Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-381/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, SIU, izvjestiteljice i članice, LIU, članice, u pravnoj tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Amdosoft Systems d.o.o., Kastav, Rubeši 17/a, OIB: 02791730426, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk iz Rijeke, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-131/2019-22 od 20. travnja 2026., u sjednici održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-131/2019-22 od 20. travnja 2026. u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 331,80 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev sa sadržajem:

« I Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu koji je zaključen između stranaka dana 15. siječnja 2019. godine i koji je otkaz tuženi dao tužitelju odlukom od dana 18. siječnja 2019. nije dopušten pa stoga radni odnos tužitelju nije ni prestao.

II Raskida se s danom 1. svibnja 2019. ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika dana 15. siječnja 2019. te se nalaže tuženiku tužitelju isplatit naknadu štete zbog nedopuštenog otkaza sukladno članku 125. Zakona o radu u iznosu 8.000,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 331,80 eura sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (20. travnja 2026.) pa do isplate, u roku 8 dana, dok se u preostalom dijelu (više od 331,80 eura, a do zatraženih 1.862,57 eura) tuženikov zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.“

2. Protiv presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da otkaz Ugovora o radu zaključenog između stranaka 15. siječnja 2019. kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 18. siječnja 2019. nije dopušten te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (čl. 115. st. 1. Zakona o radu /“Narodne novine“, broj: 71/14, 127/19 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR-a) te posljedično i zavisno za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete (čl. 125. ZR-a).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i rješenja te postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a). Sud prvog stupnja sastavio je odluku u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tužitelj.

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da sud, na temelju zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

8. U odnosu na odlučne činjenice za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:

-da je radni odnos između parničnih stranaka faktično započeo 15. siječnja 2019., kada je tužitelj počeo raditi kod tuženika prethodno potpisavši «Non disclosure agreement» (sporazum o povjerljivosti);

-da je odredbom čl. 14. st. 4. ZR-a propisano da ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme;

-da tuženik prije početka rada tužitelja (15. siječnja 2019.) s istim nije zaključio ugovor o radu, niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu;

-da je tuženik učinio nespornim da je tužitelju 18. siječnja 2019. dao usmeni otkaz ugovora o radu, protiv koje odluke poslodavca je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 1. veljače 2019. (čl. 133. ZR-a);

-da je tuženik zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa zaprimio 5. veljače 2019. (sadržaj preslike povratnice na listu 26 spisa);

-da je primitkom tog Zahtjeva tuženik, kao poslodavac izdao tužitelju potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu od 19. veljače 2019., koju je dostavio tužitelju u prilog dopisa od istog dana, kojim tužitelja poziva da bez odgode pristupi na rad kod njega prvog slijedećeg dana od dana zaprimanja potvrde o sklopljenom ugovoru o radu;

-da je jasno i nedvosmisleno pozivanje tuženika da tužitelj pristupi na rad odmah nakon primitka njegovog dopisa kojim ga se na isto poziva (kao i potvrde o sklopljenom ugovoru o radu) nedvosmisleno predstavlja radnju stavljanja izvan snage usmene Odluke o otkazu od 18. siječnja 2019.;

-da je tužitelj nesporno zaprimio dopis tuženika u prilogu kojeg potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu 22. veljače 2019.;

-da je 26. veljače 2019. tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu (čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR-a);

-da je tužitelj Odluku o otkazu od 26. veljače 2019. zaprimio po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću 8. ožujka 2019.;

-da protiv te Odluke nesporno tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava u smislu odredbe čl. 133. st. 1. i st. 2. ZR-a;

-da je protekom otkaznog roka od 7 dana, koji je počeo teći primitkom Odluke o otkazu, tuženik odjavio tužitelja kao svog radnika 15. ožujka 2019.,

pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio tužbeni zahtjev, u bitnome uz obrazloženje da je tuženik imao zakonsko pravo da u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva za zaštitu prava radnika, ukoliko smatra da je isti osnovan u dijelu kojim se osporava dopuštenost Odluke o otkazu, istu Odluku stavi van snage, što je tuženik nesporno učinio, nakon čega je donio novu Odluku o otkazu, koju tužitelj nije osporavao, radi čega ne može s uspjehom u ovoj parnici osporavati (usmenu) odluku o otkazu od 18. siječnja 2019., koju je tuženik stavio van snage (koristeći zakonske mogućnosti da isto učini), radi čega su žalbeni navodi tužitelja bez činjeničnog i pravnog uporišta, s time da su u pretežitom dijelu neodlučni, budući da se ne odnose na predmet spora (da je u trenutku poziva na rad bio privremeno nesposoban za rad; o nezakonitosti Potvrde o sklopljenom ugovoru o radu /nenavođenje dana početka radnog odnosa, iznosa plaće, trajanja probnog rada /10 ili 45 dana/, da tuženik nije argumentirao razloge nezadovoljavanja za vrijeme trajanja probnog rada i dr.) te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

9. Pravilna je i odluka o parničnom trošku (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s tbr. 7/2, 54. i 46. u vezi s tbr. 52/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“, broj: 138/23/).

10. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac