REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Us I-3910/2026-7

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Anite Burza, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FŠ, rođenog **.**.1994. u mjestu Toba Tek Singh, Islamske Republike Pakistan, državljanina Islamske Repbulike Pakistana, trenutno smještenog u Prihvatnom centru za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi zadržavanja, 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/4224, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 26. lipnja 2026.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/26-06/4224, URBROJ: 511-01- 213-26-2 od 26. lipnja 2026., tužitelju, FŠ, državljaninu Islamske Republike Pakistana, izrečena je mjera zadržavanja smještajem u Prihvatni centar za strance na rok do 3 (tri) mjeseca.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i bitnome navodi kako je tijelo pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Navodi kako je u cijelosti izdržao kaznu izrečenu u kaznenom postupku K-182/25 Općinskog suda u Slavonskom Brodu, a po napuštanju zatvora sukladno odredbama Zakona o strancima bio je smješten u Prihvatni centar za strance na daljnja dva do tri mjeseca.

2.1. Dalje je naveo kako je tuženik 17. lipnja 2026. zaprimio od Veleposlanstva Pakistana putni list za tužitelja, te naglasio kako se radi o trećem mandatu od tri mjeseca u kojemu mjera zadržavanja narušava ravnotežu same svrhe mjere i prerasta u kaznu koju je već izdržao.

2.2. Nejasno mu je odakle tuženiku zbunjenost uvezi identiteta tužitelja, kada je tužitelj izdržao kaznu zatvora koju mu je odredio sud u Slavonskom Brodu.

2.3 Istaknuo je i kako su navodi o odugovlačenju i sprječavanju povratka neosnovani obzirom je izrazio namjeru za pružanjem međunarodne zaštite već ranije i to čim je doveden u Prihvatni centar za strance, što nitko nije zabilježio .

2.4 Neobjašnjivo mu je kako njegov povratak u zemlju podrijetla nije proveden za više od šest mjeseci

2.5. Naglasio je kako je u njegovom slučaju zadržavanje postalo zasebna kazna, koju je tužitelj odslužio.

Predlaže da ga se sasluša te navodi kako nema namjeru zlouporabiti postupak međunarodne zaštite.

3. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje i da mu se odobri besplatna pravna pomoć.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao ista nije osnovana. Navodi da je tužitelj presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj K-182/2025-17 od 26.svibnja 2025. osuđen na kaznu zatvora zbog kaznenog djela protiv javnog reda- protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma opisanog i kažnjivog prema čl.326.st.2.Kaznenog zakona.

4.1 Dalje je utvrđeno kako je tužitelj izjavio da ima odobren boravak u Republici Italiji kao tražitelj međunarodne zaštite, da se ne želi vratiti u Pakistan, te da želi ostati raditi i živjeti u [adresa]. PU požeško-slavonska, PP Požega u predmetu protjerivanja tužitelja iz RH donijela je rješenje od 20.prosinca 2025. kojim se tužitelj protjeruje iz RH na vrijeme od tri godine. PU Požeško-slavonska istim je rješenjem odredila njegov smještaj u Prihvatni centar za strance u Obedišću Ježevskom na vrijeme od 3 mjeseca, koje se smatra potrebnim za izradu putne isprave i organizaciju njegova povratka.

4.2 Dana 19.ožujka 2026. tužitelju je rješenjem Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance produljen smještaj u Prihvatnom centru za vrijeme potrebno za provedbu prisilnog udaljenja, a najdulje za još tri mjeseca kao i radi utvrđivanja pravog identiteta budući je odbio dati osobne ili druge identifikacijske podatke.

4.3 Dana 17.lipnja 2026. tužitelju je rješenjem Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance produljen smještaj u Prihvatnom centru za strance do provedbe prisilnog udaljenja, a najdulje za još dva mjeseca, a istog dana putem elektroničkog sustava NADRA Pakistan zaprimljen je putni list za imenovanoga, te je pokrenut postupak organizacije njegova prisilnog udaljenja.

4.4. Tuženik je naveo kako su u konkretnom slučaju ispunjene obje zakonske pretpostavke iz čl.54.st.1.toč.4. Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, jer se protiv tužitelja provodi postupak izvršenja pravomoćnog rješenje o protjerivanju, a sve okolnosti upućuju na zaključak da je namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio radi odgode ili otežavanja izvršenja navedene odluke.

4.5 Obzirom je tužitelj tek naknadno izrazio namjeru, traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o povratku ili protjerivanju donesene sukladno Zakonu o strancima.

