Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-265/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Šimunić-Mamić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-233/2025-16 od 11. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-233/2025-16 od 11. veljače 2026.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 13. svibnja 2022. godine kojom se otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme s početkom primjene od 01.09.2014.g za obavljanje poslova radnog mjesta Zastupnik za osiguranje Zdravlje i Život u Sektoru za osiguranje građanstva, kao i svi eventualno naknadno sklopljeni dodaci Ugovora o radu i pripadajuće odluke o razini karijere, nezakonita i nedopuštena, te da radni odnos tužitelja nije prestao, pa se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na poslove radnog mjesta Zastupnika za osiguranje Zdravlje i [obrt] u [obrt], sve u roku od 8 dana od dana presuđenja i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana od presuđenja i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak 1.600,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4.Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 13. svibnja 2022. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme s početkom primjene od 1. rujna 2014. za obavljanje poslova radnog mjesta Zastupnik za osiguranje [obrt] u [obrt], kao i svi eventualno naknadno sklopljeni dodaci Ugovora o radu i pripadajuće odluke o razini karijere, te da radni odnos tužitelja nije prestao, uz zahtjev za vraćanje na rad na poslove navedenog radnog mjesta (čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu - Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR).

6.1. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

6.2. Dakle, otkaz prema ovom osnovu predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu, pa je u slučaju ovog otkaza poslodavac dužan radnika upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, te mu omogućiti da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini (čl. 119. ZR-a).

6.3. Stoga, da bi se radilo o skrivljenom kršenju obveza iz radnog odnosa potrebno je kumulativno ispunjenje tri uvjeta: da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa; da je obveze kršio isključivo radnik; te da je radnik obveze kršio s namjerom .

6.4. U konkretnom slučaju tužitelj je bio dužan poštivati temeljne obveze i prava iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 7. ZR-a, pa opravdan razlog za otkaz u slučaju skrivljenog ponašanja, a kako to ispravno cijeni prvostupanjski sud, predstavlja opetovano nedopušteno ponašanje tužitelja u smislu preuzetih obveza iz radnog odnosa zbog čega nije realno očekivati od poslodavca da i dalje zadrži taj radni (ugovorni) odnos.

7.1. Odredbom čl. 135. st. 3. ZR propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

7.2. S obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari tuženi poslodavac otkazao ugovor o radu tužitelju, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu to je tuženik kao poslodavac u tom smislu trebao dokazati dopuštenost odluke o otkazu od 13. svibnja 2022. odnosno da je do kršenja obveza iz radnog odnosa, koje se odlukom o otkazu stavljaju na teret, došlo skrivljenim ponašanjem tužitelja kao radnika neovisno o tome je li poslodavcu nastala šteta ili ne.

8. Budući da ZR-a ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, dopuštenost ove vrste otkaza cijeni se prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, što u ovom konkretnom slučaju znači u granicama zahtjeva za utvrđenje nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu i to samo u odnosu i okviru onih razloga za otkaz koji su navedeni u odluci o otkazu, dakle onih razloga na kojima je poslodavac utemeljio pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 13. svibnja 2022.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno neproturječni baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

10.1. Nije se ostvarila niti u žalbi tuženika označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u svezi članka 8. ZPP, a na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto.

10.2. Žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio isključivo na iskazu tužitelja je neosnovan jer je suprotan sadržaju obrazloženja iz kojeg jasno i nedvojbeno proizlazi da je taj sud analizirao sve izvedene personalne dokaze, kako iskaz tužitelja tako i svih ostalih saslušanih svjedoka, pa i onih predloženih po tuženiku i to upravo svjedoka ET i VT, zaposlenika tuženika, koji su sudjelovali u postupku otkazivanja ugovora o radu tužitelju, ali i svjedoka NT i UT, koji su proveli analizu računala kojeg je tužitelj koristio u obavljanju svojih radnih zadataka.

10.3. Pritom treba reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

11. Tako je, suprotno žalbenim navodima, u odnosu na postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, sud prvog stupnja detaljno analizirao i ocjenjivao sadržaj Odluke o otkazu i konkretne razloge za otkaz koji se tužitelju stavljaju na teret te ih je dovodio u vezu s utvrđenjima koja proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja kao i sa sadržajem internih propisa tuženika.

12. Na temelju tako provedene analize i ocjene izvedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tuženik svoju Odluku o otkazu od dana 13. svibnja 2022. utemeljio na pretpostavkama (…moguće da su;…očito je da su;… možebitno), a vezano uz otkazni razlog da je tužitelj grubo kršio obveze iz radnog odnosa i na taj način tuženika kao poslodavca izložio sigurnosnom i reputacijskom riziku obzirom da je došlo do "možebitnog" otkrivanja podataka tuženika trećima, tuženik nije dokazao odnosno nije na nedvojben način utvrdio da je upravo tužitelj grubo kršio obveze iz radnog odnosa i posljedično tuženika izložio sigurnosnom i reputacijskom riziku.

13. Odluka tuženika je, suprotno odredbi čl. 120. ZR, utemeljena na možebitnim i nepreciznim razlozima, točnije pretpostavkama što se u konkretnom slučaju dogodilo , na što upućuje i podatak da je tuženik podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja radi odlijevanja podataka, a da je tuženik kao poslodavac prije donošenja pobijane odluke o otkazu na nedvojbeni način utvrdio da je tužitelj na bilo koji način bio odgovoran za odlijevanje podataka, tada bi i kaznenu prijavu podnio protiv tužitelja.

14. Naime, iz privatno provedenog vještačenja po narudžbi i za račun tuženika kao poslodavca po tvrtki ... i [obrt] nakon kontrole tužiteljevog računala proizlazi kako na kontroliranom računalu nisu pronađeni tragovi da je isto kompromitirano od treće strane niti zaraženo malicioznim kodom , a ukoliko je došlo do neovlaštenog pristupa i neovlaštenog slanja podataka bez znanja korisnika, takva radnja bila bi moguća isključivo ako je treća strana imala korisničke vjerodajnice i koristila se računalom kao sam korisnik. Osim toga, ni iz dnevničkih zapisa ne proizlazi da je tužitelj dijelio svoje korisničke podatke bivšim kolegama, a sada zaposlenicima konkurentske osigurateljne tvrtke.

15. Slijedom izloženog, a suprotno žalbenim navodima, ocjenom provedenih dokaza pravilno je utvrđeno da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od dana 13. svibnja 2022. nije zakonita i kao takva je nedopuštena jer je utemeljena na pretpostavkama iako je zakonska obveza tuženika kao poslodavca bila dokazati da je upravo tužitelj svoje korisničko ime i lozinku obznanio kolegama koji su potom prešli na rad u konkurentsku firmu i da su oni u konkurentskoj firmi, preko tužiteljeve lozinke ulazili u računalni sustav tuženika, te da je zbog toga došlo do značajnog odljeva podataka.

16. S tim u svezi pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao uvjerljive i životno logične suglasne iskaze tužitelja i svjedoka da je u poslovanju zastupnika u osiguranju kod tuženika bilo uobičajeno međusobno dijelili svoje šifre, ali samo u iznimnim okolnostima zbog izočnosti zaduženog zastupnika, kako bi netko od prisutnih mogao realizirati izradu police u trenutku dolaska klijenta, a sve kako bi se posao obavio na najbrži i najpovoljniji način kako za klijente tako i radi boljeg poslovanja poslodavca o čemu su svi pa i direktor tuženika ET imali saznanja. S druge strane, okolnost što je tužitelj u Izjavi od dana 6. svibnja 2022. priznao da je tijekom 2017. godine svoju šifru dao kolegi A, nije od značaja za pobijanu odluku o otkazu od 13. svibnju 2022. jer se ne odnosi na promatrano razdoblje od ožujka 2021. do ožujka 2022., a ni tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nikada nije potvrdio je u promatranom razdoblju svoje korisničko ime i šifru davao bivšim kolegama, čija imena su izrijekom navedena u Odluci o otkazu. Osim toga, svjedoci NT i E potvrdili su da izvršenom kontrolom računala tužitelja nisu utvrdili da su logove koje je koristio tužitelj neovlašteno koristile treće osobe, osobito ne učestalo (.. s velikom mogućnosti povezati s tvrtkom Generali osiguranje, minimalno dva puta tijekom promatranog razdoblja od godine dana),

17. Slijedom izloženog, a suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, zaključio kako poslodavac u predmetnoj pravnoj stvari nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz jer nije dokazao da je tužitelj počinio upravo one povrede obveza iz radnog odnosa koje mu se Odlukom o otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja od dana 13. svibnja 2022. stavljaju na teret odnosno koje su u odluci o otkazu navedene kao razlog za otkazivanje ugovora o radu.

18. Odluku o troškovima postupka je prvostupanjski sud pravilno donio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23 - dalje Tarifa)

19.1. Prema Tbr. 48. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a odredbom Tbr. 50. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 15 kuna (1.99 eur).

19.2. Budući da je prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 11. veljače 2026., dakle, u vrijeme kada je na snazi navedena Tarifa, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je donosio odluku o naknadi parničnog troška primjenom te tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu iste odnosno prije 5. studenog 2022. dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (2.00 eur).

19.3. Na žalbene navode valja odgovoriti da je Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., na postavljeno pitanje:

"Je li sud kod odluke o parničnim troškovima stranaka primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u svezi čl. 90. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), a imajući na umu pravno stajalište izraženo u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., odluku treba donijeti na način da se za parnične radnje poduzete do 1. studenoga 2022. godine stranci prizna parnični trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, dok se za parnične radnje poduzete nakon 1. studenoga 2002. godine stranci treba priznati parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna ili pak odluku o parničnim troškovima stranaka treba donijeti na način da za sve poduzete radnje, odnosno i za one parnične radnje poduzete i prije 1. studenoga 2022. stranci prizna/dosudi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna?"

dao odgovor:

Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (2,00 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5.studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura), a jednako pravno shvaćanje je primijenjeno i u odlukama toga suda broj: Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.

19.4. Slijedom izloženog, u konkretnom je slučaju pravilno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

20. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka i to tuženika jer nije uspio s podnesenom žalbom, a tužitelja jer trošak odgovora na žalbu nije bio potre ban u smislu čl. 155. ZPP za odluku o žalbi tuženika.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić