REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9956/2021-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Bišćan, odvjetnik u Samoboru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Lee Ivanković, odvjetnice i punomoćnika tuženice Ivana Bišćana, odvjetnika, 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici IH isplatiti tužitelju ZH iznos od 7.995,07 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 121,31 EUR od dana 27. ožujka 2020. godine do isplate,

- iznos od 752,12 EUR od dana 27. travnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 752,12 EUR od dana 27. svibnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 752,12 EUR od dana 27. lipnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 752,12 EUR od dana 27. srpnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 752,12 EUR od dana 27. kolovoza 2020. godine do isplate,

- iznos od 752,12 EUR od dana 27. rujna 2020. godine do isplate,

- iznos od 752,12 EUR od dana 27. listopada 2020. godine do isplate,

- iznos od 752,12 EUR od dana 27. studenog 2020. godine do isplate,

- iznos od 752,12 EUR od dana 27. prosinca 2020. godine do isplate,

- iznos od 702,98 EUR od dana 27. siječnja 2021. godine do isplate,

- iznos od 401,70 EUR od dana 27. veljače 2021. godine do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ZH za isplatu iznosa od 981,23 EUR sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženici IH isplatiti tužitelju ZH parnični trošak u iznosu od 2.796,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice IH za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.262,18 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 3. veljače 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 9. prosinca 2021. protiv tuženika IH, UH i NH navodi kako su tužitelj ZH te tuženici UH i NH suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 800/25 stambeno poslovna zgrada br. 64, zgrada i dvorište, [adresa] površine 313 m2, tako da suvlasnički dio tužitelja iznosi ½, a UH i NH ¼ dijela svaki. Baka tužitelja, pok. EH, darovala je svojoj djeci, sinu ĆH (ocu tužitelja) i kćeri IH, nekretninu opisanu u točki I. ove tužbe, i to svakom u ½ dijela. ĆH svoj je suvlasnički dio nekretnine darovao svom sinu, ovdje tužitelju, temeljem Darovnog ugovora od **.**.2018. Pok. EH, baka tužitelja, Ugovorom o darovanju dijela nekretnine darovala je svojoj kćeri IH, udio od 50/100 dijela iste nekretnine. Tuženica IH je s UH i NH sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine 10. veljače 2021. Radi određenja predmeta Ugovora IH i tuženici pozvali su se na Ugovor o darovanju dijela nekretnine od 15. ožujka 2012. između EH i IH. Baka tužitelja, pok. EH, živjela je u predmetnoj kući do 26. veljače 2020. te je nakon navedenog datuma tuženica IH onemogućila ĆH, prednika tužitelja, a potom i tužitelja, u posjedovanju i korištenju predmetne nekretnine sukladno svom suvlasničkom dijelu. Dana 24. studenog 2020. tužitelj je pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, a koji se vodio kod Naslova pod posl. brojem R1- 617/2020. Rješenjem od 29. lipnja 2021., koje je pravomoćno 17. srpnja 2021. odbijena je subjektivna preinaka prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina te je odbijen kao neosnovan prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina. Budući da je IH bila suvlasnica predmetne nekretnine, da je njezin suvlasnički dio iznosio ½, te da se taj suvlasnički dio, prema uživanju, odnosio na kat i potkrovlje predmetne nekretnine, ona je mogla raspolagati samo navedenim. Navodi kako se više puta obraćao tuženicima pisanim putem radi mirnog rješenja spora. Navodi kako tuženica nije bila poštena posjednica do primitka ove tužbe, već je nepoštena budući da zna da joj ne pripada pravo na posjed nekretnine te da je tužitelj suvlasnik nekretnine u ½ dijela, a ona ga, unatoč tome, ne pušta u posjed predmetne nekretnine. Ovakvim postupanjem tužitelj trpi štetu te potražuje naknadu od tuženice IH od 27. veljače 2020. godine (dan nakon smrti pok. EH, nakon čega je tuženica IH onemogućila predniku tužitelja, a potom i samom tužitelju, posjed i korištenje nekretnine) do 16. veljače 2021. godine (dan kad su tuženici UH i NH upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine). Temeljem odredbi čl. 164. i 165. ZV-a, predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženici IH isplatiti tužitelju iznos od 32.071,13 kn te kojom se nalaže tuženicima UH i NH isplatiti tužitelju iznos od 24.635,30 kn, sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako tužitelj nema pravo na posjed 1/2 dijela predmetne nekretnine niti ga je stekao. UH i NH stekli su svoje dijelove nekretnine od tuženice IH, onako kako ih je ona posjedovala dugi niz godina. Tužiteljev otac je stekao darovanjem samo poslovni prostor od 20 m2 i ništa više u predmetnoj nekretnini pa je na tužitelja mogao prenijeti pravo samo u onom opsegu u kojem ga je i sam imao. Taj dio tužitelj drži u posjedu i nitko mu ga ne osporava. Za posjedovanje preostalog dijela nekretnine tužitelj nema valjanog pravnog temelja. Eventualni naknadni ugovori o darovanju, kojima bi pok. EH darovala išta predniku tužitelja nisu valjani, nego su ništetni. Naime, prednik tužitelja, pa ni tužitelj, nije stupio u posjed navodno mu darovanih nekretnina odnosno dijelova nekretnina. Stoga je ugovor od 24. lipnja 2013. ugovor o darovanju bez prave predaje za kakvog se, da bi bio valjan, traži poseban oblik (ili javnobilježnički akt ili solemnizirana privatna isprava). Kako ugovoru nedostaje potreban oblik, to je ništetan i nije mogao proizvesti pravne učinke. Nakon tog ugovora ni daljnji ugovor od 16. studenog 2018. nije mogao proizvesti pravne učinke jer taj ugovor slijedi sudbinu i valjanost ugovora od 24. lipnja 2013. Tužitelj ima posjed samo poslovnog prostora od 20 m2. Tuženica IH je stekla svoj dio nekretnine i svoj posjed od svoje majke. Tuženica je stupila u posjed odmah po zaključenju ugovora o darovanju. U razdoblju od 2013. pa do 2020. godine samo je EH živjela u kući. Tuženica nije koristila i ne koristi dio koji pripada tužitelju. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 21. lipnja 2022. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tuženike UH i NH koji su se istim podneskom usuglasili s povlačenjem tužbe. Slijedom toga sud je rješenjem od 14. srpnja 2022. utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženike UH i NH povučena.

4. Podneskom od 3. veljače 2026. tužitelj je preinačio tužbu s obzirom da je povećao svoj tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi. Sud je preinaku dopustio jer se tuženica upustila u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a nije se protivila preinaci. Tužitelj je tužbu preinačio nakon provedenog vještačenja, dakle nije je mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je, sukladno odredbi čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak (list 13-14), posjedovni list (list 15), darovni ugovor od 24. lipnja 2013. (list 17-18), darovni ugovor od 16. studenoga 2018. (list 19-21), ugovor o darovanju nekretnina od 30. listopada 2009. (list 22-25), ugovor o darovanju od 20. siječnja 1995. (list 26-29), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. veljače 2021. (list 30-33), ugovor o darovanju dijela nekretnine od 13. veljače 2012. (list 34-35), dopis tužitelja upućen tuženici od 4. kolovoza 2021. (list 36-38), nalaz sudskog vještaka Tome Dlake (list 40-46), potvrde PU Zagrebačke II. PP Zagreb od 27. kolovoza 2021., 4. listopada 2021., 15. listopada 2021. (list 47-49, 61), povratnice (list 50-52), rješenje ovog suda posl.br. R1-617/2020- 12 od 29. lipnja 2021. (list 53-55), specijalnu punomoć od 22. veljače 2021. (list 56- 57), potvrdu od 15. rujna 2021. (list 58), dopis tužitelja upućen tuženiku UH od 19. travnja 2021. i 3. svibnja 2021. (list 63-66), dopis tužitelja upućen tuženiku NH od 18. svibnja 2021. (list 67-68), dopis tužitelja upućen tuženici IH od 18. svibnja 2021. (list 69-71), službenu zabilješku PU Zagrebačke II. PP Zagreb od 16. kolovoza 2021. (list 72-74), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 6. svibnja 2022. (list 105-113), ugovor o kreditu od 11. svibnja 2022. (list 115-123), sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninu od 11. svibnja 2022. (list 125-150), fotografije (list 151-154), uvjerenje o prebivalištu (list 155), ugovor o zakupu (list 156-157), e-mail korespondenciju između tuženice IH i ĆH (list 158), procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz veljače 2022. (list 159-162), izjavu tužitelja od 31. svibnja 2022. (list 163-164), izvadak iz zemljišne knjige (list 165- 168), rješenje o izvedenom stanju od 25. svibnja 2016. (list 177-179), građevnu dozvolu od 25. svibnja 1970. (list 180-186), potvrdu Telman-Tel j.d.o.o. od 4. studenoga 2022. (list 201), medicinsku dokumentaciju KH (list 202-203), osmrtnicu (list 218), prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice (list 231-235), očitovanje protustranke na prijedlog radi razvrgnuća (list 250-289), rješenje ovog suda posl. br. Z-58448/20 od 7. siječnja 2021. (list 290-291), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zvonimira Čorića od 27. rujna 2021. (list 314-321), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NH (list 325-327), KH (list 327-329), ŠH (list 340-341), UH (list 352-354), tužitelja (list 355-356), izveden je dokaz uvidom u dopis Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje od 12. studenoga 2025. (list 380), financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković (list 383-387).

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.976,30 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, s osnova naknade za korištenje nekretnine.

8. Među strankama nije sporno da su u trenutku podnošenja tužbe kao suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] stambeno-poslovna zgrada br. 64, zgrada i dvorište [adresa], stambeno-poslovna zgrada 64, zgrada, dvorište, ukupne površine 313 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bili upisani tužitelj u 2/4 dijela te UH i NH svaki u ¼ dijela. Nije sporno da su UH i NH svoje suvlasničke dijelove stekli upisom u zemljišne knjige, a temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnini od 10. veljače 2021. kojim im je tuženica prodala svoj suvlasnički dio nekretnine.

9. Nije sporno da je tužitelj ugovorom o darovanju od 23. studenoga 2021. kao darovatelj svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine darovao KH, koji suvlasnički dio je ugovorom o kupoprodaji nekretnine od **.**.2022. KH prodala ZHB.

10. Sporno je, je li tuženica dužna platiti tužitelju naknadu za korištenje nekretnine za razdoblje od 27. veljače 2020. do 16. veljače 2021., odnosno je li tuženica u tom istom razdoblju bila nepoštena posjednica suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja. Sporno je i je li isplatom kupoprodajne cijene za suvlasnički dio KH podmireno potraživanje tužitelja iz ovog postupka.

11. Čitanjem darovnog ugovora od 24. lipnja 2013. utvrđeno je da je isti zaključen između EH kao darovatelja i ŠH, a predmet darovanja je ½ dijela predmetne nekretnine. Također je ugovoreno da će ĆH u posjed te nekretnine stupiti odmah po potpisu ugovora. Čitanjem darovnog ugovora od 16. studenoga 2018. utvrđeno je da je svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine ĆH darovao tužitelju.

12. Čitanjem ugovora o darovanju dijela nekretnine od 15. ožujka 2012. utvrđeno je da je isti zaključen između EH kao darovatelja i tuženice, a predmet darovanja je 50/100 dijela predmetne nekretnine pri čemu se navodi da darovani dio nekretnine u naravi čini dograđeni dio kuće u prizemlju i na katu koji je dio dogradila tuženica, stan na katu te stan u potkrovlju kuće sve s pripadajućim dijelom dvorišta. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. veljače 2021. koji je zaključen između tuženice kao prodavateljice i UH te NH kao kupaca utvrđeno je da je predmet prodaje opisan na isti način kao u ugovoru o darovanju dijela nekretnine od 15. ožujka 2012.

13. U svrhu utvrđenja spornih činjenica izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NH, KH, ĆH i UH te tužitelja.

14. U svom iskazu svjedok NH navodi kako je zajedno s kumom UH 2021. kupio dio nekretnine od IH. Tada su kupili jednu polovicu dijela nekretnine koje je ona bila suvlasnica. Vidio je nekretninu prije prodaje. Tada im je rečeno da drugom suvlasniku pripada lokal površine oko 20-30 m2 i jedna soba u prizemlju površine 15-20 m2. U taj lokal se ulazi iz dvorišta, a u prostoriju u prizemlju se ulazi kroz glavni ulaz u kuću. Ta prostorija se nalazi s lijeve strane gledano od ulaza. Za ostatak nekretnine je rečeno da pripada ovdje tuženici. U prizemlju te kuće s desne strane gledano od glavnog ulaza nalazi se kuhinja i dnevni boravak. Taj lokal i dnevni boravak su naknadno nadograđeni na postojeću kuću. UH i on tada nisu ušli u posjed, jer je dogovor s tuženicom bio da ona ostane i koristi kuću do kraja svog života. Koliko zna tuženica još uvijek živi u toj kući. Tužitelj ga nikada osobno nije kontaktirao do dogovora oko prodaje dijela u suvlasništvu gđe ĆH. Bilo je nekih zahtjeva gđe ĆH prema UH, a valjda i prema njemu kada su kupili suvlasnički dio od tuženice. To su bili zahtjevi na predaju u posjed, predaju ključeva. S gđom ĆH počeo je kontaktirati kada su dogovarali prodaju njezinog suvlasničkog dijela. Suvlasnički dio nekretnine od gđe KH trebali su kupiti UH, Z i on. Ponudili su joj iznos od 70.000,00 EUR, ali ona je tražila 80.000,00 EUR. Nazvala ga je i pitala mogu li razgovarati i pokušati se dogovoriti. Našao se s gđom KH i ponudio joj je 75.000,00 EUR da se nađu na sredini. Kao kupac u kupoprodajnom ugovoru navedena je Koljina supruga ZHB. Kupoprodajna cijena od 89.000,00 EUR isplaćena je tako da je 80.000,00 EUR isplaćeno preko Kent banke, a iznos od 9.000,00 EUR je predan KH na ruke. Nije bio prisutan prilikom predaje tog novca. Nakon što je gđi KH ponudio iznos od 75.000,00 EUR za nekretninu više nije s njom pregovarao o kupoprodaji. Nazvao ga je UH i rekao mu da ona traži još neki iznos za troškove koje je imala, rekla je da je imala gubitak i UH mu je rekao da bi bilo najbolje da to plate, da ne idu na sud i da se ta situacija riješi. Taj iznos od 9.000,00 EUR podijelili su njih trojica i svaki je dao po 3.000,00 EUR. Predmet kupoprodaje po kupoprodajnom ugovoru zaključenom s KH je vjerojatno soba o kojoj je iskazivao i lokal. U međuvremenu je iz svega toga izašao, više nije suvlasnik nekretnine, njegov suvlasnički dio je isplatio UH. Kada mu je UH rekao da bi trebali platiti i daljnji iznos od 9.000,00 EUR kako bi se to riješilo i kako bi imali mir, UH je mislio na sve njih, na Z, njega, IH i sebe. Zapravo se radilo o iznosu od 14.000,00 EUR s obzirom da je najprije bila dogovorena kupoprodajna cijena od 75.000,00 EUR. U toj kući je vidio samo gđu IH. Samo je ona bila tamo i njezina obitelj, a nikog drugog nije vidio. Nije znao da postoje potraživanja gđe KH, odnosno HH prema gđi IH. Htjeli su da se sve to riješi izvan suda i da nemaju problema, a uključujući i gđu IH koja u toj nekretnini živi. Gđa IH nije sudjelovala u dogovaranju kupoprodajne cijene za dio gđe KH. Ne zna koliki iznos od dogovorene kupoprodajne cijene se odnosi na dug gđe IH jer nije ništa dalje dogovarao nakon što je ponudio kupoprodajnu cijenu od 75.000,00 EUR. Kredit otplaćuju UH, Z i on na jednake dijelove. Prestao je sudjelovati u otplati kredita od kada je izišao iz dogovora.

15. U svom iskazu KH navodi kako su njezin suprug i sin zajedno s bakom koristili prizemlje kuće. Osim njih prizemlje je koristila i IH, jer je tu živjela. Njezin suprug i sin su imali firmu, a za firmu su koristili bakinu spavaću sobu, gdje su držali papire od firme i stvari, radilo se o sobi površine 30-ak m2. U tu sobu se ulazi iz hodnika, a u koji hodnik se ulazi kroz glavni ulaz u kuću iz dvorišta. Njezin suprug i sin su imali ključ od glavnog ulaza u kuću. Lokal se u to vrijeme iznajmljivao. Lokal ima svoj poseban ulaz s ulice. Lokal nikad nije bio sporan, jer je on po darovnom ugovoru oca i majke njezinog supruga darovan njezinom suprugu, a iz razloga što su gradnju tog lokala oni financirali. Adaptirali su prizemlje i financirali popravke (grijanje, struja, kanalizacija, vodovod i slično). Baka je plaćala režijske troškove dok je bila živa. Baka je darovnim ugovorom 1/2 dijela nekretnine darovala njezinom suprugu, a on kasnije ovdje tužitelju. Drugu polovinu nekretnine baka je darovala svojoj kćeri, ovdje tuženici. Predmet darovanja njezinom suprugu je bio lokal i cijelo prizemlje, dok je predmet darovanja tuženici bio kat i potkrovlje kuće. Nakon što je baka umrla pričekali su neko vrijeme, a onda je njezin suprug svojoj sestri počeo postavljati pitanja kad će iseliti iz prizemlja, kad će im to prizemlje predati u posjed, jer se u prizemlju nalazila jedina kuhinja u cijeloj kući. Prizemlje su htjeli malo urediti i tu je trebao stanovati tužitelj, a što je njezin suprug i rekao svojoj sestri. U jednom trenutku tuženica je poslala e-mail njezinom suprugu u kojem je rekla da otkazuje vođenje knjigovodstva firmi njezinog supruga i da prekida svaku komunikaciju. Rekla je da ukoliko će dolaziti i postavljati neke zahtjeve da će ih tužiti za obiteljsko nasilje. Tužitelj nije mogao ući u kuću, jer je tuženica promijenila bravu. Angažirao je odvjetnika Zdilara koji je kontaktirao tuženicu i dogovorio sastanak. Na tom sastanku su bili njezin suprug i ona. Odvjetnik je tuženici tom prilikom sve objasnio i rekao joj da se nekretnina mora etažirati. Rekao je da mora pustiti u posjed tužitelja, odnosno da je u protivnom dužna plaćati najamninu. Rekli su joj da potražuju od nje najamninu u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno. Odvjetnik joj je to pisao i u dopisima koje joj je slao. Ona se nakon tog sastanka nije javila zbog toga je tužitelj podnio prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice. Tuženica je prodala svoj suvlasnički dio nekretnine **.**.2021. NH i UH. Nakon što joj je tužitelj darovao svoj suvlasnički dio nekretnine, kontaktirala je UH i NH, a podnijela je protiv njih i dvije tužbe. Počeli su pregovarati oko toga da im proda svoj suvlasnički dio nekretnine. O kupoprodajnoj cijeni razgovarala je s NH, međutim, UH mu je u jednom trenutku zabranio da dalje s njom komunicira nakon što joj je ponudio veću cijenu za 5.000,00 EUR nego što su mu oni odobrili. Kad kaže oni mislim na UH i Z. Oni su svi bili poslovni partneri. Nakon toga je o cijeni razgovarala s g. UH. Prvo je nudio 40.000,00 EUR, a na kraju su dogovorili cijenu od 89.000,00 EUR. U taj iznos uključena su i njezina potraživanja prema UH i NH po one dvije tužbe koje je protiv njih podnijela, a uključeno je i ovo potraživanje tužitelja iz ovog postupka prema njima uz uvjet povlačenja njezinih tužbi i tužbe ovdje tužitelja. Oni su u tim razgovorima predložili da povuku i u odnosu na IH. Kontaktirala je punomoćnika gđe IH i rekla da bi se htjeli s njom naći i dogovoriti se. Ona nije pristala na sastanak i rekla je da neće ništa platiti. Zbog toga u taj iznos od 89.000,00 EUR nije ušlo i potraživanje tužitelja prema Lidiji, niti je to potraživanje bilo predmet dogovora. U konačnici je kupoprodajni ugovor potpisala gđa ZHB, supruga g. I, koja je i podigla kredit kojim je isplaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 80.000,00 EUR, dok je iznos od 9.000,00 EUR kao kapara isplaćen njoj na ruke po predugovoru, a isplatu je izvršila gđa ZHB. Mjesec dana nakon smrti bake tužitelj je tražio od tuženice da mu preda posjed dijela nekretnine (prizemlje). S UH i NH nije točno odredila taj iznos koji se odnosi na potraživanja po tužbama, već su dogovorili jednu kupoprodajnu cijenu u kojoj su priznati svi njihovi dugovi. To se nije odnosilo na IH. S njom nije razgovarala niti pregovarala, odbila je razgovor, izričito je i odbila platiti bilo kakav iznos. Zbog toga se kupoprodajna cijena ni na koji način nije odnosila ni na potraživanje tužitelja prema IH.

16. U svom iskazu ĆH navodi kako su roditelji tu nekretninu namijenili njegovoj sestri, ovdje tuženici i njemu i to svakom u 1/2 dijela. Njemu je darovano prizemlje, jer je uz prizemlje izgradio i lokal. Tuženici je pripao 1. kat. Svoj dio darovao je svom sinu, ovdje tužitelju, negdje 2017. ili 2018. Sve je bilo u redu do smrti majke. Nakon toga je tuženica promijenila bravu na ulazu. Jedan je ulaz u kuću, kroz koji se ide i u prizemlje i na 1. kat. Rekla je da je to privremeno, da će ona koristiti to prizemlje dok ne uredi sebi kat. Prolazili su mjeseci, ništa se nije događalo, ona je s njima prestala komunicirati. Prijavila ga je i za obiteljsko nasilje. Trenutno u toj nekretnini živi tuženica i koristi cijelu nekretninu. Nekretnina je prodana, a ne zna kakav ona ima dogovor s vlasnicima. Prizemlje se sastoji od spavaće sobe, hodnika, WC-a, kuhinje i dnevne sobe. U prizemlju je živjela njegova majka do svoje smrti. Tuženica je živjela na 1. katu, a koristila je kuhinju i prizemlje. Lokal se nalazi odmah do prizemlja i lokal ima poseban ulaz. S obzirom da je napravio lokal imao je ugovor i s ocem i majkom da je taj lokal isključivo njegov i da pripada njemu. Što se tiče podjele kuće između njega i sestre, radilo se o usmenom dogovoru s roditeljima. U zk su bili upisani kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela. Htio je da se provede etažiranje, da se naprave posebne stepenice za ulaz na kat, međutim, s tuženicom nije postignut nikakav dogovor. Nikada nije bio sporan omjer suvlasničkih dijelova između njega i njegove sestre. U vezi s prodajom dijela nekretnine KH navodi kako su UH i NH uvjetovali da uz kupoprodajnu cijenu povuku sve tužbe u postupcima koji se vode u vezi te nekretnine protiv njih. Navodi kako su htjeli u to uključiti i IH i kontaktirali su je preko njezinog odvjetnika Ivana Bišćana, ali ona nije u tome htjela sudjelovati.

17. Svjedok UH u svom iskazu navodi kako je u kuću do predmetne došao 2005. Predmetna kuća je na adresi [adresa], a on je u kući na adresi [adresa]. Kad je doselio u kući je živjela IH, njezine dvije kćerke i baka EH. U to vrijeme ovdje tužitelj HH je često dolazio, sigurno 3-4 puta tjedno, imao je s bakom poseban odnos. Matejevi roditelji dolazili su rjeđe. S IH je povezan kumstvom, kum je Lidijinoj unuci. Nakon bakine smrti krenule su tenzije, povišeni tonovi između IH i njezinog brata ĆH. IH je od njega zatražila pomoć i zbog toga su njegov partner NH i on kupili od IH ½ kuće, s IH u posjedu i s dogovorom da ona ostane u posjedu. U drugoj polovici kuće vlasnik je bio tužitelj. Kontaktirala ga je tužiteljeva majka KH koja je inzistirala da joj da ključeve, da joj preda posjed, jednom je došla i s policijom. Rekao joj je da nema ključeve i da oni nisu u posjedu, već da je u posjedu IH. Tada su krenuli pregovori oko toga tko će koga isplatiti. Nisu se mogli dogovoriti i to je trajalo godinu dana. Razilazili su se u pogledu kupoprodajne cijene druge polovine kuće i to za iznos od 5.000,00 EUR. U jednom trenutku je njegov poslovni partner NH ponudio KH platiti i taj iznos od 5.000,00 EUR, ali bez dogovora s njim i njihovim drugim partnerom I. Ukupna kupoprodajna cijena iznosila je 89.000,00 EUR. Iako je bilo dogovoreno 75.000,00 EUR, preostali iznos se odnosio na stvari koje su bile u kući, dvorištu i izgubljenu dobit. Ne zna točno na što se ta izgubljena dobit odnosila, nije obraćao pažnju, ali misli da je gđa KH govorila o najmu koji nije plaćen, izgubljenim poslovima i sl. Koljina supruga je digla kredit i ona se upisala kao vlasnica te polovine kuće. IH je i nadalje u posjedu, on nema ključ. Sve su radili kako bi pomogli IH. Sada je vlasnik cijele kuće, preuzeo je kredit od Koljine bivše supruge. Intencija svega je bila da se sve završi i da IH više nema problema. Nije bilo izričitog govora o tome da povećana kupoprodajna cijena obuhvaća i potraživanje tužitelja prema tuženici, a s osnova naknade za korištenje nekretnine. Kupoprodajom je to trebalo biti riješeno, a nije bilo izričitog govora o tome što je sve točno obuhvaćeno kupoprodajnom cijenom. Potraživanje po tužbi koju je protiv njega podnijela gđa KH riješeno je kupoprodajom, kupoprodajom je riješeno sve. Kaparu je dao NH od svog novca. Poslovni prostor je donosio mjesečni iznos zakupa koji je gotovo u potpunosti pokrivao ratu kredita, a njih trojica NH, I i on, na taj iznos su dodavali par stotina kuna i taj su iznos davali ZHB, jer se s njezinog računa ustezala rata kredita. Rata kredita nije bila visoka. Tužitelj, a ni njegovi roditelji nisu bili u posjedu, u posjedu je bila IH. Tužitelj ga nije tražio predaju u posjed. Kada se pričalo o povlačenju tužbi, to se odnosilo na NH, njega i IH.

18. U svom iskazu tužitelj navodi kako je tužio svoju tetu radi isplate naknade za korištenje nekretnine, a iz razloga što ga nije htjela pustiti u posjed, niti je htjela plaćati naknadu. Tražio je od IH da mu preda posjed. Slali su joj na desetke dopisa. Mjesec dana nakon bakine smrti sreo ju je u dvorištu i tražio je da mu preda posjed. Rekla je da je pukla cijev od kanalizacije i da će se uskoro vratiti na kat, kroz mjesec, dva. Svaki mjesec je tako govorila, a koristila je cijelu kuću. U lipnju 2020. angažirao je odvjetnika Hrvoja Zdilara i on je otišao kod IH u kuću s njom razgovarati. Ona je rekla da će se povratno javiti u vezi dogovora, ali nije se nikad javila. U jednom trenutku je IH promijenila bravu od ulaznih vrata, tražio je ključ od nove brave, obećavala mu je, ali nikad mu nije dala. Dao je punomoć mami, jer je imao posla i nije mogao voditi pregovore oko prodaje svog dijela kuće. Sve je mama rješavala. Što se tiče kupoprodajne cijene mama mu je rekla da su kaparu dali UH, NH i I, svaki po 3.000,00 EUR. Preduvjet za tu kupoprodaju je bilo da se povuku dvije tužbe protiv UH i NH. To je bio preduvjet za isplatu iznosa od 80.000,00 EUR koliko je još ostalo za platiti, a s obzirom na plaćenu kaparu. Oni su platili, a tužbe su povučene. Prije je vodio web shop i neke stvari koje su se preko tog web shopa prodavale su se nalazile u kući, u bakinoj sobi, nije mogao te stvari vratiti svom šefu. Tu su bile i neke njegove osobne stvari. U dvorištu se nalazio bicikl, motor od čamca i još neke stvari. Misli da nije točno da je kupoprodajna cijena povećana zbog tih stvari. Ne zna da bi cijena bila povećana zbog potraživanja s osnova naknade za korištenje nekretnine prema UH i NH. Nakon smrti bake, IH ga nije htjela pustiti u kuću.

19. Sud je povjerovao iskazima svjedoka KH, ŠH i tužitelja jer su iskazivali uvjerljivo i suglasno, a njihovi iskazi nisu protivni drugim izvedenim dokazima, odnosno dokumentaciji dostavljenoj u spis.

20. Sud je povjerovao i iskazima svjedoka NH i UH u dijelu u kojem su njihovi iskazi u skladu s iskazima KH, ŠH i tužitelja, a nije povjerovao njihovim iskazima u dijelu u kojem navode da su plaćanjem povećane kupoprodajne cijene za suvlasnički dio KH (koji je u vrijeme podnošenja tužbe bio suvlasnički dio tužitelja), platili i potraživanje tužitelja prema IH iz ovog postupka. Njihovi iskazi u tom dijelu nosu uvjerljivi, jer niti iz jednog drugog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi bio postignut takav dogovor između sudionika tog pravnog posla i ovdje stranaka.

21. Naime, tužitelj te svjedoci KH i ĆH iskazivali su o tome kako su prilikom dogovaranja oko kupoprodaje s UH i NH pokušali postići dogovor i s tuženicom, a kako bi i ovaj postupak bio okončan, međutim tuženica je odbila bilo kakav razgovor o tome. Također, iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. svibnja 2022. koji je zaključen između KH i ZHB ne proizlazi da bi bilo koji dio kupoprodajne cijene bio plaćen u svrhu plaćanja potraživanja iz ovog postupka. Osim što se postojanje takvog dogovora nigdje u ugovoru ne spominje, taj ugovor je zaključen između osoba od kojih niti jedna nije stranka u ovom postupku. Da je postignut dogovor da se kupoprodajnom cijenom ima namiriti i potraživanje iz ovog postupka, bilo bi logično i životno da se to u tom kupoprodajnom ugovoru i navede ili barem inzistira na sastavljanju neke isprave ili potvrde o tome, a sve imajući na umu da je u trenutku sklapanja tog kupoprodajnog ugovora i plaćanja kupoprodajne cijene ovaj postupak bio u tijeku.

22. Stoga, sud zaključuje kako plaćanjem kupoprodajne cijene KH za njezin suvlasnički dio nekretnine, nije plaćeno predmetno potraživanje tužitelja prema tuženici, a s osnova naknade za korištenje nekretnine.

23. Navode tuženice iz odgovora na tužbu da je Ugovor o darovanju od 24. lipnja 2013. sklopljen između EH i ŠH ništetan, odnosno da nije valjan jer nije sklopljen u za to propisanom obliku, budući da darovana nekretnina nije predana u posjed, sud ne nalazi osnovanim. Naime, iako tuženica navodi kako ŠH darovane nekretnine nisu predane u posjed, sud smatra kako te svoje tvrdnje tuženica nije dokazala. Sud je povjerovao iskazima ĆH, KH i tužitelja da su oni bili u (su)posjedu nekretnine dok je EH bila živa. Kako proizlazi iz njihovih iskaza, osim poslovnog prostora u odnosu na koji njihovo posjedovanje nije sporno, koristili su i prizemlje kuće, a u jednoj prostoriji su držali stvari za potrebe obavljanja posla firme ĆH i za potrebe web shopa koji je vodio tužitelj. Također, ĆH i KH iskazivali su o troškovima koje su plaćali u vezi s održavanjem te nekretnine. Iz svega navedenog, sud zaključuje da je EH prilikom zaključenja ugovora o darovanju s ĆH **.**.2013. predala istom nekretninu u suposjed, u kojem je i bio s obzirom da je koristio prizemlje kuće, koja kuća ima samo jedan ulaz. O tome da kuća ima samo jedan glavni ulaz, svi svjedoci su suglasno iskazivali.

24. Osim toga, taj Ugovora o darovanju ½ dijela cijele kuće ĆH, zaključen je 2013. Pri tom je EH drugu polovicu kuće, odnosno 50/100 dijela ugovorom o darovanju od darovanju dijela nekretnine od 15. ožujka 2012. darovala tuženici. Iz navedenog proizlazi da je tuženica dugi niz godina upoznata s činjenicom da je ĆH suvlasnik cijele kuće u ½ dijela, a sve te godine nije ni na koji način osporavala njegovo suvlasništvo, kao ni valjanost Ugovora o darovanju od 24. lipnja 2013. U ovom postupku, tuženica na okolnost da ĆH nakon sklapanja tog Ugovora, a kasnije ni tužitelj nakon sklapanja darovnog ugovora s ĆH, nisu stupili u suposjed nekretnine, nije predložila niti jedan dokaz. Od predloženih svjedoka DH, SH i LH je odustala, a ni sama se nije odazvala pozivu suda radi davanja iskaza pred sudom. Stoga sud smatra kako tuženica svojim paušalnim navodima nije dokazala da Ugovor o darovanju od 24. lipnja 2013. ne bi bio valjan, odnosno da je ništetan, a niti u ovom, niti u nekom drugom postupku, nije postavila konkretan zahtjev kojim bi taj Ugovor o darovanju, kao i upis ĆH u zemljišne knjige na temelju tog Ugovora, osporila.

25. Prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

26. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

27. Dakle, samo je nepošteni posjednik dužan vlasniku naknaditi koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja. Za odluku o tužiteljevom zahtjevu radi isplate naknade za korištenje nekretnine bilo je potrebno utvrditi je li tuženica nepoštena posjednica i ako je, od kad je postala nepoštena.

28. Prema odredbi čl. 18. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

29. Tužitelj nije dokazao da bi već sljedeći dan nakon smrti EH tuženica postala nepoštena. Naime, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je bio u posjedu nekretnine, a na temelju iskaza ŠH, KH i tužitelja sud je i utvrdio da je tužitelj bio u posjedu dijela nekretnine u prizemlju kuće, a kako je to obrazloženo u točki 23. obrazloženja ove presude. Stoga, ako je tužitelj bio u posjedu taj posjed nije izgubio samom činjenicom smrti svoje bake EH, a ne tvrdi da je tuženica sljedeći dan nakon smrti EH promijenila bravu. U svom iskazu KH navela je kako najprije, a nakon smrti bake EH nisu ništa poduzimali neko vrijeme, nakon čega je njezin suprug počeo postavljati pitanja tuženici kada će iseliti iz prizemlja i kada će im prizemlje predati u posjed. I KH i tužitelj iskazali su da je mjesec dana nakon smrti EH tužitelj tražio od tuženice da mu preda posjed. S obzirom da tuženica nije određeno osporila da bi je tužitelj mjesec dana nakon smrti bake tražio da mu preda posjed dijela nekretnine, sud utvrđuje da je mjesec dana nakon bakine smrti, tj. 26. ožujka 2020. tuženica postala nepoštena posjednica dijela nekretnine tužitelja, jer je tog trenutka tužitelj zatražio predaju dijela nekretnine u posjed.

30. Stoga je tuženica dužna naknaditi tužitelju korist koju je imala za vrijeme svog posjedovanja, a ta je korist upravo naknada za korištenje nekretnine u visini najamnine koju je tužitelj mogao ostvariti davanjem nekretnine u najam.

31. U svrhu utvrđenja visine naknade za korištenje nekretnine, odnosno tržišne najamnine koju je tužitelj mogao ostvariti davanjem nekretnine u najam izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković. Vještakinji je dano u zadatak izračunati visinu naknade za korištenje ½ dijela nekretnine, bez poslovnog prostora – lokala u prizemlju površine 20 m2 budući da naknada za korištenje lokala nije dio tužbenog zahtjeva, za razdoblje od veljače 2020. do siječnja 2021., prema podacima Grada Zagreba, Gradske službe za imovinsko-pravne poslove, Službe za vrednovanje nekretnina.

32. U svom nalazu i mišljenju vještakinja Petra Blašković navodi kako visina naknade za korištenje ½ dijela nekretnine za stambeno-poslovnu zgradu i dvorišta bez poslovnog prostora – lokala u prizemlju, na adresi [adresa], a uzevši u obzir podatke Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, iznosi ukupno 8.976,30 EUR. Mjesečni iznos najamnine za 2020. godinu iznosi 752,12 EUR, a za 2021. godinu 702,98 EUR.

33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje jer je isti jasan i obrazložen te neproturječan kako sam sebi, tako i ostalim izvedenim dokazima, a ni stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju.

34. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženica dužna tužitelju za razdoblje od 26. ožujka 2020. do 16. veljače 2021. platiti naknadu za korištenje nekretnine i to u iznosu od 7.995,07 EUR, a koju visinu je sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještakinje za utvrđeno razdoblje u kojem je tuženica bila nepoštena posjednica. Naknada za ožujak 2020. i veljaču 2021. utvrđena je razmjerno broju dana tijekom kojih je tuženica utvrđena kao nepoštena posjednica te za ožujak 2020. godine (5 dana) iznosi 121,31 EUR, dok za veljaču 2021. (16 dana) iznosi 401,70 EUR.

35. U preostalom dijelu, a za iznos od 981,23 EUR tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

36. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose naknade za korištenje nekretnine, sukladno odredbi članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO). Zatezne kamate teku od 27. u mjesecu za tekući mjesec, jer je to tužitelj tako tražio, a sud navedeno smatra primjerenim. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Sud nije posebno cijenio sadržaj dopisa kojima se tužitelj obraćao tuženici i UH te NH, a radi predaje ključeva, predaje u posjed i općenito dogovora oko načina korištenja predmetne nekretnine, jer svi ti dopisi datiraju iz razdoblja nakon što je tuženica već prodala svoj suvlasnički dio UH i NH, odnosno, nakon razdoblja na koje se odnosi tužbeni zahtjev. Stoga sadržaj dopisa nije odlučan za odluku u ovoj pravnoj stvari. Sud nije posebno cijenio niti potvrde i službenu zabilješku PU Zagrebačke II. Policijske postaje Zagreb, jer navedeno nije odlučno za odluku. Sud nije uzeo u obzir niti dostavljeni prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice, odgovor protustranke, rješenje posl.br. R1- 617/2020-12 od 29. lipnja 2021. kao i drugu dokumentaciju iz tog postupka, jer navedeno nije ni od kakvog utjecaja na odluku.

38. Tužitelju pripada trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 30. rujna 2022., 22. studenoga 2022., 4. veljače 2023. i 3. veljače 2026. (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podnesaka od 8. veljače 2025. i 15. svibnja 2025. u visini 25 bodova za svaki podnesak (Tbr.8/4 Tarife), zastupanja na ročištima održanim 21. veljače 2023., 18. siječnja 2024., 21. svibnja 2024., 15. listopada 2024., 27. siječnja 2025. i 22. svibnja 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno 1150 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (2.300,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (575,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 60,86 EUR (Tar. br. 1. t. 1. Tarife sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 37/23) i na presudu u iznosu od 195,26 EUR (Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 50/26), odnosno ukupno 3.131,12 EUR.

39. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je tužitelj u postupku uspio sa 89,07% svog zahtjeva, dok je tuženica uspjela u preostalom dijelu od 10,93%. Kad se od postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u sporu oduzme postotak tuženice koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, tada se utvrđuje da je preostali postotak 78,14%.

40. Sukladno uspjehu tužitelja u sporu pripada mu pravo na naknadu navedenih troškova u iznosu od 2.446,66 EUR, kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, koji je tužitelju dosuđen u cijelosti jer je isti bio neophodan za predmetni postupak pa ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 2.796,66 EUR.

41. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 15. lipnja 2023., 22. siječnja 2024. i 25. studenoga 2024., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

42. Stoga je tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.796,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

43. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. srpnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka presude i rješenja, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćniku tuženice