Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-715/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica-specijalist OE, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŠE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martina Radić Šunjić, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika: KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Split, Spinčićeva 1, OIB:51401063283, radi naknade troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-463/2025- od 16. travnja 2025., 7. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-463/2025- od 16. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana ovrhovoditeljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 250,00 eura zajedno s pripadajućim kamatama.

2. Protiv prvostupanjskog navedenog rješenja, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditeljice da se ovršeniku naloži isplata troškova izvansudske ovrhe na račun punomoćnice ovrhovoditeljice, žalbu je izjavila ovrhovoditeljica zbog bitne povrede odredaba postupka, posebice zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu, pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.; dalje: OZ), na koju povredu u žalbi ukazuje ovrhovoditeljica, jer prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazloženo te su u njemu navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

5. Suprotno žalbenim navodima u kojima ovrhovoditeljica upire na to da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbe postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP kada je ovršenici naložio da ovrhovoditeljici isplati trošak izvansudske ovrhe, umjesto isplate na račun punomoćnice ovrhovoditeljice, po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja nije počinio navedenu bitnu povredu jer nalaganjem isplate troškova postupka ovrhovoditeljici nije prekoračio tužbeni zahtjev. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud na temelju čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovrhovoditeljica je 27. veljače 2026. prvostupanjskom sudu podnijela zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 250,00 eura, te je prvostupanjski sud u nepobijanom dijelu izreke prvostupanjskog rješenja prihvatio navedeni zahtjev ovrhovoditeljice, odnosno na temelju čl. 14. st. 4. i 6. OZ i čl. 155. ZPP zaključio da ovrhovoditeljici valja priznati trošak sastava prijedloga za izravnu naplatu dostavljen Financijskoj agenciji na temelju Tbr. 11. točka 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.: dalje: Tarifa) u iznosu od 100,00 eura, trošak sastava zahtjeva za naknadom troškova postupka na temelju Tbr. 11. toč. 10. Tarife u iznosu od 50,00 eura i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na temelju Tbr. 36. toč. 2. Tarife u iznosu od 50,00 eura, sve uvećano za pripadajući iznos PDV-a, dakle, sveukupni trošak postupka u iznosu od 250,00 eura.

7. U žalbi ovrhovoditeljica ističe da je, u konkretnom predmetu svojoj punomoćnici izdala punomoć koja je istovremeno generalne prirode (za zastupanje) i specijalne prirode s obzirom na to da istom naročito ovlašćuje punomoćnicu da prima novac i novčane vrijednosti, čime je pobliže odredila ovlaštenja punomoćnice u pogledu ispunjenja novčane obveze. Navodi da, sukladno čl. 164. Zakona o obveznim odnosima, ima pravo zahtijevati isplatu troškova izvansudske ovrhe na račun svoje punomoćnice, a koja, sukladno odredbama čl. 20. Zakona o odvjetništvu, ima ustanovljeno zakonsko založno pravo na navedenim sredstvima. S obzirom na to da je na temelju izdane punomoći i posebnog ovlaštenja odvjetnik ovlašten primati novac i novčana sredstva stranke na svoj račun, ne postoji relevantan razlog koji bi onemogućavao isplatu parničnih troškova na račun punomoćnika, a koji ujedno ima zakonsko založno pravo na navedenim sredstvima. Odbijanjem isplate troškova izvansudske ovrhe na račun punomoćnice da dolazi do kršenja subjektivnih prava ovrhovoditeljice kao vjerovnice sadržanih u čl. 164. Zakona o obveznim odnosima, te ograničavanja njezinih prava raspolaganja vlasništvom zaštićenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, ali i do kršenja zakonom ustanovljenog založnog prava odvjetnika. Ukazuje na određenu sudsku praksu drugostupanjskih sudova u identičnim činjeničnim i pravnim situacijama.

8. Po ocjeni ovog suda, neosnovano ovrhovoditeljica u žalbi ukazuje da je punomoć ispuštena punomoćnici istovremeno generalne i specijalne prirode jer je ovrhovoditeljica istom svoju punomoćnicu naročito ovlastila da prima novac i novčane vrijednosti, te da je na temelju izdane punomoći i posebnog ovlaštenja punomoćnica

- odvjetnica ovlaštena primati novac i novčana sredstva stranke na svoj račun.

9. Prije svega potrebno je ovdje ukazati na sadržaj odredbe čl. 94. st. 1. i 2. ZPP kojom je propisano da opseg punomoći određuje stranka koja može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku. Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je u smislu čl. 95. st. 1. ZPP ovlašten na temelju takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja (toč. 1); stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva (toč. 2.); od protivne stranke primiti dosuđene troškove (toč. 3.); te punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku (toč. 4.).

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditeljica odvjetnici Martini Radić Šunjić izdala punomoć za zastupanje u postupku radi naknade troškova izvansudske ovrhe koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, te je na temelju takve punomoći odvjetnica, između ostalog, ovlaštena od protivne stranke primiti novac i novčane vrijednosti i o tome izdati potvrdu.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedenu odredbu sadržanu u punomoći, a imajući u vidu i odredbu čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP, valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani, u konkretnom slučaju ovršenici da ovrhovoditeljici plati trošak postupka isplatom na račun punomoćnice kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da primi novčanu tražbinu na svoj račun (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017.).

12. Drugim riječima, stranka može, umjesto protivnoj strani, njegovom punomoćniku isplatiti dosuđene troškove, a odvjetnik je ovlašten te troškove primiti u njezino ime. Smisao te odredbe, internog odnosa između opunomoćitelja i punomoćnika koji se temelji na ugovoru o punovlašću, ali i samog zastupanja, jest da punomoćnik (ugovorni zastupnik) poduzima sve radnje, pa tako i prima dosuđene troškove, u ime i za račun opunomoćitelja (zastupanog). Dakle, u konkretnom slučaju citirana punomoć bila bi posebna punomoć kojom je ovrhovoditeljica izričito ovlastila punomoćnicu da, u njeno ime i za njen račun, primi dosuđene troškove, ali samo u slučaju dobrovoljne isplate.

13. Dakle, s obzirom na to da ovaj drugostupanjski sud smatra kako je odluka suda prvog stupnja u pogledu troškova postupka pravilna i zakonita, to je valjalo, sukladno čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditeljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je sadržajno odbijen zahtjev ovrhovoditeljice da se ovršenici naloži isplata troškova izvansudske ovrhe na račun punomoćnice ovrhovoditeljice tj. odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 7. srpnja 2026.

SUTKINJA

Dragica Samardžić