Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-330/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ERSTE&STEIERMAERKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320, zastupanog po punomoćnici Petri Đerek Ivezić, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenika VU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1358/2021-33 od 18. prosinca 2025., dana 7. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1358/2021-33 od 18. prosinca 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu citiranim u izreci odgođena je ovrha u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-10812/2021.
2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 1/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine u cijelosti.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Žalba je osnovana.
5. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr-1358/2021-8 od 27. travnja 2022. bila je određena ovrha na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu potvrđenog po javnom bilježniku Vesni Pučar pod [broj] od 17. studenoga 2006. i Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu [osobni identifikacijski broj], potvrđenog po javnom bilježniku Darji Bošnjak pod posl. br. OV -1162/16 od 8.2.2016., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 62.401,03 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB. na dan plaćanja, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 22.9.2021. do isplate po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose (koji nisu trgovački), na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] povezano sa suvlasničkim dijelom kako je naznačeno u rješenju, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednost nekretnina i prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Trošak ovrhe dosuđen je u iznosu od 7.500,00 kn.
6. Povodom žalbe ovršenice ovaj sud je rješenjem posl. br. Gž Ovr-1623/2022-2 od 17. siječnja 2023. ukinuo rješenje o ovrsi i predmet vratio na ponovni postupak.
7. Osnovano ovrhovoditelj u žalbi prigovara, da je pobijanim rješenjem sud odgodio ovrhu, iako nije donio novo rješenje o ovrsi niti je na bilo koji drugi način odlučio o prijedlogu za ovrhu.
8. Kada ne postoji odluka o ovršnom prijedlogu, dakle nije određena ovrha u smislu čl. 41. OZ, ne može se odlučiti niti o prijedlogu za odgodu ovrhe u smislu čl. 65. OZ za što je pretpostavka, prema navedenoj odredbi, da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (koja dakle mora biti određena) trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz daljnje pretpostavke iz točaka 1-10 navedene odredbe.
9. Nadalje, osnovano se prigovara da iz utvrđenja u spisu predmeta ne proizlazi da bi ovršenica pokrenula parnicu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ovršne isprave iz ovog ovršnog postupka, kako se navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, već da je istu pokrenuo korisnik kredita RU, radi čega je rješenje opterećeno bitnom povredom ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11.
10. U postupku donošenja presude broj C-407/18 u predmetu V c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom - ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članku 65. stavku 1. OZ-a ) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, treba odgoditi ovrhu neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti.
11. Radi toga navodi žalbe o tome da bi ovršni sud trebao ispitivati valjanost odredaba ovršne isprave, kao i da nisu utvrđeni kumulativno svi uvjeti za odgodu, nisu osnovani, dok će se o statusu potrošača korisnika kredita odlučiti u parničnom postupku koji isti vodi protiv ovršenice. O primjeni direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. također će se odlučiti u tom, parničnom postupku (ukoliko tuženik u tom postupku istakne takav prigovor).
12. Na temelju čl. 380. t. 3. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ, žalba je prihvaćena i rješenje o odgodi ovrhe (koja u ovom postupku nije niti određena, jer je rješenje o ovrsi ukinuto) ukinuto pobijano rješenje te predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
13. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 7. srpnja 2026.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović