Poslovni broj: Povrv-1824/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista OU, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 07. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, Miramarska 24, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-224/2024 od 25. travnja 2024. godine pod točkom I.

II Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 43,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 41,79 EUR počev od dana 15. siječnja 2024.g. do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 99,01 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. srpnja 2026. godine do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 25.04.2024.g. do 07.07.2026.g., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 07. ožujka 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 160,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2024.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 14,68 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 14.01.2024.g., (što ukupno iznosi 175,40 eura) te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Vesna Pučar donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-224/2024 dana 25.04.2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor pozivajući se na zastaru potraživanja.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 1824/2024 od 04.03.2026.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-224/2024 od 25.04.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješen ju ovog suda od 04.03.2026.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da su stranke prekludirane u iznošenju daljnjih dokaznih prijedloga u smislu čl. 461.a stavak 8. ZPP-a.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 54-55 spisa), prijepise utuženih računa (list 64-91 spisa), izvod iz matične evidencije obveznika (list 56-57 spisa), obračune kamata (list 94-100 spisa) podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Naime, obzirom na tuženikov zastarni prigovor, tužitelj je tijekom postupka, podneskom od 07.04.2026.g. iskazao kako povlači dio tužbenog zahtjeva za period mjeseca travnja 2021.g. do mjeseca studenog 2022.g. i dio obračunatih kamata od dospijeća do 14.01.2024.g., dok ustraje kod dijela zahtjeva za račune od 03/2023 do 09/2023, u ukupnom iznosu od 41,79 EUR s pripadajućim kamatama od 15.01.2024. do isplate te s prethodno obračunatom zakonskom zateznom kamatom na te račune od dospijeća svakog pojedinog računa do 14.01.2024.g. u ukupnom iznosu od 1,45 EUR. Također, obzirom je račun za mjesec veljaču 2023.g. plaćen sa zakašnjenjem, tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća tog računa pa do dana plaćanja u iznosu od 0,04 EUR. Slijedom iznijetoga, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tužene isplatu iznosa od 43,28 eura po osnovi računa za mjesec ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g. (koji iznose 41,79 eura) sa zateznom kamatom tekućom od 15.01.2024.g. do isplate, iznos uglavničene kamate za period od dospijeća utuženih računa do 14.01.2024.g. od 1,45 eura te iznos uglavničene kamate od 0,04 eura za račun za mjesec veljaču 2023.g. plaćen sa zakašnjenjem , uz naknadu ovršnog i parničnog troška.

8. Obzirom na snižavanje i uređivanje tužbenog zahtjeva, valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar, posl. broj: UPP/OS-Ovrv-224/2024 od 25.04.2024.g. pod točkom I. i odlučiti kao u točci I izreke presude.

9. Prvotno valja istaknuti da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosilo na uslugu odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za period od mjeseca travnja 2021.g. do rujna 2023.g. (osim za mjesec prosinac 2022.g., siječanj i veljaču 2023.g.), te da tužena nije platila račune za navedeno razdoblje, a koji su računi glasili na mjesečne iznose od 6,10 eura, odnosno 5,53 eura te na iznos od 5,97 eura, slijedom čega sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 160,72 eura, odnosno sa uglavničenom kamatom od 14,68 eura, sveukupan dug iznosi 175,40 eura. Sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali svakog 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec

10. Tužena do okončanja postupka nije osporila činjenicu da su mjesečni računi za utuženo razdoblje glasili na iznose naznačene u izvatku iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa.

11. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je primijenio odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ( „Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, u daljnjem tekstu: ZKG) kao i Pravilnik o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7 od 29. svibnja 2008. god., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Tako odredba čl. 3. ZKG-a propisuje da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok čl. 20. st. 1. i 5. istog Zakona propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, dok je obveznika plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Sud polazi i od čl. 2. Pravilnika, kojim je propisano da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada, te da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji, kao što je zadužena površina (m2) prostora korisnika usluge.

12. Odredba čl. 5. Pravilnika propisuje da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan platiti račun za pružene usluge do roka određenog na uplatnici, odnosno do datuma dospijeća naznačenog na računu.

13. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl.20.st.5. ZKG-a u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika.

14. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

15. Obzirom da je sud uvidom u izvod iz registra matičnih podataka tužitelja neprijeporno utvrdio da je tužena bila evidentirana kao prijavljeni korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za utuženo razdoblje (a koja je činjenica ujedno razvidna i iz izvatka iz poslovnih knjiga, kao i prijepisa utuženih računa), to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tužene, a time i obvezu tužene na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koje ju tereti tužitelj u ovom postupku. Tužena također nije osporila predmetnu činjenicu do okončanja ovog postupka.

16. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je iz prijepisa utuženih računa način obračuna naknade za isporuku komunalnog otpada te uzevši u obzir činjenicu da tužena nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosila prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarni odvoz otpada u njezinom prostoru (niti se je pozvala na činjenicu da je podnosila takve prigovore) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 ZKG-a utvrdio visinu obračunate naknade za odvoz otpada za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa.

17. Obzirom da je sud izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa, u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio, obzirom da iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka, to je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva.

18. U odnosu na zastarni prigovor tužene, sud isti ocjenjuje djelomično osnovanim u dijelu za koji je tužitelj snizio tužbeni zahtjev. Kako se u ovoj pravnoj stvari potraživanje tužitelja odnosi se na usluge odvoza komunalnog otpada, a koja je usluga obavljena za potrebe kućanstva, slijedom čega se primjenjuje odredba čl. 232. st. 1 toč. 1. ZOO-a, to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu odvoza komunalnog otpada za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja.

19. Kako je iz e-spisa razvidno da je ovršni prijedlog podnijet dana 07.03.2024.g., to sud nalazi da računi za mjesec za mjesec ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g. u mjesečnim iznosima od 5,97 eura (za koje tužitelj nije snizio tužbeni zahtjev), a koji su računi dospjeli na platež na dane 15.04.2023.g., 15.05.2023.g., 15.06.2023.g 15.07.2023.g., 15.08.2023.g., 15.09.2023.g. i 15.10.2023.g. nisu u zastari te ih je tužena dužna temeljem čl.9. ZOO-a podmiriti.

20. Kako tužena tijekom postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirila utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje (za koje tužitelj nije snizio tužbeni zahtjev uslijed zastarnog prigovora), dok je tužitelj za razliku od nje dostavio izvod iz poslovnih knjiga u prilog svojih tvrdnji, to je sud utvrdio da je tužena sukladno odredbi čl. 20. ZKG u obvezi platiti iznos od 41,79 eura (po osnovi računa koji nisu zastarjeli), a na što ju također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao u točci II izreke presude.

21. Zahtjev tužitelja na platež iznosa iznosa od 1,45 EUR, a koji iznos predstavlja obračunatu kamatu na utužene račune za period od dana dospijeća istih do dana 14.01.2024.g., sud također nalazi osnovanim primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje.

22. Naime, primjenom citiranih zakonskih odredbi, sud nalazi da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos. Imajući u vidu da je sud osnovanost visine obračunate i uglavničene kamate utvrdio uvidom u obračune kamata iz kojeg je razvidno kako je obračunata kamata za potraživanje tužitelja s osnova utuženih računa od dana dospijeća istih do dana 14.01.2024.g. iznosila 1,45 EUR, valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja na platež iste, održati platni nalog u navedenom dijelu i odlučiti kao u točci I izreke presude.

23. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos glavničnog potraživanja od 41,83 EUR-a počev od 15.01.2024.g. do isplate sukladno odredbama čl. 29 st. 1 i 183 ZOO-a, te je odlučeno kao u točci I izreke presude.

24. Nadalje, a kako je tijekom postupka utvrđeno da je tužena podmirila račun za mjesec veljaču 2023.g. sa zakašnjenjem, sud nalazi kako osnovanost tužbenog zahtjeva iz kojeg proizlazi da tužitelj potražuje od tužene obračunatu kamatu na dugovanje koje je tužena podmirila sa zakašnjenjem, ima svoje uporište u zakonskoj odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a, kao i u odredbi čl. 183 st. 1 ZOO-a. Dakle, tek nakon prestanka glavnice, neplaćena zatezna kamata osamostaljuje se i obračunava kao glavna tražbina, slijedom čega sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja na platež iznosa iznosa od 0,04 eura, a koji iznos predstavlja obračunatu kamatu na račun za mjesec veljaču 2023.g. od dana njegova dospijeća do dana plaćanja (a čija je visina utvrđena uvidom u kamatni list i čiju visinu kamate tužena nije niti osporila).

25. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 2 ZPP-a prema uspjehu u sporu od 26,02% (obzirom na zastarni prigovor). Naime, iako je tužena u ovrsi uspjela s 73,98%,a tužitelj s 26,02% obzirom na zastarni prigovor, sud je samo tužitelju dosudio trošak jer tužena nije niti zatražila ovršni trošak u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Ovršni trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a od 2,50 eura, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a temeljem čl. 6 Pravilnika, što ukupno iznosi 25,00 eura. Sud je stoga sukladno uspjehu u sporu od 26,02% dosudio tužitelju iznos od 6,51 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

26. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kojeg je precizirao u odnosu na zastarni prigovor odmah po prelasku u parnicu, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 07.04.2026.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV -a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega uz dodijeljen ovršni trošak od 6,51 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 99,01 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki II izreke presude u odnosu na trošak postupka.

27. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 25.04.2024.g. do 07.07.2026.g., a niti mu je dosuđen ovršni trošak u dijelu u kojem nije uspio u sporu za vrijeme ovršnog postupka. Tužitelju također nije priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni parnični postupak budući je tužitelj imao samo trošak jedne parnične radnje, i to za sastav podneska od 07.04.2026.g. koji mu je sud dosudio, slijedom čega ne bi bilo pravično dosuditi jednokratnu nagradu samo za jednu parničnu radnju, pa je stoga odlučeno kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu, 07. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura

2. tuženoj

U Zagrebu, 07. srpnja 2026. godine