Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9969/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Sanje Klauda kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog CP zbog prekršaja iz članka 181. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog CP zastupanog po branitelju ŠP odvjetniku iz [adresa], podnijete protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 16. lipnja 2023., broj: Pp-92/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog CP i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni CP je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 16. lipnja 2023., broj: Pp-192/2023 okrivljeni CP je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 181. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1.Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca i obvezan je na plaćanja troškova postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni CP je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i odluke o prekršajnim sankcijama.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nije utvrdio da su počinjene bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti su povrijeđene odredbe materijalnog prava na štetu okrivljenika.
5. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka jer se pobijana presuda ne da ispitati jer joj nedostaju jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama te o njima postoji i znatna proturječnost.
Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje kako je nelogično da se osoba koja je spavala na suvozačkom mjestu odbila podvrgnuti ispitivanju prisutnosti alkohola. Smatra da sud nije mogao odluku o krivnji temeljiti na iskazu oštećenog i njegove supruge naročito stoga jer ih nije o tome niti ispitivao.
6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je valjano proveo postupak u kojem je ispitao okrivljenika, a u dokaznom postupku kao svjedoke ispitao policijske službenike JP i MP, FP, oštećenika OP i njegovu suprugu NP i čitao je dokumentaciju spisa, te je potom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika.
6.1. Okrivljenik je poricao prekršaj, poričući svojstvo vozača, tvrdeći da je vozilom upravljao njegov prijatelj FP, a da njemu nije niti nuđeno ispitivanje.
6.2. Prvostupanjski sud je vjerodostojnima prihvatio iskaze oštećenog OP i njegove supruge NP cijeneći ih jasnim, logičnima, detaljnima i međusobno suglasnima oko odlučne činjenice da je okrivljenik bio sam u vozilu, da je oštećenika nagovarao da kaže da nije on upravljao vozilom, da je osoba za koju je tvrdio da je upravljao vozilom naknadno došao na mjesto prometne nesreće. Opravdano prvostupanjski sud nije u obrani okrivljenika pronašao logičan i životan razlog zbog čega bi oštećenik i njegova supruga teretili njega, a ne navodnu osobu koja je po njegovoj tvrdnji upravljala vozilom, jer bi njima u konačnici bilo svejedno tko je od njih dvojice izazvao prometnu nesreću. Okrivljenik se može braniti kako želi, ali ostaje činjenica da ovo njegovo nastojanje da izbjegne prekršajnu odgovornost svaljujući krivnju na drugog (bez obzira pristaje li taj na to) dok po mišljenju ovog Suda i u odnosu na tu osobu ima mjesta utvrđivanju postojanja kaznene odgovornosti) cijeli prekršaj čini još težim.
6.3. Slijedom navedenoga ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je dokazano da je upravo okrivljenik upravljao vozilom navedene zgode.
6.4. Prvostupanjski sud je na okolnost ispitivanja prisutnosti alkohola ispitao djelatnika policija JP čiji je iskaz prihvatio uvjerljivim i koji je iskazao da je okrivljeniku nudio ispitivanje prisutnosti alkohola uz pomoć alkometra, da ga je upozorio na posljedice odbijanja i da je okrivljenik ponuđeno ispitivanje odbio što proizlazi i iz zapisnika koji je odbio potpisati ali mu je uručen u ruke.
6.5. Slijedom navedenoga ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud nakon potpuno utvrđenog činjeničnog stanja u opsežno provedenom dokaznom postupku donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika, da je za svoju odluku dao valjane i ovom sudu prihvatljive razloge i da žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke. Slijedom navedenoga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj.
7. Ispitujući potom sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti koje su odlučne za odluku o kazni i okrivljeniku pravilno izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za navedeni prekršaj koji je jedan od najtežih prekršaja i predstavlja neprihvatljivo ponašanje prema sudionicima u prometu. Iako prvostupanjski sud nije utvrdio otegotne okolnosti ovaj sud smatra da su okolnosti prekršaja i ponašanje okrivljenika uistinu otegotna okolnost koja je trebala imati utjecaja na kaznu, ali kako tužitelj nije takvog stava ovaj sud može izraziti samo svoje mišljenje i prihvatiti minimalnu propisanu kaznu primjerenom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
8. Odluka o zaštitnoj mjeri je pravilna i zakonita srazmjerna težini počinjenog prekršaja koji je po propisanoj kazni jedan od najtežih prometnih prekršaja zbog čega proizlazi realna mogućnost da će okrivljenik prekršaj ponoviti, a na što ukazuje i činjenica da je nakon ovog prekršaja okrivljenik pravomoćno kažnjavan zbog istog prekršaja. Zbog toga ovaj Sud smatra da je ista opravdana u navedenom trajanju kako bi se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na činjenje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere nije prestrogo, izrečeno je bliže zakonom propisanom minimalnom trajanju zaštitnih mjera (koje je propisano od jednog mjeseca do dvije godine).
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
10. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 7. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
