REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Poslovni broj: Pr-974/2025-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja , u pravnoj stvari tužitelja HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Konforti, odvjetniku iz Zagreba, Hruševečka 1, protiv tuženika LEDO plus d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1a, OIB: 07179054100, zastupanog po punomoćniku Marku Skukanu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 35, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 26. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku LEDO plus d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1a vratiti tužitelja HČ iz [adresa], na poslove "komisioner na WMS skladištu" u Službi skladišnog poslovanja i prodajne podrške, Distributivno logistički centar Zagreb, Sektor prodaje i izvoza, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 21.12.2018., odnosno 01.01.2019. kako je naznačeno u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Određuje se dan prestanka radnog odnosa tužitelja-protuženika HČ iz [adresa] s danom 23. ožujka 2021., te je tuženik -protutužitelj LEDO plus d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1a, dužan platiti tužitelju - protutuženiku naknadu štete u visini 3 ugovorene mjesečne plaće tužitelja - protutuženika, odnosno iznos od bruto 2.904,78 eura (21.886,08 kn), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja teče od dana donošenja presude do isplate, po važećoj eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana."

III/ Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 663,62 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 7.7.2026.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 663,62 euro, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.12.2018. na radnom mjestu Komisioner na WMS skladištu u Službi skladišnog poslovanja i prodajne podrške, Distributivno logistički centar Zagreb, Sektor prodaje i izvoza. Ugovor o radu sklopljen je s trgovačkim društvom Ledo d.d. te je temeljem članka 137. Zakona o radu prenesen na novog poslodavca tuženika. Tuženik je dana 20.01.2021 donio Odluku o redovitom otkazu, koju tuženik osporava kao nedopuštenom iz procesnih razloga (tužitelj je sindikalni povjerenik Novog sindikata kod tuženika, a tuženik nije tražio propisanu suglasnost prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu iz članka 188 stavak 1. Zakona o radu) te zbog materijalnih razloga. Kao otkazni razlog se navodi tobožnje neispunjavanje norme tj. slabiji rad po učinku, međutim niti ugovorom o radu niti bilo kojim drugim aktom kojim se reguliraju obveze iz radnog odnosa nije predviđen niti ugovoren rad prema učinku- normi, a tužitelj kao tuženika radi duže od 17 godina te nikad nitko nije ugovarao rad prema učinku-normi niti je ikome otkazan ugovor o radu tijekom 17 godina na sličan način, s time da se radi i o radnom mjestu sa izrazito velikim rizikom za nastanak ozljeda te izrazito štetnim posljedicama za zdravlje radnika.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Isticao je prigovor prekluzije iz čl. 133 Zakona o radu, jer da je tužitelj nepravovremeno podnio i zahtjev za zaštitu prava i tužbu. Osporavao je tvrdnje da bi tužitelj bio sindikalni povjerenik kod tuženika. Smatrao je da je imao valjane razloge za otkaz ugovora o radu koji je detaljno specificirao u otkazu ugovora o radu te ranim upozorenjima o obvezama iz radnog odnosa. Tužitelj kontinuirano nije izvršavao normu radnog mjesta za koje ima zaključen ugovor o radu, propisano općim aktom poslodavca - člankom 8. Pravilnika o nagrađivanju radnika sektora prodaje i izvoza. Praćenjem učinkovitosti rada svih radnika putem poslovnog sistema -aplikacije WMS iz analize proizlazi da je tužitelj uvijek s najlošijim radnim učinkom i bitno ispod norme u usporedbi rada za isti period u istom broju sati komisioniranjem najmanjeg broja naloga, najmanjim vremenom prijave u WMS sustav, slaganjem najmanjeg broja linija u usporedbi s prosječnim radnikom i u usporedbi s novozaposlenim radnicima koji se tek uvoda u radni proces. Kako tužitelj nije obavijestio poslodavca da nema kvalitete i sposobnosti kojega trajno onemogućuju da radi na radnom mjestu komisionera na WMS, nakon uvida u izvještaj nadređenih, tuženik je zaključio da tužitelj svjesno i nemarno radi manje od propisane norme radi čega tuženik ne može kvalitetno organizirati procese rada. Pri donošenju odluke cijenjenje su i činjenice da je tužitelj pravovremeno obaviješten o normi, kao i ostali radnici, te da je tužitelj od strane nadređenog rukovoditelja DLC Zagreb NČ upozoravam na potrebu izvršenja svoje norme, da je svaki mjesec svaki radnik tog radnog mjesta pisanim putem obaviješten o ispunjavanju norme te da tužitelj nije potom isticao nikakve razloge za njeno neizvršavanje. Tužitelja su i ranije više puta izrečena upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i to dana 4.7.2019. te 13.6.2019. Neizvršavanje , nesavjesno, nemarno i nepravodobno izvršavanje povjerenih poslova i zadataka, odbijanje izvršenja radnih naloga bez opravdanog razloga, nepoštivanje pravila, postupaka i procedura te općih mjera ponašanja utvrđenih općim aktima, uputama i pravilnicima poslodavca predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa sukladno članku 31 . st 2. toč 1.,2.,3 i 17. Pravilnika o radu, radi koje je moguće izreći radniku i mjero izvanrednog otkaza ugovora o radu.

2.1. Tuženiku nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa tužitelja te predlaže da sud donese odluku o sudskom raskidu ugovora o radu iz članka 125 stavak 2 Zakona o radu. Ističe da je tužitelj teško prekršio obveze iz radnog odnosa te da je radničko vijeće svojim očitovanjem dalo suglasnost za otkaz ugovora o radu . Tužitelj niti ne osporava da ima najlošiji radni učinak u odnosu na sve druge usporedne radnike - komisioner na WMS skladištu, loš odnos prema radu i poslodavcu već duže vrijeme te da učestalo čini povrede obveza iz radnog odnosa. Tuženik je nezadovoljan radom tužitelja kao njegovog radnika, kao i rezultatima koje je ove ostvarivao, a dokaz nezadovoljstva tuženika radom tužitelja je iskazan je samom tužbom te njegovim zahtjevom za zaštitu prava i dosadašnjim postupanjem u radu . Radni odnos je ugovorni odnos radnika i poslodavca, a koji se uz ostalo temelji na uzajamnom povjerenju. U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac je izgubio takav odnos prema tužitelju kao radniku držeći da nastavak njegovog rada u takvim okolnostima kod tuženika više nije moguć. Kod činjenice da tužitelj tijekom postupka nije otklonio postojanje nedostataka u njegovom radu, da nije prihvatio primjedbe koje je tuženik imao na njegov dotadašnji rad i ponašanje, ali dočim tuženik poslodavac upravo takvom ponašanju tužitelja vidi razlog zbog čega tužitelj više ne treba raditi kod njega , nužno je zaključiti da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 125 stavak 2 Zakona o radu za sudski raskid ugovor o radu, pošto uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ovdje ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

2.1. Radni odnos u sebi sadržava očekivanja dat će radnik lojalno izvršavajući obvezi svojeg ugovor o radu, štititi interesa poslodavca te da neće činiti ništa što bi te interese moglo ugrožavati. Odnos povjerenja je u ovom radnom odnosu nešto, što predstavlja osobito važnu činjenicu radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć . Gubitak povjerenja u radnika desio se kada je radnik nastavio s najlošijom učinkovitosti u radu i nakon uzastopnih prethodnih pisanja upozorenja o obvezama, a koja su mu dana u skladu s naravi radnog mjesta. Predlaže utvrditi prestanak radnog odnosa sa danom podnošenja protutužbe kao zahtjeva za prestanak radnog odnosa odnosno s danom 23. ožujka 2021 godine

3. U ovom postupku donijeta je presuda Pr-8552/2021-22 od 25.studenoga 2024.g. kojom je usvojen tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika od 20. siječnja 2021. o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, te da radni odnos između tužitelja i tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.12.2018. odnosno 01.01.2019., kako je naznačeno u Odluci o otkazu, nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku LEDO plus d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1a vratiti tužitelja HČ iz [adresa], na poslove "komisioner na WMS skladištu" u Službi skladišnog poslovanja i prodajne podrške, Distributivno logistički centar Zagreb, Sektor prodaje i izvoza, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 21.12.2018., odnosno 01.01.2019. kako je naznačeno u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Određuje se dan prestanka radnog odnosa tužitelja-protuženika HČ iz [adresa], Uloica [adresa] s danom 23. ožujka 2021., te je tuženik- protutužitelj LEDO plus d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1a, dužan platiti tužitelju- protutuženiku naknadu štete u visini 3 ugovorene mjesečne plaće tužitelja - protutuženika, odnosno iznos od bruto 2.904,78 eura (21.886,08 kn), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja teče od dana donošenja presude do isplate, po važećoj eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana."

4. Županijski sud u Šibeniku donio je presudu i rješenje posl.br. GžR – 5/2025- 2 od 29.4.2025. kojom je odbio djelomično žalbu tuženika i potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. PR-8552/2021-22 od 25.11.2024. pod toč. I izreke, dok je djelomično prihvatio žalba tuženika, ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-8552/2021-22 od 25. studenog 2024., pod točkom II i točkom III izreke, te predmet u tom dijelu vratio istom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem

4.1. U obrazloženju odluke Županijskog suda u Šibeniku navedeno je, između ostalog slijedeće:

"U odnosu na protutužbeni zahtjev:

Prvostupanjski je sud je odbio protutužbeni zahtjev obrazlažući kako tuženik - protutužitelj samo paušalno navodi da nastavak radnog odnosa nije moguć, ali to nije dokazao; da u Odluci o otkazu stoji da je ugovor o radu otkazan temeljem Pravilnika o nagrađivanju radnika, kojim se, kako stoji u preambuli istog, definira skup pravila iz područja kojima se regulira stimulativni dio plaće, iz čega proizlazi da je ugovor otkazao jer tužitelj, kao radnik, nije zaradio primitak stimulacije, kao dodatak na plaću. Da lje obrazlaže kako rad po učinku stranke nisu ugovorile, a nije sadržan ni u procjeni o opasnosti radnog mjesta tužitelja u smislu odredaba čl. 18. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) iako se radi o radnom mjestu s izrazito velikim rizikom za nastanak ozljeda te izrazito štetnim posljedicama za zdravlje radnika, slijedom svega kako tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje opravdavaju sudski raskid ugovora o radu, dodajući i kako se sudski raskid ugovora o radu ne služi konvalidaciji ništetnih otkaza u zakoniti prestanak ugovora o radu. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda za sad se ne može prihvatiti. Naime, osnovano tuženik-protutužitelj prigovara kako je protutužbeni zahtjev odbijen uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao odnosno, da provedenim dokazima nije utvrđeno postojanje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, iako je odbio izvođenje dokaza koje je tuženik-protutužitelj predložio (saslušanje svjedoka KČ, ZČ i VČ, dok je saslušao je samo H), sve na okolnost da je tužitelj upozoravan na obveze iz radnog odnosa i njegova očitovanja o tom, na okolnosti povreda te radnog učinka tužitelja i usporednih radnika.

Točno je kako svrha sudskog raskida ugovora o radu nije naknadno osnaživanje nedopuštenog otkaza ugovora o radu, za navesti je kako nema zapreke da u slučaju kad sud odluku poslodavca o osobno uvjetovanom otkazu, utvrdi nedopuštenom, iz formalnih razloga, odnosno zbog nepoštivanja postupka, da u tom istom postupku, povodom protutužbenog zahtjeva tuženika, utvrđuje jesu li uslijed ponašanja tužitelja koje je bilo razlog za takav otkaz, ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu, odnosno postoje li uslijed svega toga okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, ako raskid traži poslodavac.

Slijedom navedenog, kako je činjenično stanje u pogledu protutužbenog zahtjeva ostalo nepotpuno utvrđeno to je temeljem odredaba čl. 370. ZPP prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev radi sudskog raskida ugovora o radu, slijedom čega je ukinuta i odluka u dijelu pod točkom II izreke kojim je naloženo vraćanje tužitelja na rad jer je odluka o tom u izravnoj vezi s odlukom o protutužbenom zahtjevu.

Sukladno odredbama čl. 371. ZPP nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem, a u ponovnom postupku prvostupanjski će sud provesti sve dokaze predložene od tuženika-protutužitelja radi utvrđivanja postoje li okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku kako u pogledu tužbenog zahtjeva pod točkom II tako i protutužbenog zahtjeva."

5. Dakle, u ponovljenom postupku ostalo je za riješiti pitanje zahtjeva tužitelja za povratkom na rad, odnosno da li je opravdan zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu. Pobijani otkaz ugovora o radu utvrđen je nedopuštenim jer tuženik za isti nije ishodio (ni tražio ) suglasnost Novog sindikata čiji je tužitelj sindikalni povjerenik kod tuženika.

6. Sud je u dokaznom postupku bio izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21.12.2018. (str. 5-7 spisa), u opis poslova radnog mjesta "komisioner" na WMS skladištu kod tuženika (str. 8 spisa), u obavijest LEDA d.d. Zagreb tužitelju, radniku od 16.03.2019. o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca LEDO plus d.o.o. (str. 9-11 spisa), u Odluku tuženika od 20. siječnja 2021. o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (str. 12-13 spisa), u tužiteljev Zahtjev od 05.02.2021. za zaštitu prava s potvrdom o primitku Hrvatske pošte (str. 14-15 spisa), u obavijest Novog sindikata od 29.03.2018. Upravi LEDA d.d. da je tužitelj imenovan za sindikalnog povjerenika s povratnicom (str. 16-17 spisa), u ARMO obrazac LEDA d.d. za analizu radnog mjesta tužitelja po opasnostima (str. 18-22 spisa), u tužbu tužitelja LEDO d.d. protiv tuženika Novi sindikat, iz ovosudnog Pr - 4582/18, radi nadomještaja suglasnosti (str. 23-26 spisa), u presudu ovog suda poslovni broj Pr-4582/18-16 od 03.03.2020. (str. 27-30 spisa), u Pravilnik o radu LEDO plus d.o.o. iz travnja 2019. (str. 42-77 spisa), u Dodatak broj 1 Pravilniku o radu (str. 78 spisa), u dopis Uprave LEDO plus d.o.o. od 14.01.2021. Radničkom vijeću LEDO plus d.o.o. s prijedlogom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju (str. 83- 86 spisa), u Kolektivni ugovor za djelatnike LEDO plus d.o.o. iz lipnja 2020. (str. 87- 111 spisa), u Dodatak od 05.06.2020. Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika (str. 112-116 spisa), u zapisnik sa 66. sjednice Radničkog vijeća LEDO plus d.o.o. od 21.01.2021. održane elektronskim putem, odnosno putem TEAM-sa (str. 118-119 spisa), u Pravilnik o nagrađivanju radnika Sektora prodaje i izvoza u LEDO plus d.o.o. Zagreb – pročišćeni tekst koji je stupio na snagu 01.01.2021. (str. 120-134 spisa), u Izmjene i dopune od 01.01.2021. privitka broj 1., 2., 3., 4. Pravilnika o nagrađivanju radnika Sektora prodaje i izvoza (str. 135-148 spisa), u 3 pisana upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza, i to od 13.06.2019., 04.07.2019. i 16.07.2020. (str. 149-152 spisa), u obračun plaće za tužitelja za studeni i prosinac 2020. i siječanj 2021. (str. 155-157 spisa), saslušan je svjedok NČ (str. 191-194 spisa).

6.1. U ponovljenom dokaznom postupku saslušani su svjedoci ZČ, KČ i VČ te izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, a protutužbeni neosnovan.

8. U obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu u bitnom je navedeno kako je u zadnja 3 mjeseca radnik ostvari najmanji broj složenih kutija na skladištu te nije ostvario planiranu minimalnu normu od 240 komada kutija za sat propisana internim aktima poslodavca odnosno u listopadu je ostvario 216 kutija, u studenom 216 kutija, u prosincu 228 kutija, a da je prosjek učinka svih radnika u skladištu za te mjesece bio preko 330 kutija, a da je to sve utvrđeno preko WMS sustava te da radnik ne ispunjava naloge nadređenih.

9. U hladnjači, gdje je tužitelj radio, temperature su od -18 do -22. Preporuka je da radnik može raditi 90 minuta, a nakon toga se treba 60 minuta odmarati izvan hladnjače.

10. Tužitelju je otkazan ugovor o radu odlukom od 20.siječnja 2021.g., a tuženik je predložio sudski raskid u odgovoru na tužbu, tražeći da se isti odredi sa danom 23. ožujka 2021.g.

11. Tužitelj je sindikalni povjerenik kod tuženika. Tužitelj stoga smatra da se ne može odrediti sudski raskid jer je za otkaz sindikalnom povjereniku potrebna suglasnost sindikata koju tuženik nije tražio, niti je zatražio nadomještaj u sudskom postupku.

12. Prema odredbi čl. 125. Zakona o radu(NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR), ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri mjesečne plaće, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

12.1. Prema st. 2. istog članka, odluku o sudskom raskidu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

13. Dakle, odredbom sadržanom u čl. 125. st. 2. i 3. ZR a propisano je pravo poslodavca da do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja postavi zahtjev za sudski raskid radnog odnosa, ako su za to ispunjene propisane pretpostavke: (1.) da je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom i (2.) da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

14. Međutim, prema odredbi čl. 188. st.1. Zakona o radu, sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanje te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće:

~ otkazati ugovor o radu ili

~ na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike

15. Kako je tuženik donio takav otkaz, bez suglasnosti sindikata te nije niti tražio suglasnost sindikata, niti proveo sudski postupak nadomještaja suglasnosti, isti je proglašen nedopuštenim.

16. U odluci drugostupanjskog suda navodi se stav da kada je otkaz utvrđen nedopuštenom, iz formalnih razloga, odnosno zbog nepoštivanja postupka, da se u tom istom postupku, povodom protutužbenog zahtjeva tuženika, utvrđuje jesu li uslijed ponašanja tužitelja koje je bilo razlog za takav otkaz, ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu, odnosno postoje li uslijed svega toga okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, ako raskid traži poslodavac.

17. U konkretnom slučaju, ovaj sud smatra da se tuženik ne može pozivati na gornje navode. Prvenstveno, tuženik je vrlo svjesno ignorirao odredbe iz Zakona o radu koje se odnose na otkazivanje sindikalnom povjereniku. Pravilno ističe tužitelj da bi osnaživanje takvog stava pri otkazivanjima sindikalnim povjerenicima dovele do formalnog osnaživanja otkaza i zaobilaženja zakonskih normi, a isto nije svrha zaštite sindikalnih povjerenika.

18. U odnosu na sindikalne povjerenike, odredba čl. 188.st.1. ZR je specijalna norma u odnosu na odredbu čl. 125.st.2.ZR koja ovlašćuje poslodavca da traži sudski raskid ugovora o radu. Odredba čl. 188.st.1. ZR ne ovlašćuje poslodavca na podnošenje zahtjeva za sudski raskid ugovora o rad, jer sindikalni povjerenik uživa posebnu zaštitu iz čl. 188.st.1. ZR. U konkretnom slučaju, sindikat čiji je tužitelj sindikalni povjerenik nije niti na koji način bio uključen u postupak otkazivanja ugovora o radu pa stoga i ovaj sud smatra kako se u konkretnom slučaju sindikalnom povjereniku ne može odrediti sudski raskid ugovora o radu. To bi zaista bilo zaobilaženje svih procedura zaštite sindikalnih povjerenika. Ovdje nije slučaj da je sindikat uskratio suglasnost i da je suglasnost nadomještena sudskom odlukom, gdje bi sud onda zbog formalnih razloga (npr. poslodavac je prekršio prekluzivni rok iz čl. 116. ZR, kod utvrđivanja krađa i slično) mogao odlučivati o sudskom raskidu, već je slučaj da je sindikat potpuno zaobiđen iz svih zakonskih procedura te nije moguće naknadno osnaživanje da se odredi sudski raskid s datumom nešto više od mjesec dana od otkazivanja ugovora o radu.

15. Podredno, ovaj sud smatra i da tuženik nije dokazao okolnosti zbog kojih bi bilo neprihvatljivo nastaviti radni odnos. Tuženik smatra da tužitelj ne ispunjava normu, da da je to utvrdio praćenjem učinkovitosti svih radnika putem aplikacije WMS. No istovremeno, u internim aktima se ne navodi uopće kolika bi bila norma prema tom sustavu niti su radnici imali zaključene ugovore o radu prema kojima bi trebali ostvariti određene norme. Ukoliko je tuženik dodatno nagrađivao ostvarivanje rezultata (Pravilnikom o nagrađivanju radnika sektora prodaje i izvoza), to ne znači da preostali radnici koji nemaju takve rezultate mogu dobiti otkaz skrivljenim ponašanjem radnika. Tužitelj niti u procjeni opasnosti radnog mjesta nema spomenuti rad po učinku, a radi se o radnom mjestu s izrazito velikim rizikom za nastanak ozljeda te izrazito štetnim posljedicama za zdravlje radnih, te prema tome, tužitelj nije niti osposobljen za rad na siguran način u odnosu na metodologiju rada iz Pravilnika o nagrađivanju radnika.

15.1. To tim više što se svi poslovi koje je tužitelj radio se ne obuhvaćaju tim WMS sustavom (aplikacijom) npr. NČ navodi da je tužitelj radio i druge poslove po nalogu nadređenog, čišćenja skladišta, razvrstavanje robe koji se nisu uzimani u obzir kod utvrđivanja učinka, ZČ da je tužitelj radio i druge poslove čišćenja skladišta a da se to ne bilježi u sustavu jer nije dio WMS.

15.2. Iz navoda svjedoka ZČ proizlazi kako nije bilo primjedbi na tužitelja u vidu da bi se drugi stalno zaposleni radnici žalili na njega, već usmeno sezonski radnici, koji se nisu stavili pisane prigovore. Ostali navodi svih svjedoka nisu dali jasne i konkretne obavijesti o razlozima za sudski raskid, već ponavljaju navode za već poništeni otkaz ugovora o radu.

15.3. Sud kao bitno ističe i da nije jasno propisano na koji način se upravlja i manipulira sustavom WMS, tko ga održava, na koji način se izbacuju rezultati, koje poslove sustav uopće propisuje i zašto se određeni poslovi ne unose u sustav i ne vrednuju kao rad.

16. Slijedom svega gore iznijetog, sud je smatrao kako ne postoje uvjeti za sudski raskid ugovora o radu i naložio tuženiku povratak tužitelja na rad.

16.1.Pri tome da ne postoje uvjeti za sudski raskid, prvenstveno iz razloga potpunog zaobilaženja sindikata u postupku otkazivanja, sud upućuje i na navod tuženika u podnesku od 23.3.2021. – da je dokaz nezadovoljstva radom tužitelja iskazan samom tužbom i njegovim zahtjevom za zaštitu prava , što upućuje na arbitrarnost u postupanju tuženika naspram tužitelja.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 138/2023- dalje ZPP). Prema Tbr. 52. OT, a tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom. Pri tome valja istaći da se prema tbr. 52.toč.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan, dakle 200 bodova (265,45 euro) i PDV 66,36 euro, ukupno 331,81 euro. Stoga su tužitelju priznate dvije jednokratne nagrade po Tbr. 7/2 i tbr. 52.st.4 OT 200 bodova (265,45 euro) i PDV 66,36 euro, ukupno 331,81 euro x2, odnosno 663,62 euro. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška, stranke su odbijene kao neosnovanim.

17.1. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizičkim pristupom sudu.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika