REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-99/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Andrea Crnički, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 11. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno te punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 7. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Dopuštaju se preinake tužbe iz podneska od 30. travnja 2025. i 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su sve br. 763532 od 16.5.2006.g. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice tuženika koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i to:

"2. KAMATNA STOPA :

2.1. Redovna kamata:

... promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

2.5. Redovna kamata po dospijeću:

Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora." II Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su sve odredbe Ugovora o kreditu br. 763532 od 16.5.2006.g. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i prednika tuženika koje se odnose na valutnu klauzulu i to:

"1. IZNOS KREDITA

... u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan isplate.

4. VALUTNA KLAUZULA:

Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.

9. NAČIN OTPLATE

... u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća."

III Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su sve odredbe Ugovora o kreditu br. 763532 od 16.5.2006.g. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i prednika tuženika koje se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita i to:

"12.1. Prijevremena otplata kredita

Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora."

IV Nalaže se tuženiku HPB d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 955,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 6,53 EUR od 15. rujna 2007.

- na iznos 6,53 EUR od 15. listopada 2007.

- na iznos 6,53 EUR od 15. studenog 2007.

- na iznos 6,53 EUR od 15. prosinca 2007.

- na iznos 6,53 EUR od 15. siječnja 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 15. veljače 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 15. ožujka 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 15. travnja 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 15. svibnja 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 16. lipnja 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 15. srpnja 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 16. kolovoza 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 15. rujna 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 15. listopada 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 15. studenog 2008.

- na iznos 6,53 EUR od 15. prosinca 2008

- na iznos 13,43 EUR od 15. siječnja 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 16. veljače 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 16. ožujka 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 15. travnja 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 15. svibnja 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 15. lipnja 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 15. srpnja 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 17. kolovoza 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 15. rujna 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 15. listopada 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 16. studenog 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 15. prosinca 2009.

- na iznos 13,43 EUR od 15. siječnja 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. veljače 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. ožujka 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. travnja 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. svibnja 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. lipnja 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. srpnja 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 16. kolovoza 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. rujna 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. listopada 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. studenog 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. prosinca 2010.

- na iznos 13,43 EUR od 15. siječnja 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 15. veljače 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 15. ožujka 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 15. travnja 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 16. svibnja 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 15. lipnja 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 15. srpnja 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 16. kolovoza 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 15. rujna 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 15. listopada 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 15. studenog 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 15. prosinca 2011.

- na iznos 13,43 EUR od 16. siječnja 2012.

- na iznos 13,43 EUR od 15. veljače 2012.

- na iznos 13,43 EUR od 15. ožujka 2012.

- na iznos 13,43 EUR od 16. travnja 2012.

- na iznos 13,43 EUR od 15. svibnja 2012.

- na iznos 13,43 EUR od 15. lipnja 2012.

- na iznos 13,43 EUR od 16. srpnja 2012.

- na iznos 273,61 EUR od 10. kolovoza 2012.

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku HPB d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 4.331,32 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 3,02 EUR od 15. lipnja 2006.

- na iznos 1,74 EUR od 15. srpnja 2006.

- na iznos 0,24 EUR od 16. kolovoza 2006.

- na iznos 2,16 EUR od 15. rujna 2006.

- na iznos 2,16 EUR od 16. listopada 2006.

- na iznos 0,47 EUR od 15. prosinca 2006.

- na iznos 1,03 EUR od 15. ožujka 2008.

- na iznos 0,05 EUR od 15. travnja 2008.

- na iznos 0,85 EUR od 15. listopada 2008.

- na iznos 4,68 EUR od 15. studenog 2008.

- na iznos 16,00 EUR od 15. siječnja 2009.

- na iznos 16,54 EUR od 16. veljače 2009.

- na iznos 10,62 EUR od 16. ožujka 2009.

- na iznos 12,73 EUR od 15. travnja 2009.

- na iznos 12,97 EUR od 15. svibnja 2009.

- na iznos 10,00 EUR od 15. lipnja 2009.

- na iznos 10,72 EUR od 15. srpnja 2009.

- na iznos 9,57 EUR od 17. kolovoza 2009.

- na iznos 11,38 EUR od 15. rujna 2009.

- na iznos 8,97 EUR od 15. listopada 2009.

- na iznos 10,89 EUR od 16. studenog 2009.

- na iznos 10,09 EUR od 15. prosinca 2009.

- na iznos 14,29 EUR od 15. siječnja 2010.

- na iznos 17,17 EUR od 15. veljače 2010.

- na iznos 16,59 EUR od 15. ožujka 2010.

- na iznos 19,66 EUR od 15. travnja 2010.

- na iznos 24,58 EUR od 15. svibnja 2010.

- na iznos 24,64 EUR od 15. lipnja 2010.

- na iznos 31,42 EUR od 15. srpnja 2010.

- na iznos 32,25 EUR od 16. kolovoza 2010.

- na iznos 42,15 EUR od 15. rujna 2010.

- na iznos 35,61 EUR od 15. listopada 2010.

- na iznos 37,43 EUR od 15. studenog 2010.

- na iznos 45,88 EUR od 15. prosinca 2010.

- na iznos 46,12 EUR od 15. siječnja 2011.

- na iznos 43,42 EUR od 15. veljače 2011.

- na iznos 45,05 EUR od 15. ožujka 2011.

- na iznos 45,14 EUR od 15. travnja 2011.

- na iznos 50,35 EUR od 16. svibnja 2011.

- na iznos 60,73 EUR od 15. lipnja 2011.

- na iznos 72,79 EUR od 15. srpnja 2011.

- na iznos 85,96 EUR od 16. kolovoza 2011.

- na iznos 65,17 EUR od 15. rujna 2011.

- na iznos 58,18 EUR od 15. listopada 2011.

- na iznos 58,64 EUR od 15. studenog 2011.

- na iznos 59,61 EUR od 15. prosinca 2011.

- na iznos 65,64 EUR od 16. siječnja 2012.

- na iznos 67,46 EUR od 15. veljače 2012.

- na iznos 66,67 EUR od 15. ožujka 2012.

- na iznos 66,37 EUR od 16. travnja 2012.

- na iznos 68,56 EUR od 15. svibnja 2012.

- na iznos 70,32 EUR od 15. lipnja 2012.

- na iznos 68,13 EUR od 16. srpnja 2012.

- na iznos 2.668,46 EUR od 10. kolovoza 2012.

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa 122,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 1,33 EUR od 1. lipnja 2006.

- na iznos 1,33 EUR od 30. lipnja 2006.

- na iznos 1,33 EUR od 31. srpnja 2006.

- na iznos 1,33 EUR od 31. kolovoza 2006.

- na iznos 1,33 EUR od 30. rujna 2006.

- na iznos 1,33 EUR od 31. listopada 2006.

- na iznos 1,33 EUR od 30. studenog 2006.

- na iznos 1,33 EUR od 31. prosinca 2006.

- na iznos 1,33 EUR od 31. siječnja 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 28. veljače 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 31. ožujka 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 30. travnja 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 31. svibnja 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 30. lipnja 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 31. srpnja 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 31. kolovoza 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 30. rujna 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 31. listopada 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 30. studenog 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 31. prosinca 2007.

- na iznos 1,33 EUR od 31. siječnja 2008.

- na iznos 1,33 EUR od 29. veljače 2008.

- na iznos 1,33 EUR od 31. ožujka 2008.

- na iznos 1,33 EUR od 30. travnja 2008.

- na iznos 1,33 EUR od 31. svibnja 2008.

- na iznos 1,33 EUR od 30. lipnja 2008.

- na iznos 1,33 EUR od 31. srpnja 2008.

- na iznos 1,59 EUR od 31. kolovoza 2008.

- na iznos 1,59 EUR od 30. rujna 2008.

- na iznos 1,59 EUR od 31. listopada 2008.

- na iznos 1,59 EUR od 30. studenog 2008.

- na iznos 1,59 EUR od 31. prosinca 2008.

- na iznos 1,59 EUR od 31. siječnja 2009.

- na iznos 1,59 EUR od 28. veljače 2009.

- na iznos 1,59 EUR od 31. ožujka 2009.

- na iznos 1,59 EUR od 30. travnja 2009.

- na iznos 1,86 EUR od 31. svibnja 2009.

- na iznos 1,86 EUR od 30. lipnja 2009.

- na iznos 1,86 EUR od 31. srpnja 2009.

- na iznos 1,86 EUR od 31. kolovoza 2009.

- na iznos 1,86 EUR od 30. rujna 2009.

- na iznos 1,86 EUR od 24. listopada 2009.

- na iznos 1,86 EUR od 24. studenog 2009.

- na iznos 1,86 EUR od 24. prosinca 2009.

- na iznos 1,86 EUR od 24. siječnja 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. veljače 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. ožujka 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. travnja 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. svibnja 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. lipnja 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. srpnja 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. kolovoza 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. rujna 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. listopada 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. studenog 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. prosinca 2010.

- na iznos 1,86 EUR od 24. siječnja 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. veljače 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. ožujka 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. travnja 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. svibnja 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. lipnja 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. srpnja 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. kolovoza 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. rujna 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. listopada 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. studenog 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. prosinca 2011.

- na iznos 1,86 EUR od 24. siječnja 2012.

- na iznos 1,86 EUR od 24. veljače 2012.

- na iznos 1,86 EUR od 24. ožujka 2012.

- na iznos 1,86 EUR od 24. travnja 2012.

- na iznos 1,86 EUR od 24. svibnja 2012.

- na iznos 1,86 EUR od 24. lipnja 2012.

- na iznos 1,86 EUR od 24. srpnja 2012.

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VII Nalaže se tuženiku HPB d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 379,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2012. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VIII Nalaže se tuženiku HPB d.d., OIB: 87939104217, naknaditi tužiteljici HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 2.179,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika zaključila Ugovor o kreditu broj 763532, kojim Ugovorom joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos 23.000,00 CHF, isplaćen u kunama prema kupovnom tečaju kreditora važećem na dan isplate. Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Tužiteljica smatra da predmetni Ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te s tim u vezi ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18. Također smatra da je ugovorna odredba prema kojoj je moguća prijevremena otplata kredita na pisani zahtjev korisnika kredita, sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora ništetna. Tvrdi i da je tužiteljici naplaćivana naknada za vođenje računa za otplatu kredita, iako to uopće ugovorom o kreditu nije bilo ugovoreno. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim dijelove pojedinih odredaba predmetnog ugovora o kreditu i naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 1.180,07 eura s pripadajućim zateznim kamatama, iznos 4.091,15 eura s pripadajućim zateznim kamatama, iznos 122,64 eura s pripadajućim zateznim kamatama te iznos 379,91 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare potraživanja. Nadalje smatra da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a da sve kada bi i bila primjenjiva, niti tada da nema mjesta izravnoj primjeni i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a. Sve kada bi presuda bila primjenjiva, smatra da ugovorne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač te da tužiteljica nije niti pokušala dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. U odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je naveo da ima pravo promijeniti kamatnu stopu, odnosno da je materijalno pravo koje je bilo na snazi izrijekom predviđalo mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a da su za promjenu kamatne stope uzimani parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Također je naveo da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te da je odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva pa da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu. Istaknuo je da je kamatna stopa mijenjana ovisno o tržišnim uvjetima. U odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik je istaknuo da je ona jasna i lako uočljiva te da se tužiteljica bila dužna sama informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njezina prava i obveze, kao i da je od službenika tuženika mogla zatražiti sve informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu. Tuženik nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Smatra da ugovorne odredbe prema kojima tuženik ima pravo naplatiti naknadu za vođenje računa ili prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju nepoštenu ugovornu odredbu, jer propisi koji su bili na snazi nisu predviđali zabranu takvih naknada. U odnosu na ugovornu odredbu o prijevremenoj otplati kredita tuženik je naveo da ugovaranje takve naknade nije bilo nedopušteno u vrijeme kada je ugovor sklopljen te da ta odredba nije neodrediva, jer je određena Odlukom tuženika. Tuženik je pretrpio štetu prijevremenom otplatom kredita u vidu izravnog umanjenja aktive sa posljedicom neusklađenosti bilance i rizika kažnjavanja od nadležnih tijela sukladno važećem zakonodavstvu i gubitka marže kao posljedice uvjeta na tržištu u vrijeme prijevremene otplate. Tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva koja se odnosi na izračun promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, dok je osporio visinu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na naknadu za vođenje računa i naknadu za prijevremenu otplatu. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Kako je tijekom postupka društvo Nova hrvatska banka d.d. (ranije Sberbank d.d. tvrtka društva promijenjena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-22/18434-2 od 14. travnja 2022., ranije Volksbank d.d. – tvrtka društva promijenjena rješenjem Trgovačkog suda u zagrebu broj Tt-13/1253-2 od 18. siječnja 2013.) prestalo postojati, jer je pripojeno društvu Hrvatska poštanska banka d.d., to je rješenjem poslovni broj P-2521/2023-6 od 20. rujna 2023. sud utvrdio prekid postupka, pozvao pravnog slijednika Nove hrvatske banke d.d. – Hrvatsku poštansku banku d.d. da preuzme postupak te je postupak nastavljen (listovi 93-94 spisa).

4. U podnesku od 30. travnja 2025. tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 955,58 eura s osnove promjenjive kamatne stope, iznosa 4.331,32 eura s osnove valutne klauzule sve s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev ostao nepromijenjen (listovi 134-138 spisa).

4.1. U podnesku od 16. veljače 2026. tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 122,76 eura s osnove naknade za vođenje računa za otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev ostao nepromijenjen (listovi 165-166 spisa).

4.2. Tužiteljica je podneskom od 30. travnja 2025. preinačila tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi valutne klauzule na način da je povećala iznos čiju isplatu traži u ovom postupku, a u podnesku od 16. veljače 2026. u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi naknade za vođenje računa za otplatu kredita. Navedene preinake sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), jer je tužiteljica svoj zahtjev povećala nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz financijskim vještačenjem, a imajući na umu da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., broj Su IV - 162/2021), zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 763532 od 16. svibnja 2006. (listovi 16-19 spisa), prometnu karticu (listovi 20-27 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (listovi 109-128, 157-160 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 149-150 i 169 spisa).

5.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnima odredaba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem su ugovorene promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula, pravo na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita, zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po tim osnovama, kao i zahtjev za isplatu iznosa po osnovi naknade za vođenje računa za otplatu kredita.

6.1. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 16. svibnja 2006. Ugovor o kreditu broj 763532 na iznos 23.000,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).

6.2. Sporno je:

- da li je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena, odnosno jesu li tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate,

- da li je tuženik, kao trgovac, u cijelosti informirao tužiteljicu, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da li je ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetna

- pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi i pravo na povrat naknade koju je platila tuženiku za prijevremenu otplatu kredita te

- pripada li tužiteljici utuženi iznos na ime naknade koju joj je tuženik naplaćivao za vođenje računa za otplatu kredita.

7. Iz odredbe čl. 2.1. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa 6,85% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

7.1. Iz odredbe čl. 2.5. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata po dospijeću promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

7.2. Iz odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora za devize na dan dospijeća.

8. Presudom VSRH poslovni broj Rev 2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je Sberbank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući Ugovore o kreditu, koristeći u njima, nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika Sberbank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik Sberbank d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.1. Istim presudama također je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju-ugovora o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik Sberbank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik Sberbank d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a na koje se tužiteljica pozvala u tužbi, imaju izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužiteljice kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a one obvezuju i sud u ovom postupku.

9.1. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP-a koja je na snazi od 1. srpnja 2013. propisana je obvezatnost pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača i na postupke radi individualne zaštite potrošača, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 donesena je 4. srpnja 2013., dakle, u vrijeme kada je već na snazi bila odredba čl. 502.c ZPP-a.

9.2. S obzirom na njezin izravni učinak na ovaj postupak, upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, to jest da ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli u CHF nisu istovjetne onima koje su bile predmet ocjene u kolektivnom sporu te da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile razumljive za tužiteljicu kao potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja tog ugovora, zbog čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenima, a posljedično tomu ni ništetnima.

9.3. Tuženik u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti tvrdio da je tužiteljicu upoznao s parametrima o kojima ovisi promjena početno ugovorene stope redovne kamate, dok u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli tuženik nije niti tvrdio da bi tužiteljici objasnio pojam rizika ugovaranja valutne klauzule u CHF.

9.4. Tuženik je tijekom postupka u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tvrdio da ima pravo promijeniti kamatnu stopu, odnosno da je materijalno pravo koje je bilo na snazi izrijekom predviđalo mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a da su za promjenu kamatne stope uzimani parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Također je naveo da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te da je odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva pa da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu. Istaknuo je da je kamatna stopa mijenjana ovisno o tržišnim uvjetima.

9.5. U odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli tuženik je istaknuo da je ona jasna i lako uočljiva te da se tužiteljica bila dužna sama informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njezina prava i obveze, kao i da je od službenika tuženika mogla zatražiti sve informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu. Tuženik nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF.

9.6. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su gradili kuću te im je novac od predmetnog kredita bio potreban za dovršetak te kuće. Kuću nikada nisu iznajmljivali niti davali u zakup te u njoj žive i dan danas. Navodi kako ona nije mogla sudjelovati u sastavljanju predmetnog Ugovora, niti pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, već joj je bio predočen gotov Ugovor koji je mogla prihvatiti ili ne prihvatiti. Nitko je nije upozorio na posebne rizike vezane uz valutu CHF, već joj je kredit u toj valuti prezentiran kao najpovoljniji. Nitko joj nije objasnio niti na koji način će se mijenjati kamata, a niti da će se ona uopće mijenjati. Ugovor je pročitala, ali nije znala da će morati platiti naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita. Nitko joj nije objasnio zbog čega mora tu naknadu platiti, odnosno na što se odnose ti troškovi.

9.7. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je ona iskazivala jasno i uvjerljivo, a istinitost njezinog iskaza nije dovedena u pitanje ni drugim dokazima izvedenima tijekom postupka, pri čemu se ističe da tuženik tijekom postupka nije niti predlagao saslušanje svjedoka, službenika banke.

9.8. Dakle, iako je tužiteljica mogla načelno biti upoznata s valutnom klauzulom te joj je moglo načelno biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je poznata bankama, a niti s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.

9.9. Upravo je propuštanje davanja bitne informacije o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope te o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže.

9.10. Pri tome, tužiteljica kao upravni referent, niti po prirodi svog zanimanja i/ili stupnja obrazovanja nije mogla razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njezine financijske obveze.

9.11. Dakle sud utvrđuje da tužiteljici pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer joj nije pružena cjelovita informacija kako u pogledu okolnosti o kojima ovisi promjena kamatne stope, tako i u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.

9.12. Dodatno, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica je dostavljanjem Ugovora o kreditu dokazala svojstvo potrošača, time da je i u svom iskazu, kojeg je sud prihvatio kao istinit, navela da je novac dobiven kreditom koristila za izgradnju kuće u kojoj s obitelji živi i danas, pri čemu se ističe da iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja tužiteljice, odnosno da se tužiteljica uopće bavila takvim djelatnostima, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

9.13. Prema tome, kako u skladu s prethodno navedenim razlozima sud utvrđuje da sporne ugovorne odredbe nisu bile suštinski razumljive tužiteljici kao potrošaču, kao i da su te odredbe istovjetne onima koje su već bile predmet ocjene u kolektivnom sporu, a imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citirane presude.

9.14. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredaba (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

9.15. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem predlaže utvrditi ništetnima dijelove odredaba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano te kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF zbog čega je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

U odnosu na odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu

10. Prema odredbi čl. 12.1. Ugovora o kreditu prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora.

10.1. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03, dalje ZZP).

10.1.1. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.1.2. Odredbom stavka 2. istoga članka ZZP propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10.1.3. Prema st. 3. istog članka činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnosti.

11. Na temelju iskaza tužiteljice u kojem je navela da joj je bio predočen „gotov“ ugovor koji je mogla prihvatiti ili ne prihvatiti sud je utvrdio da se u vezi predmetne ugovorne odredbe nije moglo posebno pregovarati. Također, iz sadržaja iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi joj bilo objašnjeno na što se odnose ovi troškovi, zbog čega je sud utvrdio da tužiteljica nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), a niti je tuženik tijekom postupka objasnio na što se točno odnosi naplaćena naknada.

12. Nastavno, odredba o obvezi plaćanja prijevremene otplate kredita nije razumljiva, jer nije određeno na koji način i po kojim parametrima će se formirati visina naknade tako da je tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj, jer je dužna platiti naknadu za koju ne zna na koji način će se formirati njezina visina i koja je podložna jednostranom određivanju od strane tuženika odlukom na koju tužiteljica ne može utjecati.

12.1. Zbog toga se odredba smatra nepoštenom, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12.2. Osim toga, na dan zaključenja ugovora o kreditu tuženik sukladno zakonskim propisima nije imao pravo na naplatu naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, jer takva mogućnost nije bila predviđena niti odredbama ZZP, niti odredbama ZOO. Na ovo ukazuje odredba čl. 64. ZZP prema kojoj potrošač ima pravo na prijevremenu otplatu kredita i prije roka određenog za vraćanje uz ne naplatu preostale kamate.

12.3. Kako je odredba čl. 12.1. Ugovora o kreditu nepoštena, to je ista sukladno odredbi čl. 87. ZZP ništava.

13. Za dodati je i da banka nema pravo zahtijevati nikakvu naknadu koja u svojoj biti i funkciji predstavlja ugovornu kaznu za korisnika kredita i to na način da je banka ugovorila plaćanje novčanog iznosa u slučaju prijevremene otplate kredita (čl. 350. i čl. 351. ZOO). Ugovorna kazna za novčane obveze ne može biti ugovorena te je ista ništetna kako to propisuje odredba čl. 350. st. 3. ZOO-a koja izrijekom propisuje da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Osim toga odredba čl. 11.1. Ugovora o kreditu suprotna je načelu savjesnosti i poštenja prema čl. 6. ZOO- a koji zabranjuje ostvarivanje prava iz obveznog odnosa koje je suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno i priznato (zabrana zloupotrebe prava) te čl. 10 st. 3. ZOO na način da nije dopušteno postupanje drugog sudionika obveznog odnosa kojim se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika obveznog odnosa kojim se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika u odnosu, a što je upravo ovdje slučaj na način da tuženik ugovara naknadu iako je Zakonom zajamčeno pravo na prijevremenu otplatu kredita bezuvjetno pa prema tome ne može biti uvjetovano plaćanjem bilo kakvih ugovornih kazni i naknada.

14. U odnosu na navode tuženika da bi prijevremenom otplatom kredita pretrpio štetu ističe se da ovakve navode tijekom postupka nije dokazao.

15. Slijedom svega prethodno navedenog odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

16. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute.

16.1. Tužiteljica također ima pravo na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita koju je platila tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe.

17. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

17.1. U svom nalazu i mišljenju vještak Zrinko Ručević izračunao je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (15. lipnja 2006.) do konačne otplate, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 955,58 EUR.

Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (15. lipnja 2006.) do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 4.331,32 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika).

Negativne tečajne razlike koje proizlaze iz pada tečaja u odnosu na tečaj primijenjen prilikom isplate predmetnog kredita iznose ukupno -87,71 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika).

Dana 9. kolovoza 2012. tužiteljica je prijevremeno otplatila kredit pri čemu je obračunana i naplaćena naknada u iznosu 379,91 EUR.

17.2. Niti jedna od parničnih stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

17.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

18. Stoga su tužiteljici dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka i to samo tzv. "pozitivne razlike".

19. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak čl. 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati s egzaktnim parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate i s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa, odnosno od kasnijeg dana sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

19.2. Ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita, protivno kogentnim zakonskim odredbama, također je ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata na plaćeni iznos naknade tužiteljici je dosuđena od dana tuženikovog stjecanja.

19.3. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

20. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.

20.1. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19 i u pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022.

20.2. To znači da zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta uslijed promjenjive kamatne stope, kao i za isplatu preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u odnosu na tuženika te glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

20.3. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 11. travnja 2023., to zastara utuženog, a niti naknadno povećanog zahtjeva nije nastupila.

20.4. Ovo zato što se u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024., broj Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024.)

20.5. Nadalje, u pogledu zastare zahtjeva za isplatu plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita treba reći da se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (7. srpnja 2026.), jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama IV, V i VII izreke ove presude.

U odnosu na zahtjev za isplatu naknade za vođenje računa za otplatu kredita

22. Tužiteljica u tužbi tvrdi da predmetnim Ugovorom o kreditu nije ugovoreno pravo tuženika na naplatu naknade za vođenje računa za otplatu kredita.

22.1. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu ne proizlazi da su parnične stranke ugovorile pravo tuženika na naplatu predmetne naknade.

22.2. Stoga je, u takvoj procesnoj situaciji, prema shvaćanju ovoga suda, tuženik trebao dokazati po kojoj pravnoj osnovi je naplaćivao od tužiteljice predmetnu naknadu.

22.3. Međutim, tuženik u dogovoru na tužbu niti tijekom postupka nije tvrdio temeljem koje odredbe bi imao pravo na naplatu naknade za vođenje računa za otplatu kredita.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da je u razdoblju otplate kredita tužiteljici naplaćena naknada za vođenje računa za otplatu kredita u iznosu od ukupno 122,76 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa naknada).

24. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

24.1. U smislu citirane zakonske odredbe tužiteljici bi pripadalo pravo na povrat naknada naplaćenih od strane tuženika, jer tuženik nije dokazao temeljem koje pravne osnove je istu naplaćivao.

25. Međutim, zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.

25.1. Kako je predmetna naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćivana u razdoblju od 1. lipnja 2006. do 24. srpnja 2012., kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, a tužba u ovom postupku je podnesena 11. travnja 2023., to je nastupila zastara utuženog potraživanja po ovoj osnovi.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki VI izreke ove presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

27.1. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, zastupanja na ročištu 7. studenog 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 30. travnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 17. prosinca 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 16. veljače 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 11. lipnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

27.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 1.200,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.500,00 eura.

27.3. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 52,10 eura, pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu 177,74 eura te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 450,00 eura.

27.4. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 2.179,84 eura.

27.5. Ističe se da je tužiteljici dosuđen cjelokupni parnični trošak, jer nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (2%).

27.6. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku