REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-3407/2023-17
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Ivi Karin Š ipek u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnica Lucia Petković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lovrić & Klobučar j.t.d. Zagreb, Gundulićeva 19/1, radi utvrđenja ništetnosti, 7. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ovaj sud se oglašava nenadležnim, ukidaju se sve provedene radnje u ovom postupku te se tužba u ovoj pravnoj stvari odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu sudu kojom traži da sud utvrdi: 1. ništetnom Odluku o postupanju uz prikupljanje i obradu statističkih podataka osiguranja pri Hrvatskom uredu za osiguranje od 20. rujna 2023, Hrvatskog ureda za osiguranje, potpisana 11. listopada 2023. od strane predsjednika Upravnog odbora Tuženika mr.sc. AB. 2. ništetnom Odluku Hrvatskog ureda za osiguranje od 16. listopada 2023., poslovni broj HP 78/2023-10 MM. 3. da je nepostojeća i bez pravnih učinaka Odluka o postupanju uz prikupljanje i obradu statističkih podataka osiguranja pri Hrvatskom uredu za osiguranje od 20. rujna 2023, Hrvatskog ureda za osiguranje, potpisana 11. listopada 2023. od strane predsjednika Upravnog odbora mr.sc. AB. 4. da je nepostojeća i bez pravnih učinaka Odluka Hrvatskog ureda za osiguranje od 16. listopada 2023., poslovni broj HP-78/2023-10 MM. 5. te da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je, između ostalog, prije upuštanja u raspravljanje, istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti, pozivajući se na članak 20. stavak 1. Statuta tuženika, koji pripisuje da se sporovi između tuženika i njegovih članova, pa tako i ovdje tužitelja, rješavaju prvenstveno putem Arbitraže kod tuženika, a da je redovni pravni put dozvoljen tek ukoliko se spor ne riješi putem arbitraže, te na odredbu članka 16. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP). Smatra da se naslovni sud treba oglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Također ističe da je netočan navod tužitelja iz podneska od 30. siječnja 2024. kojim tužitelj navodi da je arbitražni postupak između stranaka pokrenut, ali da se spor nije uspio riješiti mirnim putem. Suprotno takvim tvrdnjama tuženik tvrdi da je arbitraža i dalje u tijeku, što je konstatirano i u Zapisniku s 294. sjednice Upravnog odbora tuženika od 22. studenog 2023. Osim toga tvrdi i da ne postoji identitet spora između arbitražnog postupka koji je u tijeku i konkretnog postupka jer se radi o arbitražnom postupku kojeg je ovdje tuženik pokrenuo protiv tužitelja radi tužiteljevog kršenja obveze dostavljanja statističkih podataka, a kad bi i postojao identitet ovog spora i predmeta arbitraže, tvrdi da tužitelj ne bi bio ovlašten pokretati ovaj postupak dok se ne donese odluka u arbitraži iz koje bi proizlazilo da putem arbitraže spor nije riješen, a kakva odluka nije donesena.
3. Iako je tužitelj podneskom od 7. ožujka 2024. tvrdio da postoji identitet spora između ovog sudskog postupka i arbitražnog postupka, tijekom postupka je iznio tvrdnje da u pogledu konkretnog predmeta spora nije pred tuženikom pokrenuo arbitražni postupak, ali navodi da istaknuti prigovor apsolutne nenadležnosti nije osnovan te da predmetna arbitražna klauzula nije valjana.
4. Odredbom članka 20. stavak 1. Statuta tuženika (potpuni tekst, list 466. do 481. spisa) određeno je da se sporovi između članova tuženika, koji se tiču odnosa reguliranih Statutom, kao i sporovi između tuženika i njegovih članova, rješavaju prvenstveno putem Arbitraže kod tuženika, a da je redovni pravni put dozvoljen tek ukoliko se spor ne riješi putem Arbitraže. Potpuni tekst Statuta koji prileži spisu usvojen je na Skupštini Hrvatskog ureda za osiguranje 26. listopada 2022.
5. Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o arbitraži ("Narodne novine" broj 88/01, dalje u tekstu: ZA) određeno je da ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu, sud kome je podnesena tužba u istom sporu među istim strankama, na prigovor tuženika oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu osim ako nađe da ugovor o arbitraži nije valjan (članak 6. tog Zakona), da je prestao važiti ili da se ne može ispuniti.
6. Iz tvrdnji stranaka iznesenih tijekom postupka proizlazi da u pogledu konkretnog predmeta spora tužitelj nije u skladu s ranije citiranom odredbom Statuta pokrenuo arbitražni postupak, odnosno da se u pogledu konkretnog predmeta spora ne vodi niti je pokrenut arbitražni postupak.
7. Uvidom u ranije citirani sadržaj odredbe članka 20. stavak 1. Statuta potpuno je jasno da su stranke ugovorile rješavati sporove između tuženika i njegovih članova prvenstveno arbitražom, a da je redovni put dozvoljen tek ako se spor ne riješi putem arbitraže. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu, ali nije dokazao da je spor pokušao riješiti arbitražom niti da se obratio arbitraži sa zahtjevom za rješavanje ovog konkretnog spora. Eventualno činjenica da je tuženik pokrenuo spor protiv tužitelja pred arbitražom prema ocjeni ovog suda nije odlučna za konkretni spor.
8. Ranije citirana odredba članka 42. ZA ovlašćuje sud da odbaci tužbu, osim ako nađe da ugovor o arbitraži nije valjan (članak 6.), da je prestao važiti ili da se ne može ispuniti. Suprotno tvrdnjama tužitelja ovaj sud smatra da istaknuti prigovor nevaljanosti arbitražne klauzule nije osnovan jer je sud uvidom u Statut utvrdio da su stranke pisanim ugovorom o arbitraži u obliku arbitražne klauzule postigle sporazum da sve sporove između tuženika i njegovih članova rješavaju prvenstveno arbitražom. Odredbom članka 3. stavak 1. ZA određeno je da stranke mogu ugovoriti arbitražu o pravima o kojima mogu slobodno raspolagati. Članovi tuženika mogu slobodno raspolagati u donošenju odluka, a samim time i rješavanje sporova između tuženika i članova povjeriti arbitraži.
9. Imajući stoga u vidu ranije navedeno, kao i da sporazum o arbitraži nije prestao važiti niti je tužitelj dokazao da se ne može ispuniti, ovaj sud je u skladu s odredbom članka 42. stavak 1. ZA odlučio kao u izreci ovog rješenja te se oglasio nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje u postupku te je odbacio tužbu.
U Zagrebu, 7. srpnja 2026.
SUDAC
Iva Karin Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
