REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-440/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604, Slavonska avenija 1B, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Houški, odvjetniku u odvjetničkom društvu OWENS, HOUŠKA I PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CARPONA FOOD d.o.o., OIB 94204755790, Strahinje 28, 49000 Strahinje, radi isplate 7.010,24 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Đurđice Pozaić, Zlatar, Zagrebačka 15a, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-985/2025 (Općinski sud u Zlataru, poslovni broj Ovrv-9090/2025) od 29. prosinca 2025. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 7.010,24 EUR uvećanu za zatezne kamate:

• na iznos od 377,11 EUR od 18. ožujka 2024.,

• na iznos od 377,11 EUR od 18. travnja 2024.,

• na iznos od 377,11 EUR od 18. svibnja 2024.,

• na iznos od 377,11 EUR od 18. lipnja 2024.,

• na iznos od 377,11 EUR od 18. srpnja 2024.,

• na iznos od 377,11 EUR od 18. kolovoza 2024.,

• na iznos od 754,22 EUR od 18. listopada 2024.,

• na iznos od 499,17 EUR od 18. ožujka 2024.,

• na iznos od 499,17 EUR od 18. travnja 2024.,

• na iznos od 499,17 EUR od 18. svibnja 2024.,

• na iznos od 499,17 EUR od 18. lipnja 2024.,

• na iznos od 499,17 EUR od 18. srpnja 2024.,

• na iznos od 499,17 EUR od 18. kolovoza 2024.,

• na iznos od 998,34 EUR od 18. listopada 2024.,

do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 279,68 EUR sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 815,10 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Đurđice Pozaić, Zlatar, Zagrebačka 15a, poslovni broj UPP/OS- Ovrv-985/2025 (Općinski sud u Zlataru, poslovni broj Ovrv-9090/2025) od 29. prosinca 2025., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a tuženikov prigovor odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da se ne slaže s iznosom potraživanja kojim ga ovrhovoditelj tereti. Uvidom u svoju poslovnu dokumentaciju, kao i priloženi IOS, utvrđeno je odstupanje koje se odnosi na račun broj 2410796878 u iznosu od 876,28 EUR s datumom 21. kolovoza 2024. Navedeni račun nije evidentiran u tuženikovim poslovnim knjigama dok je prema ovrhovoditeljevom IOS-u isti račun knjižen dva puta, čime je došlo do neopravdanog uvećanja potraživanja. Slijedom navedenog smatra da je iznos tražbine pogrešno utvrđen te da je prijedlog za ovrhu neosnovan u dijelu od 876,28 EUR za koji iznos potraživanje ne postoji. Sukladno tome ističe da eventualna osnova za ovrhu, ako postoji, može biti isključivo umanjena za navedeni iznos, odnosno da je tražbina ovrhovoditelja manja za 876,28 EUR. Predlažemo da se prijedlog za ovrhu u osporenom dijelu odbije, odnosno da se provede korekcija u skladu s činjeničnim stanjem i važećom dokumentacijom. U prilogu svojem prigovoru tuženik dostavlja IOS kao dokaz navedenih tvrdnji.

