Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7517/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Sanje Klaude kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog JF zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog JF podnijete protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 31. kolovoza 2023., broj: Pp-196/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog JF i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni EF je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 31. kolovoza 2023., broj: Pp-196/2023 okrivljeni EF je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura, koju je kaznu dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koje trajanje će se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta i obvezan je na plaćanje troškova postupka u iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni EF je podnio žalbu zbog odluke o novčanoj kazni. Žalitelj ističe da je redovan student na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, da nema vlastitih primanja i da bi plaćanje kazne za njegove roditelje predstavljalo značajno opterećenje. Taj iznos nema od kuda podmiriti. Prihvaća izrečenu zaštitnu mjeru i još jednom izražava žaljenje zbog počinjenog. Moli da sud uzme u obzir da prekršajem nije nastala nikakva šteta da do sada nije kažnjavan i da cijeni njegovo imovno stanje i preinači presudu i dodatno ublaži novčanu kaznu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona i da je već cijenio olakotnim činjenicu da okrivljenik do sada nije kažnjavan, njegovo priznanje prekršaja i imovno stanje i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona ublažio mu je novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj, za koji je bila propisana novčana kazna od 10.000 do 20.000 kuna ili kazna zatvora do 60 dana smatrajući da će i tako izrečenom novčanom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja. Zbog težine počinjenog prekršaja kada je okrivljenik upravljao vozilom i odbio se podvrgnuti preliminarnom testu na droge te stručnom pregledu i vađenjem krvi i urina radi analize na droge, ovaj Sud smatra da nema više uvjeta za daljnjim ublažavanjem kazne jer je i ovako izrečena kazna blaga u odnosu na težinu počinjenog prekršaja.

5.1. Okrivljeniku je dan duži rok za plaćanje kazne i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.

5.2. Neosnovani su i nekritični žalbeni navodi kojima okrivljenik traži daljnje ublažavanje kazne i ukazuju da postoji opasnost da okrivljenik prekršaj ponovi jer nije u potpunosti svjestan težine i opasnosti počinjenog prekršaja ali i vlastite odgovornosti za isti. Činjenica što nije došlo do štetnih posljedica je irelevantna jer za isto nije niti optužen, a i nije rezultat odgovornog ponašanja u prometu.

6. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika i da plaćanje troškova postupka neće ugroziti njegovu egzistenciju.

7. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.