4.6 Tuženik je naveo kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu blažih mjera propisanih Zakonom budući da tužitelj nema prijavljeno mjesto boravka niti osiguran smještaj u RH, nema obiteljske niti druge veze koje bi jamčile njegovu dostupnost nadležnim tijelima, a prethodno je izjavio kako neće dragovoljno napustiti RH niti Europski gospodarski prostor, a protiv njega je doneseno pravomoćno rješenje o protjerivanju. Istaknuo je i kako je utvrđeno da tužitelj nije pripadnik ranjive skupine, te je upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

4.7 Navodi kako se blažim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha zadržavanja upravo zbog ranijeg nepoštivanja izrečenih mjera, a puštanjem na slobodu tužitelj bi ostao nedostupan nadležnim tijelima za vrijeme postupka međunarodne zaštite. Smatra da mjera obveze redovitog javljanja ne bi osigurala dostupnost tužitelja s obzirom na prethodno nije poštovao obvezu napuštanja EGP-a, a mjera zabrane kretanja izvan određenog područja ne bi bila svrhovita, jer tužitelj nema obiteljske, socijalne niti radne veze koje bi ga dovele u određeno područje Republike Hrvatske. Smatra da su sve činjenice i okolnosti u postupku utvrđene, rizik od bijega procijenjen je individualno, uzimajući u obzir ukupnost ponašanja tužitelja., činjenicu da nema pravo boravka na području Europske unije i izražavanje namjere za međunarodnu zaštitu tek nakon smještaja u Prihvatni centar za strance kad je već u tijeku postupak prisilnog udaljenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je 06. srpnja 2026., održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika. Na raspravi je punomoćnik tužitelja odustao od provođenja njegova saslušanja. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju izrečena mjera zadržavanja smještajem u Prihvatni centar za strance na rok do 3 (tri) mjeseca, pozivom na odredbu članka 54.a stavka 11. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23., 17/25. i 59/26., dalje: ZMPZ).

8. Nadalje proizlazi da imenovani nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ni nakon donošenja rješenja o protjerivanju, ni nakon produljenja smještaja u Prihvatnom centru za strance, već tek nakon što je za njega pribavljen putni list, te kad je postupak prisilnog udaljenja ušao u završnu fazu provedbe.

8.1. Nadalje proizlazi da je u postupku utvrđeno da je tužitelju PU požeško- slavonska PP Požega donijela rješenje KLASA: UP/I- 216-02/25-19/515, URBROJ: 511-22-05-25-2 od 20.prosinca 2025 kojim se imenovani protjeruje iz RH na vrijeme od tri godine ,računajući od dana napuštanja RH. Tužitelju je s obzirom na sve naprijed navedeno, poglavito činjenicu da nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, te s obzirom na to da nije sigurno da će postupiti po rješenju o obvezi napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, izdano rješenje o povratku s rokom za dragovoljni odlazaka 30 dana računajući od dana dostave navedenog rješenja. Tužitelj je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

9. Člankom 54.a stavkom 1. točkom 4. ZMPZ-a, propisano je da se tražitelja i stranca u transferu može se zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno između ostaloga i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite žele odgoditi ili otežati izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili vraćanju donesenog sukladno odredbama zakona kojim se propisuju uvjeti ulaska, kretanja i boravka stranaca.

9.1. Odredbom članka 54.a stavka 3. ZMPZ-a, propisano je da se zadržavanje u specijaliziranom objektu za zadržavanje može odrediti ako se utvrdi da se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere. Nadalje stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da se mjera iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje ako na temelju okolnosti svakog pojedinog slučaja nazočnost tražitelja nije moguće postići mjerama propisanim člankom 54. stavkom 2. ovoga Zakona.

10. S obzirom na sve naprijed navedeno, Sud navodi da iz cjelokupnih podataka spisa proizlazi da je činjenično stanje kako je opisano u osporavanom rješenju i odgovoru na tužbu tuženika, pravilno utvrđeno, da je tužitelju određeno zadržavanje, zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, jer je na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavljeno da traženjem međunarodne zaštite nakon izvjesnog vremena , želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

11. Također, ističe se da tužitelj nema zakonit boravak, nije dragovoljno postupio po rješenju o napuštanju EGP-a, odnosno Republike Hrvatske , radi čega i Sud smatra da se kretanje ne može ograničiti drugim blažim mjerama. Konačno, ističe se da će i tijekom upravnog postupka odobrenja međunarodne zaštite tužitelju biti omogućeno da iznese sve činjenice i okolnosti bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite kao i da priloži sve dokaze.

12. Naime, na temelju prethodno opisanog činjeničnog stanja spisa, osnovano je zaključeno da postoje opravdani razlozi za zadržavanje tužitelja koje je naveo tuženik i pravilno je zaključeno da se drugim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha zadržavanja, čije trajanje je u konkretnom slučaju određeno sukladno zakonski predviđenom rasponu trajanja. U obrazloženju osporavanoga rješenja navedene su bitne činjenice i osobne okolnosti tužitelja, te je naveden propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar, a primjenom kojeg propisa je tuženiku dana ovlast za zadržavanje tražitelja na određeno vrijeme iz jednog od zakonski nabrojenih razloga, pa se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima.

13. Stoga, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja od kojeg dokaza je odustao i punomoćnik tužitelja.

14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.

15. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći i dokaza dostavljenih ovome sudu uz tužbu proizlazi da tužitelj nema dovoljno novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15. i 155/22.).

15.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, točkom III izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu do 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis