Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6307/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Sanje Klaude kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog JŠ zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog JŠ podnijete protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 17. svibnja 2023., broj: Pp-1955/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog JŠ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni JŠ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 17. svibnja 2023., broj: Pp-1955/2022 okrivljeni JŠ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 eura, koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec u koje trajanje će se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta i obvezan je na plaćanje troškova postupka u iznosu od 60,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni JŠ je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, a primarno zbog izrečene zaštitne mjere. Žalitelj smatra da njezino izricanje nije nužno i da nije niti individualizirano jer do sada nije osuđivan, nije obrazložen njegov stupanj krivnje niti razlog zašto mu je izrečena zaštitna mjera.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj svojim žalbenim navodima da obrazloženje odluke i prekršajnopravnih sankcija nije individualizirano i konkretizirano i da nema razloga o odlučnim činjenicama ukazuje da je počinjena bitna povreda postupka.
5.1. Okrivljenik je zamolbeno ispitan pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak u kojem je kao svjedoka ispitao policajca ŠŠ koji je neposredno utvrdio prekršaj, čitao je dokumentaciju spisa i potom je ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika.
5.2. Okrivljenik nije podnio žalbu radi povrede prava na obranu. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama jer je obrazložio sve odlučne činjenice i one koje se odnose na krivnju i one koje se odnose na kaznu izrečenu okrivljeniku.
5.3. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da nije obrazložen stupanj krivnje aludirajući da je time počinjena bitna povreda postupka jer je za prekršaj propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. Slijedom navedenoga kako je za prekršaj kriv koji postupa iz nehaja, sud nije bio dužan obrazlagati stupanj krivnje u konkretnom slučaju.
6. Ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona i da je olakotne okolnosti obiteljske prilike, nezaposlenost, nekažnjavanost i da su izostale štetne posljedice cijenio naročito olakotnima i značajno mu je ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj, za koji je bila propisana novčana kazna od 10.000 do 20.000 kuna ili kazna zatvora do 60 dana(a sada novim zakonom od 1.320 do 2.650 eura) smatrajući da će i tako izrečenom novčanom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja. Zbog težine počinjenog prekršaja kada je okrivljenik upravljao vozilom i odbio se podvrgnuti stručnom pregledu i uzimanju krvi i urina radi analize na droge, ovaj Sud smatra da nema više uvjeta za daljnjim ublažavanjem kazne jer je i ovako izrečena kazna blaga u odnosu na težinu počinjenog prekršaja.
6.1. Okrivljeniku je dan duži rok za plaćanje kazne i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.
7. Ispitujući potom odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da su neosnovani žalbeni navodi kojima žalitelj ističe da odluka o zaštitnoj mjeri nije konkretizirana i individualizirana. Prvostupanjski sud je objasnio zašto smatra da je izricanje zaštitne mjere nužno, a ovaj sud se slaže da je opravdano, jer se samo ovako znatno ublaženom kaznom ne bi postigla svrha kažnjavanja. Prvostupanjski sud je obrazložio i zašto nije prihvatio zahtjev tužitelja da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera u trajanju od 3 mjeseca te je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec, dakle, u minimalnom zakonom propisanom trajanju držeći da je tako izrečena i nužna kako bi se otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na ponavljanje prekršaja. Tako određeno trajanje zaštitne mjere je po ocjeni prvostupanjskog suda primjereno i težini prekršaja koji je jedan od najtežih prekršaja i okrivljenikovoj odgovornosti koji do sada nije kažnjavan zbog tog prekršaja.
7.1. Slijedom navedenoga neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da odluka o zaštitnoj mjeri nije individualizirana i da sud nije cijenio odlučne činjenice.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
9. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. srpnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.
