Republika Hrvatska

Pp-1079/2026-5

Općinski sud u Šibeniku

Prekršajni odjel

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji Jeleni Ćurković, uz sudjelovanje Vice Žurića kao zapisničara, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐD, pokrenutom podnošenjem optužnog prijedloga PU Šibensko-kninske, Policijske postaje Vodice klasa: 211-07/26-5/8499, ur.broj: 511-13-07-26-1, od 5. travnja 2026. zbog prekršaja iz čl. 10.toč.1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022 i 36/2024), nakon zaključene glavne rasprave 11. lipnja 2063. u nazočnosti okrivljenika i svjedokinje žrtve GD, te odsutnosti predstavnika tužitelja, u odsutnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja 12. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca pok. Đ i G, rođen **.**.1960. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, s mjesečnim primanjima od oko 700,00 eura, oženjen, otac petero punoljetne djece, prekršajno i kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je 28. ožujka 2026. u 19,30 u [adresa], počinio nasilje u obitelji na način da je svoju kćer GD, rođenu **.**.1983. koja je došla u stan na katu obiteljske kuće u kojem živi njena majka JD, dok okrivljenik živi na prizemlju iste kuće, nakon što se okrivljenik uznemirio jer ne može pronaći svoj mobitel, obratio se GD te počeo glasno na nju vikati i galamiti govoreći joj da „ izlazi vani“ i da je „ona za sve kriva“ te ju potom sa obje ruke uhvatio za njena ramena te je odgurnuo do izlaznih vrata stana, što je kod iste izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost pa je u strahu pobjegla iz stana,

dakle, počinio psihičko i fizičko nasilje u obitelji uslijed kojeg nije nastupila tjelesna ozljeda,

čime je počinio prekršaj iz čl.10. toč. 1.i 3. kažnjiv po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022 i 36/2024), pa mu se na temelju istog propisa,

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU 300,00 (tristo) EURA.

Na temelju čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, prema uplatnici priloženoj uz presudu.

Na temelju čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku koji je određen za plaćanje novčane kazne.

Na temelju čl.13. st.1. toč. 2. i čl. 16. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22) okrivljeniku se

i z r i č e

ZAŠTITNA MJERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI UHOĐENJA ŽRTVE NASILJA U OBITELJI, GD na udaljenosti od 100 (sto) metara, ispod koje joj se ne smije približiti na području RH niti ju smije uhoditi i uznemiravati na bilo koji način u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Okrivljenik se na temelju čl.24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji upozorava da će se počinitelj nasilja u obitelji koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom kaznit za prekršaj kaznom zatvora od najmanje deset dana.

Na temelju čl. 139. st. 3. u svezi s čl. 138. st. 2. toč. 3.a i čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, prema uplatnici priloženoj uz presudu.

Obrazloženje

1.Ovlašteni tužitelj podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz čl.10. toč. 1.i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po čl. 22. st. 1. istog Zakona.

2.Okrivljenik je u svojoj obrani pred sudom naveo kako je točno da je 28. ožujka 2026. on bio u svojoj kući u [adresa] u [adresa] i točno je da je tada u njegovu kuću došla njegova kćer GD. Točno je da je on tražio od GD da napusti kuću i točno je da joj je rekao da je ona kriva za sve, ali nije vikao na nju niti ju je uhvatio za ramena, već je na njegovo traženje da napusti kuću, što je ona odbila, uhvatio ju rukom ispred ruke i otišao s njom do izlaznih vrata, dakle, izveo ju je iz kuće i zaključao ulazna vrata. U istom objektu on živi u prizemlju majčine kuće, a supruga JD je na katu i ove prigode izgubio je mobitel a potom je došao kući i pitao JD je li ona za to da ponovno stanuju skupa jer ipak on brine o njoj već 40 godina, a ona je teži psihički bolesnik. Tu je bila njegova kćer GD koja joj je rekla da pazi što obećava i što govori. Kada se vratio, supruga, koja je ranije pristala na to, pod utjecajem GD skroz se drugačije ponašala prema njemu, bila je ljutita i na kraju je odbila taj prijedlog, i zato je on rekao GD da je za sve kriva, a kako ona tu ne stanuje, stanuje na drugom kraju grada, rekao joj je da otiđe i izveo ju je iz stana na katu kuće.

3.U daljnjem dokaznom postupku ispitana je svjedokinja žrtva nasilja GD, provedeno je suočenje okrivljenika i svjedokinje žrtve, pročitan je zakoniti dio službene zabilješke PP Šibenik s ispostavom Primošten i to prvi i drugi odjeljak, izvršen je uvid u obavijest žrtvi nasilja u obitelji, u obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, te u izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenog.

3.1.Na temelju čl.121.st.1. Prekršajnog zakona iz spisa predmeta izdvojen je iz službene zabilješke PP Šibenik cijeli treći odjeljak od riječi ''ista je izjavila'' do kraja jer je protivan čl.158.st.7. Prekršajnog zakona.

4.Svjedokinja žrtva GD u svom je iskazu navela da se sjeća događaja. 28 ožujka 2026. došla je u posjet majci koja živi sama u stanu na katu kuće u [adresa] od Božića 2025., a u prizemlju kuće živi njen otac ĐD. Sjeća se da je otac izgubio mobitel i da je u jednom trenutku počeo vikati i galamiti na nju da izlazi vani i da je ona kriva za sve, odgurnuo ju do izlaznih vrata stana, pa je ona u strahu bježala.

4.1.Na posebno pitanje suda svjedokinji je li ju otac agresivno uhvatio za ramena, svjedokinja je navela da to nije bilo agresivno, da ju je jednostavno držao ruku na ramenu i gurao ju prema vratima. Na daljnje pitanje suda svjedokinji je li osjećala strah i ugroženost, navela je da je i da je iz tog razloga bježala. Na daljnje pitanje suda svjedokinji je li očekivala da bi ju okrivljenik mogao fizički napasti ili udariti, svjedokinja je navela da je očekivala da će ju udariti. Na daljnje pitanje suda svjedokinji je li joj otac ove prigode još nešto izgovorio, svjedokinja je navela da nije. Na daljnje pitanje suda svjedokinji je li otac ranije, dakle, prije događaja koji je predmet postupka, bio nasilan prema njoj verbalno odnosno fizički i psihički, svjedokinja je navela da je, ali da je to bilo davno, pamti neke događaje kada joj je bilo 16 godina. Na daljnje pitanje suda svjedokinji je li po njenim saznanjima okrivljenik bio fizički nasilan prema majci, svjedokinja je navela da je. Na daljnje pitanje suda svjedokinji je li ona ikad vidjela da bi otac bio fizički nasilan prema majci, svjedokinja je navela da je prije njenog odlaska na studij vidjela da je otac tukao i vrijeđao majku, tako da mu ovo nije prvi put da je bio nasilan.

4.2.Okrivljenik je u primjedbi na iskaz svjedokinje naveo da ju on ove prigode nije odgurnuo, već da ju je samo izveo van iz stana na katu kuće pa je ona počela trčati.

4.3.Upitana smatra li nužnim izricanje zabrane približavanja okrivljenika njoj, svjedokinja je navela da se ne osjeća ugroženom od strane okrivljenika te ne smatra nužnim izricanje te mjere.

5.U suočenju provedenom na temelju čl.289.st.4. Zakona o kaznenom postupku između okrivljenika i svjedokinje, okrivljenik je ponovio kako prigovara istinitosti iskaza svjedokinje, da ju nije uhvatio za ramena. U odnosu na iskaz okrivljenika, svjedokinja je navela kako je ona bila nasilno odvedena iz tog stana, a sama činjenica da je trčala pokazuje kako je bila u strahu i bojala se, pogotovo s obzirom na ponašanje njenog oca, viku i galamu. U odnosu na iskaz svjedokinje, okrivljenik je ponovio i pokazao kako ju je laganim hvatom ruke izveo do vrata, međutim svjedokinja je ostala pri svom iskazu te dodala kako je itekako osjećala povredu dostojanstva i uznemirenost očevim ponašanjem kako prema majci, koju je prethodno nazvao „kozom“ i slično, a tako i prema njoj. Svjedokinja je iskazivala vidno uznemireno.

6.Iz službene zabilješke Policijske postaje Šibenik s ispostavom Primošten od 28.ožujka 2026. proizlazi da je 28.ožujka 2026. u tu postaju pristupila GD te da je s istom obavljen razgovor na okolnosti počinjenog obiteljskog nasilja od strane okrivljenika. Izjava svjedokinje izuzeta je kao nezakoniti dokaz.

7.Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije razvidno je da je okrivljenik kazneno i prekršajno nekažnjavan.

8.U završnoj riječi okrivljenik je naveo da ostaje pri svojoj obrani i da se ne smatra krivim.

9.Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika i ostale provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud je našao kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršaju.

10.Odredbom čl.8.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da su osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

11.Odredbom čl.8.st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da se odredbe ovog Zakona primjenjuju i na bivšeg bračnog druga, bivšeg izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera, bivšeg neformalnog životnog partnera, sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

12.Odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji:

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

5.zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

13.Odredbom čl. 22. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da će se tko počini nasilje iz čl. 10. ovoga Zakona, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

14.Odredbom čl.16.st.1., 2. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da se zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve može izreći počinitelju nasilja u obitelji ako postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponoviti nasilje u obitelji. U odluci kojom sud izriče mjeru iz st. 1. ovoga čl. odredit će se mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji, a koja ne može biti manja od 100 metara, odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve. Mjera iz st. 1. ovoga čl. ne može biti kraća od jednog mjeseca niti dulja od dvije godine.

15.U postupku je nesporno da su okrivljenik i žrtva GD otac i kći. Nesporno je da su se oboje predmetne prigode nalazili na katu obiteljske kuće u [adresa], gdje je među njima došlo do verbalne prepirke U postupku je sporno je li iste prigode okrivljenik počinio psihičko i fizičko nasilje u obitelji na način opisan u optužnom prijedlogu.

16.Traženjem od svjedokinje da napusti kuću i govorenje da je ona kriva za sve, bez vike te hvatanje rukom ispod ruke i praćenje do izlaznih vrata, kako je događaj opisao okrivljenik, nije nasilje. Međutim, svjedokinja je iskazivala da je okrivljenik predmetne prigode vikao i galamio na nju da „izlazi vani“ i da je ona „kriva za sve“, te da ju je odgurnuo do izlaznih vrata stana, odnosno držao ruku na ramenu i gurao ju prema vratima pa je ona u strahu bježala jer je osjećala strah i ugroženost te očekivala da će ju udariti. Svjedokinja je iskazivala detaljno i okolnosno, te vidno uznemireno kako u slobodnom izlaganju, tako i prilikom suočenja s okrivljenikom, pri čemu mu se izravno obraćala i nije izbjegavala sučeljavanje i komunikaciju, ali svakako konzistentno jer iskaz nije mijenjala ni u jednom detalju. Kontradiktornost iskaza okrivljenika i svjedokinje žrtve u načinu njenog izlaska iz stana otklonjena je upravo iskazom svjedokinje kako sadržajem, tako i načinom iskazivanja, jer je i njena uznemirenost na raspravi ukazivala kako je u vrijeme događaja bila u strahu s obzirom na ponašanje njenog oca kako prema njoj, tako i prema majci kojoj je također uputio uvredljive riječi. Upravo takav iskaz svjedokinje upućuje na to da je bila vidno uznemirena i osjećala povredu dostojanstva, kako je to izričito i navela.

17.Sud ne nalazi razloga da bi svjedokinja lažno svjedočila protiv okrivljenika tako detaljno i okolnosno te ga teretila za nasilno ponašanje, ako se isto zaista nije dogodilo. Stoga je sud na temelju njenog iskaza te dovodeći ga u vezu s činjenicom da je svjedokinja događaj i prijavila osobnim odlaskom u Policijsku postaju Šibenik, našao dokazanim da se okrivljenik prema njoj ponašao na način na koji je ona to opisala. Ovdje je za navesti kako okrivljenikove riječi upućene svjedokinji da je ona „za sve kriva“ i traženje da napusti kuću, same za sebe ne predstavljaju psihičko nasilje, međutim cjelokupno ponašanje okrivljenika, dakle te riječi popraćene vikom uz prisilno izvođenje držanjem ruke na ramenu i guranjem prema vratima, neovisno o činjenici da okrivljenica u toj kući ne stanuje, po svom intenzitetu ima potencijal izazvati povredu dostojanstva i uznemirenost žrtve pa, s obzirom da je takva posljedica, dokazano, i nastupila, predstavlja psihičko nasilje (čl.10.toč.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji), kao i fizičko nasilje kod kojeg nije nastupila tjelesna ozljeda (čl.10. toč.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

18.Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju svih u postupku dokazanih objektivnih okolnosti događaja, kao i subjektivnih u vidu povrede dostojanstva i uznemirenosti žrtve, utvrđeno je da je okrivljenik predmetne prigode ostvario sva obilježja prekršaja iz čl. 10. toč.1. i 3.Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako mu se to i stavlja na teret.

19.Prilikom izricanja sankcije, sud je uzeo u obzir sve okolnosti na strani okrivljenika, kako olakotne tako i otegotne. Nalazeći olakotnu okolnost u njegovoj dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti, dok nije našao otegotnih okolnosti, okrivljeniku je izrekao novčanu kaznu u iznosu 300,00 (tristo) EURA, držeći da će se tako izrečenom kaznom, kao alternativno blaže propisanom sankcijom, kod okrivljenika kao prekršajno nekažnjavane osobe, postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja kako u smislu specijalne, tako i u smislu generalne prevencije.

20.S obzirom na cjelokupni iskaz svjedokinje žrtve i uzimajući u obzir obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, nalazeći da postoji opasnost da bi prema svjedokinji mogao ponoviti nasilje u obitelji, sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja.

20.1.Navedena mjera prema čl. 16. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određena je u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine. Sud je okrivljeniku navedenu zaštitnu mjeru izrekao u trajanju 6 (šest) mjeseci, koju duljinu smatra primjerenom prirodi prekršaja te ponašanju okrivljenika i njegovom odnosu prema žrtvi.

21.Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka te njegovo imovno stanje.

Šibenik, 12.lipnja 2026.

Zapisničar

Sutkinja

Vice Žurić v.r.

Jelena Ćurković v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom sudu u Šibeniku, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni sud.

Presuda se dostavlja:

- okrivljeniku

- tužitelju

- žrtvi GD

- u spis