Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-404/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5329/2025-6 od 20. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5329/2025-6 od 20. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 19.975,81 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2023. do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku FČ u iznosu od 19.975,81 EUR-a za razdoblje od 1. listopada 2022. do 30. lipnja 2025.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Iz sadržaja spisa proizlazi da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja kao i da je osiguranik tužitelja FČ koji je ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. siječnja 1991. suodgovoran za nastanak iste u omjeru od 30%, kao i da je osiguraniku tužitelja, počevši od 27. veljače 1995. priznato pravo na invalidsku mirovinu radi potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom izvan rada.
7. Sporno je pravno pitanje o primjeni mjerodavnog prava s obzirom da tužitelj zahtjev temelji na čl. 161. st. 1. i 2., 164. st. 1. i 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, i 119/22, u daljnjem tekstu: ZOMO), dok tuženik smatra da se njegova odgovornost za naknadu štete procjenjuje primjenom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOOP).
8. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da je za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svome osiguraniku, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.
9. Odredbom čl. 27. ZOOP je propisano:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".
10. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime isplate invalidske mirovine prema odredbama čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
11. Međutim, tužbeni zahtjev ne temelji se na tvrdnji o postojanju takve razlike iznosa niti je tužitelj , na kojemu je teret dokaza visine potraživanja, tijekom postupka predlagao izvođenje dokaza kojim bi se utvrdio razmjerni iznos isplaćene mirovine iz čl. 27. st. 3. ZOOP. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
12. Slijedom navedenog je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 7. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vitomir Boić
