Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-283/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, koji zastupa punomoćnica DU, dipl.prav., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-508/2024-24 od 8. srpnja 2025., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-508/2024-24 od 8. srpnja 2025.
III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da plati tužiteljici, iznos od 1.400,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 8. prosinca 2023. do isplate, kao i da nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.762,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2025. do isplate, a sve u roku 15 dana.
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači u smislu žalbenih razloga. Tuženik je zatražio i trošak žalbenog postupka.
2.1. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženika osporila sve žalbene navode kao neosnovane te je predložila da se žalba kao takva odbije.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
3.3. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je sud ovlašten na temelju te odredbe, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatraju stranke da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čine stranke.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog ozljeđivanja u nezgodi na radu koja se desila 9. listopada 2023., kada je kao radnica Kliničkog bolničkog centra Zagreb zadobila ozljedu na radu. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je njezin poslodavac s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od nezgode svojih radnika, a što tuženik ne spori.
5. Između stranaka nije sporan štetni događaj, ali je i dalje sporna odgovornost tuženika za predmetnu štetu, kao i visina tužbenog zahtjeva.
6. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće:
- da iz prijave o ozljedi na radu proizlazi kako je tužiteljica ozlijeđena 9. listopada 2023. na ulaznim stepenicama u zgradu [adresa], na putu za posao, prilikom hodanja po oštećenim stepenicama gdje je krivo stala na oštećenu stepenicu i izvrnula lijevi gležanj, odnosno uganula lijevi gležanj,
- da je tužiteljici navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu od HZZO-a 3. studenoga 2023. pod šifrom S93.4.,
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je kritične zgode dolazila na posao u 6,00 sati ujutro, da se cijeli KBC Zagreb renovirao i u prostore da se ulazilo preko evakuacijskih stepenica, kako ostali radnici, tako i pacijenti, a da joj se prilikom penjanja na prizemlje radi ulaska u zgradu na jednoj od stepenica, koje su inače bile šupljikaste, oštećene i taj dan mokre od kiše, izvrnuo gležanj, s time što se i dalje nastavila penjati i presvukla se u radnu odjeću, odradila dio radnog vremena, ali kako ju je noga boljela i počela je otjecati to da ju je šef poslao na hitnu, gdje su je obradili, nakon čega je bila na bolovanju dva tjedna, a za koje vrijeme se o njoj brinuo dečko iz razloga što je imala zavoj i štake i strah od stepenica, pogotovo silaska.
7. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica od tuženika kod kojeg je njezin poslodavac imao sklopljenu policu osiguranja potražuje naknadu štete kao radnica protiv poslodavca, a kod kojeg je doživjela predmetnu radnu nezgodu, i to na temelju odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21, 114/22. i 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), kao i na temelju odredbe članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" , broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 156/22. i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZR), u vezi s odredbom članka 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18. – u daljnjem tekstu: ZZR), koji su vrijedili u momentu ozljeđivanja tužiteljice 9. listopada 2023., odnosno od tuženika kao osiguratelja na temelju odredbe 943. ZOO-a.
8. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac odgovoran tužiteljici za nastalu štetu na temelju odredbi članka 25. ZZR- a (pogrešno je naveden članak 15. ZZR-a), koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis. Prema stavku 1. toga članka, ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok prema stavku 2. istoga članka, poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
8.1. Dakle, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), prema općim propisima obveznog prava, kako je to propisano i odredbom članka 111. stavkom 1. ZR-a.
9. Kako se u ovom slučaju prema utvrđenju prvostupanjskog suda dogodio osigurani slučaj kojim je tužiteljica kao radnica Kliničkog bolničkog centra Zagreb osigurana kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja] od posljedica radne nezgode, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije doprinijela nastanku štetnog događaja kada je hodala po stepenicama prilikom dolaska na posao, a koje su bile oštećene, zbog čega se neosnovano tuženik poziva na fotografiju koja pokazuje par stepenica kojim se penjala tužiteljica. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, i to odredbe članka 1067. ZOO-a, kada je zaključio da tužiteljica nije odgovorna za nastanak spornog događaja, pri čemu je pravilno ocijenio iskaz tužiteljice i utvrđeno u prijavi ozljede na radu, dok tuženik nije dokazao da su stepenice na dijelu kojim je hodala tužiteljica bile ispravne, odnosno da nisu bile oštećene, bez obzira što su imale rukohvat.
10. Nadalje je prvostupanjski sud odlučujući o neimovinskoj šteti koju je tužiteljica pretrpjela u svezi sa štetnim događajem na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila distorziju lijevog gležnja, da je pregledana u Hitnoj kirurškoj službi KBC Zagreb, da je bila na bolovanju oko 14 dana, da su zaostali povremeni bolovi u lijevom gležnju prilikom promjene vremena i da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda te da se zdravstveno stanje stabiliziralo 1. studenoga 2023.
10.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je zbog zadobivenih povreda trpjela bolove jakog intenziteta dva dana, bolove srednjeg intenziteta pet dana i bolove manjeg intenziteta još deset dana.
10.2. Isto tako, na temelju procjene vještaka utvrđeno je kako je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana, potom srednjeg intenziteta pet dana i strah manjeg intenziteta 10 dana, dok trajne posljedice kod tužiteljice nisu zaostale.
10.3. Tužiteljici je prema nalazu i mišljenju vještaka bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz pet dana po dva sata i 10 dana po jedan sat, ukupno 20 sati.
11. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik prigovara dosuđenoj neimovinskog i imovinskoj naknadi u ukupnom iznosu od 1.400,00 eura, a uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužiteljica zadobila navedene prigode, zbog čega je primjenom odredbe članka 1095. i članka 1100. ZOO-a, pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada navedeni iznos, jer je pritom vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha te potrebnoj tuđoj pomoći i njezi. Neosnovano tuženik prigovora tom dosuđenom iznosu, iz razloga što je pravilno prvostupanjski sud primijenio i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzete na Građanskoj sjednici toga suda, s time što se ukazuje da ti Orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju množenja trajanja i jačine pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha s orijentacijskim iznosom po danima, već naprotiv upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe, a što je u ovom slučaju prvostupanjski sud imao na umu.
12. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici i pripadajuće kamate od 8. prosinca 2023. na dosuđeni iznos.
13. Naime, odredbom članka 943. stavkom 1. ZOO-a, propisano je da je obveza osiguratelja isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.
13.1. Budući je u ovom slučaju prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik obavijest dobio 24. studenoga 2023., to je obveza tuženika dospjela protekom 14 dana, odnosno 8. prosinca 2023., pa je pravilno taj sud od tada tužiteljici dosudio pripadajuće kamate na cijelu dosuđenu štetu. Stoga, neosnovano tuženik prigovora i tijeku kamata jer iste teku u smislu citirane odredbe, kako je to pravilno utvrdio i dosudio prvostupanjski sud.
14. Inače, ni ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, zbog čega je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.
15. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka, jer ju je prvostupanjski sud pravilno donio primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), kao i odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a.
15.1. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sastavljanje odgovora na žalbu odbijen je, iz razloga što ta radnja prema mišljenju ovoga suda nije bila potrebna za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, kao što je odbijen i zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom primjenjujući odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a.
16. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu 8. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sonja Meštrović