3. Tužitelj se na prigovor tuženik očitovao na način da naveo tuženik u svom prigovoru ne spori osnovu, nego samo visinu potraživanja, smatrajući kako je tražbina ovrhovoditelja manja za 876,28 EUR. S obzirom na navedeno, tužitelj drži nespornim kako su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o osiguranju imovine - tehnička osiguranja, br. ponude, N114R-1020248590, uz ugovorenu godišnju premiju od 7.986,74 EUR, s razdobljem osiguranja od 17.11.2022. do otkaza, temeljem kojeg su izdane slijedeće police osiguranja: P114-1020248915 i P114-1020260110 te Ugovor o osiguranju imovine - osiguranje obrta i industrije br. ponude N112R-1020248586, uz ugovorenu godišnju premiju od 6.704,34 EUR, s razdobljem osiguranja od 17.11.2022. do otkaza, temeljem kojeg su izdane slijedeće police osiguranja: P112-1020248913 i P112- 1020260027. Dana 25. studenoga 2022. su uplaćene prve rate po gore navedenim policama. Tuženik je 2. srpnja 2024. podnio tužitelju zahtjev za otkazivanje polica P114-1020260110 i P112-1020260027. Navodi tuženika su konfuzni, sasvim irelevantni i usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka. Povodom tuženikova zahtjeva za raskid prijepornih polica osiguranja, tužitelj ga je dopisima od 21.08.2024. g. obavijestio o stanju preostalog dugovanja i mogućnošću izjavljivanja pritužbe, a na koje se tuženik nije očitovao. Stoga tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: tužiteljevo potraživanje po kontu 12000100 po osigurateljnom dokumentu i razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. listopada 2023. (list 60. spisa), Polica osiguranja imovine- tehnička osiguranja br. P114-1020260110 s prilozima (list 95. -98. spisa), Polica osiguranja imovine- tehnička osiguranja br. P114-1020248915 s prilozima (list 98. -101. spisa), dopis iz kojeg proizlazi da je tuženik raskinuo ugovor o osiguranju imovine broj P114-1020260110 (list 102. spisa), Polica osiguranja br. P112-1020248913 s prilozima (list 103. – 107. spisa), Polica osiguranja br. P112-1020260027 s prilozima (list 108. – 103. spisa), dopis iz kojeg proizlazi da je tuženik raskinuo ugovor o osiguranju imovine broj P112- 1020260027 (list 114. spisa), zahtjev za otkazom polica P114-1020260110 i P112- 1020260027 (list 115. spisa), Informacije ugovaratelju osiguranja o osiguranju imovine 108-0103 (list 116. i 117. spisa), Ponuda osiguranja imovine – tehnička osiguranja br. N1114R-1020248590 (list 120 – 124. spisa), Ponuda osiguranja imovine – tehnička osiguranja br. N1114R-1020248586 (list 125 – 130. spisa), Opći uvjeti osiguranja imovine (list 132. – 137. spisa), ispis iz tuženikov otvorenih stavaka na dan 31. prosinca 2025. (list 75. spisa).

5. Sud nije proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem jer je utvrdio da takav dokaz nije potreban za donošenje odluke u ovom postupku, te da je usmjeren na odugovlačenje postupka, osobito u kontekstu toga što je sam tuženik dostavio dokaz kojim pobija vlastite navode iz prigovora koje bi se, da se vještačenje eventualno provelo, njime utvrđivalo u postupku.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ( Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

7. Predmet spora je naplata neplaćenih iznosa po sklopljenim i raskinutim ugovorima o osiguranju temeljem kojih je tužitelj izdao police osiguranja, a tuženik, nakon raskida navedenih ugovora nije po tužiteljevom pozivu podmirio dugovane iznose premija.

8. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik je u svojem prigovoru tražbinu osporio isključivo paušalno frazom "eventualna osnova za ovrhu, ukoliko postoji", ne obrazlažući dalje, u čemu, po njegovom mišljenju, ne bi postojala takva osnova. Tuženik je, valja napomenuti, imao priliku sudjelovati u postupku ali je nakon podnošenja prigovora ostao u cijelosti pasivan. S druge strane, tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva visina duga manja od one naznačene u tužbi.

9. Vezano za pravni odnos za koji se tvrdi da je iz njega proizašla tražbina utužena u ovom postupku valja uzeti u obzir odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO) koje se odnose na osiguranje, konkretno osiguranje imovine. Odredbom čl. 921. ZOO-a propisano je to da se odredbom Ugovora o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Nadalje, odredbom čl. 949. st. 1. propisano je to da se osiguranjem imovine osigurava naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja.

10. Tužitelj navodi da se njegov pravni odnos temelji na dva ugovora o osiguranju imovine: Ugovor o osiguranju imovine - tehnička osiguranja, br. ponude, N114R- 1020248590, uz ugovorenu godišnju premiju od 7.986,74 EUR, s razdobljem osiguranja od 17.11.2022. do otkaza, temeljem kojeg su izdane slijedeće police osiguranja: P114-1020248915 i P114-1020260110 te Ugovor o osiguranju imovine - osiguranje obrta i industrije br. ponude N112R-1020248586, uz ugovorenu godišnju premiju od 6.704,34 EUR, s razdobljem osiguranja od 17.11.2022. do otkaza, temeljem kojeg su izdane slijedeće police osiguranja: P112-1020248913 i P112-1020260027. Tužitelj je ponude za sklapanje navedenih ugovora dostavio u spis kao i sve naprijed navedene police.

11. Nadalje, tuženik je dopisom od 2. srpnja 2024. otkazao police osiguranja P112- 1020260027 i P114-1020260110 s učinkom otkaza od dana 16. studenoga 2024. (list 115. spisa), te mu je tužitelj potvrdio da su ugovorni odnosi po navedene dvije police raskinuti od 17. studenoga 2024. (list 102. spisa i list 114. spisa).

12. Polica osiguranja P114-1020260110 sklopljena je uz premiju osiguranja za razdoblje od 17. studenoga 2023. do 17. studenoga 2024. u iznosu od 5.990,05 EUR (list 96. spisa). Taj iznos premije tuženik je bio dužan platiti u dvanaest rata od kojih prva iznosi 499,19 EUR i dospijeva 17. studenoga 2023.., a ostale rate iznose 499,17 EUR i svaka dospijeva 17. dana u mjesecu od prosinca 2023. do listopada 2024.(list 96. spisa).

13. Sud je u tužiteljevom potraživanju po kontu 12000100 po osigurateljnom dokumentu i razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. listopada 2023. (list 60. spisa) spram tuženika, u drugoj tablici u tom dokumentu identificirao tražbine koje dospijevaju od 17. ožujka 2024. do 17. listopada 2024., svaka u iznosu od 499,17 EUR. Te tražbine su u tužiteljevom ovršnom prijedlogu navedene od rednog broja 8. do rednog broja 14. na način da je od broja 8. do broja 13. navedena pojedinačna tražbina u iznosu od 499,19 EUR, dok je na rednom broju 14. naznačen iznos od 998,34 EUR koji odgovara zbroju dva iznosa od 499,19 EUR s dospijećem 18. listopada 2024. Dakle, taj dio tužiteljeve tražbine odnosi se na dospjele tražbine rata premije po polici P114-1020260110 za mjesece od ožujka do listopada 2024. pri čemu je datum tijeka zatezne kamate na svaki neplaćeni iznos pravilno naznačen- u smislu toga da je zatezna kamata zatražena od prvog dana nakon dana dospijeća za svaki od iznosa za mjesece od ožujka do kolovoza 2024. (od 18. dana u mjesecu, koji je dan kasniji od 17. dana u svakom mjesecu kao dana dospijeća, dok su tražbine premije utužene za rujan i listopad 2024. u posljednjoj 14. stavci zajedno, pri čemu je kao datum dospijeća za ukupni iznos stavljen datum koji je pravilan i za kasniji od dva iznosa – 18. listopada 2024. (koji datum je kasniji od 17. rujna 2024. (za tražbinu za rujan 2024.) i 17. listopada 2024 (za tražbinu za listopad 2024). Budući da tuženik nije ni osporio ovaj dio tužbenog zahtjeva, sud smatra da je tužitelj zakonito zatražio isplatu rata premija koje su u skladu s tužiteljevim ugovorom o osiguranju i pripadajućom policom dospjele prije raskida odnosno završetka trajanja ugovora o osiguranju imovine.

14. Polica osiguranja P112-1020260027 sklopljena je uz premiju osiguranja za razdoblje od 17. studenoga 2023. do 17. studenoga 2024. u iznosu od 4.525,43 EUR (list 111. spisa). Taj iznos premije tuženik je bio dužan platiti u dvanaest rata od kojih prva iznosi 377,22 EUR i dospijeva 17. studenoga 2023.., a ostale rate iznose 377,11 EUR i svaka dospijeva 17. dana u mjesecu od prosinca 2023. do listopada 2024.(list 111. spisa).

15. Sud je u tužiteljevom potraživanju po kontu 12000100 po osigurateljnom dokumentu i razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. listopada 2023. (list 60. spisa) spram tuženika, u prvoj tablici u tom dokumentu identificirao tražbine koje dospijevaju od 17. ožujka 2024. do 17. listopada 2024., svaka u iznosu od 377,11 EUR. Te tražbine su u tužiteljevom ovršnom prijedlogu navedene od rednog broja 1. do rednog broja 7. na način da je od broja 1. do broja 13. navedena pojedinačna tražbina u iznosu od 377,11 EUR, dok je na rednom broju 14. naznačen iznos od 754,22 EUR koji odgovara zbroju dva iznosa od 377,11 EUR s dospijećem 18. listopada 2024. Dakle, taj dio tužiteljeve tražbine odnosi se na dospjele tražbine rata premije po polici P112-1020260027 za mjesece od ožujka do listopada 2024. pri čemu je datum tijeka zatezne kamate na svaki neplaćeni iznos pravilno naznačen- u smislu toga da je zatezna kamata zatražena od prvog dana nakon dana dospijeća za svaki od iznosa za mjesece od ožujka do kolovoza 2024. (od 18. dana u mjesecu, koji je dan kasniji od 17. dana u svakom mjesecu kao dana dospijeća, dok su tražbine premije utužene za rujan i listopad 2024. u posljednjoj 14. stavci zajedno, pri čemu je kao datum dospijeća za ukupni iznos stavljen datum koji je pravilan i za kasniji od dva iznosa – 18. listopada 2024. (koji datum je kasniji od 17. rujna 2024. (za tražbinu za rujan 2024.) i 17. listopada 2024 (za tražbinu za listopad 2024).

16. Nakon što je pažljivo proučio dokumente koji se odnose na izvor tužiteljevih tražbina spram tuženika, njihove iznose i utužene iznose u ovom postupku, sud je razmotrio tuženikov prigovor da je tužitelj račun broj 2410796878 knjižio dva puta u iznosu od 876,28 EUR, a tuženik taj račun nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama.

17. Račun broj 2410796878 je naveden dvaput u tužiteljevom potraživanju po kontu 12000100 po osigurateljnom dokumentu i razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. listopada 2023. (list 60. spisa) na način da je uvršten kao osnovica za dvije tužiteljeve tražbine : jednu u iznosu od 377,11 EUR koja dopijeva 17. rujna 2024. i drugu u istom iznosu od 377,11 EUR koja dopijeva 17. listopada 2024. Kada se uzme u obzir ono što je sud naveo u prethodnim točkama, razvidno je da je tužitelj, u bitnome izdao jedan račun broj 2410796878 za dvije tražbine: tražbinu rate premije osiguranja po polici P112-1020260027 za mjesec rujan 2024. (koja dopijeva 17. rujna 2024., a zatezna kamata teče od 18. rujna 2024., kako je sve pravilno naznačeno) i za tražbinu rate premije osiguranja po polici P112-1020260027 za mjesec listopad 2024. (koja dopijeva 17. listopada 2024., a zatezna kamata teče od 18. rujna 2024., kako je sve pravilno naznačeno). Dakle, tužitelje jest izdao jedan račun kao osnovicu za dvije tražbine- ali dvije različite tražbine, a ne u smislu da je zavođenjem tog računa u poslovnim knjigama pokušao dvaput naplatiti istu tražbinu. U ovršnom su prijedlogu dva odvojena iznosa tražbine pravilno zbrojena u jedan iznos na poziciji tražbine broj 7. u iznosu od 754,22 EUR (377,11 EUR za rujan 2024. i 377,11 EUR za listopad 2024.). Zatezna kamata je pravilno utužena za zbrojeni iznos na način da je zatražena od 18. listopada 2024. datuma koji je kasniji i od dana dospijeća kasnije od dvije tražbine (17. rujna 2024. i 17. listopada 2024. Dakle, suprotno tuženikovim tvrdnjama, iako je tužitelj očito izdao isti jedan račun za dvije odvojene tražbine s različitim datumima dospijeća, to ne znači da je samo zato jer je u njegovom izvatku iz poslovnih knjiga jedan račun naveden dvaput taj račun knjižen dvostruko za istu tražbinu.

18. Povrh naprijed navedenoga, valja ukazati na to da iz izvatka iz svojih poslovnih knjiga (IOS-a) kojeg je za sebe dostavio tuženik proizlazi to da tuženik duguje tužitelju i više od ovdje utuženog iznosa, odnosno da mu duguje ne samo utuženih 7.010,24 EUR već 7.932,85 EUR. Taj podatak valja promatrati, prije svega u svjetlu toga da tuženik nije (obrazloženo) osporio postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem različitog od onog kojeg tužitelj navodi u svojem podnesku kojim odgovara na njegov prigovor, niti je naveo da je postojao drugi odnos iz kojeg bi mogla proizaći tužiteljev tražbina spram tuženika. Kao drugo, tuženikov glavni argument je i to da on račun 2410796878 uopće nije zaveo u svojim poslovnim knjigama, što međutim uopće ne govori o tome da tužitelj nije (zakonito) izdao navedeni račun, nego da ga tuženik, iz nepoznatih razloga, u svojim knjigama nije zabilježio.

19. U kontekstu svega naprijed navedenoga sud je zaključio da je tuženikov prigovor o tome da je tužitelj nepravilno obračunao visinu svoje tražbine neosnovan u usmjeren na odugovlačenje postupka. Odredbom čl. 7. ZPP-a je propisano to da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Nadalje, odredbom čl. 219. ZPP-a je propisano to da je svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

20. Sud je navedene odredbe primijenio na predložene dokaze i temeljem njih utvrđeno činjenično stanje u ovom predmetu te je zaključio da je tužitelj uspješno dokazao i osnovu 8iako ona nije bila sporna9 i visinu tužbenog zahtjeva na način da je sud, čitanjem priloženih dokaza točno mogao utvrditi na što se odnosi svaka stavka utužene tražbine i je li datum njezina dospijeća pravilno naznačen. S druge strane, dokaz koji je tuženik priložio u prilog svojoj tvrdnji uz prigovor protiv rješenja o ovrsi je sadržajno takav da ne samo da nije dokazao tuženikovu tvrdnju da je njegov dug spram tužitelja manji, već je tu tvrdnju pobio, čime je tuženik u stvari predložio dokaz sebi na štetu. Stoga sud, među ostalim, nije smatrao potrebnim niti provoditi knjigovodstveno-financijsko vještačenje jer je visinu tužbenog zahtjeva bio sposoban utvrditi sam, bez pomoći knjigovodstveno-financijskog vještaka.

21. Temeljem svega naprijed navedenoga sud je zaključio da tuženik tužitelju temeljem sklopljenog ugovora o zakupu duguje 16 dospjelih a neplaćenih rata premija osiguranja temeljem sklopljenih, i raskinutih ugovora o osiguranju i izdanih polica, te je stoga na temelju čl. 921. ZOO-a i 949. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP- a, te je u točki I. izreke presude u cijelosti održao na snazi platni nalog odnosno naložio tuženiku isplatu utuženog iznosa.

22. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je to da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Nadalje, odredbom čl. 12.a st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/2012., 144/2012., 81/2013., 112/2013., 121/2013., 78/2015., 71/2015. i 114/2022, dalje: ZFPPN) propisano je da ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku bez ikakve daljnje opomene pored glavnice, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze.

23. Vezano za rok ispunjenja obveze odnosno dospijeće novčane tražbine, sud je u prethodnim točkama presude detaljno objasnio zašto je ocijenio da je tužitelj pravilno zatražio zateznu kamatu: usporedbom datuma dospijeća za svaku mjesečnu tražbinu (koji je 17. svakog mjeseca od ožujka 2024. do listopada 2024.), i datuma od kojeg je zatražena zatezna kamata za svaki iznos (18. u svakom mjesecu). Stoga je sud tužitelju dosudio kamatu od svakog zatraženog datuma i odlučio kao u točki I. izreke.

24. Zatezne kamate na glavnicu obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

25. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj pravnoj stvari u odnosu na glavno potraživanje pripada mu naknada troškova ovršnog i parničnog postupka (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

26. Tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka za sastavljanje ovršnog prijedloga u iznosu od 250,00 (200,00 EUR uvećano za PDV od 25%). Tužitelju taj iznos pripada temeljem odredbe Tbr. 11. u vezi s odredbom Tbr. 7., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa).

27. Nadalje, tužitelju pripada i trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR (10,00 EUR uvećano PDV od 25%) temeljem odredbe čl. 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/2021., 18/2022., 154/2022.) i ostatak naknade u iznosu od ukupno 13,74 EUR temeljem odredbe čl. 5. i 9. navedenog Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, za koje sud smatra da ih je tužitelj podmirio jer u protivnom javni bilježnik ne bi postupao po podnesenom prijedlogu i donio rješenje o ovrsi te i nakon toga nastavio postupati u predmetu. Tužitelju pripada i zatezna kamata na ukupni iznos ovršnog troška od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona, Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., dalje u tekstu: OZ), po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa.

28. Tužitelju na ime ovršnog troška pripada ukupan iznos od 279,68 EUR s pripadajućom zateznom kamatom i u tom dijelu je valjalo održati platni nalog na snazi i odlučiti kao u točki I. izreke.

29. Tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za sastavljanje podneska kojim se očituje na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,00 EUR temeljem odredbe Tbr. 11. u vezi s odredbom Tbr. 7., Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novin br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), trošak sudjelovanja na ročištu 10. lipnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR temeljem odredbe TBR. 9. u vezi s Tbr. 7., Tbr. 54. Tarife i trošak sudjelovanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR temeljem odredbe Tbr 9. t. 3. u vezi s Tbr 7. Tarife. Stoga je sud tužitelju priznao pravo na naknadu troškova radnji parničnog postupka u ukupnom iznosu od 625,00 EUR.

30. Sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 190,10 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023) i Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023). Dakle, tužitelju je dosuđeno ukupno 815,10 EUR na ime troškova postupka te je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku