REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-737/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885 Vončinina 3, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2610/23 od 2. prosinca 2025., 7. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2610/23 od 2. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik plati iznos od 929,06 eura s pripadajućim kamatama.
2. Protiv navedene presude je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. U iznimno obimnoj žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja i predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati na ponovan postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
6. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što znači da se ne može pobijati zbog nepravilno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što tužitelj upravo čini.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Sud prvog stupnja pravilno i zakonito je ocijenio činjenice i primijenio relevantne pravne norme. U ovoj pravnoj stvari je sud prvog stupnja utvrdio da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja lovačkog društva, prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 926,06 eura kojeg je tužitelj isplatio PĐ za štetu koja je nastala na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a kojim je upravljala ĆĐ, prilikom naleta na divljač, sve prema odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, da je s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (15. srpnja 2021.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZOC) i odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) te da je među strankama sporna osnova tužbenog zahtjeva i visina.
11. Sud prvog stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je osiguranik tužitelja zahtjev za postavljanje znaka „divljač na cesti“ tražio nakon štetnog događaja, a iz odredbe st. 2. čl. 50. ZOC-a je razvidno da eventualna odgovornost (uz ispunjenje preostalih pretpostavki odgovornosti za štetu) pravne osobe koja upravlja javnom cestom, za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti postoji samo ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. To znači da odgovornost tuženika eventualno postoji ukoliko nije na traženje lovoovlaštenika ili lovozakupnika postavljen znak „divljač na cesti“, koji propust bi tada predstavljao štetnu radnju. Kako u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja nije niti bio podnio zahtjev za postavljenje predmetnog znaka „divljač na cesti“ prije samog nastanka samog štetnog događaja, već tek nakon štetnog događaja, to ne može ni postojati odgovornost tuženika sukladno predmetnoj odredbi, jer nema protupravne i štetne radnje tuženika.
12. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio u ovoj pravnoj stvari. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.
Zagreb, 7. srpnja 2026
Sudac
dr. sc. Jelena Čuveljak
