REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3012/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja TRCZ TRADE d.o.o., OIB: 69600224765, Sesvete, Slatinska ulica 7, kojega zastupa punomoćnik Nikola Klasić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. tuženika SMART TRADE d.o.o., OIB: 30398404744, Sesvete, Rimski put 11E, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mesić, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženika SAMSUNG ELECTRONICS AUSTRIA GmbH, Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Zagreb, Radnička cesta 37 b, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Zagorec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Primorac i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-812/2023-18 od 15. travnja 2024., 7. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -812/2023-18 od 15. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka biti će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom presudio:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 4.472,98 EUR uvećano za zatezne kamate počevši od 21. ožujka 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi prvotuženiku parnične troškove u iznosu od 750,00 EUR.
Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi drugotuženiku parnične troškove u iznosu od 750,00 EUR“.
2. U obrazloženju je naveo da je pravni temelj ugovornog odnosa između stranaka ugovor o kupoprodaji televizora marke SAMSUNG QE75QN900ATXXH. Predmet spora je povrat iznosa od 27.000,00 kn + PDV / 4.472,98 EUR plaćenog na ime cijene stvari zbog nemogućnosti otklanjanja nedostatka popravkom, uslijed tužiteljevog raskida predmetnog ugovora o kupoprodaji. Među strankama nije sporno da tužitelj preuzeo predmetni televizor 19. siječnja 2022., što potvrđuje e -mail poruka tuženika od 7. veljače 2022. (list 40. spisa). Sporno jest je li televizor imao nađeni nedostatak (razbijeni ekran) u trenutku prijelaza rizika na kupca, a za koji nedostatak odgovara prvotuženik kao prodavatelj, te je li tužitelj kao kupac pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku. U odnosu na drugotuženika sporna je pasivna legitimacija i odgovornost po osnovi jamstva (garancije) za ispravnost prodane stvari. Tužitelj je u postupku tvrdio kako se radi o vidljivom nedostatku koji je uočio prilikom preuzimanja stvari 19. siječnja 2022. Iz provedenih dokaza, posebice iskaza svjedoka sud nije bio u mogućnosti utvrditi spornu činjenicu je li televizor imao nađeni nedostatak (razbijeni ekran) u trenutku prijelaza rizika na kupca, dok uvidom u e-mail korespondenciju tužitelja i prvotuženika (list 40. -45. spisa) nije bilo moguće utvrditi da je tužitelj pravodobno i uredno obavijestio prvotuženika o nedostatku. Naime, predmetni televizor je tužitelj pregledao ili je bio dužan pregledati 19. siječnja 2022., a drugotuženiku se pisanim putem obratio tek 7. veljače 2022. (list 42. spisa). Budući da se u konkretnom slučaju radi o telefonskom razgovoru predstavnika tužitelja i prvotuženika koji nije zabilježen i sa čijim sadržajem sud nije upoznat, to tužitelj u postupku nije dokazao da je prodavatelja uredno i pravodobno obavijestio o nedostatku, pa u skladu s odredbom članka 403. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/08, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. U odnosu na odgovornost drugotuženika kao proizvođača stvari valja ukazati da je drugotuženik u odgovoru na tužbu istaknuo kako jamstveni list za konkretni proizvod u točki 5. propisuje da jamstvo, između ostalog, ne pokriva: 1) troškove koji se odnose na prijevoz, uklanjanje ili ugradnju proizvoda; 2) zloupotrebu, štetu nastalu uslijed nepropisnog ili nestručnog korištenja kao i nepropisnu instalaciju i bilo kakvu promjenu koju nije odobrio Samsung; 3) štetu nastalu vremenskim nepogodama, udarom groma, poplavom, požarom, višom silom, ratom, javnim neredima, lošim naponom, nepravilnom ventilacijom ili bilo kojim drugim razlogom izvan kontrole Samsung-a. Stoga, budući da je nesporno riječ o fizičkom oštećenju stvari (razbijenom ekranu) nastalom izvan kontrole proizvođača, a tužitelj u pogledu opsega jamstva nije predložio dokaz o protivnom, to je sud zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgovornost proizvođača Samsung Electronics Austria GmbH po osnovi jamstva. Slijedom navedenog, tužitelj kao kupac nije u skladu s odredbom članka 410. stavka 1. točke 4. ZOO-a imao pravo izjaviti da raskida ugovor, pa mu ne pripada ni pravo na povrat onoga što je dao u smislu odredbe članka 368. stavka 2. ZOO-a.
3. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. U predmetnom postupku riječ je o sporu male vrijednosti zbog čega je sud odbio prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka nakon podnošenja tužbe. Međutim, sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) kada je odbio tužiteljev prijedlog. Naime, tužitelj je tek u tuženikovom odgovoru na tužbu saznao za okolnosti koje mu do tada nisu bile poznate (npr. da je prvotuženik prilikom predaje televizora dostavnoj službi provjerio postoje li oštećenja na televizoru, a da dostavna služba tvrdi da u prijevozu nije nastalo oštećenje, zbog čega prvostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim). Od tužitelja predloženi svjedoci su bili prisutni prilikom otvaranja kutije s televizorom pa su mogli iskazivati o uočenim oštećenjima što bi utjecalo na meritum spora. Stoga je sud sukladno čl. 299. st. 2. ZPP-a trebao saslušati svjedoke. Sud nije primijenio odredbe čl. 400. st. 3. i čl. 407. ZOO-a, što je rezultirao odbijanjem tužbenog zahtjeva. Tužitelj je o nedostacima kupljene stvari obavijestio tuženika pri čemu je točno naveo o kojim se nedostacima radi i priložio je odgovarajuće dokaze. Pritom je u postupku dokazao nedostatak, a pravovremenost obavijesti o nedostatku nikada nije bila sporna – a čak i da je postojao spor o pravovremenosti, svjedok prvotuženika je u svom iskazu potvrdio da je pravovremeno zaprimio obavijest od tužitelja. U protivnom nikada ne bi uputio tužitelja da izvrši popravak televizora u ovlaštenom servisu koji popravak se pokazao nemogućim. Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. ZPP -a, u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Predmet spora je povrat iznosa od 4.472,98 EUR plaćenog na ime kupoprodajne cijene stvari zbog nemogućnosti otklanjanja nedostatka popravkom, uslijed tužiteljevog raskida predmetnog ugovora o kupoprodaji.
8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).
9. Nedopušteni su stoga i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. st. 2. ZPP-a koje tužitelj iznosi u žalbi.
10. Neosnovan je pak žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu izostanka primjene odredbe čl. 407. ZOO-a jer iz stanja spisa ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke za primjenu te odredbe u konkretnom slučaju.
11. No, osnovano se žalitelj poziva na postojanje razloga pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu izostanka primjene odredbe čl. 400. st. 10. u vezi s čl. 400. st. 9. ZOO-a (žalitelj pogrešno navodi čl. 400. st. 3. ZOO-a jer zanemaruje izmjene i dopune ZOO-a iz 2021. godine – „Narodne novine“ broj 126/21), a prema kojoj odredbi se predmnijeva da je kod trgovačkih ugovora svaki nedostatak stvari koji se pokazao u roku od šest mjeseci od trenutka prijelaza rizika postojao i u trenutku prijelaza rizika, osim ako prodavatelj dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka.
12. S tim u vezi, tuženik ne samo da nije dokazao suprotno nego nije niti tvrdio suprotno. Time je otpao prvi razlog na kojemu je utemeljena pobijana presuda.
13. Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi navodi i da „čak i da je postojao spor o pravovremenosti, svjedok (glavni menadžer, kako se to navodi u pobijanoj presudi) prvotuženika je u svom iskazu potvrdio da je pravovremeno zaprimio obavijest od tužitelja“. Naime, navedeni svjedok FČ je iskazao: „Nekoliko dana poslije kupnje netko me od strane tužitelja telefonski nazvao i rekao da je prilikom postavljanja televizora uočio da je televizor razbijen. Dobili smo više fotografija iz kojih je bilo vidljivo da je kutija bila neoštećena, a televizor prilikom rada oštećenog ekrana. Uputio sam ih da se obrate u ovlašteni servis za Samsung televizore.“
14. Iz citiranog dijela iskaza navedenog svjedoka nedvojbeno proizlazi da je tuženik prihvatio tužiteljevu obavijest o nedostatku kao pravodobnu i sukladnu odredbi čl. 406. ZOO-a, pa je neosnovan i drugi razlog prvostupanjskog suda na kojemu je utemeljio pobijanu presudu – kako nije bilo moguće utvrditi da je tužitelj pravodobno i uredno obavijestio prvotuženika o nedostatku, s čim u vezi su posve nejasni navodi prvostupanjskog suda kako „budući da se u konkretnom slučaju radi o telefonskom razgovoru predstavnika tužitelja i prvotuženika koji nije zabilježen i sa čijim sadržajem sud nije upoznat, to tužitelj u postupku nije dokazao da je prodavatelja uredno i pravodobno obavijestio o nedostatku“.
15. Zbog navedenog, obrazloženje pobijane presude proturječi stanju spisa pa je, osim što je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, posljedično čemu se prvostupanjski sud nije jasno izjasnio ni o postojanju nedostatka, a niti su jasni razlozi u odnosu na drugotuženika odnosno o kojem se to konkretnom slučaju radi kojeg jamstvo ne pokriva.
16. Zato je, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke.
17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu pravna shvaćanja ovoga suda sadržana u točkama 11. do 15. ovoga obrazloženja, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
18. Uputa iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 7. srpnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
