je na to govorila da odlazi, da je bolestan, da je pusti na miru. Kada je bila sigurna da više nema nikoga izašla je iz wc-a.

10. U odnosu na događaj pod točkom b) optužnice žrtva je iskazala da kada je bila 6. ili 7. razred tata ju je po nešto poslao kod optuženikovih roditelja a optuženik je bio sam kod kuće i bio je na katu kuće, odvukao ju je u svoju sobu, srušio na krevet da sjedne, nakon toga je ustajala par puta ali optuženik ju je kad god bi ustala, srušio nazad, optuženik ju je uporno rušio i vidjela je da se naljutio te ju je uhvatio za kosu i prisilno nabijao njezinu glavu na svoj spolni organ. Odgovarajući na pitanje a vezano uz ovaj događaj, iskazala je kako je tada i bila 6. ili 7. razred i da je to bilo u tom periodu.

11. U odnosu na događaj pod točkom c) optužnice žrtva je iskazala kako je kad je imala 13-14 godina, bila je 7. ili 8. razred, bila je došla iz škole i zaspala kod mame i tate u sobi, a optuženik se stvorio ne zna od kuda i probudio ju je. Tada ju je optuženik dirao po grudima, tjerao je da ga ljubi ali ga nije ljubila i držala je čvrsto stisnute zube i usta, nije htjela i otimala se, govorila mu da je pusti na miru, da je bolestan, nakon čega ju je optuženik dirao po njenom spolnom organu, "prstenjačio", tjerao ju da ga oralno zadovoljava, "da mu puši" pojasnila je kako nije htjela optuženika oralno zadovoljavati, a on joj je na silu svoj spolni organ gurao u usta, "da mu drka" na što ju je tjerao tako što bi optuženik uzeo njenu ruku i držao je čvrsto sa svojom rukom i tjerao je uz prisilu svoje ruke da to radi.

12. Nakon što je žrtva sve naprijed iskazala, dodala je kako joj je optuženik uništio život te je plakala i nije se mogla smiriti zbog čega je na kratko prekinuto snimanje.

13. Žrtva je iskazala da su ti događaji utjecali na nju tako da je počela vidjeti u svima neprijatelje, da je od odličnog učenika i dobrog djeteta postala sve najgore moguće, počela se zatvarati u sebe, u mami i tati je vidjela neprijatelje. Jasno je odgovarajući iskazala kako se vezano uz te događaje i dok su oni trajali, nije nikome povjerila ni roditeljima jer u njih nije imala povjerenja kao ni prijateljicama jer nije voljela ljude, ne u doslovnom smislu nego su joj ljudi smetali i voljela je biti sama sa sobom u tom "nečemu", voljela je da ju svi ostave na miru. Iskazala je da kada je postala problematična, kako su njezini roditelji govorili za nju, su roditelji tražili razloge u društvu i u drugim stvarima, ali ništa od toga nije bio razlog takvog njezinog ponašanja nego to što sve proživljava sama i što joj se dešava. Iskazala je i kako je kada je postala svjesna što joj optuženik radi, jer je postala svjesna da joj bolesnik (kako naziva optuženika) može i dijete napraviti, da je to bolest, govorila mu da je pusti na miru na što je optuženik govorio da postoji neka država u kojoj je to normalno. U odnosu na to što je proživljavala iskazala je i kako je bila prisiljena biti u optuženikovom prisustvu, njegovoj blizini i kada njezini roditelji idu kod njegovih morala je ići s njima jer nije mogla objasniti zašto ne želi ići tamo. Iskazala je i kada je optuženik dolazio kod njezinih roditelja a njih nekada nije bilo kod kuće i optuženik je to sve koristio kako bi ju maltretirao i zlostavljao na najgore moguće načine i bilo bi bolje da ju je ubio nego što joj je to godinama radio (što svjedokinja govori kroz plač a kako se i vidi i čuje na snimci ispitivanja žrtve). Jasno je iskazala kako ju je optuženik maltretirao kada je god stigao a ona nije smjela od straha, od srama od toga svega nije uopće mogla nikome to reći.

14. Nadalje, iz iskaza žrtve proizlazi kako predmetni dnevnik nije jedini dnevnik koji je pisala, imala je veliki dnevnik A4 formata koji je pisala "doslovno svaki svoj dan života", taj dnevnik je pronašao njezin suprug i pročitao ga je i poludio kada je pročitao. Kada je vidjela supruga s tim dnevnikom njih dvoje su se naguravali i uspjela je otrgnuti taj dnevnik te je otišla u toalet i zapalila ga. A ovaj premetni dnevnik koji je našla njezina majka je totalno i zaboravila da je "to tu pisala "jer zna da je u dnevnik koji je zapalila te stvari pisala. Roditelje je tražila da joj daju taj dnevnik kada su došli kod nje s njim ali joj ga oni nisu htjeli dati jer su smatrali da im je to jedino što imaju napismeno, da se to dogodilo. Iz iskaza žrtve proizlazi kako joj roditelji nisu htjeli dati taj dnevnik da ga ne bi zapalila i slično. Kada je došla u policiju, taj dnevnik je kod nje bio svega 5 ili 10 minuta i odmah joj je oduzet. U odnosu na predmetni dnevnik, žrtva je iskazala kako su roditelji čim su našli dnevnik, a našla ga je majka i pročitala, su došli kod nje i pitali je da li je to što su pročitali istina, na što im je odgovorila da je to istina i da se još puno toga desilo, ne samo to što su pročitali. Sjeća se da je majka isti dan zvala optuženika koji je došao i s njezinom majkom razgovarao o tome, ali ne zna što. Srela se tada s optuženikom koji ju je pitao šta joj je napravio i pritom ju gledao u oči na što ga je samo pogledala i rekla mu da on zna jako dobro što joj je napravio i da je istina sada izašla na vidjelo. Potom je otišla na toalet a u povratku sa toaleta je srela optuženika koji joj je rekao " MČ, bolesna si, stvarno si bolesna, sad se pazi", te sjeo u auto i otišao. Nadalje odgovarajući je iskazala kako je bila odličan učenik do negdje polovice 5. razreda osnovne škole a nakon toga više nije bila odličan učenik, a u odnosu na bježanje iz škole je iskazala da se znalo dogoditi da ne ode u školu te da je znala bježati i u osnovnoj školi. Odgovarajući na pitanje o sadašnjem odnosu s optuženikom iskazala je da s optuženikom nije ni u svađi ni u nekakvim odnosima, te je pojasnila da ako ode kod tetke i ako nekoga sretne pozdravi na ulici. Iskazala je i da ako bi njezina majka njezinu kćer F vodila kod optuženika i njegove obitelji da se igra s optuženikovim sinom, kada bi to čula tada bi kao nekakva luđakinja odletjela tamo jer ju je bilo strah da joj dijete bude u blizini njega.

15. U odnosu na boravak u Švicarskoj odgovarajući je iskazala kako je VČ bio u Švicarskoj, a i baka je radila u Švicarskoj, a VČ joj je natuknuo da ima neki posao na tri ili četiri mjeseca i da dođe, da bi mogla raditi. Iskazala je kako nije nešto bila za to ali mama joj je govorila da zašto ne bi otišla s bakom i nešto si zaradi, otišla je, bila je ni mjesec dana te se vratila u Hrvatsku. Tvrdi kako nije bila s optuženikom nego je došla s bakom i prespavala kod bake a jedna žena je došla po nju i odvezla u grad gdje je trebala raditi te niti baku niti N nije vidjela, eventualno se s njima čula preko poruke ili Skypea. Odgovarajući je pojasnila da je VČ i tako su ga zvali dok su bili djeca. Odgovarajući je iskazala kako nije spavala u stanu kod optuženika dok je bila u Švicarskoj te je pojasnila kako kada se vračala za Hrvatsku iz mjesta gdje je radila su je dovezli osoba imenom Ž i još jedan i dovezli su je do mjesta gdje je bio optuženik koji je taj dan radio i bio je na poslu i taj isti dan je otišla za Hrvatsku. Ponovila je koliko se sjeća nije prespavala kod optuženika u Švicarskoj kod njega u stanu. Zaključno je iskazala da je istina sve što je iskazala i da ju nije strah i da sve što je potrebno da bi se to dokazalo, što se nje tiče je otvorena za sve, te je naglasila da sve to nije istina ne bi ni bili ovdje sada gdje jesu.

16. Odgovarajući je iskazala kako su ti događaji, takvo ponašanje optuženika prestali kada je optuženik otišao u Švicarsku u koju je otišao kada je prekinuo sa djevojkom S, žrtva je pojasnila da je tada bila 1. srednje i da je imala 14 ili 15 godina.

17. Po provedenom psihologijskom-psihijatrijskom vještačenju po Psihološkom centru ''Izbornik d.o.o.'' i to po sudsku vještaku psihijatru dr.sc. Josipu Podobniku i sudskom vještaku za psihologiju dr.sc. KČ vještaci u pisanom nalazu i mišljenju navode kako žrtva generalno intelektualno funkcionira na graničnom nivou, na planu ličnosti se deklarira kao osoba s izraženim anksioznim odlikama kod koje je naglašena mogućnost formiranja fobičnog i opsesivno-kompulzivnog ponašanja. Ne prilagodljiva je na socijalne zahtjeve i promjene, s duboko depresivnim pomakom u raspoloženju, prisutnim kompulzivnim tendencijama kojima nastoji ostvariti doživljaj predvidljivosti i vladanja situacijom. Ima snažan doživljaj opterećenosti odnosa s roditelja u periodu odrastanja pri čemu joj najviše nedostaje prisni kontakt s majkom. Pokazuje se traumatizirana, a izvor traumatizacije se nalazi u osobama suprotnog spola. Producira simptome traume u vidu depresije, intruzivnih doživljaja, obrambenog izbjegavanja i zaokupljanja spolnošću. Kod žrtve su naznačeni problemi u ostvarivanju tjelesnih kontakata i to ne samo uz intimne odnose sa suprugom već i u fizičkom iskazivanju naklonosti prema djeci.

17.1. Žrtva pokazuje u dijagnostičkim okvirima posttraumatskog stresno poremećaja sa simptomima / znakovima povezanih sa sadržajem inkriminacije a postojanje opisanih znakova posttraumatskog stresnog poremećaja doprinosi ocjeni autentičnosti iskaza žrtve, dok s druge strane kod žrtve se nije našlo simptoma / znakova kakve psihopatologije koji bi upućivali na sklonost manipulativnog ponašanja. Iz provedenog vještačenja proizlazi i kako je žrtva u mogućnosti u skladu sa svojim kognitivnim kapacitetom producirati nešto manji broj detalja o nekom događaju kojim je bila izložena; da nije bilo pokazatelja da bi u vrijeme predmetnog događaja bila u psihičkom stanju koje bi promijenilo realnu percepciju zbivanja oko nje, a također se ni aktualno nije našlo eventualnih odmaka od realiteta kod žrtve. Vještaci su pojasnili kako poretkom vremena od događaja, mogu se očekivati sporadična iskrivljenja ranije upamćenih sadržaja no bez izmišljanja nedostajućih informacija.

17.2. Zaključno vještaci utvrđuju da se time žrtvu može ocijeniti kognitivno kompetentnom za iskazivanje.

17.3. S druge strane, s motivacijskog stajališta vještaci navode kako nije nađeno da bi žrtva bila sklona slijediti zahtjeve okoline iznad prosjeka populacije, niti je nađeno motivacijskih interesa koji bi intrinzično pokrenuli za lažno terećenje optuženika u predmetu, a ovo posebice uzimajući u obzir njenu obiteljsku situaciju, s obzirom da se radi o udatoj ženi majci troje djece kojoj sudsko izlaganje ne ide u prilog održavanja kohezije obitelji te time nisu iznađeni motivacijski pokretači za lažno terećenje. U odnosu na roditelje žrtve, vještaci su naveli kako je žrtva u stanju doživjeti svoga majku i oca izvan jednostavne slike potrebe svake osobe za pozitivnim doživljajem roditelja pa tako žrtva otkriva svoj doživljaj negativnog roditeljskog aspekta svoje majke i oca u slabosti uživljavanja u proživljavanja svoje kćeri. Autentičan uvid u osobe i njihove odnose sprječava impulse oprema rizičnom postupanju stoga se frustracije roditeljima kod žrtve ne povezuje sa zabilježenim suicidalnim manifestacijama nego se tumače posljedicom predmetnih događanja.

17.4. U konačnici vještaci navode da nakon provedene analize iskaza žrtve s dokaznog ročišta od 6. kolovoza 2021. isti se ocjenjuje autentičan njenom iskustvu , a eventualna ne slaganja iskazanog sadržaja od strane žrtve sa prikupljenim dokazima se mogu povezati s njenim poteškoćama u vremenskom određenju događaja, kako zbog proteka vremena, tako i zbog razine kognitivnih sposobnosti s kojima raspolaže .

18. Vještaci su ispitani i neposredno pred sudom na raspravi 28. siječnja 2026. gdje su odgovarajući na pitanja branitelja psihologica dr.sc. KČ iskazala kako je granično intelektualno funkcioniranje žrtve utvrđeno u vremenu kada je žrtva vještačena kod njih ali da intelektualna funkcionalnost nije nepromjenjiva i varira od doba dana do psihofizičkog stanja osobe a isto može biti kompromitirano emocionalnih poteškoćama. Vještakinja je istaknula kako je ispitivanje žrtve pokazalo da je u stanju na neutralnom sadržaju upamtiti dostatan broj informacija i da ne pravi značajan broj iskrivljenja koja bi na taj način deformirale upamćeni sadržaj a u dostatnim podacima za oštećenu nije zabilježeno da bi tempore criminis ona imala odmake od realiteta a koji bi promijenili percepciju i razumijevanje onoga što se dešava oko nje, stoga je žrtva i ocijenjena kao osoba koja je u mogućnosti dati iskaz za potrebe suda, odnosno ispričati o događajima kojima je bila prisutna. Vještakinja je odgovorila i da je stav struke da prosječno četverogodišnje dijete je u stanu opisat i sva svoja konkretna iskustva a sama žrtva je, s obzirom na graničnu inteligenciju daleko iznad toga te je ponovila da kod žrtve nije zabilježeno da bi imala odmake od realiteta te je u stanju opisati svoja konkretna iskustva. Vještakinja je istakla kako se kod žrtve ne radi o ispitnoj sugestibilnosti i da žrtva nije mijenjala odgovore s obzirom na formu pitanja koja su joj postavljena.

18.1. Odgovarajući na pitanje branitelja vještak psihijatar dr. Podobnik je odgovorio kako je popunjavanje praznina u sjećanju prisutna kod svih stupnjeva inteligencije te da kako vrijeme prolazi pa ljudi sazrijevaju, to o događajima koji su ranije doživjeli razmišljaju na drugačiji način, odnosno rekonstruiraju događaje i svoja sjećanja na njih u skladu s tadašnjim (trenutak kad iskazuje o ti događajima) kognitivnim resursima i znanjima s kojima raspolaže u trenutku iskazivanja; da ljudi granične inteligencije nisu upadljivi u svom funkcioniranju i u stanju su normalno živjeti u svojoj socijalnoj sredini; da je sa psihijatrijske strane kod ispitanice se našlo znakova simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja blažeg kliničkog stupnja koji su se mogli povezati s nekim oblikom seksualne traumatizacije a iz spisa proizlazi da su se ti znakovi u intenzitetu mijenjali. Vještak je pojasnio kako težine traumatizacije kako ju je doživjela žrtva u određenom trenutku može biti ovisna i o nekim drugim životnim situacijama. Nadalje vještak je odgovorio i kako dnevnik žrtve pokazuje da ona sama sebi želi razjasniti svoje mentalno stanje i događanja i trenutna i ona prošla, i tada ne piše dnevnik s namjerom da to nekome pokaže nego upućuje na to da je nemoguće roditeljima reći jer je u tradicionalnom odgoju osjećaj srama i krivnje posebno izražen kod djece. U trenutku kada ju vještače kao odraslu osobu, žrtva se i dalje bori sa osjećajem krivnje da ona nije nešto isprovocirala tako im kaže "kako da živim s tim, jesam li ja kriva za to i jesam li ja to izazvala". U odnosu na strah žrtve da se njezina kćer vodi na druženje i igranje kod optuženika vještak navodi da je to jest d io posttraumatskog poremećaja koji je utvrđen kod žrtve. Pojasnio je i kako ljudi koji su traumatizirani ovisno o intenzitetu traumatizacije skloni su negativnije i teže vidjeti stvari nego su vjerojatno bile u trenutku događanja, to je slučaj s depresivnim ljudima. Nadalje je pojasnio kako je žrtva traumatiziran i ona tako vidi roditelje negativnije nego što su bili a kako je sada riječ o blagom stupnju PTSP-a ona je bliže realitetu kako doživljava roditelje i kako doživljava događaje iz inkriminacije nego što je to doživljavala i zapisivala u dnevnik. Vještakinja psihologica KČ je navela kako nigdje nije zabilježeno da je žrtva imala odmak od realiteta nije bila psihotična a prisutna razmišljanja o smrti govore o načinu razmišljanja bez budućnosti, bez perspektive ali to ne utječe na to da objektivno percipira konkretan postupak i konkretno događanje.

18.2. I vrlo bitno, vještak Podobnik je naveo da s obzirom na provedeno vještačenje nad žrtvom i s obzirom na njegovo bogato iskustvo može reći da je ovaj iskaz žrtve jedan od primjera autentičnosti iskaza i jedan je od autentičnijih iskaza, a čemu se u potpunosti pridružila i vještakinja psihologica KČ.

18.3. Dakle, vještaci KČ i Podobnik u cijelosti su ostali pri pisanom nalazu i mišljenju a odgovarajući na niz pitanja, prije svega obrane, na raspravi 28. siječnja 2026., vrlo su detaljno, strpljivo odgovarali na niz pitanja većinom obrane i jasno pojašnjavali svoja utvrđenja iz provedenog vještačenja, ni jednom nisu odstupili od svog nalaza i mišljenja i čak naprotiv, složili su se u tome da je iskaz žrtve jedan od primjera autentičnosti iskaza i jedan od autentičnijih iskaza. Stoga, pisani nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. sc. Podobnika i vještakinje psihologice dr. sc. KČ , kao i njihove iskaze, ovo vijeće prihvaća i cijeni objektivnim danim u skladu s pravilima struke. Ovakav stav vijeća bez obzira na prigovor branitelja optuženika koji je za pisani nalaz i mišljenje kao i za iskaze vještaka naveo da su pristrani, koju pristranost branitelj nije obrazložio u čemu se ta pristranost nalazi niti je tu svoju tvrdnju ičim potkrijepio.

19. Tijekom postupka provedeno je grafološko vještačenje, koje je sud proveo po prijedlogu obrane, te je izrađen pisani nalaz i mišljenje. Sud je neposredno ispitao vještakinju dr. sc. Andreu Ledić, mag. chem. koja je pred sudom iskazala kako ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju te odgovarajući na pitanja branitelja navela da je provedenim vještačenjem decidirano utvrdila da je skriptor spornog rukopisa u spornoj predmetnoj bilježnici jedna ista osoba te je vještakinja pri tom svom utvrđenju ostala. Vještakinja je odgovorila na niz pitanja branitelja koji je propitkivao metodu kojim je vještačenje rađeno te je u odnosu na bitno vještakinja odgovorila da nalaz nije podložan subjektivnoj interpretaciji jer je vještačenje provedeno prema pravilima struke i verificirano po još jednom sudskom vještaku a što je princip u svi laboratorijima unutar Europske mreže te je pojasnila da se na pisanom nalaz u i miš ljenju ne vidi tko je taj drugi vještak jer se radi o internim metodama i internom obrascu i za potrebe ovog službenog vještačenja nije potrebno navođenje ime i prezime tog vještaka niti njegov potpis. Na upit branitelja da li neujednačenost rukopisa u nagibu i veličini grafema upućuje na više osoba kao skriptora, vještakinja je odgovorila da ne; da individualnost i individualne karakteristike su te koje rukopis jedne osobe razlikuju od rukopisa druge osobe te je vještakinja više puta ponovila da je provedenom metodom vještačenja rukopisa utvrđeno da se radi o jednom te istom skriptoru; da se vještačenjem ne može utvrditi kada je točno pisan dnevnik ali je nedvojbeno utvrdila da nema na dopisivanja teksta, npr. 10 ili 15 godina od zadnjeg datuma u dnevniku te je istaknula kako ostaje pri utvrđenju kako nije bilo naknadnog dopisivanja u dnevnik i da je skriptor pisao tekst u dnevnik kroz vremenski kontinuitet kako su datumi i navedeni u samom dnevniku te je pojasnila i da je pri vještačenju uzela u obzir i rukopis koji se nalazi na koricama bilježnice te na listovima knjižnog bloka. Na up it branitelja da li kad navodi "nisu utvrđene razlike isključujućeg značaja" ipak znači da te razlike postoje, vještakinja je odgovorila da su utvrđene neujednačenosti odnosno varijacije u načinu oblikovanja grafema a ne isključujuće razlike koje bi upućivale na drugog skriptora, tu se radi o prirodnim varijacijama rukopisa. Odgovorila je i kako nije imala nikakva ograničenja pri ovom vještačenju i da u konkretnom slučaju ne postoji drugo vještačenje koje bi bilo preciznije od ovog vještačenja.

19.1. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje vještakinje te i njezin iskaz jer po ocjeni suda, vještakinja je provela vještačenje sukladno pravilima struke te je sačinila nalaz i mišljenje objektivno a tako je i iskazivala, tim više što je odgovarajući na raspravi pojasnila metodu kojom se služila i ni u jednom trenutku postavljena pitanja nisu dovela u dvojbu njezina utvrđenja, a i vrlo jasno, strpljivo je odgovarala na jasno joj postavljena pitanja. U konačnici prigovora i primjedbi na ovo vještačenje nije bilo.

20. Svjedokinja JČ majka žrtve na raspravi od 4. listopada 2022. iskazala je suglasno kao na zapisnik od 6. rujna 2021. slijedom čega je ovaj sud taj iskaz pročitao. Iz iskaza svjedokinje JČ od 6. rujna 2021. proizlazi kako je njezina kćer zajedno sa suprugom živjela na katu obiteljske kuće u [adresa], u [adresa] od kuda se odselila u listopada ili studenom 2020. Ova svjedokinja potom iskazuje kako je u drugoj polovici srpnja 2021. čistila sobu koju je koristila njezina kći i ispod kreveta je pronašla tvrdo ukoričenu bilježnicu, koju je otvorila i odmah prepoznala rukopis svoje kćeri. Kad joj se prilikom ispitivanja u ŽDO Sisak 6. rujna 2021. predočila tvrdo ukoričena bilježnica s natpisom "Love" potvrdila je da je to bilježnica koju je pronašla. Bilježnicu je otvorila i počela čitati te je u jednom trenutku došla do zapisa u kojem njezina kćer opisuje događaje iz kojih je proizlazilo da ju je njezin bratić ŠČ seksualno zlostavljao dok je bila dijete, to ju je šokiralo. S to bilježnicom je otišla do supruga LČ i dala mu da čita. Sa suprugom je otišla kćeri, ponijeli su taj Marijin dnevnik, pokazali joj ga a MČ im je rekla da je to njezin dnevnik na koji je zaboravila, na njihov upit da li je istina to što je u dnevniku napisala za bratića ŠČ, MČ je rekla da je to istina i da njezin suprug GČ zna da ju je VČ seksualno zlostavljao jer je ranije pronašao jedan drugi njezin dnevnik u kojem je ona detaljnije opisivala zlostavljanje a koji dnevnik je spalila jer nije htjela da netko sazna što se događalo. MČ joj je na upit zašto im ništa nije ranije rekla, odgovorila da se osjećala prljavo, da se bojala da bi je svi osudili te ju je bilo strah da joj nitko neće vjerovati, pogotovo zato što je bila (misli se na JČ) u vrlo dobrim odnosima s CČ. MČ joj je ispričala da je u više navrata kao dijete VČ znala govoriti da je zbog toga što joj radi bolestan i da bi se trebao liječiti a na što joj je odgovarao da je u nekim zemljama to normalno i da se bratići i sestrične žene i žive zajedno. Istaknula je kako nikada nije primijetila, dok je njezina kći bila dijete, neprimjereni odnos između MČ i ŠČ niti je obraćala posebno pažnju na njih, samo se sjeća da je MČ kao dijete u nekoliko navrata, pred njom, VČ znala vikati da je bolesnik, zbog čega bi MČ prekorila, nije MČ pitala zašto mu to njemu govori. Nakon što joj je MČ rekla da je istina što je napisala u dnevniku, nazvala je ŠČ i tražila od njega da dođe k njima u [adresa], došao je te ga je pitala da li joj ima kao tetki nešto za reći, da li on i MČ imaju neku tajnu koju bi trebala znati, na što joj je VČ odgovorio da nema a na upit da li je silovao MČ odgovorio je da ne i da koliko bi trebao bolestan da to uradi. Tu je napomenula kako se u tom trenutku odmah sjetila kako je MČ dok je bila dijete od možda 10-tak godina, VČ znala vikati da je bolesnik. Iz iskaza ove svjedokinje proizlazi kako je prije dolaska optuženika došla MČ sa suprugom, a nakon što je optuženik negirao da je silovao MČ u sobu je pozvala i MČ i rekla joj kako optuženik tvrdi da to nije istina na što je MČ rekla da je to istina i da on dobro zna da ju je zlostavljao i da mu je tisuću puta rekla da je bolesnik, a na što je optuženik MČ rekao da je ona bolesna te je upitao svjedokinju JČ da li ga je samo radi toga zvala. Nakon toga optuženik je otišao iz kuće a za njim i MČ. Svjedokinja je iskazala kako se ne sjeća u koji je razred išla MČ, misli da se radio o 5. -om razredu kada je došlo do velike promjene u njezinom ponašanju i od odlične učenice je postala dobar učenik, povukla se u sebe pa ju je njezina profesorica hrvatskog jezika za koju misli da se zvala IČ rekla da bi MČ možda trebalo odvesti psihologu jer se toliko povukla, na satu se više uopće ne javlja. Školski psiholog tijekom razgovora joj je rekao kako se MČ jako povukla u sebe, da se do nje uopće ne može doprijeti i kao da je stavila nekakav zid ispred sebe, te su je ispitivali da li se kod kuće možda nešto događa ili da li različito tretira MČ od sina budući nikome nije bio jasno što se s MČ događa. Svjedokinja je napomenula kako ni sama nije mogla doprijeti do MČ i sada je to jako muči jer misli da je možda MČ kada joj se sve to događalo mislila da više voli VČ i da će prije vjerovati njemu nego njoj i ne može si oprostiti što je nije zaštitila. Svjedokinja je otvoreno iskazala i kako je bila jako vezana uz VČ, kada se rodio ona je završila srednju školu i uvijek ga je svuda vodila sa sobom, kupila mu prvi bicikl, vodila ga na more te je VČ znao da ju može nazvati u bilo koje doba i da će za njega sve učiniti, nikada nije skrivala koliko voli VČ i sada si predbacuje da je to možda razlog zašto joj se MČ nije povjerila. Iskazala je i kako MČ ima kćer koja sada ima tri godine (iskaz 6. rujna 2021.), dok ŠČ ima sina M koji je jedan dan mlađi od J i znala je F voditi na druženje kod M čemu se MČ uvijek protivila a njoj nikada nije bilo jasno zašto se MČ tome protivi. Sada nakon što joj je MČ rekla da mu je VČ seksualno zlostavljao, MČ joj je rekla da se tome protivila jer nije mogla zamisliti da joj VČ dira dijete zbog onog što je njoj radio.

20.1. Na raspravi od 4. listopada 2022. svjedokinja JČ je odgovarajući na pitanje branitelja rekla da dok nije pročitala dnevnik žrtve, ništa nije znala ni primijetila ni sumnjala. Svjedokinji se na raspravi 4. listopada 2022. predočava bilježnica koju je našla u sobi u kojoj je živjela MČ, svjedokinja je rekla da je to ta bilježnica koju je našla kada je čistila sobu nakon potresa a nakon što su MČ i njezin suprug odselili te je pojasnila da je pronašla samo taj dnevnik dok su joj za drugi MČ i GČ rekli da ga je MČ zapalila. Svjedokinji je predočena i fotografija s lista 186 te je rekla kako pretpostavlja da se radi o fotografiji iz Švicarske, a na istoj su MČ i optuženik, a po predočenju fotografije na stranici 187 navodi da je to fotografi ja iz optuženikovih svatova u kojima je MČ bila no ne nalazi se na slici među prve četiri osobe. Još je dodala kako je MČ u vrijeme optuženikove svadbe bila trudna i čini joj se da ju je pokušala izbjeći opravdavajući se da nema prikladnu haljinu.

21. Svjedok LČ, otac žrtve na raspravi od 4. listopada 2022. iskazao je suglasno kao na zapisnik od 6. rujna 2021. slijedom čega je ovaj sud taj iskaz pročitao. Svjedok LČ iskazujući 6. rujna 2021. u odnosu na odlučne činjenice potkrepljuje iskaz JČ: suglasno JČ navodi kako je njegova supruga sređivala kat kuće, a nakon što se kći sa obitelji odselila, kojom prilikom je pronašla dnevnik koji je pisala njihova kćer, dala mu je da ga pročita te je vidio da u jednom dijelu njegova kćer MČ opisuje kako ju je ŠČ, njezin bratić, spolno zlostavljao, to ga je šokiralo; iskazao je i kako je njegova supruga posebice bila vezana za VČ te je isti više vremena ponekad provodio kod njih nego kod svoje kuće . Kada je sa suprugom došao kod MČ i pitao ju je li istina što piše u dnevniku MČ je odgovorila da je i da je postojao još jedan dnevnik koji je pronašao njezin suprug GČ a kako se bojala da GČ taj dnevnik ne pokaže njima, zapalila ga je u kadu; na upit zašto im ništa nije ranije rekla, MČ je odgovorila da se bojala, a i zbog toga što su on i supruga bili u jako dobrim odnosima s obitelji ŠČ i bojala se da joj neće vjerovati. MČ mu je rekla i kako je dok je bila dijete VČ govorio da ukoliko nešto kaže da će njega ubiti njegov otac, a on da će ubiti MČ. Kao i JČ i ovaj svjedok iskazuje da je tijekom osnovne škole MČ odjednom promijenila ponašanje, popustila u školi, povukla se u sebe na način da se iz nje doslovce nije mogla izvući riječ, samo bi šutjela i gledala u jednu točku te mu je supruga ispričala kako ju je profesorica hrvatskog jezika pozvala na razgovor u kojem joj je rekla da je MČ jako neaktivna, da se povukla i da bi je možda trebalo odvesti kod psihijatra ili kod psihologa. Istaknuo je kako on i supruga nisu mislili da MČ treba psihijatar ili psiholog a osobno je smatrao da je možda problem loše društvo u koje je MČ upala. Kao i svjedokinja JČ, navodi da MČ dok je bila dijete, je znala vikati VČ da je bolesnik i da se treba liječiti a zbog čega ju je njegova supruga kritizirala; i ovaj svjedok je iskazao kako MČ ima dijete F staru tri godine (iskaz 6. rujna 2021.), a VČ sina jedan dan mlađeg od J, a MČ je uvijek histerično reagirala na majku kad bi F vodila na igranje u kuću kod ŠČ. Napomenuo je i kako je MČ imala otpor pri odlasku na druženje s obitelji ŠČ pa tako nije htjela ići u Miloševe svatove ni na rođendan Miloševog sina no na kraju bi pristala nakon dužeg nagovaranja.

21.1. Na raspravi 4. listopada 2022. svjedok LČ, iskazuje kako nije primijetio ništa sumnjivo, a primijetio je samo jedino u njenom ponašanju tijekom osnovne škole da se povukla u sebe i popustili u školi i da je izbjegavala ići kod optuženika i njegovih. Istakao je kako nema razloga da MČ optuženika neosnovano tereti te je dodao da mu je drago što su optuženik i njegov brat uspjeli u životu. Iskazao je i kako je u jednom trenutku mislio da je MČ upala u loše društvo te je i tražio od optuženika da joj bude zaštita kada izlazi u grad da se ne bi možda drogirala. Po predočavanju fotografija na stranicama 168 i 169 spisa iskazao je da se radi o fotografijama MČ i optuženika te je dodao da je normalno da se radi o zajedničkim fotografijama sestrične i bratića a po predočavanju fotografije sa stranice 186 iskazao je kako se radi o fotografiji optuženog i kada je MČ bila u Švicarskoj, a to je bilo kada je MČ završila trogodišnju srednju školu. Pojasnio je kako mu je MČ rekla kada se to otkrilo da joj je optuženik prijetio da ako se to sazna da će njega ubiti njegov otac a on nju i da ima neka zemlja gdje brat i sestra normalno žive.

22. Svjedoci roditelji žrtve, JČ i LČ, svojim iskazima potkrjepljuju iskaz žrtve, u odnosu na što oni znaju, iskazujući kako se sjećaju da je MČ znala govoriti optuženiku da je bolesnik, a u iskazu žrtva iskazuje kako je optuženiku kad je shvatila što radi govorila da je bolestan, te svjedoci roditelji žrtve oboje suglasno iskazuju kako bi se na to kada bi MČ optuženiku rekla da je bolesnik, ljutila na nju. Navod žrtve iz iskaza da roditeljima nije ništa govorila jer se bojala da joj nitko neće vjerovati, potkrjepljuju i JČ i LČ jer suglasno navode kako im je MČ rekla da im nije ništa prije govorila jer je mislila da joj neće vjerovati. Nadalje, žrtva je iskazala kako se od odlične učenice pretvorila u dobru, od dobrog djeteta postala je sve najgore moguće, počela se zatvarati u sebe, u roditeljima je vidjela neprijatelje, a u prilog vjerodostojnosti tih tvrdnji žrtve su suglasni iskazi roditelja žrtve o tome kako je profesorica žrtve majku pozvala na razgovor u kojem joj je rekla da je MČ jako neaktivna, da se povukla, a i otac navodi da se je tijekom osnovne škole MČ odjednom promijenila ponašanje, popustila u školi, povukla se u sebe na način da se iz nje doslovce nije mogla izvući riječ, samo bi šutjela i gledala u jednu točku te mu je supruga ispričala kako ju je profesorica hrvatskog jezika .

22.1. S obzirom na izneseno pod točkama 20., 20.1., 21. i 21.1. ovog obrazloženja, sud iskaze svjedoka roditelja žrtve, JČ i LČ u cijelosti prihvaća jer su jasni, logični, životni, svjedoci su iskazivali međusobno suglasno u odnosu na ono što im je poznato, jasno iskazujući od kuda i na koji način su došli do saznanja pa do toga što im je MČ rekla zašto im nije ranije sve to rekla. Osim toga, njihovi iskazi potkrjepljuju navode žrtve o tome da je u djetinjstvu govorila optuženiku da je bolesnik, da se promijenila i popustila u osnovnoj školi, da je bila nezadovoljna kad bi JČ vodila žrtvinu kćer na igranje kod optuženika radi igre s njegovim sinom. Stoga njihove iskaze sud cijeni vjerodostojnim.

23. Svjedok ĆČ, suprug žrtve, na raspravi od 4. listopada 2022. iskazao je suglasno kao na zapisnik od 6. rujna 2021. slijedom čega je ovaj sud taj iskaz pročitao. Svjedok ĆČ **.**.2021. iskazao je kako je prije sklapanja braka s MČ, zajedno s njom živio u kući njezinih roditelja u [adresa], u [adresa], koristili su kat kuće dok su u prizemlju stanovali njezini roditelji i ne sjeća se točno kada, možda 2018. ili 2019., u sobi koju su koristili on i MČ, našao je ispod kreveta jednu bilježnicu A4 formata, crne boje, na čijoj je prvoj stranici fluorescentnim zelenim flomasterom bilo napisano SČ. Čitajući tu bilježnicu vidio je kako je SČ opisivala svoje seksualno zlostavljanje a osoba koja ju je zlostavljala označavala bi "opet on" ili je tu osobu nazivala VČ (a tako optuženika naziva i žrtva i tijekom iskazivanja na dokaznom ročištu), te je napomenuo kako je to nadimak ŠČ i većina ljudi ga upravo tako zove. Iskazao je kako svaki događaj ima poseban datum, sjeća se godina 2009., 2010. i 2011. dok se datuma ne sjeća i ne može precizirati i ne sjeća se kada se koji događaj zbio, već se samo sjeća događaja koji su bili opisani. Ostalo mu je u sjećanju kako je opisivala jedan događaj koji se dogodio u hodniku u donjem katu kuće, jedan događaj iz dnevnog boravka, jedan događaj u spavaćoj sobi njezinih roditelja, jedan događaj koji se dogodio u toaletu i jedan događaj koji se dogodio na katu kuće u hodniku ispred sobe u kojoj je spavala stara baka L. Iz njegovog iskaza proizlazi kako je SČ detaljno opisivala sve događaje, tako se sjeća kako je opisivala da ju je hvatao za kosu i svoje spolovilo nabijao u njezina usta. Sjeća se i da je SČ opisivala kako se nikada nije potpuno skinuo već bi samo malo spustio hlače i gaće (žrtva je tijekom iskazivanja na dokaznom ročištu napomenula kako se optuženik uvijek skidao samo koliko mu je dovoljno da izvodi svoj spolni organ), a kod jednog događaj je napisala da je netko pokucao na vrata a ona je otrčala u kupaonu. Napomenuo je kako ga je SČ zatekla dok je čitao taj njezin dnevnik pa mu ga je istrgnula iz ruke, a kada joj je rekao da će taj dnevnik odnijeti i pokazati njezini m roditeljima, SČ mu dnevnik nije htjela dati zbog čega je krenulo njihovo otimanje za tu bilježnicu ali je SČ naposljetku uspjela otići u kupaonu, zatvorila se i zapalila u kadi tu bilježnicu/dnevnik, vidio je da je ta bilježnica izgorjela. Kroz razgovor s SČ vidio je da nije spremna o tome što se događalo obavijestiti svoje roditelje, odnosno čak ni s njim o tome pričati, a pogotovo nije bila spremna da to prijavi policiji, a on je na ništa nije htio tjerati. Znala mu je reći da se boji sve prijaviti jer će krenuti priče o njoj, da će nositi pečat i ona i njihova djeca. Sjeća se i kada je jedan dan došao s posla kući SČ mu je rekla da su kod nje bili njezini roditelji koji su pronašli jedan njezin dnevnik u kojem je opisivala što joj je VČ radio dok je bila dijete i da je odlučila sve prijaviti policiji. Taj dan je sa suprugom otišao kod njezinih roditelja u [adresa], bio je došao i ŠČ.

23.1. Na raspravi 4. listopada 2022. svjedok GČ po predočavanju fotografija stranice 168 i 169 spisa iskazao je kako se na njoj nalaze optuženi i SČ a na fotografiji stranica 186 spisa da se nalaze optuženi i SČ u [adresa]. Odgovarajući na upit branitelja iskazao je kako nikada nije radio kod optuženika, a na daljnji upit da li je pred njim pisan drugi dnevnik svjedok je odgovorio da nije te pojasnio kako je drugi dnevnik našla JČ i tek tada ga je pročitao.

23.2. S obzirom na suglasnost iskaza ovog svjedoka sa iskazom žrtve u odnosu na ono o čemu ima saznanja, to ovakvim iskazom ovaj svjedok potkrepljuje iskaz žrtve u odnosu na te dijelove, slijedom čega sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka GČ i cijeni ga vjerodostojnim jer sud ne nalazi ni jedan razlog zašto bi ovaj svjedok govorio neistinu, tim više što je ovaj svjedok s obzirom na taj prvi dnevnik žrtve , znao što je optuženik radio žrtvi ali svejedno je poštovao volju žrtve da se optuženika ne prijavi i da o tome šuti. I s obzirom na sve izneseno sud ne nalazi ni jedan motiv na strani ovog svjedoka da govori neistinu i lažno tereti optuženika, stoga sud iskaz ovog svjedoka u cijelosti prihvaća i cijeni vjerodostojnim.

24. Svjedokinja EČ baka optuženika i žrtve MČ na raspravi 3. listopada 2023. iskazala je suglasno kao na zapisniku od 21. rujna 2021., slijedom čega je sud pročitao taj njezin iskaz. Iz iskaza svjedokinje EČ od 21. rujan 2021., proizlazi kako je u razdoblju od 2007. do 2011. s njom u kući na adresi u [adresa], živio njezin sin ČČ sa suprugom te njihova djeca ŠČ i ĐČ, da je od 2009. otišla raditi u Švicarsku gdje je radila do 2017. te je u Hrvatsku dolazila na godišnji odmor u trajanju od mjesec dana. Nikada nije primijetila bilo što neprimjereno te su se ĐČ i VČ od 2007. do 2011. igrali s MČ, MČ joj se nikada nije žalila na VČ, nikada nije vidjela da bi se VČ i MČ svađali, nikakve promjene na MČ nije primijetila u vrijeme kada je pohađala osnovnu školu te je ponovila kako je nakon 2009. jedanput godišnje na mjesec dana dolazila u Hrvatsku. Kada je čula da je MČ rekla da ju je VČ silovao, nije mogla vjerovati i odmah je pomislila da to nije istina. O boravku MČ u [adresa] iskazala je da se možda radilo o 2017. kada je MČ već završila srednju školu i MČ je došla nakon što joj je VČ pronašao posao, VČ ju je dočekao i došli su k njoj na kavu a potom ju je VČ odvezao kod poslodavca. VČ je MČ, a nakon što mu se ona povjerila da ju poslodavac napada, otišao po nju ali ne zna koliko je MČ kod VČ ostala, da li dan ili dva, VČ ju je odvezao na autobus za Hrvatsku. Tijekom boravka u [adresa] VČ i MČ su najnormalnije razgovarali i nije se moglo primijetiti da bi njihovi odnosi bili narušeni. Nikada nije primijetila da bi se između VČ i MČ eventualno nešto neprimjereno događalo. Od kada je MČ prijavila VČ za silovanje više s MČ ne kontaktira kao ni sa kćeri JČ.

24.1. Na raspravi 3. listopada 2023. odgovarajući na upit branitelja optuženika iskazala je kako nije primijetila nikakve neobičnosti u ponašanju između MČ i VČ, nikada nije primijetila da se MČ bojala VČ niti da ga izbjegava, njezina kćer JČ nikada se nije žalila na ponašanje optuženika i MČ je znala dolaziti k njima u [adresa] na kavu zajedno s djecom kao i na obiteljske proslave te je odgovorila i da joj nije poznato da bi MČ znala izmišljati neke događaje ili otuđivati stvari . Po predočavanju fotografije na stranici 186 spisa navela je kako se na njoj nalaze optuženik i žrtva kada je bila u Švicarskoj, a na fotografiji stranice 168 spisa su navodi da su na njoj optuženik i žrtva. Iskazala je i kako je optuženik MČ našao posao u Švicarskoj u nekom restoranu ali je nakon 3 dana zvala i rekla da ju poslodavac hoće silovati te je prestala raditi i otišla je kući u [adresa]. Odgovarajući na upit predsjednika vijeća iskazala je kako ne zna zašto bi MČ optužila VČ, nije b ilo razloga ni za kakvu osvetu, poznato joj je da je MČ imala problema s ocem i majkom i da je bježala od kuće kao i da se drogirala. Odgovarajući na pitanje zamjenice ŽDO Sisak iskazala je kako je u periodu od 2007. do 2012. MČ viđala kada bi došla na godišnji odmor od mjesec dana u [adresa], dolazila je MČ i k njoj na desetak dana u Švicarsku, poslije događaja nije kontaktirala MČ jer se niti MČ njoj nije javila niti joj dolazila a JČ je prekinula kontakt s njom.

24.2. Osim dijela gdje ova svjedokinja govori o boravku žrtve u Švicarskoj o čemu će biti kasnije riječ, sud prihvaća iskaz ove svjedokinje i cijeni ga vjerodostojnim. Ovo stoga što je svjedokinja koja je baka i optuženika i žrtve iskazivala sukladno svome sjećanju i po ocjeni ovog suda nije iznosila svoje subjektivne dojmove i zaključke, jasno je iznosila što zna. Svjedokinja je jasno na raspravi jasno rekla kako ne zna zašto bi žrtva optužila VČ jer nije bilo razloga ni za kakvu osvetu. Svjedokinja iskazujući 21. rujna 2021. navodi kako kad je čula da je žrtva rekla da ju je optuženik silovao, nije mogla vjerovati i odmah je pomislila da to nije istina, a takav iskaz potpuno je životan jer je to životno i stoga uvjerljivo da pri takvoj strašnoj informaciji prva pomisao bude da to nije istina. Svjedokinja EČ ni pri iskazu 21. rujna 2021. ni pri iskazu 3. listopadu 2023. ne tvrdi da je žrtva sve to izmislila i da to ništa nije istina niti insinuira motive zašto bi žrtva eventualno lažno teretila optuženika . Iz iskaza ove svjedokinje na raspravi 3. listopada 2023. proizlazi čuđenje svjedokinje EČ jer iskazuje kako joj nije jasno da njezina kćer (JČ) nije primijetila eventualne promjene u ponašanju kod svoje kćeri ili tragove na rublju, a što sve iskazu ove svjedokinje daje uvjerljivost.

25. Iz iskaza svjedokinje ZČ, sestrične optuženika i žrtve proizlazi kako ju je tetka JČ zvala da dođe k njima kući u [adresa], kada se otkrio navodni događaj i tamo je zatekla žrtvu i njezinog supruga te njihovu djecu, a nakon nje je došao i optuženik. JČ je odvela optuženika u sobu a nakon nekoliko minuta optuženik je izašao i komentirao da nisu normalni. Kada je optuženik otišao, žrtvin suprug joj je rekao da sjedne i pokazao je dnevnik te joj je i rekao kako je VČ, njezin bratić silovao njegovu ženu a da je to mogla biti i ona. Bila je izbezumljena i nije imala riječi. Pitali su je tetka JČ i tetak LČ da li se čega sjeća na što im je odgovorila da se zbog svojih godina ne sjeća i da se ne može sjetiti onoga što n ije bilo. Tvrdi da im je rekla kako poznaje svog bratića (misleći pritom na optuženika) i da on to nikada ne bi napravio. Njezina obitelj živjela je u istoj kući s obitelji optuženika, njezini u prizemlju a njegova obitelj na prvom katu. Za žrtvu je navela kako s njom nikada nije bila u dobrim odnosima jer je bila problematična, pokušavala ju je uvlačiti u svoje probleme, posebno kada bi bježala od kuće, kada bi došla kod nje pušiti travu i razne opijate. Za optuženika je istakla kako prema njoj nikada nije imao neprimjerni odnos.

25.1.Iskaz ove svjedokinje sud prihvaća i cijeni vjerodostojnim jer po ocjeni ovog suda svjedokinja iskazuje objektivno sukladno onome što joj je poznato i čega se sjeća, iznosi što je tada rekla roditeljima žrtve. Kada navodi razloge zašto nije bila dobra sa žrtvom, i taj dio sud prihvaća jer sve što kao razloge navodi ova svjedokinja proizlazi i iz iskaza žrtve koja je sama rekla da su je smatrali problematičnom, da je bježala od kuće.

26. Iz iskaza svjedoka UČ proizlazi kako je njegov otac oženio sestru od Marijine majke i optuženikovog brata, te se često igrao s MČ, VČ, ĐČ i tada nije primijetio da se optuženik neprimjereno ponaša prema žrtvi; nikada pri igranju nije primijetio da bi VČ ležao na MČ i pokušavao nešto te se čak jedne godine, kada su svi bili punoljetni, bili zajedno na moru na Viru i to optuženik, ĐČ, on i još jedan dečko a MČ je s prijateljicom bila u apartmanu iznad ali se nisu družili već su se samo znali sresti. Odgovarajući je iskazao da igre koje su igrali kao djeca nisu uključivale skidanje.

26.1. Iskaza ovog svjedoka sud prihvaća i cijeni vjerodostojnim jer po ocjeni ovog suda svjedok iskazuje sukladno svome sjećanju i percepciji događaja budući je svjedok i sam bio dijete a kako iskazuje nakon velikog proteka vremena .

27. Iz iskaza svjedokinje DČ, supruge optuženika, proizlazi kako žrtvu poznaje od 2012. kada je krenula u 1. razred srednje škole, išli su u isti razred. Od 2016. živi s CČ a MČ ih je znala često posjećivati, ponekad sama a ponekad s tadašnjim dečkom GČ, išli bi zajedno na fešte a VČ i ona su posjećivali MČ kod njezine kuće i sve je uvijek bilo normalno. MČ joj nikada nije spomenula ikakve probleme s VČ dok je bila dijete, a iz ponašanja nje i VČ nije mogla zaključiti da bi se između njih bilo što neprimjereno dogodilo. MČ je sa svojom majkom i dvije kćeri bila ove godine (iskaz od 21. rujna 2021.) u lipnju kada je sin nje i optuženika slavio 3. rođendan, MČ se sasvim normalno ponašala, nikada na MČ nije primijetila da bi se bojala VČ. Marijina majka znala je kod njih na igranje dovoditi Marijinu djecu. Napomenula je i kako se MČ tijekom 2013. i 2014. družila s CČ i s njim bila u izlascima.

27.1. Ovaj dio iskaza svjedokinje DČ sud prihvaća i cijeni vjerodostojnim jer po ocjeni suda svjedokinja iskazuje sukladno svom sjećanju, svojoj percepciji i ne iznosi subjektivne zaključke. Osim toga, sama žrtva je iskazala kako nikome nije rekla što joj je optuženik radio. Prva saznanja ima o tome njezin suprug, nakon čitanja prvog, spaljenog dnevnika.

27.2. Međutim, kako je ova svjedokinja napomenula da osobno smatra da je Marijina prijava posljedica ljubomore budući su VČ i njegov brat uspješni, zajedno rade, ne svađaju se dok je Marijin otac često znao reći da on sa svoje dvoje djece ništa ne može, a što predstavlja njezino subjektivno viđenje situacije s ciljem difamiranja žrtve a otklanjanja kaznene odgovornosti od optuženika, stoga sud taj dio njezinog iskaza ne prihvaća i cijeni ga nevjerodostojnim.

28. Iz iskaza svjedokinje HČ, proizlazi kako je teta od optuženika jer je njegov otac njezin brat, kao i teta od žrtve, čija je majka njezina sestra. Nikada nije nešto neprimjereno primijetila, nikada nije primijetila da bi se MČ kao dijete boja la VČ, oboje su se igrali s njezinim sinom ĐČ, VČ i MČ su se uvijek družili, išli skupa na fešte, posjećivali se. Osobno smatra da VČ nikada ne bi mogao silovati MČ, poznaje ga kao nježnu i poštenu osobu i ne vjeruje da bi on mogao takvo što napraviti. Nije primijetila da bi došlo do promjene u Marijinom ponašanju dok je pohađala osnovnu školu. Smatra da je Marijina prijava posljedica ljubomore koju Marijina obitelj ima prema sinovima ČČ budući su i ĐČ i VČ vrlo uspješni mladi ljudi, imaj prijavljene firme, napreduju u životu i smatra da Marijina obitelj prema njima osjeća zavist. Za žrtvu je još napomenula kako, po njezinom mišljenju MČ je dosta teškog karaktera, ponekad eksplozivno i po njezinom mišljenju histerično reagira, uvijek mora biti u pravu i misli da je takva MČ od djetinjstva. Od kada je MČ prijavila VČ, više ne kontaktira sa sestrom JČ. Napomenula je da zna da se MČ s VČ družila i izlazila na kave i jednostavno joj nije logično da se osoba druži sa svojim silovateljem te dodala kako mjesec dana prije nego što je MČ prijavila VČ je njegov sin slavio rođendan na kojem je b ila MČ sa svojom djecom i skroz normalno se ponašala.

28.1. Sud prihvaća iskaz svjedokinje HČ u dijelu gdje govori kako nikada nije nešto neprimjereno primijetila, nije primijetila da se MČ kao dijete bojala VČ, da su se MČ, VČ i njezin sin ĐČ zajedno igrali, družili se išli skupa na fešte i posjećivali se, da je MČ bila na rođendanu optuženikovog sina samo mjesec dana prije nego što će optuženika prijaviti budući navedeno proizlazi i iz iskaza žrtve MČ, JČ, LČ, ĐČ i RČ. Međutim ostali dio iskaza ove svjedokinje gdje ona ustvari iznosi svoja mišljenja, dakle subjektivne zaključke, sud ne prihvaća i cijeni ga nevjerodostojnim. To je dio gdje svjedokinja navodi kako misli da optuženik nikada ne bi mogao silovati MČ, da je Marijina prijava optuženika rezultat njezine ljubomore koju Marijina obitelj ima prema ĐČ i ŠČ jer su uspješni mladi ljudi i napreduju u životu, iznosi svoje mišljenje i subjektivan zaključak o tome da MČ histerično reagira, da uvijek mora biti u pravu, da je MČ teškog karaktera, da joj nije logično da se osoba druži sa svojim silovateljem. Stoga, u iznesenom dijelu, iskaz ove svjedokinje je subjektivan jer iznosi svoja razmišljanja i svoje subjektivne zaključke a ne činjenice, a po ocjeni ovog suda ova svjedokinja tako iskazuje da difamira žrtvu a sve jer želi otkloniti kaznenu odgovornost od optuženika.

29. Iz iskaza svjedoka AČ proizlazi kako dok su bila djeca se često družio i igrao s CČ i ĐČ a s njima je bila i MČ i odnosi između MČ i VČ dok su bili djeca pa sve dok MČ nije podnijela prijavu protiv VČ, su bili dobri i međusobno su se nazivali "braco i seka". Nikada ništa neobično niti neprimjereno nije primijetio i nije nikada primijetio da bi se MČ bojala VČ a u lipnju ove godine (iskaz **.**.2021.) MČ je zajedno sa svojom majkom i djecom bila na proslavi rođendana Miloševog sina i skroz se normalno ponašala, ne zna zašto je MČ prijavila to što je prijavila.

29.1. Sud iskaz ovog svjedoka prihvaća i cijeni vjerodostojnim jer je ocjena suda da je iskazivao sukladno svome sjećanju a iskazuje nakon velikog proteka vremena, jasno je rekao kako ne zna zašto je MČ, žrtva prijavila optuženika za ovo kazneno djelo, a osim toga i iz iskaza ostalih svjedoka proizlazi kako je žrtva doista bila na rođendanu djeteta optuženika u lipnju 2021.

29.2. Dio iskaza ovog svjedoka kada tvrdi da smatra da to za što žrtva tereti optuženika nije istina, sud ne prihvaća i cijena ga nevjerodostojnim jer se radi o subjektivnom mišljenju svjedoka.

30. U odnosu na ispitane svjedoke TČ, ĐČ i RČ valja istaknuti kako i ovi svjedoci nemaju nikakvih saznanja o predmetu inkriminacije, što su svo troje svjedoka vrlo jasno i rekli sudu. Ovi svjedoci u svojim iskazima više su se bazirali na raniji, prije prijavljivanja, odnos žrtve i optuženika. Tako svo troje svjedoka suglasno iskazuju kako je jedno vrijeme žrtva bila u Švicarskoj gdje je radio optuženik, a tu je bila i njihova baka, te joj je optuženik našao i posao te da je u konačnici žrtva otišla iz Švicarske jer ju je prema navodima žrtve, vlasnik kafića gdje je radila, pokušao silovati, a kasnije se ispostavilo da je ona njega pokrala (a o ocjeni ovog dijela sud će se očitovati naknadno); suglasno iskazuju i to da dok je žrtva bila u Švicarskoj kad god bi žrtva i optuženik bili zajedno su se javljali video pozivima; da nikada nisu primijetili da bi se optuženik nedolično ponašao prema žrtvi, da bi ju nedolično dirao i slično.

30.1. Svo troje svjedoka tijekom iskazivanja iznose svoje subjektivne zaključke tako svjedokinja PČ, koja iskazuje kako je vjenčana kuma žrtvi i znaju se dugi niz godina od 2010. ili od 2011., po njezinom mišljenju to što žrtva sada tvrdi da ju je optuženik silovao, je jedna njezina velika laž i smatra da žrtva ovako lažno prijavljuje optuženika radi ljubomore na njega jer je vrijedan i radi, a i njezina majka je uvijek jako voljela VČ dok je žrtva s druge strane pak smatrala kako ne dobiva dovoljno ljubavi i pažnje od svojih roditelja. Svjedok RČ pak navodi da je uvjeren da nije istina da je optuženik silovao žrtvu i da misli da je žrtva lažno prijavila optuženika jer je cijeli život bez majčine ljubavi i da je jednostavno tu problem u njezinoj ljubomori prema optuženiku a zašto baš sada, na to nema odgovor. Svjedok ĐČ je naveo kako misli da je žrtva ovako lažno prijavila optuženika jer je cijeli život zanemarena od strane svoje majke i jednostavno je ljubomorna na optuženika a zašto ga je baš sada prijavila a ne prije, to ne zna objasniti. Nadalje , svjedokinja PČ navodi da koliko zna i poznaje žrtvu, a zna ju dugo, ona je oduvijek bila sklona lažima, dok svjedok RČ iskazuje kako žrtvu zna jako dobro i puno puta je nagrabusio zbog nje te je nije htio zvati da je pita da li je uopće istina da ju je optuženik silovao, jer je uvjeren da to nije istina. Svjedok ĐČ pak iskazuje kako je žrtva još kao dijete bila sklona laganju. Sve ovdje iznesene dijelove iskaza navedenih svjedoka sud ne prihvaća i cijeni ih nevjerodostojnima, jer se prije svega radi o subjektivnim zaključcima svjedoka, navijački s ciljem diskreditiranja vjerodostojnosti iskaza žrtve a dani su s ciljem otklanjanja kaznene odgovornosti od optuženika. Osim toga iskazi ovih svjedoka u suprotnosti su s iskazom žrtve i u konačnici s provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem kojim utvrđeno da je žrtva sposobna dati autentični iskaz, a sud upravo iskaz žrtve prihvaća i cijeni vjerodostojnim.

30.2. Nadalje, svo troje ispitanih svjedoka iskazuje o narušenim odnosima žrtve i njezine majke, pa tako iz iskaza svo troje svjedoka proizlazi kako ju je majka kažnjavala, pritom opisujući događaj kada je žrtva morala hodati s tablom obješenom oko vrata s natpisom "ja sam lopov", da ju je majka jednom prigodom i zalila juhom, te iz iskaza svoj troje svjedoka proizlazi kako je žrtvina majka favorizirala optuženika i bila mu privrženija nego svojoj kćeri. Za ovdje izneseno napominje se kako sud u odnosu na to prihvaća iskaze ovih svjedoka jer suglasno svjedoče o konkretnim događajima, a o narušenim odnosima žrtve i njezine majke u predmetnom dnevniku piše i sama žrtva navodeći kako je mama ne podnosi od rođenja , dok iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog značenja proizlazi kako žrtvi najviše nedostaje prisni kontakt s majkom. Međutim, po ocjeni suda, svo troje svjedoka ovo iznosi da bi uvjerili sud u svoje tvrdnje kako je žrtva motivirana ljubomorom na optuženika lažno prijavila optuženika kojeg je favorizirala njezina majka čije ljubavi i pažnje je žrtvi nedostajalo , na koji način se i sveti majci.

30.3. Sud prihvaća iskaze troje navedenih svjedoka u dijelu gdje opisuju druženja optuženika i žrtve iz djetinjstva i tinejdžerskih dana, međutim ta činjenica ni na koji način ne dovodi u sumnju vjerodostojnost svjedoka – žrtve MČ.

30.4. Osim toga, svjedoci ĐČ i PČ iskazuju kako je otac žrtve, LČ, prije potresa pitao ĐČ da li je živicu na njegovoj zemlji (Vrginoj) čistio sam ili AČ, na što mu je ĐČ odgovorio da ju je čistio s AČ, a što nema apsolutno nikakve veze s predmetom ovog postupka, no iz toga je razvidno da su ovi svjedoci htjeli dovesti u pitanje motiv prijavljivanja žrtve optuženika za predmetno kazneno djelo. Naime, svjedok ĐČ vezano uz te navode naglasio je da su oni već tada počeli nešto smišljati da njih (BČ) za nešto prijave te je dodao kako prije nego što ga je to otac žrtve pitao, njezina majka je govorila da je sam to krčio dok je otac žrtve govorio da je bio s prijateljem a ne sam te da je kada je krčio živicu imao 16 ili 17 godina a o tome je pitan tek 2021. Izneseno je potpuno irelevantno za ovaj postupak te sud ove dijelove iskaza uopće nije cijenio. Po ocjeni ovog suda, i ovo se iznosi s namjerom da se uvjeri sud o postojanju skrivenih motiva žrtve, pa sada i njezinih roditelja, da lažno i neosnovano žrtva prijavi optuženika.

31. Sve razgledane fotografije tijekom dokaznog postupka sud cijeni vjerodostojnim, fotografije na kojima su optuženik i žrtva. I poruke koje je sud razgledao i pročitao a nalaze se na stranici 189 spisa razmijenjene 2018., 2018. i 2020. između optuženika i žrtve, sud cijeni vjerodostojnim. Međutim, to što su poruke i fotografije vjerodostojne, ni na koji način ne dokazuju da je žrtva lažno i neosnovano teretila optuženika, niti to proizlazi iz sadržaja poruka.

32. U odnosu na predmetni dnevnik valja istaknuti kako isti nije ključni dokaz u ovom postupku, kako to kroz cijeli postupak insinuira obrana. Ovaj predmetni dnevnik sud cijeni vjerodostojnim i pisanim od strane žrtve u vremenu koje ona i navodi u tom predmetnom dnevniku. Naime, sama žrtva ni u jednom trenutku nije tvrdila da to nije njezin dnevnik ili da ga nije ona pisala. Nadalje, provedenim grafološkim vještačenjem, nedvojbeno je utvrđeno kako dnevnik ima jednog skriptora. Ovaj dnevnik, kako to proizlazi iz provedenog postupka, ustvari je bio inicijator cijelog postupka i u tom smislu je i njegova važnost, pronalaskom njega od strane majke žrtve, njezina majka pa potom i žrtvin otac dobili su saznanja o seksualnim zlostavljanjima žrtve od strane optuženika. Tako, žrtva u dnevniku piše, radi lakšeg snalaženja sud navodi plavom tintom roze stranice sredina dnevnika – "…tog ljetnog dana igrala sam se s bratićima doktora i pacijenta…igrala sam se s BČ i ĐČ, VČ je bio doktor…a VČ unutra u jednoj prostoriji u kući na gumi je sjedio…izvadio je kurčić i ja sam mu ga pušila. Ja tada nisam znala ništa o tome, bila sam dijete a on je išao u školu…najgore mi je bilo kada sam se vratila iz Njemačke…njega samog kod kuće kad se otimam i borim s njim da me pusti, da je to bolesno šta on radi…najmračniji dio sebe i najbolniji napišem i podijelim s tobom, knjigo mojih jada i bola…". Roditelji žrtve isti odlaze s tim dnevnikom kod žrtve koja im priznaje da je to njezin dnevnik i da je to što je pisala istina. Roditelji taj dnevnik žrtvi nisu dali, već su ga zadržali kod sebe i žrtva ga je imala u rukama svega 5 do 10 minuta u policiji prije nego što joj je dnevnik oduzet službeno od policije.

33. Žrtva u iskazu navodi kako joj roditelji nisu htjeli dati predmetni dnevnik i da ga je dobila tek u policiji i bio je kod nje pet do deset minuta i odmah su joj ga oduzeli, a potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Petrinja kojom je predmetni dnevnik oduzet od žrtve potkrjepljuje ovaj navod žrtve.

34. Tijekom postupka provedeno je i ginekološko vještačenje po vještaku ginekologu prof. dr. sc. Dubravku Habeku koji je usmeno pred sudom, na raspravi u formi iskaza iznio svoje mišljenje. Vještak je ispitan na raspravi 27. siječnja 2026. i 27. veljače 2026. Na raspravi od 27. siječnja 2026. vještak je odgovarajući na upit zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku iskazao kako u pred pubertetskoj dobi je drugačiji hormonski status djevojčice u odnosu na početak puberteta gdje se zbog hormonskih promjena u cijelom tijelu i proizvodnje ženskih spolnih hormona kojih u pred pubertetu nije bilo u toj količini, dešava menstruacijski ciklus i sekundarne spolne oznake koje će od puberteta, koji u našim krajevima nastupa od 10-13 godine, formirati postepene promjene poput zrele žene. Stoga, i promjene na ženskim spolnim organima kod djevojčica u pubertetu se mijenjaju u smislu rasta vanjskog spolovila, stanjem himena i bolje prokrvljenosti rodnice i himena, bolje prokrvljenosti svih spolnih organa te da nasilna penetracija može uzrokovati vidljiva oštećenja na vanjskom i unutrašnjem spolovilu ali je naglasio da i tu kod nasilne penetracije u slučaju užeg himenskog otvora a normalnog muškog spolovila može biti bez oštećenja tkiva. Odgovarajući je istaknuo kako sve promjene na muškim i ženskim spolnim organima treba uzeti individualno, zato je pregled uvijek nužan.

34.1. Na raspravi 27. veljače 2026. naveo je kako kada se radi u slučaju nasilne penetracije i to potpune u rodnicu djevojčice u dobi od 10 -13 godina, moguće je da bi došlo do ozljeda koje bi zahtijevale i bolničko zbrinjavanje, a i u najmanju ruku hitnu i medicinsku pomoć. Istaknuo je kako u konkretnom predmetu nema nikakve medicinske dokumentacije glede ginekološkog pregleda žrtve u inkriminirano vrijeme koja bi bila najpouzdaniji pokazatelj jer bi se vidjele svježe i stare ozljede. Na izričit upit predsjednice vijeća odgovorio je da u dobi djevojčice od 10 do 13 godina u slučaju potpune nasilne penetracije nastaju ozljede koje zahtijevaju medicinsku intervenciju u 99,99% slučajeva.

34.2. Odgovarajući na upit zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku iskazuje da prodiranjem prstom u rodnicu kroz himenski otvor a u slučaju elastičnog himena s većim otvorom ne mora doći do nikakvih ozljeda osim ukoliko nije došlo do razderotine noktom po rahlom tkivu himena što bi se vidjelo odmah kao krvarenje. Odgovarajući na upit zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku u slučaju da žrtva ima 11 godina a počinitelj 17 godina da li bi početak prodiranja spolovila takvog počinitelja kod žrtve izazvao ozljede koje bi zahtijevale liječničku intervenciju, vještak je iskazao da početak penetracije ne znači potpunu penetraciju što znači prislanjanje ili umetanje muškog spolovila do himena, dakle kroz stidnicu do himena i u konkretnom slučaju ne mora svaki put doći do vidljive ozljede. Tu se radi o nepotpunoj penetraciji odnosno penetraciji koja nije rezultirala potpunim ulaskom spolovila u rodnicu.

34.3. Sud prihvaća iskaze vještaka ginekologa Habeka jer po ocjeni suda iskazivao je sukladno pravilima struke, objektivno i onoliko koliko je mogao s obzirom da nikakve medicinske dokumentacije u odnosu na ozljede spolnog organa žrtve nema. Osim toga prigovora na njegov iskaz a koji ustvari predstavlja nalaz i mišljenje, nema.

35. Žrtva u svom iskazu ne osporava druženja s optuženikom a o kojim druženjima su iskazivali ĐČ, RČ, ŠĆ, JČ, LČ i EČ, te se u spisu i nalaze fotografije koje je sud razgledao tijekom dokaznog postupka na kojim fotografijama su i žrtva i optuženik, poruke koja žrtva šalje optuženiku, no te činjenice ni na koji način ne utječu na utvrđenje suda da je optuženik postupao na način kako je sud opisao u izreci presude. Osim toga, činjenica što žrtva tek nakon proteka skoro 10 godina od kaznenog djela isto prijavljuje, ne znači da žrtva govori neistinu, niti umanjuje značaj i težinu ovog kaznenog djela za koje je optuženik odlukom ovog suda proglašen krivim.

36. To što se žrtva nastavila družiti s optuženikom pa i njegovom obitelji, po ocjeni ovog suda pokazuju samo da je živjela s proživljenom traumom za koju je bar tada odlučila da nitko neće saznati. Od tuda i njeno negodovanje kada bi njezina majka vodila žrtvinu kćer kod optuženika na druženje s optuženikovim sinom. Žrtva prijavljuje optuženika za predmetno kazneno djelo, moglo bi se reći, spletom okolnosti, nakon što je njezina majka pronašla njezin dnevnik, na koji dnevnik je žrtva i zaboravila. Žrtva, ni nakon što je njezin suprug pročitao prvi dnevnik i sve saznao, ne prijavljuje i govori mu da se boji sve prijaviti jer će krenuti priče o njoj, da će nositi pečat i ona i njihova djeca. Zato, nema govora da žrtva lažno tereti i prijavljuje optuženika zbog ljubomore ili osvete bilo optuženiku ili majci koja je bila jako vezana uz optuženika, a u prilog tome je i navod vještaka psihijatra Podobnika kako dnevnik žrtve pokazuje da ona sama sebi želi razjasniti svoje mentalno stanje i događanja i trenutna i ona prošla, i tada ne piše dnevnik s namjerom da to nekome pokaže nego upućuje na to da je nemoguće roditeljima reći jer je u tradicionalnom odgoju osjećaj srama i krivnje posebno izražen kod djece.

37. Činjenica je da je i sama majka žrtve, JČ u svom iskazu navela kako je jako bila vezana uz optuženika, vodila ga je svuda sa sobom, vodila ga je na more. , Žrtva u predmetnom dnevniku navodi za majku "… mama me ne podnosi od rođenja." Vještaci Podobnik i KČ navode kako je žrtvi u periodu odrastanja najviše nedostajao prisni kontakt s majkom. Žrtva je ispitana o inkriminaciji sa velikim odmakom vremena, žrtva iskazuje kada više nije dijete i više ne ovisi o roditeljima pa čak s njima ni ne živi, već je udana žena, koja ima svoju obitelj, troje djece i sa suprugom živi u svojoj kući. Po ocjeni ovog suda žrtva nije bila motivirana ljubomorom prema optuženiku ili/i ljutnji prema majci, kada sada kao odrasla osoba sa svojom obitelji prijavljuje optuženika da je postupao prema njoj na način kako i ona opisuje i iskazuje u svom iskazu. Vještak psihijatar dr. Podobnik objasnio je kako je žrtva traumatizirana i ona vidi roditelje negativnije nego što su bili a ljudi koji su traumatizirani, ovisno o intenzitetu traumatizacije, skloni su negativnije i teže vidjeti stvari nego su vjerojatno bile u trenutku događanja, a kako je sada riječ o blagom stupnju PTPS-a žrtva je bliže realitetu kako doživljavati roditelje i kako doživljavati doživljaje iz inkriminacije nego što je to doživljavala i zapisivala u dnevnik.

37.1. Osim toga, valja napomenuti kako iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i psihologice proizlazi da žrtva nije sklona slijediti zahtjeve okoline iznad prosjeka populacije niti je nađeno motivacijskih interesa koji bi intrinzično pokrenuli lažno terećenje optuženika u predmetu a posebice uzimajući u obzir obiteljsku situaciju žrtve s obzirom da se radi o udanoj ženi, majci troje djece kojoj sudsko izlaganje ne ide u prilog održavanja kohezije obitelji te nisu iznađeni motivacijski pokretači za lažno terećenje. Vještaci navode i kako kod žrtve se nije našlo simptoma/znakova kakve psihopatologije koja bi upućivala na sklonost manipulativnog ponašanja.

38. Valja napomenuti i kako je tijekom cijelog iskazivanja žrtva bila vidno potresena, sadržaj koji je iznosila bio je popraćen njezinim emocijama, gestikulacijama, i sud bi rekao sramom zbog događaja koje je doživjela i sada o tome govori, iskaz je praćen povremenim plačem pa je čak u jednom trenutku i snimanje prekinuto na par minuta, što sve proizlazi iz snimke ispitivanja žrtve s dokaznog ročišta. Osim toga, valja napomenuti kako je žrtva na dokaznom ročištu jasno rekla kako je optuženik koristio sve prilike kako bi je maltretirao i zlostavljao na najgore moguće načine i bilo bi bolje da ju je ubio nego što joj je to godinama radio – pri čemu je to govorila kroz plač, optuženik ju je maltretirao kad god je stigao a ona nije smjela od straha, od srama, od toga svega, nije uopće mogla to nikome reći. Ovdje se radi o teškom kaznenom djelu, i kaznenom postupku specifičnom za žrtve koji osim što je neugodan za optuženika, izrazito je neugodan i za žrtvu. Stoga, sud nije našao ni jedan razlog da bi žrtva udana i s troje djece, s izgrađenim životom, lažno prijavljivala i lažno teretila optuženika i to s tolikim vremenskim odmakom od vremena inkriminacije. Sud se ponavlja, suglasni zaključak vještaka psihijatra i vještakinje psihologice je da je iskaz žrtve jedan od primjera autentičnosti i jedan od autentičnijih iskaza.

38.1. Vještak ginekolog na raspravi 27. veljače 2026. odgovarajući na pitanje da u slučaju da žrtva ima 11 godina a počinitelj 17 godina da li bi početak prodiranja spolovila takvog počinitelja kod žrtve izazvao ozljede koje bi zahtijevale liječničku intervenciju, vještak je jasno odgovorio da početak penetracije ne znači potpunu penetraciju, što znači prislanjanje ili umetanje muškog spolovila do himena, dakle kroz stidnicu do himena, u konkretnom slučaju ne mora svaki put doći do vidljive ozljede, tu se radi o penetraciji koja nije rezultirala potpunim ulaskom spolovila u rodnicu; da prodiranjem prstom u rodnicu kroz himenski otvor a u slučaju elastičnog himena s većim otvorom ne mora doći do nikakvih ozljeda osim ukoliko nije došlo do razderotine noktom po rahlom tkivu himena što bi se vidjelo odmah kao krvarenje. Navedeno daje na vjerodostojnosti iskaza žrtve kada opisuje događaj pod točkom a) i c) izreke presude. Ovo sud ističe s obzirom da iz stanja spisa proizlazi kako nema medicinske dokumentacije o eventualnim ozljedama spolovila žrtve u inkriminiranom razdoblju. Stoga, ovdje izneseno ne dovodi u sumnju iskaz žrtve.

38.2. Slijedom svega iznesenog, sud iskaz žrtve u cijelosti prihvaća i cijeni vjerodostojnim.

39. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz zasebno kao i njih zajedno sud je kao nedvojbeno utvrdio kako je optuženik postupao na način kako ga se optužnicom tereti čime je počinio kazneno djelo iz članka 192. stavak 2. KZ/ 97 u vezi članka 188. stavka 1. KZ/97i članka 61. KZ/97 a kažnjivo po članku 192. stavak 2. KZ/97 u vezi članka 61. KZ/97.

40. Žrtva MČ rođena je **.**.1997. a optuženik 21. kolovoza 1990. što znači da je od žrtve, svoje sestrične stariji 7 godina. Kako iz iskaza žrtve proizlazi da su se maltretiranja optuženika nastavila nakon proslave njezinog 8 ili 9 rođendana, dakle u njezinoj dobi od 10 godina to kao početak inkriminacije i ovaj sud prihvaća 23. travnja 2007. kada je žrtva u dobi od 10 godina, a kraj inkriminacije početak travnja 2012. kada žrtva još uvijek ima 14 godina a kada optuženik odlazi raditi u Švicarsku. Optuženik koji je rođen **.**.1990. i koji je 7 godina stariji od žrtve, 2007. ima 16, odnosno napunio je 17 godina 21. kolovoza 2007. i s obzirom na svoju dob, bez obzira što je bio maloljetan, znao je koliko godina ima žrtva koja je njegova sestrična. Iz iskaza žrtve iznijetog i obrazloženog pod točkom 8.1. obrazloženja ove presude jasno proizlazi kako je optuženik dirajući grudi i spolovilo žrtve koja je tada djevojčica u dobi od 10-14 godina, s njom uspostavljao spolni kontakt koji povrjeđuje moralnu pristojnost u spolnom pogledu preko uvriježenih i uobičajenih granica pri čemu je koristio svoju fizičku snagu kako bi otklonio otpor žrtve odnosno onemogućio žrtvi da se odmakne od njega, čime je optuženik nad žrtvom počinio bludnu radnju. Pod spolnom, bludnom radnjom smatra se svaki spolni kontakt koji prema uvriježenom objektivnom mišljenju nedvosmisleno ima spolni karakter. Odlučno je da se radi o radnji koja povrjeđuje moralnu pristojnost u spolnom pogledu preko uvriježenih i uobičajenih granica.

40.1. Da je optuženik postupao kako ga se tereti pod točkom a) optužnice proizlazi iz iskaza žrtve koji sud izlaže pod točkom 9. obrazloženja. Iz tu navedenog proizlazi da je optuženik prema žrtvi uporabio silu na način da ju je uhvatio rukama i vukao pa iako se ona otimala, nije joj dozvoljavao da se odmakne te je koristio svoju fizičku snagu i srušio ju na pod te je potom spolovilom prodirao u njezino iz čega slijedi zaključak da je primijenio silu radi savladavanja otpora žrtve. Sud je na temelju iskaza žrtve nedvojbeno utvrdio da je netko naišao i zazvao njezinog oca, što je optuženika prekinulo te se optuženik brzo obukao i izašao, sve kako iskazuje žrtva pod točkom 9. obrazloženja. Nadalje, kako je žrtva rođena **.**.1997. a navodi kako je imala 11 godina i bila 6. razred, događaj se dogodio u razdoblju od 23 travnja 2008. do 22. travnja 2009. Opisanim postupanjem optuženik je izvršio nasilni spolni odnošaj sa žrtvom. Ovdje valja napomenuti, a s obzirom na iskaz žrtve, da je sud stava da je u konkretnom slučaju došlo do prodiranja optuženikovog spolovila u rodnicu do himena, dakle radi se o penetraciji koja nije rezultirala potpunim ulaskom spolovila u rodnicu ,budući je optuženik prekinut te nije došlo do ozljede , do koje u konkretnoj situaciji ne mora doći-vještak ginekolog točka 38.1. obrazloženja. Nadalje, za nasilni spolni odnošaj nije potrebno da spolni organ muške osobe potpuno prodre u ženski spolni organ. Djelo je dovršeno i s ovakvim prodiranjem muškog spolnog organa u ženski spolni organ.

40.2. Da je optuženik postupao kako ga se tereti pod točkom b) optužnice proizlazi iz iskaza žrtve koji sud izlaže pod točkom 10. obrazloženja pobijanog rješenja. Kako ju je optuženik odvukao u svoju sobu, više puta je srušio na krevet, svaki put kad bi ustala, te je uhvatio za kosu i uporabom fizičke snage vukao njezinu glavu prema svom sponom organu i istim prodirao u njezina usta, slijedi da je optuženik koristeći silu nad žrtvom izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju. S obzirom da je žrtva bila 6. ili 7. razred za zaključiti je da se događaj dogodio u razdoblju od 23. travnja 2009. do 22. travnja 2011. kada žrtva ima 12 godina.

40.3. Da je optuženik postupao kako ga se tereti pod točkom c) optužnice proizlazi iz iskaza žrtve koji sud izlaže pod točkom 11. obrazloženja pobijanog rješenja. Iz tu navedenog proizlazi da je optuženik uz uporabu sile na način da je primao ruke žrtve i čvrsto ih držao te uporabom fizičke snage svoje spolovilo gurao u usta žrtve a svoje prste u njezino spolovilo čime je nad žrtvom izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju. A kako je žrtva tada imala 13 ili 14 godina radi se o razdoblju od 23. travnja 2010. do 22. travnja 2012.

40.4. Optuženik je postupajući na način kako je sud opisao u izreci presude postupao s oblikom krivnje izravnom namjerom jer je znao koje je dobi žrtva budući mu je ista sestričina i s kojom kao i s njenom obitelji optuženik tada bio blizak i povezan, tijekom postupka njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje što znači da je tempore criminis bio ubrojiv, svjestan protupravnosti svog postupanja, znao je da je takvo njegovo ponašanje zabranjeno, znao je da je žrtva dijete mlađa od njega 7 godina , osim toga, optuženik je žrtvu seksualno zlostavljao uvijek kad su bili sami, bez svjedoka, ali unatoč znanju i svijesti o protupravnosti svog postupanja isto je činio, za koje postupanje ne postoji ni jedan ispričavajući razlog.

40.5. Svime naprijed iznesenim ostvarena su sva bitna obilježja predmetnog kaznenog djela.

41. S obzirom na sve naprijed izneseno, iskaz optuženika u dijelu gdje tvrdi da ništa od toga što piše u optužnici nije istina, sud ne prihvaća i cijeni ga neistinitim danim s ciljem otklanjanja kaznene odgovornosti budući je sud kao nedvojbeno utvrdio upravo suprotno. Tvrdnja optuženika kako dobro poznaje žrtvu te smatra da je ona sklona krađi, manipuliranju i lažima je subjektivan dojam i zaključak optuženika te isto sud ne prihvaća a to optuženik iznosi s ciljem da diskreditira vjerodostojnost iskaza žrtve. A to da žrtva nije sklona manipuliranju proizlazi iz provedenog psihijatrijsko - psihologijskog vještačenja. I iz njegovog iskaza proizlazi kako ga je žrtva neosnovano prijavila te zaključuje da nema drugog razloga nego da se osveti svojoj majci G i jer je on bio njoj omiljen te spominje kako je i svoga sina Marka žrtvina majka više preferirala nego nju. Da žrtva nije motivirana osvetom ili ljubomorom bilo prema njemu, bilo prema svojoj majci, prijavila optuženika, sud je već obrazložio. A kako je sud nedvojbeno utvrdio da je optuženik postupao na način kako ga se tereti, žrtva optuženika nije neosnovano prijavila.

41.1. Dio iskaza optuženika gdje on govori o boravku žrtve u Švicarskoj i o razlogu zašto je žrtva otišla iz Švicarske, što je ona njemu rekla a što se ispostavilo da je bilo, sud nije cijenio budući se radi o činjenicama koje nisu odlučne za ovaj postupak.

41.2. Navod optuženika kako je imao odličan odnos sa suprugom žrtve, sud prihvaća jer po ocjeni ovog suda optuženik je tako doživio njihov odnos, dakle tako ga je percipirao a i istina je da mu GČ nije ništa prigovarao kada je pročitao prvi dnevnik. Osim toga optuženik tvrdi kako je našao posao GČ, što po ocjeni ovog suda je vjerodostojna tvrdnja budući svjedoka GČ tijekom iskazivanja odgovara kako nikada nije radio kod optuženika, a što optuženik ni ne tvrdi. Da obitelji žrtve i optuženika više nemaju nikakvih odnosa i kontakta, proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka te i tu tvrdnju sud prihvaća.

42. U odnosu na boravak žrtve u Švicarskoj u vrijeme nakon završene srednje škole i gdje je otišla raditi, sud napominje kako iskazi svjedoka EČ, žrtve i optuženika o tome tko je po žrtvu došao u Švicarskoj i odvezao je u stan gdje je boravila, tko je potom po nju došao kada je odlučila otići i gdje je žrtva prespavala su potpuno irelevantne činjenice za ovaj postupak te ih sud nije ni cijenio. U odnosu na navode svjedoka RČ, ĐČ, TČ i samog optuženika koji iskazuju kako se žrtva požalila da ju je vlasnik kafića u Švicarskoj gdje je radila pokušao silovati dok žrtva o tome ništa ne govori, a da bi se naknadno kasnije ispostavilo da ga je žrtva ustvari pokrala, sud također nije cijenio jer se radi o činjenicama koje su potpuno irelevantne za ovaj postupak.

43. Kazneno djelo za koje se tereti optuženog je počinjeno u razdoblju od 2007. do 2012., dok je na snazi bio KZ/97, a 1. siječnja 2013. na snagu je stupio KZ/11, stoga je valjalo ispitati treba li u konkretnom slučaju primijeniti odredu članka 3. stavka 3. KZ/11.

43.1. Odredbom članka 3. stavak 2. KZ/11 propisano je da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja.

43.2. Ovdje osvrt u odnosu na pravni kontinuitet predmetnog kaznenog djela. U vrijeme kada je žrtva imala osam ili devet godina, optuženik je imao četrnaest ili petnaest godina, pa iako se optuženiku sukladno čl. 32. st. 1. Zakona o sudovima za mladež kao punoljetnoj osobi koja je navršila dvadeset i jednu godinu života ne može suditi za kazneno djelo koje je počinila kao mlađi maloljetnik, za istaknuti je da je iz iskaza žrtve proizlazi da ju je optuženik seksualno zlostavljao i kad je ona imala deset godina, dakle u vrijeme kada je optuženik navršio šesnaest godina, što se sve nastavilo do njezine četrnaeste godine, odnosno do dvadesetprve godine optuženika. Sada je na snazi Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 - dalje KZ/11) koji u čl. 3. st. 1. propisuje da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, dok je u st. 2. propisano da će se, ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja. Kazneno djelo za koje se tereti optuženog ŠČ počinjeno u razdoblju od 2007. do 2012. godine dok je na snazi bio Kazneni zakon "Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, dalje u nastavku KZ/97 43.3. Članak 89. stavak 9. i 10. KZ/97 propisano je da je dijete osoba koja nije navršila 14 godina a maloljetna osoba je osoba koja nije navršila 18 godina, a članak 87. stavak 7. KZ/11 propisuje da je dijete osoba koja nije navršila 18 godina života. Stoga, imajući u vidu odredbe KZ/97 postupanje optuženika moguće je pravno razdvojiti na razdoblje u kojem je žrtva bila dijete, razdoblje od 2008. do 22. travnja 2011. dok nije navršila 14 godina te na razdoblje od 23. travnja 2011. do točno neutvrđenog dana 2012. kada je bila maloljetna. Kako je kazneno djelo za koje se tereti optuženika počinjeno za vrijeme važenja KZ/97 to se kriminalna djelatnost koja je poduzimana dok je žrtva bila dijete prije navršene četrnaeste godine života, može pravno okvalificirati kao kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 2. KZ/97 i bludnih radnji iz čl. 193. st. 2. KZ/97, a kriminalna djelatnost poduzimana za vrijeme dok je žrtva bila maloljetna osoba nakon navršene četrnaeste godine života, može pravno okvalificirati kao kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavka 1. i 4. KZ/97 i bludnih radnji iz čl. 193. st. 2. KZ/97. Kako je žrtva u cijelom inkriminiranom razdoblju mlađa od 15 godina, to kazneno djelo za koje se tereti optuženika ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11 za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od pet do petnaest godina zatvora i u kaznenom djelu spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. i 6. KZ/11, za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina .

43.4. Međutim, kako se radilo o većem broju kaznenopravnih radnji kaznenih djela iste vrste, koje je optuženik poduzimao u istom svojstvu, na isti način, u istim prostorima i prema istoj žrtvi, sve to u vremenskom razdoblju od 10. do 14. godine njezina života, to su takvim postupanjem optuženika ostvareni uvjeti da se na njegovu kriminalnu djelatnost primjeni odredba članka 61. KZ/97 i sve radnje pravno označe kao jedno produljeno kazneno djelo iz članka 192. stavka 2. KZ/97 (tako i odluka VSRH I Kž-378/2014. od 4. rujna 2014.), dok bi primjenom odredbe članka 52. stavka 2. KZ/11 počinitelja trebalo teretiti za stjecaj više kaznenih djela iz članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11 i članka 158. stavak 2. i 6. KZ/11, jer je prema KZ/11 kod kaznenih djela koja predstavljaju napad na spolne slobode isključena primjena instituta produljenog kaznenog djela. Stoga, kako KZ/11 u ovom slučaju ne bi bio blaži za optuženika jer bi se na istog primijenile odredbe o stjecaju kaznenih djela, dok članak 61. KZ/97 u konkretnom slučaju dozvoljava primjenu instituta jednog produljenog kaznenog djela , primijenjen je Kazneni zakon "Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 koji je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

44. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti optuženika sud se rukovodio općim pravilima o izricanju iste te je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, visine zapriječene kazne za ovo kazneno djelo te je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja kaznenog djela, njegov prijašnji život.

44.1. Stoga je sud optuženiku prilikom odluke o visini kazne zatvora, kao otegotne okolnosti cijenilo težinu i opasnost kaznenog djela budući je žrtva u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila u dobi od 10 do 14 godina a zbog opisanog postupanja optuženika ima razvijen posttraumatski poremećaj -proizlazi iz provedenog psihijatrijsko psihološkog vještačenja; da se žrtva i dalje bori sa osjećajem krivnje da je ona nije nešto isprovocirala, da je ona kriva za takvo postupanje optuženika. Žrtva tako u jednom trenutku iskazuje da bi bilo bolje da ju je optuženik ubio nego da joj je ovo godinama radio; što je žrtva pretrpjela seksualno nasilje koje je jedno od najtraumatičnijih iskustava za svaku žrtvu a pogotovo kad se radi o djetetu koje to proživljava kroz par godina. Otegotnom okolnosti sud je cijenio stupanj krivnje kojim je počinio kazneno djelo budući je optuženik postupao s najvišim oblikom krivnje koje se u pravu naziva izravna namjera; kako je optuženik kazneno djelo činio u vremenskom periodu od nekoliko godina time je iskazao veliku upornost u protupravnom postupanju s velikom količinom kriminalne volje; što je žrtva kaznenog djela optuženikova mlađa sestričina čime je zlorabio ne samo njezino povjerenje u njega nego i njezinih roditelja, tako ga je žrtvin otac tražio da joj bude zaštita kada izlazi u grad da se ne bi možda drogirala, dok je njezina majka posebno bila vezana uz optuženika. Otegotnom okolnosti optuženiku, sud cijeni i činjenicu što žrtva zbog

44.2. Olakotna okolnost optuženiku je cijenjena kaznena neosuđivanost, što nakon predmetnog kaznenog djela nije kazneno osuđivan što znači da je svoje ponašanje uskladio s društveno prihvatljivim normama i da je sazrijevanjem osvijestio što je dobro a što nije, što je ispravno a što nije, što je i za očekivati kod uobičajenog tijeka sazrijevanja ljudi. Kao olakotnom okolnosti sud je optuženiku cijenio primjereno ponašanje pred sudom; olakotnom okolnosti sud je optuženiku cijenio i činjenicu što je od vremena počinjenja kaznenog djela prošlo više od trinaest godina, te da žrtva prijavljuje kazneno djelo nakon gotovo deset godina, kada je optuženik odrastao, zreo čovjek s obitelji, koji radi. Olakotnom okolnosti sud je cijenio činjenicu što prijavljivanje i vođenje kaznenog postupka zbog ovog teškog kaznenog djela, po samoj logici stvari, itekako je uzdrmala optuženikov život koji je u trenutku prijavljivana sređen, poslovno i obiteljski.

44.3. Stoga, ovaj sud smatra kako je upravo kazna zatvora od 6 (šest) godina, primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja i osobi optuženika.

44.4. Sud je uvjerenja da se ovakvom kaznom izražava društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će ova kazna utjecati na optuženika kao i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, ali ta kazna i omogućuje optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

45. Optuženiku je na temelju članka 63. KZ/97 u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja 22. srpnja 2021. do 6. kolovoza 2021.

46. Kako je optuženik proglašen krivim to mu je sukladno članku 148. stavak 1. ZKP naloženo podmirenje troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP u ukupnom iznosu od 3.430,86 eura od čega je iznos paušala 500,00 eura, koji ukupni iznos optuženik mora podmiriti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

46.1. Iznos od 11,00 eura je trošak dolaska na sud svjedoka UČ, trošak psihologijsko-psihijatrijskog vještačenje je iznos od ukupno 1.936,61 €, trošak provedenog ginekološkog vještačenja po vještaku Dubravku Habeku je iznos od 807,30 €, dok je trošak grafološkog vještačenja iznos od 175,98 €, dakle ukupni iznos koji optuženik mora podmiriti iz točke 145. stavak 1. točka 1. ZKP je iznos od 2.930,86 €.

46.2. Sud iznos paušala od 500,00 eura smatra primjerenim duljini trajanja ovog postupka te imovinskim prilikama optuženika. Naime, optuženik je osoba koja s primanjima od oko 2.000,00 eura, samozaposlen je u vlastitom limarskom obrtu, obvezu uzdržavanja jednog djeteta. Stoga iznos od 500,00 eura sud smatra u potpunosti primjeren iznesenim okolnostima.

U Sisku 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

za mladež

Katarina Žuk

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dna:

1. ŽDO u Sisku, na broj KOz-DO-4/2021

2. Optuženi: ŠČ, putem Kaznionice u Lipovici - Popovači

3. Branitelj optuženika: NČ, odvjetnik u [adresa]

4. Opunomoćenica žrtve: FĆ, odvjetnica u [adresa]

5. Žrtva MČ: [adresa]