- 1 -              Revd 4427/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4427/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. G., iz P., OIB ..., koju zastupa punomoćnica N. G. B., odvjetnica u P., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-197/2023-2 od 17. svibnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, broj P-852/2019-39 od 19. prosinca 2022., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-197/2023-2 od 17. svibnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, broj P-852/2019-39 od 19. prosinca 2022.

 

2. Tuženik je na temelju čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

 

2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

 

3. Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?

 

4. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?

 

5. Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

 

6. Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?“.

 

3. Predlagatelj smatra da su navedena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, jer da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda odnosno pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

4. Prijedlog je podnesen i zbog povrede temeljnih ljudskih prava, a u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

 

5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

6. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

 

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak i naknadi za prijevremenu otplatu kredita te zahtjev za povrat preplaćenih iznosa do kojih je došlo primjenom ništetnih ugovornih odredbi.

 

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu iz razloga kako slijedi.

 

9. Prvo i drugo postavljeno pravno pitanje nisu važna  pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-3221/2023 od 24. listopada 2023., Revd-549/2023 od 4. srpnja 2023. i dr.).

 

10. Postavljajući treće i četvrto pitanje predlagatelj polazi od pogrešne  pretpostavke da su nižestupanjski sudovi odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ocijenili ništetnom samo na temelju činjenice da se o toj odredbi nije pregovaralo. Naime, nižestupanjski sudovi su, osim što su utvrdili da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ocijenili i da je ugovaranjem takve odredbe nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga o odgovoru na treće i četvrto pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.

 

11. U odnosu na peto i šesto pitanje nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer u pobijanoj drugostupanjskoj presudi u odnosu na ta pitanja nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje (riječ je o pitanjima koja nižestupanjski sudovi nisu razmatrali).

 

12. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije je u odnosu na postavljena pitanja valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbiti i riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

 

13. Nadalje, ocijenjeno je da pretpostavke za dopuštenje revizije nisu ispunjenje ni prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da je zbog osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

14. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je isti koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 23. siječnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ivan Vučemil, v.r.