REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7097/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Imon Choudhury, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Imon Choudhury i mr.sc. Ivana Špehar Janković u Zagrebu, protiv tužene TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Makarović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužena, TS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], namirena u nužnom dijelu, iza ostavitelja pok. ES, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II Nalaže se tuženoj, TS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici, IS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.687,50 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 28. prosinca 2022. podnijela tužbu u kojoj je navela da je rješenjem ovoga suda od 14. studenog 2022. upućena pokrenuti parnicu protiv tužene radi utvrđenja da je tužena namirena u nužnom dijelu i to u roku od 30 dana od pravomoćnosti navedenog rješenje. Naime, pred ovim sudom vodi se ostavinski postupak iza supruga tužiteljice pokojnog ES, pod brojem O-2580/2021. U tom postupku utvrđeni su zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda supruga IS, ovdje tužiteljica, sin NS te kći TS, ovdje tužena. Ostavitelj, pokojni AS, sačinio je 29. siječnja 2015. vlastoručnu oporuku, koja je proglašena na ročištu 29. travnja 2021., kojom svu svoju imovinu ostavlja supruzi IS. Tužena je priznala oporuku, ali je ista postavila zahtjev za namirenje u nužnom dijelu, koji zahtjev tužiteljica nije priznala iz razloga što je tvrdila da je namirena u nužnom dijelu za života ostavitelja tvrdeći da je pokojni darovao tuženoj 1/2 nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu kao poseban dio i to 153. suvlasnički dio s neodređenim omjerom u stambenoj zgradi [adresa], B i C, površine 6293 m2, sagrađene na zk.č.br. 1604, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Dalje je navela da je predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu ostavitelja i njegove prve supruge VS, majke tužene. Nakon razvoda s majkom tužene, ostavitelj i njegova prva supruga dogovorili su se da će ostavitelj svoju ½ ostaviti ovdje tuženoj. Osim toga tvrdi da je ostavitelj za života i na druge načine darivao tuženu, čime je namiren nužni dio tužene. Ističe da ostavitelj nije ni imao vrjedniju imovinu koju bi nasljednici mogli naslijediti, a da bi vrijednost naslijeđene imovine iznosila više od darova koje je tužena primila od ostavitelja za njegova života. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi da je tužena namirena u nužnom dijelu iza ostavitelja pokojnog ES te kojom će naložiti tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila sve navode tužbe, a osobito da bi joj pokojni darovao ½ spomenute nekretnine. Stoga je predložila odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje ovoga suda broj O- 2580/2021-7 od 14. studenog 2022. (listovi 5-7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 8-9 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana broj 334/70 (listovi 70-73, 83-88, 101- 106 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. veljače 2004. (listovi 74-78, 91-96, 110-113 spisa), tabularnu izjavu od 7. kolovoza 2006. (listovi 81-82, 99-100 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-2944/03 od 26. rujna 2003. (listovi 89-91, 107-109 spisa) te su saslušane tužiteljica (list 49 spisa), tužena (list 50 spisa) i svjedokinja RS (listovi 54-55 spisa).

3.1. Sud je uzeo u obzir isprave dostavljene u spis uz podneske od 27. listopada 2025. i 30. listopada 2025., jer je još na pripremnom ročištu, prije zaključenja prethodnog postupka tužiteljici naloženo dostaviti u spis isprave temeljem kojih je tužena bila upisana kao vlasnica predmetnog stana.

3.2. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim u cijelosti.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tužena TS, kao zakonska nasljednica pokojnog ES, namirena u nužnom dijelu.

4.1. Između stranaka nije sporno:

- da su tužiteljica IS, NS te tužena TS utvrđeni zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda iza pokojnog ES,

- da je pokojni AS **.**.2015. sačinio vlastoručnu oporuku kojom svoju imovinu ostavlja supruzi IS, ovdje tužiteljici,

- da je navedena oporuka proglašena na ročištu 29. travnja 2021. i

- da je tužena TS priznala oporuku te postavila zahtjev za namirenje u nužnom dijelu.

4.2. Između stranaka je sporno je li tužena TS za života pokojnog ES namirena u svom nužnom dijelu.

5. Prema odredbi čl. 89. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 127/13 i 33/15, dalje ZN) svakom se zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja ma na koji način. Prema st. 4. istog članka pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegovog nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio.

6. Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila da je tužena namirena u nužnom dijelu iza pokojnog ES, jer da joj je on darovao ½ dijela nekretnine koja se sastoji od jednosobnog stana broj 6, u VI (šestom) katu, površine 47,84 m2, [adresa] kao posebnog dijela stambene zgrade [adresa], B i C, sagrađene na zk.č.br. 1604, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška].

7. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je tužena dobila stan. Radi se o stanu koji je bio u vlasništvu njezine majke i oca, njezinog pokojnog supruga. Za polovicu tog stana novac je dala njezina majka, a za drugu polovicu stana novac je dao otac tužiteljice, njezin pokojni suprug. Poznato joj je da je njezin pokojni suprug, kada je odselio iz tog stana te kasnije tijekom razvoda govorio da njegov dio stana treba ostati njegovoj kćeri TS. Ona ne zna na koji način su oni uredili vlasništvo tog stana odnosno na koji način je on njoj prenio vlasništvo svoje polovice stana. Njezin pokojni suprug uvijek je bio tu za svoju kćer. Više od njega novac joj je posuđivala i ona, koji joj do danas nije vratila. Pokojni suprug dao je tuženoj 2.000,00 maraka za upis na Pravni fakultet, na koji fakultet se nikad nije upisala. Poklanjao joj je slike. To su slike koje je crtao njezin pokojni suprug. On je svoje slike prodavao u Ilici u Kristalu te u robnim kućama, primjerice u Samoboru i drugim mjestima. Radilo se o možda 20, 30 slika čija je vrijednost bila sigurno 10.000,00 kn. Tuženoj su ostale i sve medalje od njezinog pokojnog supruga, koji se bavio trčanjem i ragbijem te je, kada je odselio iz stana u stanu ostao značaj broj njegovih medalja. U zadnjih 6, 6 i pol godina života supruga cijelu ušteđevinu potrošili su na troškove njegovog liječenja, koja je iznosila otprilike 17, 18 tisuća eura. Dodatno se i zadužila, ali ne može reći za koji iznos. Sigurno se radi o 10.000,00 EUR. Sprovod je također sama platila. Troškovi sprovoda su iznosili 8.000,00 kn.

Pokojni suprug otišao je od majke tužene kada je tužena bila stara oko 11, 12, 13 godina. Nakon što je završio postupak razvoda suprug joj je rekao da ostavlja svoju polovicu stana kćeri. Nikada nije vidjela ugovor o darovanju.

7.1. Tužena je u svom iskazu navela da je vlasnica stana u kojem je živjela sa roditeljima bila njezina majka u cijelosti te je stan nakon njezine smrti naslijedila u cijelosti. To je bilo negdje 2003. Majka je umrla **.**.2003. Koliko zna majka je radila u Nami te je digla kredit. Novcem od tog kredita je kupljen stan oko 1970. godine. Drugi detalji joj nisu poznati, obzirom da je njezin otac iselio iz tog stana otprilike 1974. godine. Čini joj se da je imala 12 godina. Otac je plaćao alimentaciju do njezine 18. godine te joj je znao davati džeparac također do 18. godine. Nije joj davao nikakve slike, a niti je imala ili dobila njegove medalje. Otac bi joj dao novac za alimentaciju, koji bi ona predala majci, obzirom da on nije želio ući u stan.

Nakon što je naslijedila stan prodala ga je, jer je ostalo kredita još iza smrti njezine majke. Upisala je Pravni fakultet kao izvanredan student, ali je studij morala prekinuti kada se majka razboljela. Od oca nije dobila 2.000,00 DEM o kojima je govorila tužiteljica za upis na fakultet. Nije niti za neke druge namjene dobila bilo kakav iznos novaca od svoga oca, osim novac na ime alimentacije i džeparca o kojima je govorila.

Sa ocem je neko vrijeme bila u kontaktu te bi se u ranijoj mladosti vidjeli kada bi ona došla do njega, a kasnije je s njim imala pretežito kontakt telefonom i tu i tamo posjeta. Nije sudjelovala u troškovima liječenja svog oca, jer financijski nije mogla.

7.2. Svjedokinja RS je u svom iskazu navela da su njezin pokojni muž i pokojni suprug tužiteljice bili prijatelji te su se svi zajedno intenzivno družili Oni su doselili u Gredice 1987., a obitelj tužiteljice doselila je nešto kasnije. Poznato joj je da je pokojni suprug tužiteljice bio u ranijem braku u kojem je imao jednu kćer. Ne zna gdje je pokojni suprug tužiteljice živio sa ranijom obitelji. U razdoblju prije smrti je pokojni suprug tužiteljice bio tužan, jer bi rekao da ga kćer iz prvog braka ne bi nazvala, a kamoli posjetila.

Poznato joj je da su pokojni suprug tužiteljice i ranija supruga kupili stan u [adresa]. Ne zna sada točno kada je to bilo. Poznato joj je da je pola novaca za taj stan dala "NAMA" u kojoj je radila prva supruga pokojnog, a pola novaca "NEVA" u kojoj je radio pokojni suprug. O tome su pričali te im je on rekao kada je to puklo i kada je doselio da on svoju polovicu stana ostavlja kćeri. Ne može reći kada je to bilo. Ne zna tko je bio naveden kao kupac u tom kupoprodajnom ugovoru kada se kupovao stan u [adresa].

Ono što zna da je u jednom trenutku pokojni suprug tužiteljice tražio da mu posude 2.000,00 maraka, koje je vratio, jer da ga kćer traži za upis na fakultet. To je bilo nekada kada je kćer imala nekih 19-20 godina. Ne zna koji fakultet je kćer upisivala. Misli da kćer kasnije nije studirala. Nije joj poznato ništa o imovinskim prilikama pokojnog supruga tužiteljice i njegove prve supruge.

Pokojni suprug tužiteljice bio je slikar te joj je poznato da je znao darovati sliku, ali ne zna kada bi to bilo i o koliko slika bi se radilo. Poznato joj je također da bi kćer znala tražiti od pokojnog novac za kaput, cipele i slično. On bi joj dao novce. Sve do njegove teške bolesti on je znao tuženoj davati novce, a bio je teško bolestan nekih 6 i pol godina prije smrti. Nije joj poznato da bi još nešto davao kćeri. Uvijek je tužiteljica u vrijeme teške bolesti pokojnog supruga brinula o njemu i snosila potrebne troškove liječenja, a da tužena nije niti nazvala.

Prije ročište ni sa kim nije razgovarala o tome što će iskazivati iako je počela iskazivati i prije konkretno postavljenog pitanja.

Počela je pričati o AS jer je na pozivu pisalo ostavina. Pokojnog je poznavala i prije 1987., ali se tada nisu družili, već su se počeli družiti u Gredicama. Ne sjeća se kada je prvi put upoznala supruga tužiteljice. Nije sigurna, ali misli da je tada bio u braku sa IS. Nikada nije upoznala prvu suprugu pokojnog. Ne zna kada je kupljen stan u [adresa]. Sam AS je govorio o tome da je pola stana u [adresa] ostavio kćeri te da je taj stan kupljen pola novcima od "NAMA" -e, a pola novcima od "NEVA"-e. O tome bi pričali npr. kada bi došli na kavu kod tužiteljice i supruga, pa bi ga oni pitali zbog čega toliko radi kada je u mirovini, a on bi rekao da ga je kćer opet tražila neki novac za kaput, pa bi priča krenula.

Pokojni je radio u poduzeću te nije bio profesionalni slikar. Ne zna da bi prodavao slike, ali zna da ih je rado poklanjao.

8. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana broj 334/70 od 22. lipnja 1970. utvrđeno je da je isti zaključen između Industrogradnja Zagreb kao prodavatelja i VS iz [adresa] te da je istim kupac kupio stan u objektu Siget Superblok u Zagrebu, građenom na zk.č.br. 1604, k. o. [katastarska općina] i to jednosobni stan površine 87,4 m2, stan broj 6 u VI. katu, I sjeverni ulaz.

9. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O- 2944/03 od 26. rujna 2003. iza pokojne VS utvrđeno je da njezinu ostavinu između ostalog sačinjava i izvanknjižno vlasništvo odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: jednosobnog stana površine 47,84 čm, stan br. 6. VI. kat prvi sjeverni ulaz u objektu [adresa] – super blok Zagreb, sada na adresi [adresa], prema ugovoru o kupoprodaji stana br. 334/70 sklopljenom 22. lipnja 1970. između GP "Industrogradnja" kao prodavatelja i GS kao kupca te da je njezinom nasljednicom temeljem Zakona proglašena ovdje tužena TS.

10. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. veljače 2004. utvrđeno je da je isti zaključen između TS, ovdje tužene kao prodavateljice i OS kao kupca te da je predmet istoga jednosobni stan površine 47,84 čm, stan broj 6, VI. kat, prvi sjeverni ulaz u objektu Siget, Superblok Zagreb.

11. Uvidom u tabularnu izjavu od 7. kolovoza 2006. utvrđeno je da je između Industrogradnja Zagreb kao prodavatelja i VS iz [adresa] kao kupca sklopljen Ugovor o kupoprodaji stana broj 334/70 od 29. lipnja 1970. kojim Ugovorom je kupac kupio stan u objektu Siget Superblok u Zagrebu, građenom na zk.č.br. 1604, k. o. [katastarska općina] i to jednosobni stan površine 87,4 m2, stan broj 6 u VI. katu, I sjeverni ulaz te kojim je potvrđeno da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti i izvršena primopredaja prostora.

12. Već u tužbi tužiteljica je tvrdila da je pokojni AS darovao tuženoj ½ dijela predmetnog stana. U nastavku postupka navela je da je predmetni stan predstavljao bračnu stečevinu ostavitelja i njegove prve supruge VS, majke tužene te da su nakon razvoda s majkom tužene, ostavitelj i njegova prva supruga dogovorili da će ostavitelj svoju ½ dijela ostaviti ovdje tuženoj uz to navodeći i da je pokojni za života i na druge načine darivao tuženu, čime je namiren nužni dio tužene.

12.1. Na ročištu održanom 5. ožujka 2025. punomoćnik tužiteljice naveo je da posjeduje Ugovor o darovanju o kojem govori u tužbi te da će ga dostaviti e- komunikacijom u spis u roku tri dana (list 45 dana).

13. Tužiteljica tijekom postupka nije dostavila u spis navodni Ugovor o darovanju, na čije postojanje je izričito ukazivala u tužbi i na ročištu 5. ožujka 2025., zbog čega sud zaključuje da isti nikada nije sklopljen.

13.1. Ovo tim više što iz dostavljene zbirke isprava Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Z-61783/12 proizlazi da se tužiteljica upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetnog stana temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pokojne majka, koja je pak jedina bila navedena kao kupac u Ugovoru o kupoprodaji predmet kojega je bio predmetni stan.

14. U podnesku od 27. listopada 2025. tužiteljica je navela da je pokojni AS odlučio svoju polovicu predmetne nekretnine, stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice, prepustiti svojoj kćeri, ovdje tuženoj, što da predstavlja dar koji je pokojni za vrijeme života dao svom zakonskom nasljedniku.

15. U svom iskazu tužiteljica je navela da je tužena dobila stan. Radi se o stanu koji je bio u vlasništvu njezine majke i oca, njezinog pokojnog supruga. Za polovicu tog stana novac je dala njezina majka, a za drugu polovicu stana novac je dao otac tužiteljice, njezin pokojni suprug. Njezin pokojni suprug, kada je odselio iz tog stana te kasnije tijekom razvoda govorio je da njegov dio stana treba ostati njegovoj kćeri TS. Ona ne zna na koji način su oni uredili vlasništvo tog stana odnosno na koji način je on njoj prenio vlasništvo svoje polovice stana.

16. Ovakvim navodima tužiteljica u biti tvrdi da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu pokojnih roditelja tužene TS.

17. S druge strane tužena je u svom iskazu navela da je vlasnica spornog stana u kojem je živjela sa roditeljima bila njezina majka u cijelosti te je stan nakon njezine smrti naslijedila u cijelosti. To je bilo negdje 2003. Majka je umrla **.**.2003. Koliko zna majka je radila u Nami te je digla kredit. Novcem od tog kredita je kupljen stan oko 1970. godine. Drugi detalji joj nisu poznati, obzirom da je njezin otac iselio iz tog stana otprilike 1974. godine. Čini joj se da je imala 12 godina.

18. Saslušana svjedokinja RS u svom iskazu je navela da joj je poznato da je pola novaca za stan dala "NAMA" u kojoj je radila prva supruga pokojnog, a pola novaca "NEVA" u kojoj je radio pokojni suprug.

19. Kako su i tužiteljica i tužena u svojim iskazima navele da je tužena bila stara oko 12 godina, kada je njezin otac iselio iz stana, slijedi da je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice pokojnih roditelja tužene ES i VS.

20. Prema shvaćanju sjednice odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske SU IVg 1/2006-4 od 8. svibnja 2006. na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98) primjenjuju se odredbe Zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine.

20.1. Prema odredbi čl. 408. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89, 51/89 - pročišćeni tekst, 59/90 i 25/94, dalje ZBPO) odredbe toga Zakona primjenjuju se i na imovinske odnose bračnih drugova iz brakova zaključenih prije stupanja na snagu toga Zakona, ako zahtjevi stranaka do tog vremena nisu pravomoćno riješeni.

20.2. Stoga, a kako je predmetni stan stečen 1970., u konkretnoj pravnoj stvari valja poći od odredaba ZBPO.

20.3. Prema odredbi čl. 271. ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine njihova je zajednička imovina, a prema odredbi čl. 281. ZBPO-a suvlasnički omjeri supružnika određuju se prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine.

21. Dakle, kontradiktorno su o načinu stjecanja predmetnog stana iskazivale tužiteljica i svjedokinja RS s jedne strane te tužena s druge strane.

22. Iz sadržaja spisa sud utvrđuje da je kao kupac navedenog stana bila navedena isključivo majka tužene SS. Samo je ona bila upisana kao vlasnica predmetnom stana u zemljišnim knjigama te je predmetni stan ušao u ostavinu nakon smrti majke tužene 2003.

23. Sud je prihvatio iskaz tužene u kojem je navela da je otac iselio iz stana oko 1974. godine, kada je imala 12 godina, jer tužiteljica ovakve navode nije osporila.

24. Iz sadržaja spisa proizlazi da nakon razvoda pokojnih ES i VS, pokojni AS nije postavio nikakav zahtjev prema VS kao upisanoj vlasnici spornog stana s osnove bračne stečevine, a razvod se očito dogodio 70.-ih godina, odnosno otprilike 50 godina prije smrti pokojnog AS.

24.1. Nadalje proizlazi da pokojni AS niti nakon smrti VS u ostavinskom postupku nije postavio nikakve zahtjeve u odnosu na sporni stan.

25. Iz odredbi čl. 7. st. 1., 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP slijedi da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje, odnosno da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne.

25.1. Teret dokaza činjenice da bi predmetni stan predstavljao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili da potječe od te imovine te da predstavlja bračnu stečevinu pokojnih roditelja tužene i to u jednakim omjerima je na tužiteljici, jer istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoj.

25.2. Naime, postojanje ovih spornih, a odlučnih činjenica, osim iz navoda tužiteljice i navoda saslušanje svjedokinje nije moguće utvrditi. Suprotno od tužiteljice i svjedokinje iskazivala je tužena.

25.3. Stoga tužiteljica, prema ocjeni ovog suda, nije dokazala da bi predmetni stan predstavljao bračnu stečevinu pokojnih roditelja tužene i to u jednakim omjerima pa da bi pokojni otac tuženoj prepustio svoju polovinu stana.

26. Tužena je u svom iskazu dalje tvrdila da je pokojni otac tužene znao davati novce, konkretno navodeći iznos 2.000 DEM za upis tužene na Pravni fakultet.

26.1. Svjedokinja RS u svom iskazu je navela da su pokojnom ocu tužene posudili 2.000 DEM, jer da ga je kćer tražila za upis na fakultet. Ne zna koji fakultet je kćer upisivala.

26.2. Tužena je u svom iskazu navela da joj je otac znao davati džeparac do 18. godine života te da joj nije davao nikakav novac osim alimentacije i džeparca.

26.3. Teret dokaza činjenice da bi pokojni otac tuženoj za života darivao određene iznose novca kada to nije bio u obvezi također je na tužiteljici, jer istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji.

26.4. Naime, postojanje ovih spornih, a odlučnih činjenica, osim iz navoda tužiteljice i navoda saslušane svjedokinje nije moguće utvrditi. Suprotno od tužiteljice i svjedokinje iskazivala je tužena.

26.5. Stoga tužiteljica, prema ocjeni ovog suda, nije dokazala da bi tužena za vrijeme života od oca dobila određene novčane iznose.

27. Tužiteljica je nadalje tvrdila da je otac tuženoj znao poklanjati slike te da joj je poklonio medalje.

27.1. Svjedokinji RS poznato je da je pokojni znao darivati slike, ali ne zna kada i o koliko slika se radilo.

27.2. Tužena je tvrdila da joj otac nije davao nikakve slike, a niti da je dobila njegove medalje.

27.3. Teret dokaza činjenice da bi pokojni otac tuženoj za života poklonio određene predmete određene vrijednosti je na tužiteljici, jer istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji.

27.4. Naime, postojanje ovih spornih, a odlučnih činjenica, osim iz navoda tužiteljice nije moguće utvrditi. Suprotno od tužiteljice iskazivala je tužena.

27.5. Stoga tužiteljica, prema ocjeni ovog suda, nije dokazala niti da bi tužena od oca dobila bilo kakve predmete objektivne vrijednosti koje bi se mogle uračunati kao dar.

28. Sud ističe da nije neuobičajeno da roditelj svome djetetu financijski pomaže na način da mu preda novac na ruke, a da o tome ne sačini nikakvu ispravu ili da djetetu pokloni određene vrijedne predmete.

28.1. Međutim, na tužiteljici je u ovom postupku teret dokaza o postojanju odlučnih činjenica, odnosno teret dovođenja uvjerenje suda u stupnju izvjesnosti u pogledu postojanja i sadržaju pravno relevantnih činjenica. Stupanj izvjesnosti postojanja činjenica podrazumijeva da je uvjerenje suda takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

28.2. Prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica tijekom postupka nije uspjela sa stupnjem izvjesnosti dokazati da bi predmetni stan predstavljao bračnu stečevinu pokojnih roditelja tužene, da bi pokojni AS tuženoj dao 2.000 DEM za upis na fakultet i druge novčane iznose, time da niti ne tvrdi koji bi to novčani iznosi bili, da bi tuženoj poklonio neke vrijedne predmete, odnosno da bi tužena bila namirena u svom nužnom dijelu, zbog čega je valjalo odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tužena namirena u svom nužnom dijelu.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23, dalje Tarifa).

30.1. Stoga je tuženoj priznat trošak sastava podneska od 3. ožujka 2023. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4, sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 19. siječnja 2021. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 5. ožujka 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 8. listopada 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 30. listopada 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, za razmatranje i pregled spisa prema pozivu suda u visini 25 bodova prema Tbr. 36/1 Tarife, sastava podneska od 13. studenog 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 i zastupanja na ročištu 10. lipnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

30.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura, te tuženicima pripada iznos 1.350,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.687,50 eura.

30.3. Tuženoj nije priznat trošak sastava troškovnika, jer je svoj zahtjev za naknadu troškova mogla postaviti i na ročištu održanom 10. lipnja 2026., a obzirom da joj je za zastupanje na tom ročištu odmjerena nagrada prema Tbr. 9/1 Tarife.

30.4. Slijedom navedenog, tuženoj je valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom iznosu 1.687,50 eura.

30.5. Na tako određeni trošak tuženoj su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

1 0

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tužene