Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2

P-683/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupane po punomoćniku Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak i partneri iz Splita, protiv tuženika TB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 28. svibnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Marka Ljubičića, odvjetnika, tužiteljice osobno i punomoćnika tuženika Zorana Antunovića, odvjetnika, dana 07. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e:

I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati tužiteljici iznos od 4.777,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 07. 2019.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 08 . 2019.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 09. 2019.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 10. 2019.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 11. 2019.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 12. 2019.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 01. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 02. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 03. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 04. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 05. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 06. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 07. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 08. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 09. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 10. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 11. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 12. 2020.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 01. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 02. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 03. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 04. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 05. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 06. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 07. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 08. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 09. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 10. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 11. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 12. 2021.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 01. 2022.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 02. 2022.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 03. 2022.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 04. 2022.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 05. 2022.

- iznos od 132,72 eura počev od 01. 06. 2022.

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.948,46 eura sa zateznim kamatama tekućim od 07. srpnja 2026. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi isplate, dana 13. lipnja 2023. godine u kojoj navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Makarskoj pod poslovnim brojem P-670/09 od dana 05. listopada 2010. godine razveden brak između tužiteljice i tuženika, a u kojem braku je rođeno dijete FB. Točkom II navedene presude da je određeno kako će tada maloljetno dijete FB živjeti s majkom VB. Nadalje, točkom III navedene presude naloženo je ocu TB kao ocu naime uzdržavanja maloljetnog djeteta FB isplaćuje iznos od 1.000,00 kn mjesečno počevši od 24. lipnja 2009. godine pa nadalje. Navodi da je dijete FB od razvoda pa do svoje punoljetnosti živio s majkom koja je u cijelosti doprinosila njegovom uzdržavanju. Ističe da tuženik TB u razdoblju od 01. siječnja 2017. godine pa do svibnja 2022. godine nije postupio po obvezi iz navedene presude te plaćao navedeni iznos na ime uzdržavanja tada maloljetnog djeteta. Navodi da je odredbom čl. 287 st. 1. Obiteljskog zakona propisano da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po ovom zakonu bila uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani. Ujedno tužiteljica ističe da tužbom postavlja verzijski zahtjev za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 01. lipnja 2022. godine.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je netočno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2017. godine pa do 07. svibnja 2022. godine nije nikako postupao po presudi Općinskog suda u Makarskoj broj P- 670/09 od dana 05. listopada 2010. godine kojom je razveden brak stranaka i kojom je naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta FB isplaćuje tužiteljici iznos od 1.000,00 kn mjesečno počevši od 24. lipnja 2009. godine pa nadalje, a koji iznosi dopijevaju najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, kao i da bi to umjesto tuženog učinila tužiteljica. Ističe da je tuženik izvršio svoju obvezu za sporno razdoblje tako što su novčana sredstava koja je temeljem spomenute ovršne isprave bio dužan plaćati na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta FB naplaćen u ovršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-3837/2017, na način da je OTP banka, kao banka kod koje se vodi tuženikov račun, postupajući po nalogu Agencije temeljem rješenja o ovrsi, zaplijenila i prenijela na račun ovrhovoditelja iznos za koji je ovrha određena. Ističe da tužiteljica nije dokazala svoju aktivnu legitimaciju kao niti da je na strani tuženika ostvarena pasivna legitimacija. Ujedno ističe da osporava i visinu utuženog potraživanja. U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Makarskoj broj P-670/09 (list 5-8), specifikaciju Fine (list 35-48), izveo dokaz saslušanjem svjedoka FB (list 55-57), dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke (list 57-59), izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Paoli Trogrlić (list 81-85), te izvršio uvid u spis Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-3837/2017.

Ovaj sud nije u dokazne svrhe cijenio priloženu Potvrdu Srednje strukovne škole (list 63 spisa) obzirom je navedena potvrda dostavljena u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, sve sukladno čl. 299. st. 2. ZPP-a.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

Iz iskaza svjedoka FB utvrđeno je da su njegovi roditelji rastavljeni 2009 godine u vrijeme kada je on imao 5 godina, a nakon rastave roditelja da je živio s majkom, sve do sredine 2020. godine. Utvrđeno je da isti nije bio upućen koji iznos alimentacije je po sudskoj odluci morao plaćati njegov otac, a cijelo vrijeme dok je živio s majkom da nije bio upućen ni u kakve financije, pa tako niti za plaćanje iznosa alimentacije. Sredinom 2020. godine da se odselio od majke odnosno da mu je majka rekla da iziđe iz stana, te da je stoga jedno vrijeme živio kod tetke, a nakon nekog vremena da je iznajmio stan u jednog čovjeka s tim da je tada bio još uvijek maloljetan, te da je radio na crno i plaćao najamninu za taj stan uz pomoć njegovog oca. Utvrđeno je da kada je svjedok postao puno ljetan da se preselio u BiH kod oca, te da još uvijek živi kod oca. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedoku otac, kada se ovaj preselio k njemu, rekao da je platio cjelokupnu alimentaciju, dok bi mu drugi put rekao da nije sve platio i da mu se putem ovrhe oduzima određeni iznos sa računa. Obzirom svjedok iz očeve priče nije mogao utvrditi sa sigurnošću je li otac platio cjelokupan iznos alimentacije, te da je on zamolio prijatelja koji radi na Fini u [adresa] da mu provjeri, te da je nakon te provjere na njegovo ime podnesen zahtjev za izravnu isplatu 2023. godine s time da svjedok takav zahtjev nije nikada uputio ili napisao. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok sredinom 2020. godine imao 16 -17 godina, a da je on nakon odlaska od majke radio u restoranu kao šanker i pomoćni konobar, te je ostvario mjesečni prihod od otprilike 6.000,00 kn, a od toga da mu se jedan dio isplaćen na račun, a preostali na ruke. Utvrđeno je da je majka svjedoka došla kod njegove šefice u taj restoran tražiti da se njoj isplati dio plaće koji mu se isplaćivao na ruke i to da je učinila jedan ili dva puta. U vrijeme nakon što se on odselio od majke da se prvotno o njemu brinula tetka, a nakon što se odselio od nje da se on sam brinuo za sebe, a ponekad da bi otišao kod tetke na ručak, ali da to nije bilo često. Iz iskaza je utvrđeno da mu je stan iznajmio njegov poznanik RB koji je poznavao njegovu situaciju kod kuće te ga je primio u jedan od svojih stanova za koji bi plaćao simboličan najam, inu od 500,00 kn plus režije. Iz iskaza je utvrđeno da se tužiteljica, dok je svjedok živio kod nje, za njega brinula minimalno, kuhala je kada bi joj palo na pamet, čistila nije već da je on to morao raditi i u to vrijeme da je imao 60 kg na svoju visinu te da je bio pothranjen na granici anoreksije, a u malom stanu u kojem je živio s majkom da su bile i 4 mačke. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok cijelo vrijeme dok je bio maloljetan i živio s majkom, radio iste poslove kod istog poznanika kao i kasnije kada se odselio, te da je na taj način financirao kupnju knjiga i ostalo što mu je trebalo. On da je radio kada mu je bilo 14-15 godina, a sve što bi zaradio da bi uzimala njegova majka zbog čega da je bio primoran reći poslodavcu za sljedeću sezonu da taj dio koji se isplaćivao na ruke u gotovini ostavi kod sebe, a drugi dio da dadne njemu kako bi ga mogao predati majci. Utvrđeno je da svjedok u vrijeme kada je imao 14-15 godina nije bio u kontaktu s ocem kojem je ispričao svoju situaciju te da mu je on dao dio novca na ruke. Otac svjedoka da je svjedoku od tada pa nadalje povremeno znao dati određeni iznos novca iako to nije bilo redovito, svaki mjesec, nego kada bi on imao i to bi bilo od 500-1000 kn, nekada manje, nekada više. Iz iskaza je utvrđeno da se tetka svjedoka zove DB i ona da je sestra njegove majke. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok nije tražio sa se javi Centru za socijalnu skrb zbog svega navedenog već da je to tražila njegova majka da odu na razgovor u Centar zbog poremećenih obiteljskih odnosa, da su na sastanku bile prisutne dvije žene koje su vodile razgovor i sastavile zapisnik o svemu. Svjedok pretpostavlja da se njegova majka zbog njegovog odgovora na postavljena pitanja od strane djelatnica centra, naljutila, vikala na njega i prijetila smrću. Iz iskaza tužiteljice AB utvrđeno je da se ista razvela od svog bivšeg supruga 28. 10. 2009. godine, a po sudskoj presudi dijete da je pripalo njoj na skrb s time da je njegov otac za uzdržavanje morao doprinositi mjesečno 1000,00 kn a sve to da proizlazi iz sudske odluke. Njen sada bivši suprug da nije ništa plaćao za uzdržavanje djeteta nego da je plaćanje počeo tek po ovrsi koju je pokrenula tužiteljica. Tužiteljici da je sve to vodila odvjetnica Ivana Knezović, te da je taj prijedlog za ovrhu temeljem sudske odluke podnesen za jedno razdoblje, te da se po navedenoj ovrsi iznos koji je bio propisan za uzdržavanje skidao s računa tuženika. Sve što se skidalo s računa tuženika da je išlo na račun sina tužiteljice otvorenog u banci s time da je ona imala punomoć za podizanje tih sredstava. Iz iskaza je utvrđeno da je sin tužiteljice FB živio s tužiteljicom u zajedničkom kućanstvu do svoje 18 -te godine. Tužiteljica da se nakon razvoda brinula o sinu najbolje što je znala kao samohrani roditelj, a da su ujedno bili i podstanari. Iz iskaza je utvrđeno da se sin tužiteljice FB odselio od nje kada je napunio 18 godina i to da je bilo 07. 05. 2023. godine s time da je jedno kratko vrijeme živio kod njene sestre, a kasnije u iznajmljenom stanu kod RB koji je i njoj ustvari iznajmljivao stan u kojem je stanovala 10-ak godina i u kojem i danas živi. Prema saznanjima tužene njen sin da sada boravi u [adresa] kod oca. Utvrđeno je da je sin tužiteljice još kao maloljetnik počeo raditi, te da je prvo radio dvije sezone i prodavao kukuruz na plaži, a to da je bilo na njegovu inicijativu da sebi zaradi džeparac, a kasnije da je bio prijavljen u jednom ugostiteljskom objektu i tu da je radio kao šanker i pomoćni konobar. Tužiteljica da nije samovoljno uzimala novac koji je on zaradio već je to bilo u dogovoru s njime, te ukoliko bi on i doprinio nešto od tog zarađenog novca da se to koristilo za nabavku njegovih knjiga i drugih tekućih potreba. Iz iskaza je utvrđeno da nije istina da bi tužiteljica uzimala dio njegove plaće niti da bi mu prijetila smrću, a odlazak u Centar da je bio jedini način da joj pomognu vezano za ponašanje njenog sina koji da je postao nemoguć. Iz iskaza je utvrđeno da je tužiteljica kao svaka majka obavljala do punoljetnosti svog sina kućanske poslove u smislu kuhanja, pospremanja i slično, a da bi skuhani ručak ostavljala na štednjaku ili frižideru, ali da se događalo ukoliko ručak ne bi odgovarao njenom sinu da bi on pojeo nešto suho npr. sendvič i slično. Iz iskaza je utvrđeno da je kupnju knjiga dijelom ona financirala, a ovisno o situaciji da bi nekada djelomično financirao njen sin od zarade ostvarene u sezoni, a ukoliko je bilo potrebno da se obraćala za pomoć i Centru za socijalnu skrb. Utvrđeno je da su mjesečna primanja tužiteljice u to vrijeme bila oko 3.000 kn, a da tužiteljici nije poznato koliko je njen sin zarađivao kao maloljetnik. Iz iskaza je utvrđeno da je njen sin od zarade koju je ostvario kupio sebi patike, majicu, hlače. Iz iskaza je utvrđeno da u vrijeme dok je njen sin radio u sezoni moguće se i hranio kod poslodavca obzirom je ta mogućnost kod poslodavca postojala. Iz iskaza je utvrđeno da je tužiteljica 2023. godine podnijela Fini zahtjev za izravnu naplatu temeljem spomenute presude, ali da je taj zahtjev odbijen.

Iskazu tužiteljice ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je isti životan, logičan, te u skladu s priloženom dokumentacijom i drugim dokazima izvedenim tijekom ovog postupka.

Među strankama su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

Uvidom u presudu Općinskog suda u Makarskoj broj P-670/09 od 05. listopada 2010. godine utvrđeno je da je istom razveden brak između VB rođ. A i TB, a koji brak je sklopljen dana 28. listopada 2004. godine, a upisan u Maticu vjenčanih ureda Makarska koja se vodi za godinu 2004 pod rednim brojem 208. Istom presudom je određeno da će maloljetno dijete FB rođen **.**.2004. živjeti s majkom i predlagateljicom VB rođ. A. Navedenom presudom je naloženo predlagatelju TB da na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta stranaka mal. FB isplaćuje iznos od 1.000,00 kn mjesečno počevši od 24. lipnja 2009. godine pa nadalje.

Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj Ovrv- 3837/2017 utvrđeno je da je maloljetni FB po majci i zakonskoj zastupnici VB podnio prijedlog za ovrhu kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 41.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose i to za razdoblje od svibnja 2014. do rujna 2017. godine na ime neisplaćenog iznosa od strane TB po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Makarskoj broj O-670/09 od 1.000,00 kn na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta.

Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Paole Trogrlić utvrđeno je da je u razdoblju do lipnja 2019. do kolovoza 2022. godine s računa TB obustavljeno i preneseno na račun sina FB ukupno 6.047,29 eura, s time da prema navodu vještaka prema dostupnim podacima u specifikaciji nije moguće jasno utvrditi na koje se točno razdoblje obveze odnose navedeni iznosi obustave.

Nalazu i mišljenju vještaka financijske struke ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je isti izrađen stručno te u skladu s pravilima struke i znanosti. Odredbom čl. 287st.1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15,98/19,47/20,49/23-dalje ObZ) propisano je da fizička ii pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po ovom zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani.

Stavkom 2. istog članka zakona propisano je da osoba koja je posredno dužna davati uzdržavanje, a snosila je troškove uzdržavanja, ovlaštena tražiti od osobe koja je prije nje bila dužna davati uzdržavanje naknadu onoga što je umjesto nje dala za uzdržavanje.

Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje iz stavka 1. ovog članka odnosi se i na roditelje djeteta.

Temeljem odredbe čl. 310 ObZ-a majka koja s djetetom stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu, pa je obveza oca snositi troškove uzdržavanja djeteta.

Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu troškova uzdržavanja iz čl. 287 Obiteljskog Zakona, a koji je tužiteljica istaknula kao verzijski zahtjev iz čl. 1119Zakona o obveznim odnosima radi naknade troškova uzdržavanja svoga mal. djeteta SB za razdoblje od 01. srpnja 2019. do 01. lipnja 2022. godine, a koje je snosila tužiteljica umjesto tuženika, koji je kao otac, tada imao zakonsku obvezu uzdržavanja Odredbom čl. 1119 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18, 126/21,114/22,156/22-dalje ZOO) propisano je da tko za drugog učinio kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

Iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka, a posebice iz presude Općinskog suda u Makarskoj broj P-670/09 od 05. listopada 2010. godine proizlazi da tužiteljica kao majka tada mal. djeteta FB nije bila dužna u cijelosti uzdržavati maloljetnog sina već je upravo presudom Općinskog suda u Makarskoj broj P-670/09 bio utvrđen doprinos oba roditelja za uzdržavanje, dakle i doprinos tužiteljice, a temeljem zakonske dužnosti roditelja brinuti se zajednički za odgoj i uzdržavanje djece. Stoga iz navedenog proizlazi da je tužiteljica aktivno legitimirana potraživati naknadu troškova uzdržavanja u dijelu u kojem je umjesto tuženika snosila te troškove (verzijski zahtjev), pa se slijedom navedenog prigovor tuženika o pomanjkanju aktivne legitimacije na strani tužiteljice ukazuje neosnovanim.

Pravo na naknadu troškova uzdržavanja (verzijski zahtjev) bi tužiteljica imala ukoliko su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl.287 ObZ-a tj. da po zakonu nije bila dužna davati uzdržavanje, a snosila je troškove uzdržavanja, te da je tuženik po odredbama Obiteljskog zakona bio dužan davati uzdržavanje, te da su učinjeni troškovi bili opravdani.

Presudom Općinskog suda u Makarskoj broj P-670/09 od 05. listopada 2010. godine razveden je brak stranaka, zajednički sin stranaka tada mal. FB je dodijeljen majci na čuvanje i skrb uz obvezu oca da mjesečno doprinosi za njegovo uzdržavanje određeni novčani iznos (tadašnjih 1.000,00 kn) počev od 24. lipnja 2009. godine pa nadalje, dok budu postojali zakonski uvjeti.

Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nije bila dužna sama uzdržavati malodobnog sina stranaka, jer je pravomoćnom presudom bio utvrđen doprinos koji će svaki od roditelja doprinositi za uzdržavanje njihovog zajedničkog djeteta. Tuženik je bio dužan uzdržavati svoga sina ne samo prema odredbi čl. 287.st.3. ObZ-a prema kojoj su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, već je spomenutom presudom utvrđen iznos koji je on dužan doprinositi za uzdržavanje svoga sina. Međutim, kako iz priložene dokumentacije, kao i iskaza same tužiteljice, te iz spisa Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj Ovrv-3837/17, te ostalih provedenih dokaza, proizlazi da tuženik nije nedvojbeno dokazao da je plaćao i isplatio utuženi iznos na ime uzdržavanja ,a koji iznos je utvrđen pravomoćnom presudom za uzdržavanje (P-670/09), već da je tužiteljica u spornom razdoblju u cijelosti uzdržavala zajedničkog sina stranaka, posebice što i sam FB saslušan kao svjedok u ovom postupku nije mogao potvrditi da je njegov otac uistinu isplatio utuženi iznos, to iz navedenog proizlazi da je upravo majka odnosno tužiteljica u utuženom razdoblju, koji se poklapa sa razdobljem u kojem je tada ml. sin FB pohađao školu u [adresa], u cijelosti skrbila, te doprinosila uzdržavanju tada maloljetnog sina stranaka FB, te da je isti s njom u tom razdoblju i stanovao u zajedničkom kućanstvu.

Tužiteljica u konkretnom slučaju tvrdi kako je u utuženom razdoblju snosila te troškove u cijelosti, ali ona navedenom tužbom (verzijski zahtjev) može tražiti naknadu tih troškova od tuženika u dijelu u kojem je on bio dužan uzdržavati zajedničkog sina stranaka, uz uvjet da su učinjeni troškovi bili opravdani.

Naime, u konkretnoj situaciji utuženi iznos se odnosi na verzijski zahtjev koji se odnosi na naknadu stvarnih troškova s time da u konkretnom slučaju je utuženi iznos koji se traži, kao i mjesečni iznos troškova u skladu s Odlukom o tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 37/22) za najstariju kategoriju djece kojom je predviđeno da djeca u dobi do 13-18 godina u platnom razredu do 5.500,00 kn mjesečno imaju prosječne potrebe u iznosu do 1 .565,00 kn, pa kada se uzme u obzir da je tada maloljetni sin stranaka u utuženom razdoblju imao do 18 godina može se zaključiti da visina potreba odgovara visini utuženog potraživanja s time da ovaj sud smatra da su navedeni troškovi nastali, jer je tu zapravo riječ o egzistencijalnim troškovima života.

Osim toga po mišljenju ovog suda nema nikakve dvojbe da se tuženikov udio u podmirenju obveza uzdržavanja u spornom periodu treba ravnati prema istim kriterijima koji su primijenjeni u dosuđujućoj odluci o njegovoj obvezi uzdržavanja tada mal. sina FB u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P- 670/09 uzimajući pri tome u obzir da tuženikov doprinos za uzdržavanje mal. FB predstavlja minimalni doprinos za uzdržavanje djeteta u dobi od 14-18 godina, za koji period uzrasta se odnosi na postavljeni tužbeni zahtjev.

Dakle, sama činjenica da se objektivno, potrebe mal. djeteta nisu mogle zbrinuti s manjim iznosima nego iznosima od po 1.000,00 kn (132,72 eura) mjesečno, ukazuje da je tužbeni zahtjev postavljen realno, a imajući u vidu da sam tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi podmirio naknadu uzdržavanja za utuženi period, niti iz provedenog vještačenja proizlazi da je tuženik nedvojbeno podmirio utuženi iznos. Iz navedenog proizlazi da takvo utvrđenje osnovanosti verzijskog zahtjeva nužno odgovara visini stvarno učinjenih troškova, jer se radi o objektivno minimalno potrebnim iznosima, dok bi konkretizacija pojedinih stvarno učinjenih troškova, za utuženi period uzdržavanja mal. FB, predstavljala preveliki procesni teret na strani tužiteljice, u okolnostima u kojima je ona, po ocjeni ovog suda, dokazala da traži naknadu troškova koji su objektivno opravdani i označeni u minimalnoj visini nužnog doprinosa tuženika, pa stoga ovaj sud smatra i osnovanim potraživanje tužiteljice, slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod točkom I.

Zakonske zatezne kamate dosuđene su sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05) tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

Tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući pri tome u vidu vrijednost tužbenog zahtjeva i važeću odvjetničku tarifu i to trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za sastav podneska od 24. travnja 2024. godine iznos od 200,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 30. listopada 2024., dana 26. veljače 2025., dana 24. ožujka 2025. i dana 28. svibnja 2025. godine, svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a čine iznos od 1.500,00 eura. Tužiteljici je priznat i cjelokupno zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 260,00 eura kao neophodno potreban za vođenje postupka, a priznat joj je trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 94,23 eura i presudu u iznosu od 94,23 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama što ukupno čini trošak tužiteljice u iznosu od 1.948,46 eura.

Tuženiku nije dosuđen zatraženi parnični trošak obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Makarskoj, 07. srpnja 2026. godine

Sudac:

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana dostave prijepisa presude (članak 348.ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335.ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženik

3. U spis