Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž Ob-131/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Mirelli Rodin, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka, Laginjina 11A, OIB: 52966791065, protiv protustranaka 1. FSŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]; zastupani po punomoćnici Mirni Škerl, odvjetnici iz Rijeke, 3. mlt. RS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici RSŽ, diplomiranoj pravnici iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, Draga Gervaisa 7, Rijeka, 4. ŠS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, odlučujući o žalbi 1. i 2. protustranaka protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob- 705/2025-22 od 17. ožujka 2026., dana 7. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 1. i 2. protustranaka kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-705/2025-22 od 17. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je slijedeće:

"I. Roditeljima FSŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] i FS OIB: [osobni identifikacijski broj] oduzima se pravo na stanovanje s djetetom mlt. RS OIB: [osobni identifikacijski broj] rođenoj **.**.2016. u Rijeci, u trajanju od godine dana počevši od 17.ožujka 2026. do 17.ožujka 2027.

II. Mlt. RS OIB: [osobni identifikacijski broj] povjerava se na svakodnevnu skrb baki po majci, ŠS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u vremenskom trajanju do godine dana.

III. Osobni odnosi roditelja ŠSŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] i IS OIB: [osobni identifikacijski broj] s mlt. RS OIB: [osobni identifikacijski broj] odvijati će se kod bake ŠS OIB: [osobni identifikacijski broj], sukladno dogovoru roditelja s bakom.

IV. Roditelji FSŽ i FS imaju sva prava i dužnosti u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi o mlt. RS, osim na svakodnevnu skrb o djetetu, dok traje ova mjera.

V. Roditelji FSŽ i FS dužni su u roku od osam dana obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad o svakoj promjeni adrese njihova stanovanja.

VI. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka dužan je najkasnije trideset dana prije isteka roka iz točke I. izreke ovog rješenja izraditi izvješće o djetetu i roditelju te u skladu s rezultatima izvješća, predložiti sudu povratak djeteta u obitelj, produljenje mjere za iduću godinu dana ili lišenje prava na roditeljsku skrb.

VII. Žalba protiv ovog rješenja na odgađa njegovu provedbu."

2. Protiv navedenog rješenja žale se 1. i 2. protustranka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog predlagatelja, a podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Predlagatelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je odlučivanje o oduzimanju prava roditeljima na stanovanje s mlt. djetetom, te povjeravanje mlt. djeteta na svakodnevnu skrb baki u trajanju od godinu dana, kao i održavanje osobnih odnosa roditelja s mlt. djetetom.

6. U žalbi 1. i 2. protustranke u bitnom navode da nakon saznanja o zlostavljanju djeteta od strane očevog ujaka nisu ugrožavali njegovu sigurnost, već su surađivali s Hrvatskim zavodom za socijalni rad, prekinuli kontakte djeteta s počiniteljem i privremeno ga smjestili kod bake, dok se počinitelj nalazi u istražnom zatvoru, zbog čega više ne postoji rizik za dijete. Smatraju da nepostojanje drugih stambenih uvjeta, uvjetovano njihovim imovinskim mogućnostima, ne može opravdavati ograničenje roditeljskih prava te da im je trebalo pružiti pomoć i podršku. Nadalje, ističu da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir mišljenje djeteta te nalaze škole i liječnika koji preporučuju povratak djeteta roditeljima i da posebna skrbnica nije obavila razgovor s djetetom. Dalje, da nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer nije proveo predložene dokaze, čime su, po njihovom mišljenju, povrijeđena načela kontradiktornosti i jednakosti oružja. Konačno, smatraju da izrečena mjera nije razmjerna, da nisu bile iscrpljene blaže mjere zaštite obitelji te da je njome povrijeđeno njihovo pravo na obiteljski život iz članka 35. Ustava Republike Hrvatske i članka 8. Konvencije.

7. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije osnovan niti žalbeni navod kako prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje su žalitelji predložili. Naime, sukladno članku 220. stavku 2. ZPP-a, sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Na ročištu koje je prethodilo donošenju pobijanog rješenja sud je odbio dokazni prijedlog žalitelja za pribavljanje izvješća pedijatra. Propust suda da obrazloži razloge odbijanja tog dokaznog prijedloga nema za posljedicu postojanje relativno bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, jer uključenost roditelja u brigu o zdravlju djeteta, u okolnostima konkretnog slučaja, ne predstavlja odlučnu činjenicu na kojoj se temelji prijedlog predlagatelja, pa stoga nije mogla biti od utjecaja na ishod postupka. Nadalje, na istom su ročištu žalitelji izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, pa sada ne mogu s uspjehom prigovarati neizvođenju dokaza koje su predložili u ranijem tijeku postupka. Slijedom navedenog, nisu niti povrijeđena načela kontradiktornosti i jednakosti oružja, koja su sastavni dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", br. 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), budući da je žaliteljima dana mogućnost iznošenja činjenica, predlaganja dokaza i očitovanja na navode predlagatelja te nisu u odnosu na protivnu stranu bili stavljeni u bitno nepovoljniji procesni položaj.

9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je mlt. 3. protustranka živjela s roditeljima, ovdje 1. i 2. prostrankama te očevim ujakom, u zajedničkom kućanstvu,

- da je baka po majci obavijestila Hrvatski zavod za socijalni rad kako joj je dijete povjerilo da ju je očev ujak spolno zlostavljao,

- da su roditelji nakon saznanja o navodnom zlostavljanju pristali da se dijete povjeri baki po majci na svakodnevnu skrb,

- da su roditelji, unatoč navedenim saznanjima, nastavili živjeti u stanu u vlasništvu očevog ujaka te nisu osigurali druge stambene uvjete za povratak djeteta u obitelj,

- da iz Obiteljske procjene proizlazi kako dijete nije sigurno jer zaštitne sposobnosti roditelja nisu dovoljne za zaštitu djeteta od prijetnji sigurnosti, da postoji visoka razina razvojnog rizika te da su potrebne intenzivne intervencije i mjere obiteljskopravne zaštite,

- da rezultati obrade u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba ukazuju na zaključak da je dijete bilo izloženo seksualnom ili spolnom zlostavljanju,

- da je protiv očevog ujaka podignuta optužnica zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te drugih kaznenih djela počinjenih na štetu djeteta,

- da dijete od travnja 2025. živi kod bake po majci, gdje se uspješno prilagodilo i osjeća sigurno, ali je povremeno tužna i plače te je vidljivo kako joj nedostaju roditelji,

- da roditelji svakodnevno obilaze dijete i daju za njeno uzdržavanje oko 400,00 eura mjesečno.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članaka 155., 157. i 158. stavka 1. ObZ-a za određivanje mjere oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi baki po majci, jer je dijete, dok je bilo pod skrbi roditelja, bilo izloženo spolnom zlostavljanju od strane odraslog člana kućanstva, o čemu se dijete povjerilo baki. Roditelji da su početkom travnja 2025. pristali da dijete bude privremeno povjereno baki po majci na svakodnevnu skrb, a nastavili su živjeti u stanu s očevim ujakom, koji je vlasnik tog stan i nakon što je protiv njega određen istražni zatvor. Roditelji da niti nakon gotovo godinu dana nisu osigurali sigurne stambene uvjete te nisu osvijestili svoje propuste i poduzeli aktivnosti da bi osigurali uvjete za siguran povratak djeteta u obitelj, iako su imali dovoljno vremena jer je predlagatelj podnio prijedlog tek nakon šest mjeseci od prijave sumnje na spolno zlostavljanje djeteta.

11. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza sukladno odredbi iz članka 8. ZPP-a.

12. Odredbom članka 155. stavka 1. ObZ-a propisano je da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom, te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi na temelju obiteljske procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili kada se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodnih određenih mjera za zaštitu djeteta.

13. Sadržaj odluke o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi propisan je u odredbi članka 157. ObZ-a, a između ostaloga stavkom 1. propisano je da će sud rješenjem odlučiti o smještaju djeteta i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom.

14. Prema odredbi članka 158. stavak 1. ObZ-a navedena mjera određuje se u trajanju do godine dana. U skladu sa stavkom 2. istog članka sud može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad produljiti trajanje ove mjere za najviše još jednu godinu.

15. Navedene odredbe odgovaraju pravima zajamčenima člankom 3., člankom 9. stavkom 1., člankom 19. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 12/93., 20/97., 4/98., 13/98., 5/02., 7/02., 2/03., 2/17. i 4/17.), prema kojima najbolji interes djeteta mora biti prvenstveno mjerilo u svim postupcima koji se na njega odnose, dijete se ne smije odvojiti od roditelja protiv njihove volje osim kada je to nužno radi njegove dobrobiti, a države su dužne poduzimati odgovarajuće mjere radi zaštite djece od svih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.

16. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi povratkom mlt. djeteta u obitelj i nadalje postojala opasnost za njegov život, zdravlje i razvoj, budući da roditelji, ovdje žalitelji, nisu osigurali sigurne stambene uvjete, niti iz provedenih dokaza proizlazi da su njihove zaštitne sposobnosti i roditeljski kapaciteti promijenjeni u mjeri da ne bi bio ugrožen djetetov psihofizički i socijalni razvoj.

17. Članak 12. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", br. 12/93. i 20/97.) utvrđuje pravo svakog djeteta da slobodno izrazi svoje mišljenje o svim pitanjima koja ga se tiču, te posljedično pravo da se tom mišljenju da dužna težina, u skladu s djetetovom dobi i zrelošću.

18. Posebna skrbnica je na održanom ročištu pojasnila da, iako u ovom postupku nije neposredno razgovarala s mlt. djetetom radi izbjegavanja njegove retraumatizacije i sekundarne viktimizacije, da je sudjelovala u ranije vođenom postupku radi ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s bakom, ovdje 4. protustrankom, kojom prilikom je ostvarila neposredan kontakt s djetetom i obavila razgovor s njim. Cijeneći da se posebna skrbnica očitovala na prijedlog, pristupila ročištu te je od prije upoznata s obiteljskim prilikama i s djetetom, prema mišljenju ovog suda, putem posebne skrbnice osigurano je ostvarivanje prava djeteta da bude saslušano.

19. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije obrazložio mišljenje mlt. djeteta. Međutim, navedeni nedostaci obrazloženja nisu bili od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, iz stanja spisa, posebice nalaza specijaliste od 29.10.2025. na listu 39 spisa, proizlazi da je sud bio upoznat s mišljenjem djeteta da bi voljela ići kod mame i tate. Također, baka je dvaput na ročištu izjavila da djetetu nedostaju roditelji. No, pravo djeteta da izrazi svoje mišljenje ne podrazumijeva obvezu suda da takvo mišljenje automatski prihvati, već da ga vrednuje zajedno sa svim ostalim okolnostima slučaja i najboljim interesom djeteta. Naime, članak 12. Konvencije o pravima djeteta služi ostvarivanju cilja iz članka 3. te Konvencije, odnosno zaštite najboljeg interesa djeteta. U okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu dob od devet godina i zrelost djeteta koja odgovara toj dobi, utvrđenu visoku razinu razvojnog rizika te nepostojanje uvjeta za siguran povratak djeteta u obitelj, želja djeteta nije mogla imati prevladavajući značaj u odnosu na njegov najbolji interes.

20. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi 1. i 2. protustranke da pobijana mjera povređuje njihovo pravo na poštovanje obiteljskog života zajamčeno člankom 35. Ustava Republike Hrvatske i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

21. Nije dvojbeno da oduzimanje prava roditeljima na stanovanje s djetetom predstavlja miješanje javne vlasti u pravo roditelja na poštovanje obiteljskog života. Takvo je miješanje, međutim, dopušteno ako je propisano zakonom, što u konkretnom slučaju jest, te je usmjereno ostvarenju legitimnog cilja, a to je ovdje zaštita prava i dobrobiti djeteta. Konačno, mjera mora biti nužna u demokratskom društvu radi zaštite prava i sloboda drugih.

22. U svim odlukama koje se odnose na djecu njihovi najbolji interesi moraju imati prvenstvenu važnost, a kada se interesi roditelja i djeteta sukobljavaju, članak 8. zahtijeva da domaće vlasti pronađu pravednu ravnotežu između tih interesa i da se u procesu uspostavljanja ravnoteže posebna važnost pridaje najboljim interesima djeteta koji, ovisno o svojoj prirodi i ozbiljnosti, mogu nadjačati interese roditelja (VS i drugi protiv Norveške, Veliko vijeće, br. 37283/13, §§ 204., 206.).

23. Navedeno odgovara odredbi članka 5. st. 1. ObZ-a, koji propisuje da je u postupcima u kojima se odlučuje o pravima djeteta sud dužan ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. Dakle, tek potom je sud dužan štititi prava i interese ostalih sudionika postupka.

24. Nadalje, mjera treba biti privremena te se prekida čim okolnosti dopuste, te sve mjere kojima se provodi privremena skrb trebaju biti u skladu s krajnjim ciljem ponovnog spajanja bioloških roditelja i djeteta (§ 208.), a što odgovara naprijed citiranoj odredbi iz članka 158. stavak 1. ObZ-a. Poštovanje obiteljskog jedinstva i ponovno ujedinjenje obitelji nakon razdvajanja sastavni je dio prava na poštovanje obiteljskog života iz članka 8. Konvencije te vlasti imaju pozitivnu obvezu poduzimati mjere radi olakšavanja ponovnog ujedinjenja obitelji čim to postane razumno izvedivo (§ 205.).

25. Primjenjujući navedena načela i zakonske odredbe na okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje da je pobijana mjera bila nužna u demokratskom društvu. Naime, postojala je hitna društvena potreba za njezinim određivanjem jer je dijete bilo izloženo spolnom zlostavljanju od strane člana zajedničkog kućanstva te je Obiteljskom procjenom utvrđena srednja ili intenzivna ugroženost psihofizičkog i socijalnog razvoja djeteta. Pri tome razvojna ugroženost djeteta ne procjenjuje se isključivo prema okolnosti boravi li dijete neposredno sa zlostavljačem, već i prema zaštitnim sposobnostima roditelja, odnosno njihovoj sposobnosti da pravodobno prepoznaju prijetnje sigurnosti djeteta, na njih primjereno reagiraju te mu osiguraju stabilno i sigurno okruženje za njegov pravilan psihofizički i socijalni razvoj. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je dijete od izdvajanja iz obitelji i boravka kod bake po majci ostvarilo pozitivne pomake u emocionalnom i socijalnom funkcioniranju. Stoga okolnost da se navodni počinitelj nalazi u istražnom zatvoru, kao ni činjenica da su roditelji nakon saznanja o zlostavljanju pristali da dijete privremeno boravi kod bake, same za sebe ne upućuju na zaključak da su u vrijeme donošenja pobijanog rješenja bile ostvarene pretpostavke za njegov siguran povratak u primarnu obitelj. Ujedno, žalitelji nisu konkretizirali kakvu su dodatnu pomoć ili podršku očekivali od nadležnih tijela, niti iz spisa proizlazi da su takvu pomoć zatražili i da im je bila uskraćena.

26. Pobijana mjera nije najstroža mjera, jer bi sukladno odredbi članka 149. ObZ-a to bilo lišenje prava na roditeljsku skrb. Predmetna mjera roditelje privremeno ograničava samo u ostvarivanju prava na stanovanje s djetetom i svakodnevnu skrb o njemu, dok i nadalje žalitelji ostvaruju ostala prava i dužnosti iz sadržaja roditeljske skrbi te redovito održavaju osobne odnose s djetetom. Cilj predmetne mjere stoga nije trajno odvajanje djeteta od roditelja, već zaštita njegove sigurnosti i dobrobiti uz istodobno stvaranje pretpostavki za njegov povratak u obitelj čim se za to ostvare potrebni uvjeti. Upravo zbog toga ova mjera ne predstavlja nerazmjerno miješanje u pravo žalitelja na poštovanje obiteljskog života zajamčeno člankom 35. Ustava Republike Hrvatske i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

27. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje mjere iz članaka 155., 157. i 158. ObZ-a te pobijana mjera ne povrjeđuje pravo 1. i 2. protustranke na poštovanje obiteljskog života iz članka 35. Ustava Republike Hrvatske i članka 8. Konvencije. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a žalbu 1. i 2. protustranke odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 7. srpnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Mirella Rodin