REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-314/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV, OIB: 32420472134, radi poreza na nekretnine, 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu KLASA: UP/II-410-03/25-01/209, URBROJ: 2170-02-01/5-26-3 od 9. veljače 2026. i rješenja Grada Raba, Upravnog odjela za financije KLASA: UP/I-410-02/25-01/666, URBROJ: 2170-13-03/01-25-1 od 18. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Raba, Upravnog odjela za financije KLASA: UP/I-410-02/25-01/666, URBROJ: 2170-13-03/01-25-1 od 18. rujna 2025., utvrđen je tužitelju porez na nekretnine za 2025. za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], površine 49,96 m2, u iznosu od 299,76 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-03/25-01/209, URBROJ: 2170-02-01/5-26-3 od 9. veljače 2026. odbijena kao neosnovana te je odbijen prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja prvostupanjskog tijela od 18. rujna 2025.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnom, da se predmetna nekretnina sastoji od tri samostalne etažne cjeline, da je prostor derutan i da ne zadovoljava minimalne građevinsko tehničke uvjete za stambenu namjenu te da nije pogodan za trajno stanovanje i boravak ljudi radi izostanka osnovnih sadržaja koji čine minimalne tehničke uvjete. Naime, navodi da prostor nema kompletan sanitarni čvor jer nema tuš niti kadu zbog čega nije osigurana mogućnost održavanja osobne higijene, pri čemu smatra da uobičajena i ustaljena praksa kod utvrđivanja pogodnosti prostora za stanovanje podrazumijeva postojanje sanitarnog čvora s tušem ili kadom kao minimalni standard za trajni boravak ljudi. Tužitelj dodatno pojašnjava da je prostor opterećen problemima vlage i da ne ispunjava uvjete sigurnog i zdravstveno prihvatljivog boravka zbog potrebe konstantnog provjetravanja zbog čega se ne može postići prihvatljiva temperatura tijekom hladnijeg dijela godine te da instalacije vode i električne energije postoje isključivo radi održavanja objekta. Dodatno ističe da samo postojanje priključaka ne znači da su ispunjeni uvjeti za trajni boravak ljudi. Nadalje navodi da su komunalni redari na zahtjev prvostupanjskog tijela izvršili očevid na predmetnoj nekretnini te izradili fotografije i zapisnik koji mu nisu nikada dostavljeni niti mu je omogućeno očitovati se o njima prije donošenja rješenja. Smatra da je time povrijeđeno njegovo pravo na sudjelovanje u postupku i na očitovanje o dokazima na kojima se temelje odluke javnopravnih tijela. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 9. veljače 2026. i rješenje prvostupanjskog tijela od 18. rujna 2025. te da predmet vrati na ponovni postupak odnosno da Sud sam meritorno odluči o stvari i utvrdi da predmetna nekretnina ne predstavlja nekretninu pogodnu za stanovanje te da ne podliježe obvezi plaćanja poreza na nekretnine za 2025.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje pri navodima iz osporenog rješenja od 9. veljače 2026. iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju. Nadalje, ističe da je sam tužitelj priložio fotografije predmetne nekretnine iz kojih je vidljivo da nekretnina ima vanjsku stolariju, sanitarni čvor te da je priključena na elektroenergetsku mrežu. Osim toga, navodi da spisu prileži ispis potrošnje vode od Vodovod hrvatsko primorje d.o.o. iz kojeg da je za 2024. vidljiva potrošnja samo u kolovozu i rujnu, a za 2025. u lipnju i kolovozu. Nadalje ističe da se porezna obveza u pogledu nekretnina veže uz činjenicu vlasništva odnosno raspolaganja nekretninom, a ne uz subjektivnu procjenu uporabljivosti od strane vlasnika te da sama okolnost da nekretnina po procjeni tužitelja nije u funkciji stanovanja ne predstavlja zakonsku osnovu za oslobođenje od porezne obveze. Tuženik navodi i da okolnosti na koje se tužitelj poziva, poput vlage i nedostatka određene sanitarne opreme, ne znače da je nekretnina pravno ili faktično ne postoji niti da je trajno neuporabljiva već da se radi o stanju koje se može otkloniti ulaganjima vlasnika zbog čega ne predstavlja osnovu za izuzeće od oporezivanja. Nadalje, navodi da su ovlašteni komunalni redari prvostupanjskog tijela obavili očevid na predmetnoj nekretnini o čemu je sastavljen zapisnik 20. svibnja 2025., a iz kojeg da ne proizlazi da je nekretnina neuporabljiva niti su utvrđene okolnosti koje bi upućivale na njezinu trajnu nepodobnost za korištenje. Naprotiv, navodi da neposrednim opažanjem na terenu nije potvrđena osnovanost navoda tužitelja o takvom stanju nekretnine koje bi moglo utjecati na nastanak ili opseg porezne obveze. Slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava 9. lipnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

6. Nesporno je da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine u gradu Rabu te da u njoj postoje instalacije vode i električne energije.

7. Sporno je među strankama ovog spora, je li tužitelju za predmetnu nekretninu pravilno i zakonito razrezan porez na nekretnine za 2025., a imajući u vidu nedostatke nekretnine na koje upućuje tužitelj.

8. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i u spisu upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Druge dokaze Sud nije izveo iz razloga što su se odlučne činjenice za odluku u ovom sporu mogle utvrditi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i upravnog postupka.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Člankom 2. stavkom 1. točkom 12. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. i 152/24., dalje: ZLP) propisano je da je nekretnina svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju. Nekretninom se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.

11. Odredbom članka 25. stavka 1. ZLP-a propisano je da porez na nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.

12. Odredbom članka 26. stavkom 1. i 2. ZLP-a propisano je da se porez na nekretnine plaća godišnje od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine, određene propisom kojim se uređuju uvjeti i mjerila za izračun zaštićene najamnine te da visinu poreza na nekretnine u granicama određenim stavkom 1. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave propisuje svojom odlukom.

13. Odredbom članka 27. stavkom 1. točkom 7. ZLP-a propisano je da se porez na nekretnine ne plaća na nekretnine u slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine. Stavkom 6. istog članka propisano je da se u slučaju iz stavka 1. točke 7. ovoga članka stambena namjena nekretnine u smislu ovoga Zakona utvrđuje na temelju postojanja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu. Stavkom 7. propisano je da je za nekretnine iz stavka 1. točke 7. ovoga članka porezni obveznik dužan dokazati da je onemogućena stambena namjena nekretnine.

14. Člankom 6. stavkom 2. Odluke o porezima Grada Raba ("Službene novine Primorsko-goranske županije", broj 6/25) određeno je da porez na nekretnine plaćaju obveznici tog poreza godišnje u visini 6,00 eura po četvornom metru korisne površine nekretnine u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

15. Iz citiranih odredbi ZLP-a proizlazi da porez na nekretnine plaćaju sve domaće fizičke osobe, dok se, iznimno, navedeni porez ne plaća kad se utvrdi da je onemogućena stambena namjena nekretnine, a na temelju postojanja, odnosno nepostojanja, infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu. Pri tome, teret dokaza da je onemogućena stambena namjena nekretnine tereti poreznog obveznika.

16. Sagledavajući ukupnost činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku, kao i onih razvidnih iz isprava priležećih spisu ovog spora, te cijeneći navode tužitelja iznesene tijekom ovog spora i prethodno provedenog upravnog postupka, Sud nalazi da je primjenom citiranih odredbi zakona i Odluke u odnosu na predmetnu nekretninu tužitelju pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na predmetnu nekretninu za 2025.

17. To stoga što prema ocjeni Suda, tužitelj nije dokazao da je u predmetnoj nekretnini onemogućena stambena namjena, a zbog čega nije ispunjen uvjet za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine iz članka 27. stavka 1. točke 7. ZLP-a, a na koji se tužitelj poziva.

18. Naime, iz fotografija predmetne nekretnine koje su priložene spisu upravnog postupka razvidno je da se radi o prostoru koji je namijenjen boravku ljudi, a s obzirom na stvari koje se nalaze u njemu (štednjak, ormarići, police, rasvjetna tijela, kante za smeće). Osim toga, razvidno je da je prostor zatvoren prozorima i vratima te da je ugrađena wc školjka. Nadalje, iz priležećih preslika kartica utroška brojila izdanih od strane Vodovoda hrvatsko primorje d.o.o., razvidno je da je u ljetnim mjesecima 2025. zabilježena potrošnja vode u nekretnini tužitelja (jednako tako, potrošnja vode je zabilježena i u ljetnim mjesecima od 2015. do 2024.). Stoga, imajući u vidu navedeno te nesporne činjenice da u prostoru postoje instalacije vode i struje, jasno je da je u predmetnoj nekretnini omogućena stambena namjena, dok navodi tužitelja o nepostojanju kompletnog sanitarnog čvora (tuša i kade) te problemima s vlagom u predmetnom prostoru, nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari. Dodatno se ističe i da mjerodavne zakonske odredbe za razrez predmetnog poreza ne propisuju da nekretnina mora biti u cijelosti uređena te potpuno prilagođena svakodnevnom i komfornom životu stanara, već se mora utvrditi da je ona stambene namjene te da sadrži (barem) minimalno potrebnu infrastrukturu ili opremu ili uređaj koji zamjenjuje priključak na infrastrukturu, a što neupitno postoji u ovdje predmetnoj nekretnini. Stoga je ocjena Suda da su ispunjeni zakonski uvjeti za razrez poreza na nekretnine za predmetnu nekretninu tužitelja za 2025.

19. U odnosu na navod da tužitelju nije dostavljen zapisnik komunalnog redara prvostupanjskog tijela o provedenom nadzoru predmetne nekretnine 20. svibnja 2025., ističe se da on sadržajno predstavlja interni akt prvostupanjskog tijela kojim ovlaštena osoba ispituje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje rješenja koje se donosi po službenoj dužnosti, pri čemu se ne radi o dokazu iz članka 58. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Stoga time što, u konkretnom slučaju, tužitelju u postupku nije dostavljen taj zapisnik na očitovanje, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, jer je tužitelj mogao razgledati spis upravnog postupka u skladu s člankom 84. ZUP-a. Osim toga, na njemu je bio teret dokaza o onemogućenoj stambenoj namjeni nekretnine, a u tijeku upravnog spora pružena mu je mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima pa tako i o tom zapisniku na raspravi pred ovim Sudom.

20. S obzirom da su osporena rješenja donesena u pravilno provedenom postupku, da su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, ocjena je Suda da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

21. Slijedom svega navedenog, osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenjena su zakonitima pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 7. srpnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA

- tužitelju TE, [adresa]

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV